Mulholland Drive (2001)

[Dersu Uzala]

Mene podseca na heroin.

 

Ooops.

[Kokopelli]

Čudilo bi me da te ne podsjeća.

[TotalWar]

Prvi dio filma nije baš san,mislim ona se u snu prisjeća svog početka,kad je bila slatka mala plavušica koja želi da postane slavna glumica.Na aerodromu se nalazi sa onom babom i djedom koje je u mini veličini proganjaju na kraju filma.Oni joj požele sreću,ishvale je.....

 

Zapravo, sve je san od pocetka filma do kluba Silencio. U klubu ona i shvata da je sve fantazija, da "instrumenti nisu tu", i da je sve u njenoj glavi, zbog cega i krece da se trese. Posle toga se budi i suocava sa realnoscu (plavi kljuc i sve to), nakon cega nastupa griza savesti koja je odvodi u smrt.

 

Moja preporuka je da pogledas film jos par puta, jer si mnogo toga propustio, a mene mrzi da analiziram ceo film sada (stvarno ima mnogo bitnih/sitnih detalja).

 

Recimo, Kamila u realnosti nije dobila uloge preko veze, vec zbog talenta. Kauboj i mafija su samo deo fantazije gde Dajen opravdava svoj neuspeh u stvarnom zivotu. Ne bih rekao da film govori o problemima rezisera...

 

Film je fenomenalan.

Edited April 21, 2008 by TotalWar

[Guest Bata Životinja]

sigurno ga treba ponovo pogledati, to stoji

 

ali upravo klub Silentio i žena koja padne a pjesma nastavlja po svome je dokaz da je to jedan pesimističan pogled na medijsku industriju, da mi bukvalno možemo da umremo a medij će nastaviti dalje

 

a prosto, ako lynch nema nikakav negativan stav prema Hollywoodu, zašto ne snima neke romantične komedijice i slično. Holivudom vladaju kauboji i u Holivudu uspijevaju mediokriteti, ako ti kažeš da Lynch tvrdi suprotno, onda čemu Wild at heart?

 

Mislim , stvarno to što govoriš jeste zanimljivo, ali nisam siguran koliko bi se Lynch bavio nekom jadnom glumicom i još dokazao da je ona potpuno netalentovana i beznačajna. Jednostavno mi se ne sviđa ideja da je jedan od glavnih likova beznačajan, i da je ona fensi večera na kraju jedino što nije san.(???) To nije Lynch.

 

Lynch mora da iskopa i pronađe šta se ispod površine nalazi, šta je pozadina te večere, on ne može da glorifikuje porculanske zube i vještačke grudi, a ti praktično kažeš da baš to radi ovim filmom.

Početak filma može biti san(to mogu da prihvatim, a pogledaću film ponovo), ali to zauzima onaj dio filma koji zauzimaju i bube u blue velvetu, nadam se da kapiraš.

 

AKo je tvoja interpretacija tačna, onda Blue Velvet i Mullholand nije snimio isti reditelj.

[TotalWar]

Evo ovako, pocnimo od uloge:

 

Naomi Watts - Betty Elms / Diane Selwyn

 

 

Realnost: Dajen dolazi u Holivud sa zeljom da postane zvezda. Ne uspeva da se probije zbog nedostatka talenta, ali upoznaje Kamilu, koja je mnogo uspesnija, i njih dve se zaljubljuju jedna u drugu. Kamila uspeva da joj obezbedi neke manje uloge tu i tamo, ali posle nekog vremena raskida vezu i ostavlja je na cedilu. Da stvari budu jos gore, posto je Dajen i dalje voli i zavisi od nje, Kamila je poziva na veceru (Dajen dovozi limuzina na isto mesto sa pocetka) na kojoj ona i reziser otkrivaju da su se verili (obrati paznju da je reziserova majka ista ona bakuta koja izdaje stan u fantaziji). Nepoznata plavusa dolazi do stola i poljubi Kamilu sto jos vise rasplamsava mrznju kod Dajen, jer Kamila ocito ispada nemilosrdna kucka. Ona odlucuje da unajmi placenika da ubije Kamilu, nalazi se sa njim u baru gde ih usluzuje devojka po imenu Betty. Placenik joj kaze da ce ostaviti plavi kljuc na njenom stolu kada posao bude obavljen. Dajen primecuje lika koji ih uznemireno gleda.

 

U svojoj fantaziji Dajen svima menja uloge. Ona je sada Betty, sve negativne Kamiline osobine pripisuje plavusi sa vecere, i pravi od nje uzrok svoje nesrece, a Kamila je sada Rita, sve ono sto je Dajen htela od nje da bude - ljupka, nevina devojka koja zavisi od nje, a ne obrnuto. Na pocetku filma/fantazije, Rita uspeva da prezivi pokusaj ubistva neverovatnom igrom slucaja - u Dajeninom snu, ovo je sasvim validno opravdanje sto je Kamilin lik sada ziv. Tip koji je video sklapanje ugovora u kaficu, sada u njenoj fantaziji prica prijatelju (?) kako ga je sanjao da stoji kod pulta (gde je u realnosti on sam stajao), i kako gleda u nesto zlo. Izlaze napolje da istraze, i nailaze na klosara koji na smrt preplasi lika (taj klosar u sustini simbolise Dajeninu mracnu stranu - seti se scene pred kraj filma kad taj isti klosar drzi onu plavu kutiju). Dajen (sad Betty) dolazi u Holivud sa namerom da postane zvezda, smesta se kod svoje bakute u stan, i tu pronalazi Ritu koja pati od amnezije. Potraga za Ritinim identitetom je ustvari proces kojim Dajen otkriva samu sebe u fantaziji (odlaze u kafic u kome devojka koja ih usluzuje sada nosi plocicu na kojoj pise "Dianne"). Njih dve otkrivaju torbu sa novcem i plavu kutiju, zbunjene i jedna i druga. Plava kutija sama po sebi nije bitna koliko plavi kljuc koji je otvara. U fantaziji, Betty na audiciji glumi prosto savrseno, svi su odusevljeni njom, ali ona kasnije ne dobija ulogu jer je neka mafija umesala prste, i reziser je bio primoran da izabere Kamilu (plavusu) a ne nju. Dalje njih dve istrazuju i otkrivaju gde Dajen (Rita) zivi, odlaze tamo i otkrivaju Ritin les. Tu vec fantazija krece da se rusi polako. Posto se razvila romansa izmenju njih dve, Rita iste noci krece da prica o klubu Silentio, gde fantazija dozivljava potpuni kolaps. Izvodjaci procaju kako instrumenti nisu tu, kako nista nije kako se cini, Betty krece da se trese i pronalazi plavi kljuc u torbi (tek tako). Dolazi kuci, otvara kutiju i tad se san zavrsava.

Budi se u jezivu realnost, pronalazi plavi kljuc, priseca se svega (vecere, ubistva...), malo halucinira, ali zna da je Kamila sada mrtva, i na kraju sama sebi oduzima zivot.

 

E sad, ne znam koliko je jasna ova moja analiza, zbog ovog preplitanja imena, ali ima jos detalja tu i tamo.

 

ali upravo klub Silentio i žena koja padne a pjesma nastavlja po svome je dokaz da je to jedan pesimističan pogled na medijsku industriju, da mi bukvalno možemo da umremo a medij će nastaviti dalje

 

Takva kritika ne bi imala mnogo smisla. Ajde da se dotakao "medijske manipulacije", ali niko nikad nije kritikovao medije zbog toga, jer niko ne ocekuje da mediji stanu kad neko umre. Ja bih pre rekao da je to poslednje izvodjenje posluzilo kao jos jedan sok u njenoj fantaziji. Gleda devojku kako peva, ocigledno pogodjena pesmo jer je dovodi do suza, i u sred pesme devojka se onesvescuje a pesma nastavlja dalje. Instrumenti njene licne fantazije, kakve god i koliko god jake emocije izvlacili iz nje, ne postoje u realnosti.

 

a prosto, ako lynch nema nikakav negativan stav prema Hollywoodu, zašto ne snima neke romantične komedijice i slično. Holivudom vladaju kauboji i u Holivudu uspijevaju mediokriteti, ako ti kažeš da Lynch tvrdi suprotno, onda čemu Wild at heart?

 

Zasto bi morao da snima romanticne komedije? Holivud jeste pretrpan mediokritetima, ali ima filmova bez kauboja, kao recimo "Duhovi u Nama" i tome slicno. Ne mora da znaci da imas negativan stav prema Holivudu ako ti Julia Roberts ne glumi u svakom filmu.

 

Mislim , stvarno to što govoriš jeste zanimljivo, ali nisam siguran koliko bi se Lynch bavio nekom jadnom glumicom i još dokazao da je ona potpuno netalentovana i beznačajna. Jednostavno mi se ne sviđa ideja da je jedan od glavnih likova beznačajan, i da je ona fensi večera na kraju jedino što nije san.(???) To nije Lynch.

 

Zasto se ne bi bavio jadnom glumicom koja nema talenta? Nije beznacajna - ceo film se maltene vrti oko nje, ali nije mu poenta bila ni da isprica kako talentovani glumci ostaju bez posla u Holivudu, jer ne bih bas rekao da je to slucaj. Mozda je hteo da kaze kako Holivud ume da bude surov, ali opet, nije je Holivud doveo do ludila, vec Kamila. Sto se vecere tice, niti je ona jedina realnost u fimu, niti je fokus bio na njoj, niti su pristuni bili prikazani u nekom pozitivnom svetlu. Zapravo, Dajen je na toj veceri jedina delovala kao ljudsko bice. A ceo treci deo filma se osvrce na realnost - na sta je zapravo lico Dajenin zivot, sta je dovelo do toga da naruci Kamilino ubistvo... Opet, ne verujem da je kritika plasticnog Holivuda bio fokus filma.

 

Lynch mora da iskopa i pronađe šta se ispod površine nalazi, šta je pozadina te večere, on ne može da glorifikuje porculanske zube i vještačke grudi, a ti praktično kažeš da baš to radi ovim filmom.

 

Ne znam odakle ti ova ideja. Ni jedan od prisutnih na veceri se nije uklapao u takvu sliku, tako da ni u jednom trenutku u toku filma nisam pomislio niti da pljuje po Holivudu, porculanskim zubima i vestackim grudima, niti da ih glorifikuje. Ta vecera prikazuje Kamilinu konacnu surovost koja je u potpunosti slomila Dajen, i otkriva nam ko su zapravo ljudi iz Dajenine fantazije (plavusa koja je poljubi sa Kamilom, reziserova majka...). Opet, ne secam se da sam video da glorifikuje pomenuto na bilo kakav nacin. Jednostavno ne smatram da je fokus filma bio na ocrnjivanju Holivuda. Stavise, mislim da je daleko od toga. Mislim, u filmu Dajen jeste netalentovana, ali nisam ja mislio da Lynch govori o glupoj, netalentovanoj kuchki Dajen koja je ubila sirotu, uspesnu filmsku zvezdu... Cak ni Dajenina filmska karijera nema mnogo veza sa tim (nije ona ubila Kamilu zato sto je Kamila uspesna a ona ne), vec cinjenica da je je volela Kamilu i zavisila od nje, a ova ne samo da joj je sebicno okrenula ledja kad se zasitila njom, vec joj se i nemilosrdno izrugala na veceri. U svom snu, Dajen stvara novu Kamilu i fantaziju u kojoj su njih dve nerazdvojne, dakle i dalje je voli. Zalila je sto je narucila njeno ubistvo, plavi kljuc na stolu ju je podsetio da je mrtva, i na kraju ubija samu sebe.

 

Ahem, a na poredjenje sa drugim Lynch-ovim filmovima cu moci da se nadovezem tek kada ih budem pogledao... :ASHAMED:

Edited April 23, 2008 by TotalWar

[TotalWar]

Takodje, obrati paznju i na to da Dajenina fantazija lici na tipican holivudski film. Ona je glavna glumica u svom Holivudu.

U svakom slucaju, film je zalosna prica.

Edited April 23, 2008 by TotalWar

[Guest Bata Životinja]

nemam sad vremena, napisacu nesto za nekoliko sati, sad sam u guzvi, ali ovo sam primijetio...

 

Nepoznata plavusa dolazi do stola i poljubi Kamilu sto jos vise rasplamsava mrznju kod Dajen

 

 

to nije bila nepoznata plavuša

 

mislim da to čak objašnjava čitav film

 

nadam se da kapiraš

 

pročitaću ovo kasnije sad nemam vremena

 

pozzz

[TotalWar]

Ne mogu uopste sad da se setim ko je tacno bila ta plavusa, ali ne secam se da je imala neku bitnu ulogu osim u snu.

[Guest Bata Životinja]

pa dovoljno da poveze prvi i drugi dio filma

 

a zaboravljas onaj drugi, sporedni san. Vjestica iza kafeterije

[TotalWar]

Nisam, evo ga ovde:

 

Tip koji je video sklapanje ugovora u kaficu, sada u njenoj fantaziji prica prijatelju (?) kako ga je sanjao da stoji kod pulta (gde je u realnosti on sam stajao), i kako gleda u nesto zlo. Izlaze napolje da istraze, i nailaze na klosara koji na smrt preplasi lika (taj klosar u sustini simbolise Dajeninu mracnu stranu - seti se scene pred kraj filma kad taj isti klosar drzi onu plavu kutiju)

 

Dajen se uplasila da je taj lik primetio sklapanje ugovora u kafeteriji, i brise ga iz svoje fantazije na najneobicnij nacin. Na isto tako neobican nacin Kamila prezivljava pokusaj ubistva na pocetku filma.

 

pa dovoljno da poveze prvi i drugi dio filma

 

Jeste ona sluzila kao deo slagalice, ali kazem da u realnosti Dajen nije nista znala o njoj. Za nju je ona bila samo devojka koja se poljubila sa Kamilom pred njom. U fantaziji, ona je Kamila koju Dajen prezire, a Rita je Kamila koju voli.

Edited April 23, 2008 by TotalWar

[Guest Bata Životinja]

Ahem, a na poredjenje sa drugim Lynch-ovim filmovima cu moci da se nadovezem tek kada ih budem pogledao.

 

Prvo ovo. Wild at heart je obrnuti Wizard of Ozz. Dakle, skoro bukvalno su izvrnute uloge, naravno, ružna riječ je bukvalno, ali vidiš da je narativ iz Ozza, ali u stvari nije, pojavljuju se likovi iz Ozza, ali oni nisu logični korelati.

 

nije je Holivud doveo do ludila, vec Kamila.

 

ali pazi, to je film, kako da Holivud prikažeš u filmu, to nije neka stvar, ona mora da se simboliše, a simboliše se tako što se preuzima ime Rita(Hejvort), poster je iz filma Gilda(žanr noir, četrdesete godine) inače poznata kao femme fatale, i na platnu i u stvarnom životu. Ali čitavo vrijeme dok ona nosi ime Rita, ona u stvari nije Rita. Ona je Rita tek na kraju, kad je Kamila.

 

I pazi, ovo je neo-noir, to je mnogo važno. U neo-noiru, ljudi gube identitet, on se tokom filma na različite načine distorzira.

Angel heart, detektiv traži samog sebe, ali to ukapira tek na kraju

Blade Runner, lovac na robote saznaje da je i sam robot

Talented Mr Ripley, mijenjanje identiteta jednog za drugim, da bi na kraju posljednja scena prikazala potpuni gubitak suštine, glavni lik više ne postoji, on je onakav kakvog ga drugi žele

 

Lost highway od Lyncha, Bill Pulman se pretvara u mladića, mladić se pri kraju filma ponovo pretvara u Billa Pulmana, koji onda onom prvom Billu Pulmanu javlja preko interfona da je Dick Laurant(koji takođe igra par uloga u filmu pod različitim imenima) mrtav, a onda se i drugi Bill Pulman pretvara u nešto četvrto. To je distorzija identiteta, time se bavi neo-noir, a Lynch bukvalno uništava čitav narativ, on uopšte ne nastoji da bude logičan, a ti nastojiš da nađeš logiku u tome, on želi da bukvalno istopi film pred nama, i ako je nešto san, onda je čitav film san, ali u stvari film je anti-san, jer san je Holivud. Svaki put kad bi holivudski san trebao da skrene desno, lynch skreće lijevo, lijepa žena ne doživljava saobraćajnu nesreću na početku holivudskog filma, ne upada u takve nevolje, to nije svojstveno Holivudu, Lynch muči te žene na razne načine, ne dozvoljava im da budu slatke boginje

Betty je ono što se kaže Nancy Drew, ''mala početnica, znate''. A ta Betty postaje ubica. Nevješta jadnica samozvana Rita je u stvari moćni manipulator- femme fatale.

Možda jedina iskrena je tu bila Dajen i zato se priča i vrti oko njenog mrtvog tijela, to je holivudska žrtva

 

Za nju je ona bila samo devojka koja se poljubila sa Kamilom pred njom. U fantaziji, ona je Kamila koju Dajen prezire, a Rita je Kamila koju voli.

 

Ali one su se poljubile, kapiraš? One su poljupcem simbolično postale jedna osoba

 

mada je i to neko traženje logike u svemu tome

 

 

takođe, kao u Angel heartu, Betty traži samu sebe, ali dok je u tom filmu to objašnjeno okultizmom, ovdje Lynch ne želi apsolutno ništa da objašnjava, likovi su potpuno izgaženi, namjerno izokrenuti, film se topi pred našim očima, jedino koherentno, jedino što još drži tankim koncem početak i kraj filma je taj poljubac, on povezuje sa realnošću to što ti zoveš san, ali čak nije problem ni da se posmatra kao san, kad budeš pogledao još neki Lynchov film, vidjećeš da on daje prednost snu, za njega je san istina veća od realnosti, san je pročišćena realnost, nije samo onaj čovječuljak umro od straha jer je vidio kao nekog klošara, on je vidio sopstveni san, to je bio njegov san i sad je postao realnost. Jer to su san i realnost na filmu , koji sam po sebi nije realnost

 

U Blue Velvetu, Lynch je zagrebao ispod čistog ideala ''dobrog Amerikanca'' i prizor je grozan, ali spolja, u ''realnosti'', je i dalje sve idealno, zato sam i pomenuo bube, ispod predivnog travnjaka u američkom predgrađu gamiže razna gamad. To ''ispod'' i ''izokrenuto'' zanima Lyncha

Edited April 24, 2008 by Bata Životinja

[TotalWar]

li pazi, to je film, kako da Holivud prikažeš u filmu, to nije neka stvar, ona mora da se simboliše, a simboliše se tako što se preuzima ime Rita(Hejvort), poster je iz filma Gilda(žanr noir, četrdesete godine) inače poznata kao femme fatale, i na platnu i u stvarnom životu. Ali čitavo vrijeme dok ona nosi ime Rita, ona u stvari nije Rita. Ona je Rita tek na kraju, kad je Kamila.

 

Ja ovo opet vidim kao posledicu realnosti koja se odrazila na fantaziju. San je nastupio posle vecere i svega toga - Dajen je vec bila uveliko upoznata sa Kamilinom femme fatale stranom, i fragment te traume se otrgao i preneo u san, a asocijacija je bila laka za nekoga ko masta, odnosno ko je mastao, da postane holivudska zvezda.

 

Jos jedna stvar koja ukazuje na to da je ceo Rita - Betty deo filma san, je kada pronalaze les u stanu. Les lici na Ritu/Kamilu, ali je u istom stanu, u istom polozaju i na istom krevetu na kom se Dajen posle budi. Opet jedan deo koji podseca Dajen o cemu se zapravo radi - mrtva Kamila i Dajen koja spava.

 

Ali one su se poljubile, kapiraš? One su poljupcem simbolično postale jedna osoba

 

Ali one nikad nisu bile jedna osoba, vec samo jedan dogadjaj i uzrok. U toku celog filma mi nista ne saznajemo o toj plavusi. Vidjamo je na slikama, i jednom na audiciji, ali sve se svodi na to kako ona izgleda. U Dajeninom snu, mi o plavusi znamo isto koliko i sama Dajen.

 

nije samo onaj čovječuljak umro od straha jer je vidio kao nekog klošara, on je vidio sopstveni san, to je bio njegov san i sad je postao realnost

 

Naravno, nisam ja ni rekao da je to bio samo neki klosar. Coveculjak je jos jedan element koji je mogao da ugrozi fantaziju, iz razloga sto je sanjao realnost. Coveculjak je video u realnosti kako se Dajen dogovara sa ubicom. Stajao je kod bara, i gledao u nju, sto je ona primetila. U snu, on prica svom prijatelju kako sanja njega da stoji kod bara i gleda u nesto, preplasen. Okrece se da pogleda sta je, nakon cega se budi. Coveculjak je prokomentarisao nesto kao "Nadam se da to nikada necu videti", i on zapravo ne zna sta je to sto ga je prestrasilo, ako se dobro secam. Budjenje je najbitniji deo njegovog sna - budi ga suocavanje sa tim zlom, i Dajen ce se probuditi ako se suoci sa tim zlom iz realnosti. Iz radoznalosti izlaze da pogledaju, i coveculjka na smrt isprepada klosar, koji je zapravo simbol Dajenine mrznje i njena mracna strana. Seti se i kako je zavucena lokacija na kojoj se klosar nalazi. Je l vidis simboliku? Nije ga ni pustala odatle, vec je odvela coveculjka do tog mracnog kutka (jebes mi sve, i sad se najezim kad se setim te scene). U svom snu ona ubija coveculjka, i brise svako secanje na sklapanje ugovora. Betty nikako ne moze to da uradi, jer Betty je, kao sto kazes, slatka mala Nancy Drew. Zasto je Betty pobegla kad je videla rezisera? Dve zene sa audicije su joj rekle da imaju bolju ponudu za nju i da ode da se vidi sa reziserom. Kad je videla o kome se radi, opet je realnost krenula da se mesa... Uporno je pokusavala da se izbori sa tim fragmentima, ali svest o realnosti je konacno i surovo trijumfovala u klubu Silentio.

San je ipak morao jednom da se zavrsi. Zalosno, indeed...

 

Lynch bukvalno uništava čitav narativ, on uopšte ne nastoji da bude logičan, a ti nastojiš da nađeš logiku u tome, on želi da bukvalno istopi film pred nama, i ako je nešto san, onda je čitav film san, ali u stvari film je anti-san, jer san je Holivud

 

Uh, ne znam kako cemo ti i ja da nadjemo kraj ovome. Tvoja interpretacija mi ostavlja dosta rupa i nelogicnosti, ali ti kazes da je to upravo i poenta, sto po meni onda nema smisla.... Ali Lynch daje prednost snu, a snovi nikad nemaju smisla, and so on and so forth...

 

lijepa žena ne doživljava saobraćajnu nesreću na početku holivudskog filma,ne upada u takve nevolje, to nije svojstveno Holivudu

 

Ne znam onda da li pricamo o istom Holivudu.

 

Lynch muči te žene na razne načine, ne dozvoljava im da budu slatke boginje

 

Ali kakve slatke boginje? Opet, Holivud jeste pun mediokriteta, ali se ne svodi sve na romanticne/tinejdz komedije. Nije svaki holivudski film o slatkim boginjama, pa da kazes da samo Lynch svojim filmovima tera kontru, i da se bas zbog toga izdvaja.

 

I to me podseti: ko su slatke boginje u Mulholland Drive-u? Betty i Rita, glavne glumice Dajeninog holivudskog filma - filma koji je mediokritet . Upravo taj film je i odraz njene licnosti i zivota. Seti se koliko je dosadan bio u pocetku...do jednog dela kad dobija potpuno novi "ukus".

 

 

U Blue Velvetu, Lynch je zagrebao ispod čistog ideala ''dobrog Amerikanca'' i prizor je grozan, ali spolja, u ''realnosti'', je i dalje sve idealno, zato sam i pomenuo bube, ispod predivnog travnjaka u američkom predgrađu gamiže razna gamad. To ''ispod'' i ''izokrenuto'' zanima Lyncha

 

Spremam se bas veceras da pogledam Blue Velvet. Samo ne mogu da se otrgnem utisku da interpretaciju jednog filma prenosis na drugi.

Edited April 24, 2008 by TotalWar

[Guest Bata Životinja]

e brate, potpuno si izbacio glavnu stvar u postu: neo-noir. Nemoj da sjeckaš tako. Noir se ne bavi unutrašnjim psihičkim stanjima, zato je ovdje psihoanaliza zanimljiva, ali neadekvatna.

 

Gledaj Lost highway, nije nemoguće da su plavuša i crnka čak dvije strane iste medalje

 

 

kažem ti, ti i dalje tražiš logiku

 

ali neo-noir ne funkcioniše na indukciji i dedukciji, već abdukciji

 

indukcija

1.uzrok

2.posljedica

zaključak- opšti zakon

 

dedukcija

1.opšti zakon

2. uzrok

zaključak- posljedica

 

abdukcija

1.opšti zakon

2. posljedica

zaključak- uzrok

 

onaj ko se vozi Mullholand drive-om je već uspješan glumac, ne možeš ti da se slupaš tamo pa da onda postaneš uspješan, nego obrnuto

 

previše obraćaš pažnju na samu priču, priča je rediteljsko sredstvo, ne cilj, on njome manipuliše, zato ti kažem- neo-noir je ključna riječ

 

evo nečeg zanimljivog

 

Mulholland Drive (2001)

Dir./Scr. David Lynch

147 min.

Mulholland Drive parts the veil on a totally cracked, utterly convincing

world with David Lynch its brooding demiurge. A Denny’s-like restaurant

on Sunset Boulevard fronts the abyss. “I had a dream about this

place,” a smug young creative type explains to someone who might be

his agent, even as his nightmare begins to unfold. Crazy!

Fashioned from the ruins of a two-hour TV pilot rejected by ABC

in 1999, Lynch’s erotic thriller careens from one violent non sequitur

to another. The movie boldly teeters on the brink of self-parody, reveling

in its own excess and resisting narrative logic. This voluptuous

phantasmagoria is certainly Lynch’s strongest movie since Blue Velvet

and maybe Eraserhead. The very things that failed him in the bad-boy

rockabilly debacle of Lost Highway—the atmosphere of free-floating

menace, the pointless transmigration of souls, the provocatively

dropped plot stitches, the gimcrack alternate universes—are here brilliantly

rehabilitated.

What was it that Dennis Hopper called Dean Stockwell in Blue

Velvet—one suave motherfucker? From the absurd midnight automobile

accident on the Los Angeles road that opens the movie and gives

it its title, Mulholland Drive makes perfect (irrational) sense. Lynch’s

174 VILLAGE VOICE FILM GUIDE

outlandish noir feels familiar, and yet it’s continually surprising, as

when a bungled assassination turns into a Rube Goldberg mechanism

involving two additional victims, a vacuum cleaner, and a smoke

detector, or a scene begins with an abrupt eruption of pink and

turquoise and a studio rendition of the Connie Stevens chestnut “Sixteen

Reasons (Why I Love You).”

The narrative, such as it is, commences when a lush brunette of

mystery soon to be known as Rita (Laura Elena Harring) dodges a

bullet, staggers out of her crashed car, and descends from the Hollywood

Hills into the jewel-like city below to find refuge in an empty

apartment. She’s suffering from amnesia, which makes her the perfect

foil for the flat’s caretaker, Betty (Naomi Watts), who arrives the next

morning—blond, perky, and inanely optimistic—from the Ontario

town of Deep River (named perhaps for the sinister dive where Isabella

Rossellini made her home in Blue Velvet). Betty is innocently avid to

become a star; Rita is forced by circumstance to impersonate one.

Their first meeting is a mini Hitchcock film, with the dazed brunette

assigning herself a name from a handy Gilda poster.

L’age d’or 175

Mulholland Drive Mulholland Drive, 2001; written and directed by David Lynch

176 VILLAGE VOICE FILM GUIDE

Where did Rita’s suitcase full of money come from? What is the significance

of the blue key in her pocket? There’s a definite Nancy Drew

quality as the naively trusting and ever enthusiastic Betty takes it upon

herself to solve the enigma of Rita’s identity: “It’ll be just like in the

movies. We’ll pretend to be someone else.” Although Betty is initially a

mass of cornball clichés, possibly modeled on Eva Marie Saint or

Lynch himself, it unexpectedly develops that she really can act. (So too

Naomi Watts.) Betty’s audition at Paramount, a sensational performance

in a tryout worthy of Ed Wood, presents the possibility that everything

she has done and will do is calculated for effect. “You look like someone

else,” Betty exclaims when Rita gets a makeover to more closely

resemble . . . her. Thanks in part to that new blond wig, the women get

together in a scene that is not only exceptionally steamy and tender but

contains what is surely the greatest amnesiac sex joke ever written.

Whatever Mulholland Drive was originally, it has become a poisonous

valentine to Hollywood. (This is the most carefully crafted L.A. period

film since Chinatown—except that the period is ours.) The locations are

quietly fabulous; there’s a museum quality to the musty deco apartment

where Betty and Rita live under the watchful eye of a showbiz landlady

(Ann Miller). The cloyingly lit nocturnal landscape and splashy glamour

compositions seem pure essence of 1958, as do Betty’s ingenue

poses. The ominously rumbling city is malign and seductive; the movie

industry—or, should we say, dream factory—is an obscure conspiracy.

In a secondary narrative, an inexpressive, self-important young director

(Justin Theroux) is compelled to endure a production meeting from

hell wherein a shadowy cabal seizes control of his movie—but only so

that the presence of a single unknown actress can be dictated by an

irony-resistant bogeyman called the Cowboy (Monty Montgomery, the

producer of Lynch’s Wild at Heart, among other credits).

Alarming as the Cowboy is, Mulholland Drive’s most frighteningly

self-reflexive scene comes when Betty and Rita attend a 2 A.M.

performance—part séance, part underground art ritual—in a decrepit,

near-deserted old movie palace called Club Silencio. The mystery

being celebrated is that of sound-image synchronization, which is to

say cinema, and the illusion throws Betty into convulsions. At the

show’s climax, Rebekah Del Rio sings an a cappella Spanish-language

version of “Crying.” She collapses onstage, but the song continues—

L’age d’or 177

just like the movie. For its remaining three-quarters of an hour, Mulholland

Drive turns as perverse and withholding in its narrative as anything

in Buñuel. Similarly surreal is the gusto with which Lynch

orchestrates his particular fetishes. In Mulholland Drive, the filmmaker

has the conviction to push self-indulgence past the point of no

return.

Curiouser and curiouser. From the moment Betty and Rita leave

the club, the narrative begins to fissure. Mulholland Drive flows from

one situation to the next, one scene seeping into another like the

decomposing corpse I’ve neglected to mention that’s at the story’s

center. Characters dissolve. Settings deteriorate. Situations break down

and reconstitute themselves, sometimes as fantasy, sometimes as a

movie—which is to say, much of what has previously happened, happens

again, only differently. Love is now a performance. Rita reverts to

femme fatality. The parental demons return.

Betty’s dream becomes a nightmare—or perhaps the previous story

was itself only a dream. Not that it matters. Mulholland Drive is thrilling

and ludicrous. The movie feels entirely instinctual. The rest is silencio.

[J. Hoberman, 10/3/01]

 

[TotalWar]

e brate, potpuno si izbacio glavnu stvar u postu: neo-noir. Nemoj da sjeckaš tako. Noir se ne bavi unutrašnjim psihičkim stanjima, zato je ovdje psihoanaliza zanimljiva, ali neadekvatna.

 

Brate, ako se bavi krizama/distorzijom identiteta i gubitkom dodira sa realnoscu, kako mozes da kazes da se ne bavi unutrasnjim psihickim stanjima? Ako nista drugo, onda im barem pridaje veliki znacaj i oslanja se na njih.

 

Gledaj Lost highway, nije nemoguće da su plavuša i crnka čak dvije strane iste medalje

 

Ma covece, ta plavusa je apsolutno niko i nista. Ajde da se zna barem nesto o toj plavusi, barem neka njena sitna osobina, pa da kazes "Aha, sad su postale jedno", ali je plavusa nebitna.

 

li neo-noir ne funkcioniše na indukciji i dedukciji, već abdukciji

 

Ok?

 

onaj ko se vozi Mullholand drive-om je već uspješan glumac, ne možeš ti da se slupaš tamo pa da onda postaneš uspješan, nego obrnuto

 

Kamila se nikada nije ni slupala na Mulholland drive-u. Cak ni dok je bila uspesna.

 

 

previše obraćaš pažnju na samu priču, priča je rediteljsko sredstvo, ne cilj, on njome manipuliše, zato ti kažem- neo-noir je ključna riječ

 

E sad si me skroz izgubio. Prvi put cujem da mi neko kaze da gledam film a da ne obracam paznju na pricu. ili da prica nije uopste bitna. Ajde da si rekao tako nesto za "Gummo", koji zaista nema pricu, i ne treba da ima pricu, pa da te razumem. Ti sklopis svoju interpretaciju, koja otpisuje gomilu scena iz filma kao nesto sto je Lynch ubacio, onako, iz zezanja. Te scene i ne trebaju da se uklapaju... Ne znam, kao kad bih ja sad rekao "Ti previse gledas kom zanru film pripada, a ne sam film." Jebiga, necemo mi naci kraj ovome tacno jos mesec dana da pricamo o tome...

 

Evo, ja te sad molim da me uputis na neku opste prihvacenu definiciju neo-noir zanra, u kojoj se objasnjava da ne treba obracati mnogo paznju na pricu, i da ne treba traziti logiku, jer to nije poenta.

 

Usput, ne vidim ni sta treba da zakljucim iz ovog poslednjeg sto si napisao.

Edited April 25, 2008 by TotalWar

[TotalWar]

Jebiga, zanimljiva je meni svaka druga interpretacija, samo sad trenutno ne vidim osnovu za tvoju filozofiju. Ostaje mi da pogledam njegove druge filmove.

 

E da - ako nisi vec gledao (mada sumnjam), nadji negde "Possible Worlds".

Edited April 25, 2008 by TotalWar

[TotalWar]

Ahem, moj treci post za redom...

 

Odgledao sam Blue Velvet, i planiram da ga provrtim jos par puta, da upijem sto vise. Kraj filma stvara prilicno morbidan kontrast kada se uporedi sa ostatkom price (kao i scena sa travnjakom na pocetku filma). Lynch izgleda ima nekih ozbiljnih problema sa zenama. Vidim veoma jasan religiozni aspekt u Blue Velvet-u, kao i Mulholland Drive-u. Ceo trip sa zenama koje vode u iskusenje, ciscenje od grehova... Pitam se da li je Lynch neki religiozni "frik", sto bi objasnilo zasto, kroz svoje filmove, deluje kao takav zenomrzac.

Edited April 25, 2008 by TotalWar

[Rox]

Ahem, moj treci post za redom...

 

Odgledao sam Blue Velvet, i planiram da ga provrtim jos par puta, da upijem sto vise. Kraj filma stvara prilicno morbidan kontrast kada se uporedi sa ostatkom price (kao i scena sa travnjakom na pocetku filma). Lynch izgleda ima nekih ozbiljnih problema sa zenama. Vidim veoma jasan religiozni aspekt u Blue Velvet-u, kao i Mulholland Drive-u. Ceo trip sa zenama koje vode u iskusenje, ciscenje od grehova... Pitam se da li je Lynch neki religiozni "frik", sto bi objasnilo zasto, kroz svoje filmove, deluje kao takav zenomrzac.

 

To sa trvnjakom je ona scena kada kamera zoomira sve vise i na kraju ispod prelijepog travnjaka vidis one insekte, to su bas ti njegovi kontrasti. Lynch dosta koristi te fazone gdje pokazuje kako se ispod idilicne povrsine krije trulez.

[Dersu Uzala]

Molba, nemoj da se lozite, ja zivim malo juznije od Malholand Drajva, to je nasa lokalna fora. Kej?

[Guest Bata Životinja]

Odliveni, ti si brate mesija, neshvaćen u svojim šifrovanim porukama.

Poruka nejasna, molim objasnite, u potpisu pametnjaković mlađi.

 

 

 

 

totalwar

Kamila se nikada nije ni slupala na Mulholland drive-u. Cak ni dok je bila uspesna.

 

slupala se na početku filma

 

[TotalWar]

slupala se na početku filma

 

Jeste, ali to je pocetak sna, ne realnost. Nju je u stvarnom zivotu placenik pokusao da ubije i uspeo u tome, a u snu je Dajen vraca u zivot.

 

Nego, ja ti sve ovo vreme objasnjavam zasto mislim da je pocetak filma san, koristeci se pritom psihonalizom, dok ti meni pricas o poruci koju Lynch pokusava da prenese... Da se sad dotaknem te teme, slazem se da kritikuje Holivud, ali ne porculanske zube i silikone, vec te idilicne price koje (uglavnom) poticu iz Holivuda. Mozda cak ne kritikuje ni sam Holivud, vec uopste ideju o idilicnom zivotu. Cest je slucaj, recimo, kad se ljudi drugima predstavljaju, ili kad nam ih drugi predstavljaju ("The Fabulous Life of..." sa VH1 kao tipican primer), kao da im je zivot savrsen, ali ili se ispod toga krije trulez (mada je ovo prejaka rec), ili tek nailazi, kao u Dajeninom snu. Kao i u Blue Velvetu - posle svih onih gadosti, maska se vraca na kraju filma, i kao da se nikad nista nije dogodilo.

 

Takodje, u Mulholland Drive-u, kauboj je po meni jedini pozitivac u celom filmu.

Edited April 26, 2008 by TotalWar

[Guest Bata Životinja]

Jeste, ali to je pocetak sna, ne realnost.

 

zašto sanja da su se one u prošlosti srele na takav način?

 

ali nevažno, ovo je za mene važno

 

Sjećaš li se ko je Louise?

 

Šta kauboj kaže i koliko puta se pojavljuje?

 

U kojoj ulici živi Beti?

[TotalWar]

zašto sanja da su se one u prošlosti srele na takav način?

 

Verovatno da bi opravdala njeno stanje. Rita zavrsava sa amnezijom, i Betty moze od nje da izvaja sta hoce - da napravi od nje ranjivu devojku kakva je ona sama bila.

 

Secam se Louise (morao sam da guglujem).

 

Secam se kauboja, sta je rekao, i toga da se pojavio tri (?) puta. Kako sam ja skapirao, on se obracao njoj samoj kada je govorio Adamu da treba da uradi ono sto je najbolje za njega/nju. Na kraju se pojavio tri puta, jer Dajen nije mogla da ostavi proslost iza sebe.

 

U kojoj ulici živi Beti?

 

E ovoga se ne secam, osim da je blizu Mulholland-a.

Edited April 29, 2008 by TotalWar

[Guest Bata Životinja]

Verovatno da bi opravdala njeno stanje.

 

e sad, vjerovatno nije baš riječ koja nam je potrebna, zar ne? Rita poslije sudara odlazi na Bulevar sumraka( noir film iz 1950. o propaloj glumici nijemog filma koja poludi, kritika Holivuda), gdje se nalazi Betin stan, odnosno stan njene tetke( propale glumice?) i ona kafanica.

 

Secam se Louise (morao sam da guglujem).

 

dobro,sjećaš se, ali šta će ona tu? Ima li nekog smisla što je ona tu? I na koga ti liči njena prva pojava?

Louise i Coco, stare , propale glumice?

 

Secam se kauboja, sta je rekao, i toga da se pojavio tri (?) puta.

 

pa eto, a kad se pojavio treći put? I on je bio producent Lynchu za Wild at heart

 

on se obracao njoj samoj kada je govorio Adamu da treba da uradi ono sto je najbolje za njega/nju. Na kraju se pojavio tri puta, jer Dajen nije mogla da ostavi proslost iza sebe.

 

ko je prvi glumac na špici? Glavna uloga?

 

 

 

 

onda, znaš li ko je i šta je femme fatale?

 

i kada reditelj i Rita objavljuju da će se vjenčati, na koga te podsjeća njihov osmijeh?

 

[TotalWar]

e sad, vjerovatno nije baš riječ koja nam je potrebna, zar ne? Rita poslije sudara odlazi na Bulevar sumraka( noir film iz 1950. o propaloj glumici nijemog filma koja poludi, kritika Holivuda), gdje se nalazi Betin stan, odnosno stan njene tetke( propale glumice?) i ona kafanica.

 

Ok, ako ce ti biti lakse, siguran sam da je zbog toga. Koliko se secam, njena tetka je uspesna glumica, i Betty masta da jednog dana bude kao ona.

 

dobro,sjećaš se, ali šta će ona tu? Ima li nekog smisla što je ona tu? I na koga ti liči njena prva pojava?

Louise i Coco, stare , propale glumice?

 

Moze i tako. Ono sto mene interesuje je sta tebi predstavlja ta simbolika. Za mene je to opet svest o realnosti.

 

ko je prvi glumac na špici? Glavna uloga?

 

Betty (Naomi Watts)?

 

onda, znaš li ko je i šta je femme fatale?

 

i kada reditelj i Rita objavljuju da će se vjenčati, na koga te podsjeća njihov osmijeh?

 

Da, i ne znam na sta ciljas sa ovim drugim.

 

 

 

 

[Guest Bata Životinja]

Ok, ako ce ti biti lakse, siguran sam da je zbog toga. Koliko se secam, njena tetka je uspesna glumica, i Betty masta da jednog dana bude kao ona.

 

ako joj je tetka uspješna glumica, mogla je da je ubaci preko veze, što je i urađeno u prvom dijelu filma, koji ti nazivaš snom

 

Moze i tako. Ono sto mene interesuje je sta tebi predstavlja ta simbolika. Za mene je to opet svest o realnosti.

 

U Bulevaru sumraka niko ne sanja, sve je stvarno. A Louise liči na monstruma iza kafića.

 

Betty (Naomi Watts)?

 

Ne, ona je u order of apearence, a nije prva na početku. Justin Theroux je prvi, reditelj

 

 

Da, i ne znam na sta ciljas sa ovim drugim.

 

ni na šta, u suštini, samo ono što čitavo vrijeme govorim da Lynch radi: poigrava se bez potrebe da bude smislen. Pa to i je i Hitckock radio, ne kažem da su besmisleni, ali želi da utiče na tebe a ne da ti nešto kaže.