Jump to content

Vaš prvi javni nastup


petrucci

Recommended Posts

posto sam skoro imao svoj prvi javni nastup, bilo bi mi(a i ostalima,siguran sam) jako interesantno

da napisete svoje iskustvo sa prvom svirkom.da li ste imali tremu,kakav je bio zvuk,tonska proba,tok svirke,i najvaznije vas individualni dozivljaj svega...

 

i zamolio bi Dusana S,posto je on ovde najiskusniji,da da neke savete,i naravno,da napise svoje iskustvo...

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Ko ce da se seti prvog nastupa jooj. Ja poceh te sa skolskim orkestrom te onim iz nekakve muzicke skole po kojekakvim priredbama, Domu Pionira (kod Televizije u Takovskoj), kojekakvim fabrikama (Galenika) i karaulama (prema Rumuniji). Sve to u osnovnoj skoli, pocev u petom razredu. E da, svirao sam i na Radost Evrope i osvojismo prvo mesto u kategoriji orkestra, sta li :lol: .

 

Kad predjoh u 'progresivne vode' da ne kazem bend, opet isto, gde god te zovu sviras, a sviras i kad te ne zovu (nezvani gost). Jedna od vecih manifestacija bese Palilulska Rok Olimpijada koja se odrzavala na otvorenom igralistu OKK Beograd. Tamo smo bili sa 15 godina, dobili i neku nagradu, bem li ga. Kao trebalo je da snimamo neku plocu, u fazonu Paket Aranzman ali pre istoimenog, vise rock verzija. Bend koji je pobedio (Jedan Smer, ortaci) je trebao da snimi samostalni LP (to ti je negde cca 1980 recimo ako ne i '79) a mi ostali pilici (5 bendova) taj zajednicki LP. Na kraju samo 'Jedan Smer' snimi singl :evotigana: .

 

Uglavnom, drz ne daj, posle vojske studije, i za vreme studija nema tog mesta u ondasnjem BG gde nismo svirali. Stavise i van Beograda, Sumadija, uza Srbija a bogami i 'Bosanska turneja' jedared. To je metal ekipa sa polovine 80-tih, Heller, Bloodbath, Aggressor, Demoniac i slicno. Sva ta ekipa se znala i ispomagala sa ortacima iz drugih bendova (te neko slomi nogu, ruku, promukne i slicno). Bejahu udarnicka vremena. Zborno mesto, naravno, Zagreb (kafana). Mada se sad cenim zove 'Kod Ruskog Cara'.

 

 

Nego, kad vec otvoriste ovu temu, razmisljam ovih dana, fali tema koja bi se zvala 'Career Management', jer nekako imam utisak da dosta ljudi luta izmedju nekakvog poluuspeha i zelje za daljnjom afirmacijom ali im nije bas jasno kako, gde, sta i kada. Naravno, mislim da bi na toj temi bilo neminovno i da se ozbiljno razmatra mogucnost nastavka karijere negde napolju, i sve pizdarije vezane za istu napolju.

 

Veoma mi je drago da se tu svira i da ima ekipe po forumu koja grize i ne jebe iznenadjenja, ali dodje cas kad shvatis da ili palis ili puknes, ko moji stari drugari Rapid Force recimo, koji vec jebenih 15 godina nikako da urade ista. A kako da urade, kad ovi sa parama nisu zainteresovani da im pomognu.

Edited by Dersu Uzala

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hehehe, moj prvi nastup je bio u KKK (kreativni kulturni klub) u Starchevu :)

Putovali 2 sata, kroz ko zna gde do tamo. Znali smo ranije da se bubanj ne ozvucuje, ali nismo znali da je stejdz takav da tu stoje samo bubnjevi i dva gitarska pojacala, dok pevac stoji napred, a basista sa strane, na stejdzu su bili i mikrofoni sa stalcima, tako da je meni koji sam trebao da najavljujem pesme bio mali problem da svaki cas poskakujem na "stejdz", tako da sam to prepustio Sharkey-u koji nam je tad bio pevac da to radi (to, a i bila mi malo frka :bigblue: ), a tremu sam osetio samo u trenutku kad su manje vise svi bili namesteni, rulja se skupila i stajala tipa na metar ipo od mene, a ja sam se jebavao da namestim kabl tako da jebeni Chajavec na kom sa svirao ne prekida i ne zuji (bilo je do inputa), cim smo ga namestili pocela je svirka i prestala je trema, bilo je super, bio sam skroz u transu, na kraju sam i ja pevao jednu stvar a Sharkey je svirao bas (i kreten je u sred pesme spustio bas i otis'o po pivo :) ). Slag na tortu je bilo to sto mi je na kraju prisla i neka klinka sa onom spikom "kako se mnogo svidjam njenoj drugarici" i trazila mi da joj poklonim trzalicu :mrgreen:

I tako, sve u semu, bilo je super :pivopije:

 

Nego, kad vec otvoriste ovu temu, razmisljam ovih dana, fali tema koja bi se zvala 'Career Management', jer nekako imam utisak da dosta ljudi luta izmedju nekakvog poluuspeha i zelje za daljnjom afirmacijom ali im nije bas jasno kako, gde, sta i kada. Naravno, mislim da bi na toj temi bilo neminovno i da se ozbiljno razmatra mogucnost nastavka karijere negde napolju, i sve pizdarije vezane za istu napolju.

 

Veoma mi je drago da se tu svira i da ima ekipe po forumu koja grize i ne jebe iznenadjenja, ali dodje cas kad shvatis da ili palis ili puknes, ko moji stari drugari Rapid Force recimo, koji vec jebenih 15 godina nikako da urade ista. A kako da urade, kad ovi sa parama nisu zainteresovani da im pomognu.

 

Pa pazi, otvori temu, i malo obrazlozi to sto zelis da kazes, ako nista, bar nekom mozes pomoci sa savetima.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa pazi, otvori temu, i malo obrazlozi to sto zelis da kazes, ako nista, bar nekom mozes pomoci sa savetima.

 

Aj' sto kazes, videcu kako se otvara tema a i mor'o bi da smislim neki pozdravni traktat (verovatno da ga iskopiram i prevedem od ovih vukova sa Zapada, necu sad bas ja da izmisljam rupu na saksiji).

Share this post


Link to post
Share on other sites

Iscimali me ljudi da sviram sa njima, jer im bilo frka za svirku i za dve probe "skinuli par stvari" i udri, svirali neki klinci, Godisnji Odmor, i Speedtrain u koji sam bio pozvan. Bio zesci raspad, bubnjaru odletela palica trazio je pola pesme, al se masa dojaja primila, a posto smo imali kratak repertoar morali smo da sviramo 5-6 puta isto - trazili ljudi. Jos interesantnija stvar je kako smo drugom bendu otimali instrumente uz dosetke tipa -ustaj sa bubnja mi sviramo &*)*^^)&% . I sve to na prepad na pola pesme, jebiga bilo alkohola u krvi. Uglavnom svirka = ocaj, ali zajebancija extra, pevao je ko je stigao po 6 i vise ljudi rasporedeno na dva mikrofona, a bilo dobro i skakanje s'masom i odskakivanje od istih, kako sam se tu nasao, ne pitajte, a ni kako sam svirao, drzeci gitaru gotovo vertikalno. Cudi me samo kako nisam ostao bez kabla . Svirka ukupno trajala oko 4-5 sati, a redodosled je bio otprilike Speedtrain, Klinci, Speedtrain, Speedtrain, Godisnji odmor, Speedtrain, Klinci, Speedtrain.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Prva svirka je bila uh' i to par mijeseci

od kako sam upoznala bend '00 godine!

 

I tako, prvo smo zamalo promasHili sopstvenu svirku,

jer smo bili na pogresnom spratu! :uhoh:

 

Stigli smo napokon! Vece je otvorila ponovo mocna

grupa Working Class, sa produzenim setom originala i obrada!

Zatim Megalomaniacs predstavljaju svoja 3 originala,

a nakon njih nasH bend - Unklares Blut! :bigblue:

 

S obzirom da smo zavrsHili svoj set za nekih sat vrijemena,

narodu se izgleda nije islo kuci, pa smo bili zamoljeni da nastavimo!

Tako je i bilo, pa smo sHibali sve do 3 u jutro

i cupali neke pijesme iz naftalina,

ukljucujuci i one koje nisu bas bile vijezbane!

 

Na kraju svega cHinilo se da je noc bila super,

a svirka takodje! Pojedinci su odmah pozurili da nas

strpaju u narkomane, dilere i ne znam sta ono jos,

ali sve u svemu mogu samo da nam popuse dzinovski

 

KO VAS JEBE-MI SVIRAMO PUNK! :rockdevil:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Siguran sam da sam imao jednu od najcudnijih oprvih svirki ikada. Moja prva svirka je bila totalni debakl, ali ujedno i zacetak super prijateljstva i svirke u bendu za sledecih par godina.

 

Pre nekih deset-jedanaest godina, u parku kod SKCa, pijem pivo jer sam odbego iz gimnazije sa drugarima i naletim na drugara Davora, momka kojeg sam poznavao iz beogradskih metal ekipica. Nismo se znali nesto temeljno, ali dovoljno da se super povrsno zgotivimo, i covek me tog dana potpuno neplanirano sreo i upitao: "De si Dule, care, jel' ti ono bese sviras gitaru... da li znas svirati The Four Horsemen, Whiplash, Symphony of Destruction, For Whom The Bells Toll itd"... ja, iskreno, pa kao skidao sam kod kuce neke rifove, znam da brljnem po koji solo, ali nikad probao sa bendom ove stvari. Naravno, imao sam dva benda u zivotu do tada, vrlo neozbiljna ali super pozitivna i drugarska... svirali smo ne sve to sto smo toliko voleli od metala i roka vec ono sto smo realno mogli da iole priblizno skinemo... (umesto Pantere Nirvanu, a umesto Floyda Therapy?... itd) svirali smo, naravno, u najvecoj rupi u BGu tada i danas, u Zozonu... Znaci, pita mene Davor da li kao znam te stvari, a ja vise zeljan svirke i druzenja nego sto sam savrseno usviran pozitivno odgovorim, da bi mi Davor rekao sledece i sasekao me bukvalno na pola: "Ajde dodji onda sutra uvece u 20h u SKC, imamo koncert. Ne brini se, sve je raspad, bice supper". Sutra uvece dosao na cert, upoznao se sa pevacem (danas moj stari drugar Srle, sada Prorock), gitaristom i nasminkanim likom sa cupavom zurkom i ludim pogledom (Mare punkos, takodje moj dragi prijatelj)... pijuckamo pivo i kao pricamo sta cemo i kako za cert, a meni se muda u grlo povukla, ruke mi se znoje, oci peku, ne znam gde udaram.... ufff, a dole u SKCu ima dosta ljudi, znam ih pola sigurno, svi me nesto kao ohrabruju i guraju, a jebote, ja svestan da sam neuvezban duduk, i da smo mi kao bend barem isto toliko losi... ustvari, kakav crni bend, jedva da se i poznajemo... "inace, basista je sa nama imao jednu probu i jednu svirku", rekao mi je Davor. Hehehehe, nisam verovao. Jebote, sta se dalje desavalo - ne smem ni da opisujem... skripa, vriska, ludnica, raspadi, nisam znao ni sta ni kako sviram, ni ja ni ostali, ludilo, brijanje, mikrofonije, gitara mi je bila gomilja blata u pojacalu, vokal se ne cuje nigde i nista, bubanj se raspada, nista nije povezano, ma ludilo.... na svu srecu zvuk na bini je bio toliko ocajan da je bar donekle pokrivao nasa brljanja..... naravno, aplauzi su usledili, jbg, raspolozena pijana braca i sestre metalci bi uvek jos zajebancije ma koliko crna ona bila, i izmuljasmo jos jednu stvar i cao... jebote, zaledio sam se bio na bini... ali kad sam video da ostale boli dupe, hehehe, i meni je lakse bilo... na kraju krajeva, doslo vreme da jurim bus i prilazi mi Davor, super je bilo zezanje, evo tvog dela - i ladno za nikad goru svirku, za prvu svirku u mom zivotu sa bendom za koji do te veceri nisam ni cuo, zaradio sam neke bende parice i odmah odveo mladjeg buraza (koji me je to vece pratio u avanturu) na po kiflu i jogurt i najurismo jedva poslednji bus.

 

Brat me je zajebavao... kakvi ste vi padavicari raspadi, pojma nemate, uzas, nista nije kao na kaseti... ali vidim da je bio uzbudjen kao i ja, on je sa 15 godina isao na prvi cert starijeg brata...... hehe... bez obzira na sve, meni je te veceri srce bilo puno kao kamen i disao sam dublje nego ranije do tada. Naravno, sa tom ekipom iz benda sam se cuo sutra, poceli smo da vredno sviramo, redovno smo vezbali i svirali, i proveli godine u predivnom druzenju i "nesto uspesnijim" brojnim HM svirkama po BGu.

 

To je bila moja inicijacija u zive nastupe i hevi metal bendove. Tako sam ja usao u ekipu koja se nazivala Orion... i tamo proveo mnogo lepog vremena.

 

Jebite, smorio sam... iskenjao se... ali, puko me fles, pa ako je koga ugusilo.... trebao je ceo post da preskoci.

Nista, ako barem ICON vidi ovaj topik, covek ce se sit nasmejati....

:pivopije:

Edited by Abramelin

Share this post


Link to post
Share on other sites

Да видимо... То беше тачно 19.04.2003. у Београдској гимназији "Свети Сава". Није да се нисам укењао, јер је био неки инцидент са неким 'команима неколико дана пре свирке. Бенд се звао "Spinal Cord" и свирали смо неки Боже-ме-ти-сачувај © м(ј)етал. Увежбаност је била равна нули, и пошто смо свирали на одвратној опреми (само ћу рећи да сам тад имао Zoom 505 :mrtav:) моја нервоза је расла што смо се ближили наступу. Излазак на бину је био као да сам излазио пред стрељачки вод. Значи: СТРАШНО! А онда, збрка око каблова, па око струје, па са појачалом... Све у свему требало нам је добрих 15 минута док смо се подесили. Свирали смо 30-ак минута, мени се гасио процесор, не знам, био сам престрављен, јер је испред мене, на мом првом наступу, било безмало 250 људи који су били изузетно задовољни свирком, иако сам ја био бесан због ситуације са јебеним Zoom-ом, и уопште, што смо били крш. Ортаци су ме некако смирили, и ја сам се после нарољао неког пива, само да заборавим тај наступ. Иначе, то нам је била и једина свирка. :) :) :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

HA!

 

Ja sam imao... Tri prve svirke. :):):) Bar tako ja kontam sve to...

 

Daklem, PRVA!

Kupio ja gitaru i pojacalo u Nemackoj, bese leto 2002. i krenuo, kao, da sviram...

Vezbao sam k`o blesav, ali nisam puno skidao stvari vec sam pravio svoju muziku. I to je sada smesno. Jako. ALi, tada mi se cinilo kao.. otkrovenje! :)

I negde u aprilu naredne godine, pozovu me ortaci iz skole da sviramo na Susretima Mladih (fina manifestacija, zaostala iz komunistickih vremena, gde se glumi, imitira, svira... Kasnije sam i sam imao prilike da organizujem istu :ph34r: ). I kao, ajde da sviramo Sweet Dreams... Heh... I tako, nas dvojica gitare i jos jedan ortak peva. I sve to preko "ritam masine" sa Zooma 707 :):):)

TO je bio terror! Za usi, naravno! Mislim da sam, kao, pobegao kuci ODMAH posle "svirke"...

 

DRUGA

2004. godine u martu mesecu dolazi 202-ka u Negotin i `ajde moj Scrimmage da ima prvu svirku...

Izadjemo mi da sviramo pretposlednji i... :no::no: Vlada Jet ispred bine vec jaaako smoren i kao, vrti potenciometre... :mhihi: Posle prve pesme smanjio vokal SASVIM! Imam live snimak toga i NISTA se ne cuje pevanje... A mi ostali... :cry: Ispadanje na sve strane! Bubnjar svira svoje neke voznje, mi ostali kao palamudimo... A "masa"(nekih 50-60 nasih drugara) se ubise od skakanja da nas podrze... Raspad!

 

TRECA!

E, ovo je skrooooz druga prica!

Nekih mesec dana pre pomenute svirke sa 202-kom zavrsili mi prvi demo i `ajde da pravimo svirku!

Izlepili vasceli Negotin plakatama i iznajmili ozvucenje, pripremili demose da delimo ljudima... I na kraju se setimo da bi mogli da valjamo te diskove! :red: I naplacivali ulaz, kao, 50 dinarca il` tako nesto...

I CUDO! Skupi se (za Negotin) neverovatnih 250-300 ljudi!!! A sala Muzicke omladine premala i za 120...

I tako, krenemo mi da prasimo, a nema ni bine... Nicega! Ljudi TU oko nas! Ja sam od mase BUKVALNO bio skroz odsecen od ostatka benda! I razvalili smo tu svirku! Kad smo treci pujt obrnuli cetiri pesme koje smo imali ( :):):) ) krenuli ljudi da nam traze jos! :mrtav:

I tu se skupise svi moguci muzikanti i jos neka 3-4 sata smo jamovali... Nezaboravno!

Cak imam i video snimak te svirke...

 

E, posle to ga je sve bilo ok i sve bolje islo...

 

Inace, trema?

Jok ja!

 

Samo bas prvi put kad sam svirao mi nije bilo svejedno, ali svaki sledeci put sam bio skroz cool..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Znachi prolazio sam ulicom i svirao svoju frulicu dok su se ljudi samo skupljali oko mene ...Cudan osecaj me je poneo....Najezio sam se...Video sam neke dobre picke al su mi izgledale seljanke posto se loze na frulu...I posto su svi gledali a niko mi nije dao ni dinara preshao sam na gitaru gde ne samo da mi ne placaju nego se ja razbijam od placanja :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Steta sto me nisi zvao na svirku, Rapid Force su gotiva i zasluzuju mnooogo vise! Ali zato oni sto su svirali sa njima, ona jebeno jadna Apokalipsa, eeee to je djubre!!! :da::pivopije::pivopije:

 

Nekako sam u zadnjem momentu odlucio da cu otici, a u zadnjem momentu i cuo za Rapid, pre toga sam znao za Apokalipsu, i one mrtve metalce :bigblue: nisam zapamtio ime (istvari nisam ni slusao njih bilo mi lepse napolju :bigblue: ), necu da kazem da je djubre Apokalipsa ipak su se oni trudili, i koliko god zvucala krsh posle Rapida bar nije neki glupavi tribute bend.

 

Jebes mi kleshta, izgleda da su sve metal svirke iste...Znaci, rasulo

Jebes svirke bitna je zajebancija :rockdevil::rockdevil::rockdevil::pivopije::pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

filozof,demo masters 7. januar 2001.-bend hegemonija tribute to deep purple...

ja za klavijaturom i za mikrofonom!!!!

noge su mi se tresle,pre nastupa sam jedno 10 puta pisao,i pored svega toga malo mi je falilo da se upiskim i na bini,ali fala bogu nisam!!!!!!

ODVRATNO,ALI NEVEROVATNO ODVRATNO SMO SVIRALI!!!!

prosek nam je vadio bubnjar koji je inace nosio fantomku da se ne bi blamirao covek!!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

U bre omladinci , moja prva svirka bese 1988 cini mi se neko prolece , neka skola u Begaljici , ili Dom Kulture bejase , u svakom slucaju svirasmo za kintu , Ja moj verni Orfej Solo ( made in Bulgaria ) i neko bas pojacalo , cudo neko zvase se Neptun , majko mila mogu da zamislim kako je to zvucalo , ali vrhunac je bio kada su nam ljudi narucivali pesme , a skupila se cela Begaljica od 7 do 77 , cini mi se da sam po deset puta svirao Balkane Moj i Dva Dinara Druze , e od tada nemogu te dve pesme da smislim.

Share this post


Link to post
Share on other sites

kad se se chetvrta godina gimnazije raspushta?? Elem, bio sam u drugoj godini tada a taj famozni poslednji dan se odrzavao negde u maju 2002. Privalili smo se da drndamo u dvorishtu pete gimnazije i odvirali chak (!) 4 pesme. Nisam josh ni svoju gitaru imao, pa sam pozajmio od nekog ortaka, ali je rugi gitarista njemu uzeo dist, pa sam drljao na suvo, direkt iz razglasa :D

 

pederchina od drugog gitardzije je sve pokupio - i pojachalo i pedalu i prazan deo bine :)

 

nisam se toliko usrao od treme koliko od pomisli na pobesnelu publiku kojoj smo bili nevidjeno sranje, pa smo brze-bolje zavrshili i odbegli :))

Share this post


Link to post
Share on other sites

filozof,demo masters 7. januar 2001.-bend hegemonija tribute to deep purple...

ja za klavijaturom i za mikrofonom!!!!

noge su mi se tresle,pre nastupa sam jedno 10 puta pisao,i pored svega toga malo mi je falilo da se upiskim i na bini,ali fala bogu nisam!!!!!!

ODVRATNO,ALI NEVEROVATNO ODVRATNO SMO SVIRALI!!!!

prosek nam je vadio bubnjar koji je inace nosio fantomku da se ne bi blamirao covek!!!!

 

ali, ako je to tacno da u tvom profilu pise da si 89' to znaci da si tad imao koliko, 11 godina? :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

ROFL,prvi nastup sa 11 godina?Fazon instrument veci od njega...

 

Imaju ljudi i javne 'istupe' i mnogo ranije. Ovi po muzickim skolama imaju recitale (pred mamama i tatama) mnogo ranije. Sta, sa sedam , osam godina. Back me up someone. Please. U stvari samo cure i idu po tim skolama. I Secracon. Greskom verovatno :meshuggah: .

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

ja sam nastupao prvi put sa 8 ili 9 godina u svojoj muzickoj, a sa 10 sam imao solo nastup pred punim domom kulture, u sklopu nekog vecjeg dogadjaja

bio sam los, ali sam valjda bio interesantan ljudima, dobio sam veliki aplauz

svirao sam trombon i baritonhorn :rockdevil:

Share this post


Link to post
Share on other sites

...U stvari samo cure i idu po tim skolama. I Secracon. Greskom verovatno :meshuggah: .

 

Nisam ja od tih što se vuku po muzičkim školama od malena. Ja sam isto samouk najvećim delom.

 

Ja sam imao već 23 godine kada sam otišao da drugaru pravim društvo, koji se prijavljivao za prijemni u Budimpešti. Mislim, to mi je bio primarni razlog. Bilo je i ono "ajde možda se i ja prijavim, ali samo možda", ali nisam bio sasvim ozbiljan u nameri. Primili su nas veoma srdačno misleći da obojica želimo da se upišemo, i nisam imao srca da im odbijem formular za prijavu. Ispostavilo se da je prijemni za deset dana, i nama su zbog toga što smo strani državljani tolerisali kasnu prijavu. Pojavio sam se na prijemnom među gomilom Pastorius klonova, koji su svi svirali neke jazz standarde. Ja sam kao kompozicije po sopstvenom izboru svirao "Poetry and Prose" od Primus, i hteo sam "The Number of the Beast" od Maidena, ali je Komisija ipak insistirala na nekom Jazz-u, pa sam morao da im odsviram "Blue Bossa". Kao klasično delo sam svirao Bachov preludium u C duru, onaj što je i Stuart Hamm odsvirao prvih osam taktova na svojoj video školi, samo što sam ga ja odsvirao celog. U tappingu naravno.

Primili su me, uprkos tome što sam u diktatu nakon drugog takta izgubio nit i crtao kucu i kućicu i sunašce i jelkicu u notni sistem. Ostala teorijska pitanja sam sasvim dobro znao. Sve je to na kraju krajeva osnovna talasna mehanika.

 

E onda sam ja rešio da napustim fiziku koju sam do tada studirao i prešaltao se na bass, što mi je bio samo hobi do tada.

 

Dakle, Dersu Uzala je opet u pravu. :da: (ovog puta samo donekle :bigblue: )

 

Diplomirao sam 2004, i što je poprilično paradoksalno u svemu, imam više zvanje od nekih koji se već preko decenije vuku po muzičkim ustanovama, a ja sam u istoj proveo samo četiri godine. :mhihi:

 

Ja sam i svoj prvi nastup imao kasno relativno.

 

Bio sam od onih štrebera - shreddera. Počeo sam da sviram 1993, ali sam već 1991 radio vežbe za prste, znajuči da ću jednog dana svirati bass. I nikad me nije zanimala solo gitara. Ritam gitara jeste, ali više njena funkcija, nego instrument. Ja sam želeo bass. Godinu dana nisam izlazio iz gajbe, i vežbao po 12 sati (nekad i 16). Želeo sam sve da znam, od slapa do tappinga, preko fažoleta, i sve stilove. (Da, da, u to vreme nisam još bio ograničen...:D:D:D )

 

1995 sam upao u prvi ozbiljniji bend. Imao sam punih 18 kad sam imao prvu svirku.

Svirali smo thrash metal (i među prvima u gradu smo to radili na spuštenim štimovima). Standardna postava. Vokal + 2gitare + bass + bubanj. Koji mesec pre svirke smo ostali bez ritam gitariste, i gitarista je smislio rešenje da jedini solo koji je imao taj ritam gitarista preuzmem ja na bassu. I tako ja dobih klasični gitarski solo, i verovatno je taj bend i taj pristup (nastavili smo da radimo sa jednom gitarom) i kriv dobrim delom za to što ja i dan danas sviram bass kao da sviram ritam gitaru, uglavnom sa overdrajvom (okej ima tu i uticaja Burtona, Harrisa, i Sheehana).

 

Koncert je počeo introm, i sledeća pesma je bila ta sa pomenutim solom. Naravno solo je sadržao skoro sve tehničke kerefeke osim slepovanja (ipak se radiilo o solu gitarskog karaktera) koje sam tada znao da izvedem. :mrgreen:

E sad bitan momenat je taj što sam ja stravičan tremaroš. Što se tiče svirki sam tu negativnu osobinu vremenom izgubio, jer 300 i kusur svirki ipak učini svoje, ali tada sam još bio neverovatan prpadžija. Kako je krenula svirka, ja nisam mogao ni na šta drugo da mislim osim na taj solo koji će doći za jednu pesmu, ...64 takta, ...16, 15, 14..., 3, 2, 1...

Tresao sam se ceo, ali sam ga odsvirao, čak su i flažoleti izašli. Toliko sam bio opterećen tim solom da sam tek posle skontao da zbog toga nisam ni razmišljao o tehnički mnogo zajebanijoj bass deonici u prethodnoj "intro" pesmi, koju sam odsvirao bez greške. Sve u svemu, jedno od najlepših iskustava mi je bila ta svirka. Pogotovo momenat kada je pevač, kome je takođe to bio prvi nastup i koji je takođe imao tremu, posle svirke prišao i rekao "mislim da smo jebali keve".

 

Totalno netipična prva svirka. Bila je bez većih grešaka, imali smo dobar zvuk, i jako smo dobro bili primljeni. Meni su se katastrofalne svirke dešavale tek godinama kasnije i sa drugim bendovima.

 

Eto to je moj prvi javni svirački nastup.

 

Bilo je i ranijih ali ne muzičkih. Recitovao sam kao klinac. Imao sam nekih 8 godina i slali su me kojekuda a ja sam bio suviše mali čak i za to da bih to doživljavao kao smaranje...

 

Sa 13 godina sam bio na TV, i to je meni bogami bio blam veka. Tada sam crtao stripove, i to sasvim okej. Nudili su mi čak i varijantu da preko neke grbe radim za neku simboličnu paricu za Dnevnik koji je tada radio Velikog Bleka (na kraju nije bilo ništa od toga).

Ja sam sebi za zabavu crtao neke gluposti, neke superheroje, koješta... I kako to već ide, neko kaže nekom, pa taj opet nekom i tako to došlo do televizije, i pozovu oni mene u emisiju, i da donesem svoje crteže. I sve se novinarka i ja dogovorimo šta će da me pita i sve lepo i krasno dok nisam seo pred kamere.

Sve je počelo tako što voditeljka nije znala da mi se seti imena, ili jeste, ali nije znala da ga izgovori, svejedno... Morao sam da se predstavim.

Dakle početak je bio već famozan.

I onda opet moja trema. Zablokirao sam se skroz, i praktično nisam ništa znao da kažem, osim toga da mislim da su mi crteži loši.

 

Bio direktan prenos...

 

Uff, i sad mi neprijatno posle 16 godina, kad se setim... :D:D:D

 

E sad šta praksa uradi od čoveka... 11 godina posle tog blama sa stripovima sam u jednom TV intervju-u već ladno objašnjavao one imbecilne teorije o tome kako ako osoba A nabije osobi B nos u dupe, onda obe osobe mogu da se opišu situacijom "Ima nos u dupetu", ali zapravo su i te kako u različitim položajima...

Naravno isekli su to.

 

Auuu... Baš sam ga razvuko...

 

Sorry zbog davljenja. :redface:

 

Cheerz! :pivopije:

Edited by Secracon

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...