Kad sam bio klinac policija me rado zaustavljala, ali kako sam izraso, nešto ne smeju. Džabe mi duga kosa i Satyricon majica, čim vide gomilu od 5-6 orangutana od 1,90+ sa dvolitrama u ruci, nešto im se ne prilazi, pogledaju nas samo iz kola i nastavljaju dalje.
Jedini izuzetak je moj drugar koji liči na Richarda Ramireza. Dok ga nisam upoznao imao sam neku gadnu cimku od njega, inače je mica od čoveka ( osim kad pobesni ali to se izuzetno retko dešava ). Njega stalno zaustavljaju, pogotovo noću, ipak ima tu neku Night Stalker-idem-sad-da-počinim-zločin auru.
Dakle formula je biti u što većoj grupi, što fizički veći i što ne-psihotičnjeg lica.
Al kad me pitaju "dal imate neke nedozvoljene supstance kod sebe?" Dečko, priberi se, orangutani prave buku na raskrsnici ispod svetiljke, da imamo nešto uštekali bi se u neke duboke dubine.