Jump to content

Leaderboard

Popular Content

Showing content with the highest reputation on 05/10/20 in all areas

  1. Skoro svaki njihov je do jaja, al pošto je 20godišnjica ovog albuma neka ide ovaj:
    2 points
  2. Podrazumeva se, kao i
    2 points
  3. Očigledno da u mnogim instancama se genetika i interesovanja roditelja prenose na svoju decu, pogotovo kada si dete jednog od najpoznatijih režisera "body" horora, i dalje važi stara krilatica da krv nije voda. Brandon Cronenberg je krenuo očevim stopama i evidentno je da je pronašao veliku inspiraciju u njegovim radovima. (Videodrome, eXistenZ ponajviše!) Possessor je nastao iz kratkog filma koji je prednjačio dugometražnom i poprilično se razlikuju sa radnjom. Pratimo Tasyu Vos (Andrea Riseborough) koja radi za tajnu kompaniju koja je razvila tehnologiju da putem uređaja uđe u svest drugih ljudi i počini ubistva u korist iste kompanije Sve će se to promeniti kada za metu dobija Colin-a Tate-a (Christopher Abbott) koji radi kao game programer za uticajnu tehnološku kompaniju koja se nalazi na meti i koji preti da uništi i proguta njenu ličnost. Andrea Riseborough se ponovo pokazuje kao ikonična pojava, setite se samo njenog performnsa u Mandy, i ovde je poprilično jeziva i glumi osobu koja pada pod teretom njenog posla. Uz nju se svakako izdvaja i Christopher Abbott kojeg počinjem sve više da gotivim, jer ovo je već četvrti film sa njim (Sweet Virginia, Piercing, First Man) u kojem glumi poprilično iščašene likove, kao nekada za Depp-a sa njim bi se mogla povući paralela da će nas u budućim godinama uveseljavati kao totalni frik. Njegov lik je ovde daleko svedeniji nego u tim pređašnjim filmovima. Dobar je i ostatak glumačke postave iako su tu na kašičicu: Jennifer Jason Leigh (ponovo saradnica matorog Cronenberga) i Sean Bean! Vizuelno film je solidno snimljen, paleta boja i tranzicija u scenama u tom "međusvetu" su interesantna igrarija, ali je svakako to moglo da bude još bolje razrešeno i bez poziva na reference na ćaletov rad. Moram da pohvalim praktične efekte, verovatno jedni od boljih koje sam video na filmu u poslednje vreme. Svaka scena nasilja je zaista šokantna i vidi se da se ne libi da pojača to stanje preko 11. Avetinjska muzika dosta pospešuje to stanje u kojem se nalaze oba lika, poprilično je jeziva i kao da je odsvirana za kakve digitalne duhove. Okrenuo bih se sada na scenario, mislim da je ovde propuštena sjajna prilika da se uradi nešto sasvim drugačije i moderno. Verujem da je budžet bio najveći problem i da su pokušali sve to nadoknade kroz vizuelizacije i praktične efekte i odličnu glumu. Prvo što mi pada na pamet da je ovo moglo da bude u nekoj novoj sezoni Black Mirror, kriva je Andrea koja je već glumila u jednoj epizodi serije (Crocodile) Nažalost nije Videodrome za nove generacije ali može i te kako da postigne status Midnight Movie za novije generacije. Dvoumim se oko jake 6 i slabije 7, ali videću ako ga ponovo pogledam u budućnosti da li će ostati u tom rangu. Nisam uspeo da nađem trejler za film, pa možete da pogledate intervju sa režiserom i glumcima.
    1 point
  4. pa jes ti kršten, obrezan, šta si? Dakle, eo klasične stvari, Robert Putnam napisao knjigu o demokratiji u Italiji, skinuti ovde http://gen.lib.rus.ec/book/index.php?md5=E8ACC930EAC85B1E3E4C7534F82AA910 i on tu postavlja pitanje zašto jedni te isti zakoni funkcionišu na severu a ne funkcionišu na jugu Italije prosto, drmaš da zakoni ne valjaju a apsolutno isti zakoni na jednom mestu valjaju a na drugom ne valjaju i onda on otkrije ono što zovu društveni kapital. Naravno, to nije dovoljno, ali da ne ulazimo sad u njegov argument, samo da demonstriram da čak i u nemarksističkim, dakle DMD kvaliberalnim tekstovima, postoje objašnjenja zašto se isti zakon primenjuje ili ne primenjuje kako treba u istoj zemlji na severu postoje razvijenija udruženja građana, Putnam čak spominje i navijačke grupe, ali udruženja su postojala stotinama godina, zanatski esnafi, obućari i slično, koji kad neko vrši pritisak na njih zajedno se tome odupru, što je suština socijalnog kapitala: ti imaš mnoštvo drugih ljudi koji će stati iza tebe plastični primer: aj probaj da otpustiš navijača Juventusa koji svoj posao radi kako treba a ti bi da mu se kurčiš kao poslodavac i ni zbog čega ga otpuštaš. Dobio bi sto navijača sutra ispred firme, jebali bi ti sve živo. Pozvali bi sve da ne kupuju kod tebe i svi bi ih poslušali. Zašto to ne rade u Srbiji i na jugu Italije? Prvo, jer ne veruju jedni drugima, čast izuzecima. Neće se zauzeti za svoje susede, neće se boriti za svoje kolege, ćutaće. Putnam se pita zašto i njegov odgovor je da tu ne postoji tradicija ljudskog udruživanja i izgradnje poverenja, bar ne dovoljna da nateraju bagru da poštuje zakone. Štaviše, na jugu Italije umesto javnih udruženja imaš tajna - iliti mafiju - koja se više pitaju nego bilo koji esnaf ili navijačka grupa. I tako vekovima. postoji više načina da se kritikuje ovo, ali brate ti prvo moraš naučiti da zakoni nisu kompjuterski programi već ih sprovode ljudi, a ako ljudi ne vide da će im biti bolje ako poštuju zakon, oni ih braćala neće poštovati ni u Švedskoj. No oni tamo vide jer su prebrodili boljke koje Srbija ima i prosto imaju posla sa sasvim drugim ljudima, sasvim drugim društvenim kapitalom.
    1 point
  5. Gotovo. Jebena knjiga, na korak od remek-dela, dosta razlika u odnosu na kasnije stvari, a opet to je naš čovek. Bez kompromisa, desetine neviđenih likova i epizoda, mrak i ludilo na sve strane, istovremeno seva od surovog i bizarnog humora kao malo gde. Kao neka vrsta poremećenog Haklberija Fina u totalnom white trash kontekstu. Jezik je stravično zajeban, narativni delovi na momente kao da ispadaju iz Melvila i Džojsa, ili hard-core Foknera, svakako Makartijevog ćaće (faza od 1929. do 1939.), dijalozi čist urnebes. Potrebno je vreme da se čovek probije kroz sve te naslage najneverovatnijih slika i sklopova, često gotovo pa poezije, ponekad je zamarajuće i pretenciozno, i to je sve što ovde zameram matorom. Prevod fantastičan, ali to je Cvijanović, čovek koji je prevodio Volasa, i ništa drugo nisam očekivao. Dakle, pre za fanove Meridijana, nego, recimo, Puta. Ne spojlujem dalje, samo napred.
    1 point
  6. Dobar, dosta novih starih imena saznao. Uvek mi dragi ovi metalci koji šire vidike a istovremeno ne beže od metala.
    1 point
  7. Juna 2004. u SKC-u. Steta sto ga nije bilo. Kasnije su blize nama svirali u Pesti 2005.
    1 point
  8. Uzmi 100 e, inače idu u kkp. 🙂
    1 point
  9. Ovaj post ste čekali. Vagao sam nedeljama, slušao album uzduž i popreko pa aj da reknem koju jer sam ja ta tinejdž publika o kojoj Havočka priča i verujem Tuomasu sve... do ovog momenta. No kako se pojavilo još nekoliko izdanja pre ovog koja su u uzročno posledičnoj vezi s bendom osvrnuo bih se i na njih. AURI - ovo je tačka gde se vidi koliko je Tuomas počeo da lebdi, nabavio je svog dečka kao Kai Hansen, njegov jebeni đed svira frulu sem što peva pa je korisniji od Kaijevog koji vredi Gamma Ray-u koliko kurcu nokat, a ovaj bizarni threesome upotpunjuje Tuomasova zakonska supružnica. Muzika je neki Dizni saundrek za odjavnu špicu kad su svi već napustili salu, ovde je imao toliko mozga da zadrži materijal u rejonima projekta. TARJA izbeglica poslednji solo pokazuje da može da peva dobro koliko hoće ali radila bi u Mekdonadsu verovatno da nije srela Tuomasa nazad u dan da joj napiše dobre pesme, čega ovde nema. THE DARK ELEMENT - Anetica izbeglica i Jani napravili decentan materijal, finski melo metal bez komplikacija i po svakom protokolu, par hitova, za jedan projekat ovakve vrste više nego dobro što se ne može reći za... ALLEN - OLZON - klasični sklepani hibrid labela po narudžbini, zaborav posle jednog sluša. Situaciju vadi rasni MARKO HIETALA koga jes demonski đed potisnuo u glavnom bendu ali to ga nije omelo da napravi, kao što se već ovde reklo, jedan lep nepretenciozan album pun hitova koji se sluša lagano. Dolazimo do glavnog jela i nažalost izgleda da je gazdi konačno ušla voda u uši i megalomanija ideja je progutala pesmu. O drugom disku ne bih nešto ni trošio reči, u normalnom svetu on ne bi prošao status bonus diska a kamoli se furao kao neki integralni deo albuma, outro najbolje pesme Greatest show on Earth produžen na pola sata? No thanx. Prvi disk: nemam ja problem sa tim liricima o spasavanjima planete ali ta grandioznost je pojela same pesme i ideja je postala važnije od izvedbe. Čist primer novog pravca za koji se iskreno nadam da se neće razvijati dalje je Harvest, neki soundtrack za prikupljanje menstrualne krvi Elene Karić dok lista tviter Jelene Đoković. I ostale pesme imaju tragova sakaćenja raznim orkestracijama. Prve dve i poslednje tri su ruku na srce punokrvno dobre ali sredina zna dobro da zašlajfuje. Prokleti deda ruku na srce fino peva ali Marko samo na jednoj pesmi? Očigledno je da se njegova uloga u bendu polako smanjuje. Sve u svemu, prvo razočarenje u NW katalogu, bar pola izdanja bih šutnuo bez griže savesti što je za bend ovog renomea loše.
    1 point
  10. https://witchinghourproductions.bandcamp.com/album/chaosophy?fbclid=IwAR1dRc8_QnrJ3KbgwljDCH5T83VWZyKjw4NMUsdr7ttjIWb-cg-sJNpAP5o
    1 point
  11. Uh što ja ne volim ovakve omote. Već viđeno milion puta i u milion puta boljim varijantama.
    1 point
  12. Jedino je logo baš sranje, verovatno i muzika.
    1 point
  13. Keruša sa žutim ušima ljepša od obe!
    -1 points
  14. Nije loš zakon uklesan u kamenu, pa da ne može da se menja. Izraelci su tako probali sa direktnim izborima za premijera, videli da ne ide, i vratili na staro. A bila je i ona frka u Belgiji kada godinu dana nisu mogli da formiraju Vladu. I opet, ako ne nešto ne funkcioniše u određenoj sredini, znači da ne valja. Bar za tu sredinu. Slična je priča bila npr. za Irak ili Libiju. Da li su njhove diktature valjale? Nisu. Da li bi valjalo da se preko noći kopira sistem koji je u Švedskoj, Japanu ili Kanadi? Ne bi. Takav sistemi jesu dobri. Za Švedsku, Japan ili Kanadu. Ali nisu za Libiju ili Irak. Znači da ne treba kopirati taj sistem tamo. Treba napraviti nešto što je najbolje za takvo društvo. Ako se zakon koji u DE funkcioniše prekopira kod nas, to ne znači nužno i da je dobar. Posebno ako se uradi traljavao (kao npr. kopija GDPR-a). Ako je u DE očekivano da ministar da ostavku kad se utvrdi da je plagirao doktorat, a mi znamo da to kod nas nije, onda kod nas mora da se uvede dodatni mehanizam koji će dodatno preispitati odgovornost ministra. Ako je u Hrvatskoj očekivano da ministar da ostavku nakon smrti pilota, a kod nas nije, onda mora da postoji mehanizam koji će dodatno preispitati odgovornost ministra. Besmisleno je očekivati od nekoga da poštuje zakon, ako čovek zna da kršenjem neće snositi nikakve posledice. Sigurno neću preći na crveno u raskrsnici sa 3 trake, gomilom ljudi, pokrivenoj kamerama, ali hoću u nekoj maloj ulici, kada u bliznini nema žive duše. Verovatno Danski ministar neće rizikovati živote pilota i med. radnika da bi se fotografisao za novine, ali ja bih ipak voleo da postoji propis koji bi ga u tom slučaju poslao u apsanu. Tom logikom, da ako negde funkcioniše, propis je dobar, možemo doći i do nekih zajednica koji su bez pisanih propisa i privatnog vlasništva napravili funkcionalnu zajednicu (Elinor Ostrom dobila Nobelovu nagradu, mada je pitanje koliko je to bitno :D) Kao što rekoh, nijedan sistem nije savršen, svuda ima zloupotreba, što je na većem nivou veća je šansa da će proći nekažnjeno, i baš zbog toga treba stalno insistirati na izmenama koje će pobošljati taj sistem.
    -1 points
×
×
  • Create New...