Jump to content

2017.03.25. *Dom omladine, Beograd* Swans, Little Annie


badass

Recommended Posts

Subota, 25. mart - Beograd @ Dom omladine

 

30308542842_fd9d9cd790_z.jpg

Posle 30 godina, Beograd će imati čast da ponovo ugosti verovatno najznačajniji i najuticajniji avangardni bend na planeti -
SWANS
, na svojoj poslednjoj turneji u ovom obličiju.

 

Kako uopšte predstaviti
Swans
?

Kako predstaviti onoga koji drži uzde ove
prelepe životinje groznog temperamenta
?

Michael Gira (Majkl Džirâ)
je muzički alhemičar: od nadljudske buke stvara melodiju; od teskobne tame stvara
čoveka koji sja.
Već 35 godina, neumorno. Od rastrojeno
prljavog
, besnog
,
tutnjajućeg i izrazito telesnog početka ranih osamdesetih, preko rafiniranijeg, svetlijeg, eteričnog srednjeg perioda, iz albuma u album
Swans
su pomerali granice muzike i praktično stvarali čitave nove žanrove. Svaki naredni korak bio je neočekivano otkrivena
terra incognita
, a onda, iznenada, samo godinu dana posle izdavanja klasika „Soundtracks For The Blind“ - 1997. godina, „Swans Are Dead
! Tek tako.

 

„Pauza“ na kojoj je projekat Swans bio do 2010. godine može se tako nazvati samo uslovno
.
Pauza bi značila zastajanje, a
tvorac
ne voli da stoji i nije dangubio. Kroz solo projekte, kroz
Angels Of Light
i rad sa bendovima na svojoj etiketi
Young God Records
, manično kreativni Gira je nastavio da osvetljava nepoznato, uznevši tradiciju Dilanovskog njujorškog folka u drugu dimenziju. Svi ovi molekuli itekako su ugrađeni u savremenu Swans inkarnaciju, što je bilo potpuno jasno na povratničkom albumu „My Father Will Guide Me Up a Rope to the Sky“
(2010.), iako će se ubrzo potom novi Swans, katalizovani dugom i intenzivnom povratničkom turnejom, preobraziti u nešto sasvim drugačije...

 

Swans
zapravo nikada nisu „umrli“, prestali su da postoje samo formalno. Posle mitarenja su se samo ponovo materijalizovali pred nama, da bi nas utopili u svoju savremenu, najsoničniju do sad životnu formu. Verujem da 1997. godine niko nije pretpostavljao takav epilog. Ni tada, a ni dan danas, nije potpuno jasno kada Michael Gira uništava a kada stvara. Kako stvarajući razara i razarajući stvara.

 

Boravak na maglovitoj granici između kreacije i destrukcije je nešto što je oduvek fasciniralo Giru i sa čim se od početka poigrava, kako muzički, tako i tekstualno. I to ni u jednom trenutku nije jasnije nego na koncertu. U nekim momentima težina zvuka pritisne vas toliko da mislite da će vam lobanja prsnuti, ili da će se sve urušiti. A onda muzika - da, to
jeste
muzika - zadobije tok i guta vas, kao lava. Više vas ne može zdrobiti, jer tečete zajedno sa njom, deo ste nje. Iluzija prestaje da postoji. Postoji samo zvuk.

Vidljivi budu još jedino oni koji taj zvuk kanališu na bini - Gira, posednut, preznojen, ali u potpunoj kontroli svega što se dešava; drugi veteran Swans-a,
Norman Westberg
, koji stoji mirno sa haosom u očima, kao da potpuno visceralno, van svesne kontrole gitarom prati ostatak organizma. Neverovatni
Chris Pravdica
, basista i najčešći Girin muzički „sparing partner“ na bini, intenzitet nastupa ponekad je plaćao krvavim palcem. Staloženi i mračni
Christoph Hahn
boji finese.
Phil Puelo
čini kao da olujni vetar u njegovo ime kontroliše impresivni set bubnjeva, a ne on sam.

 

Poslednja tri albuma
Swans
- već legendarni „The Seer“
(2012), „To Be Kind
“ (2014) i finalno poglavlje – „The Glowing Man“ (2016), svi su su se začinjali i rasli uživo na koncertima tokom poslednjih 6 godina. Zato su albumi trostruki, a pesme dugačke po petnaest, dvadeset minuta. Možda bi bilo bolje nazvati ih komadima; Gira kaže da ne voli da ograničava muziku na format pesme. Uživo, one predstavljaju samo okvirne smernice - pri svakom nastupu razvijaju se u potpuno unikatnu izvedbu. „
Puštam muziku da ide gde želi da ide, a kada osetim da je došla do kraja, prestajem“
. Razumeti i tumačiti fenomen Swans-a i Girinog dela praktično je nemoguće bez uvida u evoluciju uživo.

 

Čini se da su za tri i po decenije Swans prešli put od dokumentovanja zvuka napaćene,
pohlepne
utrobe čoveka, do detaljne deskripcije primordijalnog zvuka utrobe Zemlje, mlade, uskomešane i surove. Pritisak, vrelina, kolizije, drobljenje, sitnjenje, stapanje, kakofonija, buka, buka... Svetlost.
From f***ing destruction
. Novi svet.

U avgustu 2016. godine na sajtu YGR pojavilo se zvanično saopštenje - let Swans-a u ovoj formaciji bliži se kraju. „The Glowing Man“ je njen poslednji album, vodič koji nas vodi do kraja i kroz naizgled neprobojni zid zvuka izvodi... Gde?

Turneja 2016/2017 poslednja je prilika da to pokušate sami da odgonetnete, to i samu suštinu Swansa. Da se izložite oluji, budete uništeni i stvoreni.

Gošća na koncertu biće
Little Annie
, talentovana i svestrana njujorška kantautorka, dugogodišnja saradnica Swans.

 

Prvih 50 karata po promotivnoj ceni možete poručiti na
sajtu.

 

 

Poster:

30308542602_27549df6ca_k.jpg

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
  • 2 weeks later...
  • 2 weeks later...
  • 4 weeks later...
  • 3 weeks later...
  • 2 weeks later...
  • 4 weeks later...
  • 2 weeks later...

Ravna nuli, otprilike, kasnice 15ak, dok annie zavrsi pola sata, 45 min, pa onda pauza, to je vec proslo pola 11, i ovi ce posle da biju jos 3 sata, tesko pre 1 da ce da bude gotovo

da. pride, u bioskopskoj sali je guitar art festival i početak little annie zavisi od njihovog kraja. nadam se da će ona da počne oko 21:30. njen nastup je 45 min, onda pola sata pauze i swans 150 min. na kraju, nekih 15-20 min po završetku, gira se sredi i dolazi da se druži sa publikom bar pola sata. realno, teško da će pre 2-3 sve da bude gotovo.

Edited by badass

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...