Utisak posle nekog vremena preslusavanja ovoga... Iako album sam po sebi nije los, u odnosu na to kakvi se black metal albumi izdaju danas, ne mogu da pobegnem od pomisli da se Arioch, Mortuss, Daniel... ili kako vec voli sebe da zove, pokazao da je ipak jos jedan od onih "inteligentnih" koji ulecu u vagon kojem pripadaju svi takozvani "religiozni", "filosovski", "teoloski" ovo/ono bendovi... Primecujem da nema razlike izmedju njih i ovih "kvazi" inteligentnih bendova sa neparnim 6.52/8.66 ritmovima koji su preplavili scenu. Mozda je to predskazanje majanskog kalendara i cuvene 2012.? Isprazne price za naivnu klincijadu. No, cak mi je i Salvation postao proziran, album koji mi je znacio na vise nivoa. Mislim, lepo je to sto on pravi muziku, i u tom smislu, Maranatha je solidno dobar album, ali ono sto iritira je ta "kvltnost" i stav uzvisenosti kojom Maranatha odise u odnosu na ostale, a kad ono, bend je jednako isprazan kao i Dark Funeral. Covek se posluzio gotovo svim mogucim sablonima na raspolaganju. A najzalosnije mi je to sto je obezvrednio sablone koje je SAM napravio sa Salvation-om. Preforsiran vokal sa odredjenim veoma iritirajucim efektima, tekstovi koji ne mogu ni prismrdeti onima sa Salvation-a, a opet su 987 verzija Accuser/Opposer-a, semplovi iz filmova koje necu ni da komentarisem. Mogu da zamislim zasto je uzeo Ederlezi... Istripovao se jadan da je dobra scena na kraju kada se krst prelomi na pola. Kakva emotivna scena. Mozda je i on sam emo? Eto jos jedne paralele izmedju black metala i emoa. Au bre, kakav bljutav ukus... Pu, pu...