Jump to content

doroti

Iskreni članovi
  • Posts

    27
  • Joined

  • Last visited

doroti's Achievements

Anonimus of Metal

Anonimus of Metal (1/6)

0

Reputation

  1. Nema slika... zamisljaj :-) Novi intervju + novi odlomak http://zeljko-obrenovic.blogspot.com/2012/10/zeljko-obrenovic-talog-trablmejker.html http://zeljko-obrenovic.blogspot.com/2012/10/zeljko-obrenovic-talog-odlomak.html
  2. evo jos jede recenzije ovog sjajnog (podjoh da napisem albuma) romana :-) sa POPBOKSA http://www.popboks.com/tekst.php?ID=9092 TALOG - Željko Obrenović i SUPERMODEL ZA UBISTVO - Verica Vinsent Kol Srpski krimić uzvraća udarac (Booking, 2012 / Paladin 2012) U kratkom razmaku u knjižarama su se pojavila dva romana koji ponosno nose odrednicu koje se mnogi pisci u Srbiji pribojavaju: žanrovski. Talog i Supermodel za ubistvo, svaki na svoj način, donose nešto osvežavajuće u okviru domaćeg kriminalističkog romana, nešto autentično srpsko. Mračno, naravno, ali i uzbudljivo Pavle Zelić Željko Obrenović je ovdašnjim ljubiteljima jednog drugog žanra, horora, poznat po svom prvom romanu Srpski psiho (Laguna, 2007), koji je napisao zajedno sa Aleksandrom Ilićem. Verica Vinsent Kol pak iza sebe ima već dva romana, Greh, gnev i grad (Karganović, 2007) i Magični teatar ljubavi i smrti (Laguna, 2010) i bila je dosledna kriminalističkom romanu. Iako su napisali po motivima dijametralno suprotne knjige, zaplet i doslednost žanrovskim obrascima ih izdvajaju i kvalifikuju za zajedničku analizu. Pripadnost žanru je na stranim književnim tržištima preporuka a ne žig kakvim ga ovde smatraju. Bilo da je u pitanju stari dobri SF ili najnovija izmišljotina po imenu „young adult“, oznaka žanra podrazumeva skoro sigurnu publiku, istaknuto mesto na polici koja nosi odgovarajuću odrednicu, ali i žestoku konkurenciju sa kolegama, da ne pominjemo tek borbu oko prava na eventualne ekranizacije i druge za ovdašnje podneblje i dalje nedostižne ambicije. Naravno da i u žanrovskoj književnosti ima smeća, kao i u glavnotokovskoj uostalom, ali se ovde ono ne može sakriti pod raznim pseudointelektualnim maskama. Horor treba da vas uplaši, ljubić razneži, a krimić natera da se do poslednje stranice pitate „ko je ubica“. Nije baš tako jednostavno, naravno, ali nedostatak visokoumetničkih pretenzija može da bude oslobađajući za pisca, kao što se da videti i na ova dva primera. Obrenović svoj roman smešta među polusvet Beograda, u mračne senke parkića u kojima se diluje smrtonosna droga, naslovni „talog“. Junakinja Jovana po svaku cenu želi da identifkuje onog koji je na podmukao način ubio njenog dečka Andreja i rizukuje mnogo, ne samo svoj već i živote svih bliskih i dragih ljudi da bi u spirali prevare, nasilja i smrti došla do poslednjeg kruga Pakla u kojem je čeka njen lični, vrhovni demon. Prateći klasičan detektivski put, pisac i njegova beskompromisna heroina istovremeno zadiru u teme koje su daleko izvan osnovne potere, a smeo i neočekivan upliv jednog drugog žanra izdvaja ovaj roman iz uobičajenih šablona. Poseban kvalitet Obrenovićeve proze su živi dijalozi i britke rečenice koje imaju zavodljiv ritam, bilo da prate pesničenje ili seks, a na piščevom blogu se može otkriti i koliko ima i stripovskog pristupa u romanu. Nasuprot mračnom Talogu, Supermodel za ubistvo se odigrava pod sjajem reflektora, u poznatom konceptu „reality show“ emisije u kojoj se grupa atraktivnih devojaka takmiči za prvo mesto i šansu da postanu naslovni supermodel. U industriji koja je poznata po zabadanju noževa u leđa, deluje skoro logično da se neko odvaži i na prenese tu metaforu na bukvalni plan. U trenutku kada jedna od takmičarki nestane, a zatim bude i pronađena mrtva, na scenu stupa tandem privatnih detektiva u sastavu Andrej Avakumović Kum i Alina Gajdabrus. Idući u korak sa Lašonovom Milenijum trilogijom, ovaj par neprilagođenih individualaca ima težak zadatak da se infiltrira u kuću „velikog brata“, a zatim i razbija glavu nad opasnim incidentima koji se gomilaju uprkos svim naporima da zaštite manekenke. Za razliku od Obrenovića koji u jednom trenutku ipak identifikuje počinioca osnovnog zločina kako bi nas pripremio za završni obračun, Vinsent Kol nas ne pušta do samog kraja, davajući ipak šansu promoćurnijim čitaocima da pokušaju i sami da razotkriju celu zaveru. Pojedinačno, ali i zajedno, Talog i Supermodel za ubistvo su vredni predstavnici žanra koji trenutno dominara po prodaji u svetu. Da li će u sredini koja uspeh ne oprašta oni biti predvodnici i glas nečeg novog, zdravog i aktuelno relevantnog trebalo bi da odluče ipak čitaoci i niko drugi.
  3. ćao :-) i dosadni ste bre vise sa tim. ne placa me niko, nego mi se dopala knjiga pa se sve kao ono nadam da ce jos neko da procita pa da pricamo. a ne samo red tube i to...
  4. u bre, ja sam tek na osadeset nekoj, jedva cekam da vidim sta je uradio :-)
  5. novi intervju. ugradu.info 1) Kako ste se odlučili i šta Vas je navelo da se bavite književnošću? Teško da neko može da odluči da se bavi književnošću. Prosto osećaš potrebu da pričaš priče. Započneš skromnije, koliko ti mogućnosti dopuštaju, sve više čitaš, gledaš filmove... i, naravno, sve više pišeš. I možda jednog dana neko za tebe kaže da si pisac. Dug je put od mojih prvih pokušaja do Taloga. A opet, to je jedini put i svako ko želi da bude pisac mora da ga pređe. 2) Do sada ste objavili dva romana. Odakle potice inspiracija za pisanjem trilera? Na svoju prozu ne gledam kao na žanr trilera ili krimi žanr ili dramu ili na bilo koji drugi žanr; nastojim da pišem priče o ljudima, priče vredne pričanja i vredne čitanja, priče koje će neko želeti da pročita i za nekoliko hiljada godina i koje će mu biti jasne i kad se mnogo toga u svetu, kulturi i tehnologiji promeni. Takve su sve one klasične priče koje i dalje traju. A sve one su o ljubavi, smrti, potrazi; o malom čoveku u neobičnim vremenima. Talog je prvenstveno priča o osveti, ali protagonistkinja zapaža zemlju u tranziciji, pojedince koji se ubrzano bogate, pojedince koji misle da im je sve dozvoljeno (čini se da jeste) i o sukobu ta dva sveta. U Talogu će protagonistkinja provesti čitaoca kroz razne svetove: svet sitnih dilera, svet bivših robijaša, svet okultnog, svet posleratne zemlje, svet serijskih ubistava i serijskih ubica… 3) Kakve su reakcije čitalaca na “Talog”? Reakcije su odlične. Svakoga dana dobijem barem jedan mejl-poruku od čitalaca koji su pročitali knjigu i kojima se dopala. Za sada niko nije tražio da mu vratim novac, što je lepo (smeh). Pošto sam aktivan na društvenim mrežama, čitaoci lako mogu da me pronađu i da podele svoje utiske sa mnom, što oni jako cene. Mislim da je ta vrsta interakcije neophodna i poželjna. 4) Postoji li, i u kojoj meri, navika za čitanjem kod mlađe populacije? Nažalost, situacija je takva da većina ljudi pročita jednu ili nijednu knjigu godišnje. Koliko god to meni bilo nezamislivo, to je činjenica. Ali, to ne znači da mladi ne čitaju i da stariji čitaju i obrnuto. Neki čitaju, neki ne čitaju. I tu se ništa ne može. Čitalačka navika se uglavnom stiče jako rano i retko se tu nešto menja kasnije. Reklama može, recimo, da dopre do nekoga ko inače ne čita i lepo je ako to, naprimer, bude moja knjiga, ali mnogo su mi draži čitaoci koji na moju knjigu nisu naleteli slučajno, nego koji su tačno znali šta traže i koji nisu bili razočarani. 5) I na kraju, da li je u pripremi Vas treći roman; kada ce biti objavljen? Što se pisanja tiče, nešto je uvek u pripremi, između ostalog i novi roman, koji će biti objavljen onda kad ga zavšim i kad prođe moju visoku autocenzuru, dane i dane peglanja i sređivanja, a kad će to biti… nadam se uskoro. Do tada su tu Talog, Srpski psiho, moje priče i moj blog.
  6. pisac dao intervju za helly cherry Koja je osnovna dužnost pisca? Osnovna dužnost pisca je da da sve od sebe. Da se potrudi i napiše knjigu kakvu bi on sam želeo da pročita i da ne dozvoli da mu bilo šta stane na put dok to čini. Zaboravite na to šta će reći okolina, šta će reći bilo ko, jedino o kome bi trebalo da brinete ste vi sami. Odnosno šta vam vaše unutrašnje ja govori da je ispravno. Samo tako možete da napišete knjigu koju će neko poželeti da pročita. Nadam se da sam ja to uspeo u Talogu. Da li jedino u radu i aktivnosti leži smisao života? Stvaranje, i umetnost uopšte, čini život lepšim. Lično ne mogu da ga zamislim bez toga. Za mene je uvek bilo nešto, bez obzira da li je to muzika, strip, ili književnost. Kada ste i kako počeli da se bavite pisanjem? Na neki način sam to oduvek radio. Još kao klinac sam pisao svoje ninđa romane. Zatim sam pisao scenarije za stripove koje sam crtao. Pa razne priče. Sve je to došlo nekako spontano i ne mogu tačno da odredim trenutak kad sam sebi rekao: Znaš šta, ti ćeš od sada biti pisac. Jednostavno su neke stvari došle na svoje mesto. Sve ono što sam pročitao, svi filmovi koje sam pogledao. Došlo je do akumulacije i osećao sam potrebu da te ideje izbacim iz sebe. Prvo je došao Srpski psiho, a sad je tu Talog. Od koga ste se učili pisanju? Samo i isključivo od dobrih pisaca, bez obzira da li pisali romane, stripove ili filmove-serije. Dobro pisanje se oseti na kilometar. Čak ćete i tok šou prepoznati ako je dobro skriptovan, jer danas izgleda da samo ljudi u običnom govoru ne koriste scenario, a i to je diskutabilno. Iznova i iznova čitam-gledam stvari za koje smatram da su remek-dela i svaki put kad im se vratim, naučim nešto novo. A onda sednem i pišem. Nema boljeg saveta koji bih dao mladom piscu. Pisci pišu. Tačka. Koji su pisci na Vas izvršili najveći uticaj i zašto? Puno ih je. Recimo, Stiven King, jer ume da stvori ubedljive likove i ubedljiv mizanscen, a knjige su mu različite uprkos nekim motivima koji se neprestano ponavljaju. Zatim, Brajan K. Von u stripu, jer me je puno naučio o dinamici pripovedanja, o šetanju kroz vremenske tokove, o dijalogu i tome kako ozbiljno pisanje može da bude i te kako zabavno. Dejmon Lindelof na TV-u, jer nam je uprkos svim manama koje Lost ima, podario seriju o kojoj se i dalje priča, iako je serija sad već odavno okončana. Takođe, dokaz je da možete da budete dobri čak iako ne udovoljite svima. Jako volim Majkla Šejbona, Džejmsa Elroja i Kormaka Makartija. Ako sam u Talogu dotakao delić njihove genijalnosti, ja sam zadovoljan. Koliko je dug put od misli do njenog ostvarenja na papiru, a koliko od rukopisa do romana? Jako jako dug. Te misli koje pisac formira u glavi, ma koliko bile uredne i sistematične, kad počnu da se pretaču u reči na papiru, brzo počnu da se menjaju, jer shvatiš da su to dve potpuno različite stvari: misli i reči. Misli su nešto intimno, čemu niko drugi nema pristup, pa samim time ne moraju ni da budu savršene. Reči na papiru su već nešto što drugi mogu da vide, pa samim time nivo autokritičnosti se povećava. Tako bi barem trebalo da bude. A gotov roman je tek priča za sebe. Tako je barem bilo sa Talogom, dalje ćemo videti. Biraju li pisci teme ili teme biraju njih? Verovatno je odgovor negde na pola puta. Ideje su svuda oko nas, nije u tome problem. Pitanje je samo koliko ste vi sposobni da ih vidite. A čak je još bitnije to koliko ste sposobni da od njih nešto napravite. Pre neki dan sam pročitao sjajan sinospis za roman The Leftovers: Nekoliko miliona ljudi je odjednom nestalo. Niko ne zna kako i gde. Roman se bavi onima koji su ostali i kako se oni nose sa činjenicom da su im bližnji nestali bez traga. Nisam pročitao roman, pa ne znam šta se dešava. Ali mozak već počinje da traži način na koji bih ja to rešio, čime bih se bavio itd. Mislim da bi tako trebalo pristupati i pisanju sopstvenih romana. Igrajte se idejama i razmatrajte razne aspekte. Kakav odnos pisac treba da ima prema čitaocu? Ne bi trebalo da ga potcenjuje. Pisci često uzimaju čitaoce za naivne i uprošćavaju romane kako bi „prosečni čitaoci“ shvatili o čemu se tu radi. Velika greška. Što dokazuju mnogi sjajni bestseleri koji su sve samo ne jednostavni za čitanje. Dok sam pisao Talog, nastojao sam da napišem inteligentnu knjigu za inteligentnog čitaoca, što ne znači da roman nije za široku ciljnu grupu. Naprotiv. Samo, ko bude želeo, videće dalje i više od ostalih. Ali ni oni koji traže samo zabavu neće biti razočarani. Zašto je bitan ritam u priči/romanu? Bitan je kao i u životu. Ako deset dana sedite u mestu, pa negde naglo odete, možda će vam tamo biti lepo, ali će vam posle biti žao što i onih prethodnih dana niste negde išli. Tako je i sa literaturom, ona bi trebala da vas svakom rečenicom vodi na novo putovanje na kom vam neće biti dosadno i sa kog ćete se vratiti drugačiji. Čitaoci mi kažu da Talog pročitaju u dahu. Nadam se da to znači da ima dobar ritam. Kakvi su bili Vaši počeci? Koji su Vam najdraži uspesi? Početaka ima puno (smeh), ali drago mi je, sad kad pogledam unazad, što su neke teme i motivi koji su mi bili bitni u ranom periodu života i stvaranja i dalje tu, samo su sad, naravno, na višem nivou. Još dok sam uz stripove učio da čitam, susreo sam se sa mešanjem raznih žanrova, sa lepotom spontanog propovedanja i mislim da je to nekako zauvek ostalo sa mnom. Svaki dan kad napišem nešto novo je novi najveći uspeh. A svaka objavljena rečenica kojom sam zadovoljan je sledeći najveći uspeh. Ima i onih manje apstraktnih, kao što je, recimo, nagrada Akademije umetnosti koju sam nedavno dobio za kratku priču Muzej đubreta (http://zeljko-obrenovic.blogspot.com/2012/06/nagrada-u-potrazi-za-novom-pricom.html), zatim prevod Srpskog psiha na poljski jezik i, naravno, moj novi roman Talog. Recite mi nešto više o romanu Psiho koji ste napisali sa Aleksandrom Ilićem. Kako je tekla Vaša saradnja? Da li je bilo teško uklopiti vaše stilove? Na kakav je prijem naišao roman kod publike? Roman je prošao više nego dobro. Prodao se u odličnom tiražu u publika je bila prezadovoljna. Čak i danas mi se često neko javi i kaže da je nedavno pročitao roman i da je oduševljen. Nije bilo teško uklopiti stilove, jer kad se jednom formira glas protagoniste, sve je lako. Napisali ste i roman Talog. Koliko se on razlikuje od prvenca i koliko Vam je bilo teže (odnosno lakše) da radite na njemu? Mislim da je najbolje da čitaoci sami prosude kako se i na koji način Talog i Srpski psiho razlikuju. Meni je samo bitno da uoče korak napred, jer to je svakom autoru najveća pohvala. Bilo ga je lakše napisati jer sam sad veštiji kao pisac, ali ujedno i teže jer se želi više, a tu je i taj sindrom drugog romana i velikih očekivanja. Vaše su ljubavi, pored pisanja i književnosti, strip i muzika. Koji su Vam omiljeni stripovi i zašto? Ima ih mnogo. Bendisov Daredevil i Alias, Milarov Ultimates, Vonov Ex Machina, Aronov Scalped, Murov From Hell, Watchmen itd. Sve su to različiti stripovi koje spaja jedino to što su sjajno napisani i što kad zaronite u njih ne želite da se priča okonča. Mislim da je takav spoj vizuelne i pisane umetnosti nešto najsavršenije. Jer kako kažu: Slika vredi hiljadu reči. A u stripu imate i sliku i hiljadu reči. Pa vi vidite. Od novijih stripova religiozno pratim: Sweet Tooth, American Vampire, Morning Glories, Chew, Locke & Key... Mislim da sam u Talog uspeo da ugradim nešto te svedenosti i kompresovanosti stripa. Ljudi koji poznaju i strip i prozu kažu da sam uspeo. Hvala im. Koje muzičke pravce pratite? Utiče li muzika na Vaše stvaralaštvo? Uglavnom volim alternativni rok-metal: Tool, A Perfect Circle, Pain of Salvation. Ali redovno skidam sve što mi neko preporuči i otvoren sam za nove stvari. Ovih dana slušam Florence & the Machine. Muzika svakako utiče na pisanje, mada ne mogu da slušam muziku dok stvaram – ometa me. Ali naravno, muzika je nešto najbliže poeziji u savremenoj kulturi. Sa Mirkom Lukovićem, frontmenom benda Rare, radim na pesmi koja predstavlja neku vrstu auditivnog trejlera za Talog. Pretpostavljam da će ljudi uskoro moći da čuju šta smo uradili. Kao neko ko se (između ostalog) bavi pisanjem književnih kritika sigurno dosta toga pročitate tokom godine. Kakva je književna produkcija danas? Šta bi valjalo menjati? Trudim se da pročitam barem roman nedeljno i uglavnom čitam anglosaksonske pisce u originalu. Ne mislim da bi bilo šta trebalo menjati jer je puno odličnih pisaca, sve više je autora koji su otvoreni za nove stvari i mešanje žanrova, sve više je uticaja TV-a, filma, stripa, video igrica. Što se mene tiče – nikada nije bilo bolje. Samo neka potraje. Radite li na nečem novom? Da. Trenutno pišem novi roman, a radim i na nekoliko strip albuma sa raznim crtačima. Nadam se da će se nešto od toga uskoro pojaviti. Razgovor vodila Tamara Lujak
  7. sve je to lepo. ali ima li jos neka slicna "izvedba"?
  8. kad smo kod video klipova, evo malo nije pornografija ali sta sad...
  9. au bre... i pored sve te internet pornografije, vi opet zagoreli, znaci ne verujem...
  10. strava :-) jel ima još neka slična obrada?
  11. OK, nadam se da ste zavrsili. da mozemo da se vratimo na temu... jeste istine... to da je osveta vec cesto koriscena i to, ali opet to ti je vecna tema, jbg. hahah, jeste smesna ova korica. ako se ne varam, ovo je dole neki slovacki, poljski? verovatno je prevod u pitanju.
  12. hehe, znaci malo sovinizma, je li? :-) mislis da mi nismo sposobne da se svetimo ili sta? jesi gledao kill bill?
  13. OK, onda: "bend koji ima jaku ritam sekciju, distorzije i urlanje, a nije metal." ne znam, otkud ti ideja da je prica raspad?
×
×
  • Create New...