Jump to content

Leaderboard

Popular Content

Showing content with the highest reputation on 09/09/21 in all areas

  1. ^ Krajnje nemilosrdno, izrazito izopaćeno i bespoštedno granatirati bijeli grad, grko-istoćnjaćku Sodomu i Gomoru sa vrha Avale . . . Poštedeti samo Rakovicu i Mirijevo . . . U stvari, sve manijakalno porušiti osim Marinkove bare . . . Indijski točak sa plavo-zelene zastave da se ponosno vijori . . . Nova prestonica kulture na zaljevu dveju rijeka - Marinkova bara za 21. stoljeće . . .
    2 points
  2. Dobro poznat i priznat finski doom/death bend koji imho nema neku mrlju u diskografiji. Dosta prljav zvuk ih je često nanosio na death stranu, ali mislim da su suštinski ipak doom-eri, inače izbacivali albume i za Profound lore i za Relapse, a trenutno su na Season of mist. Glavni autor i jedini originalni član je Lasse Pyykko koji ima još sijaset side projekata. Meni omiljeni albumi od njih do sad Effigies of Evil i Darkness Drips Forth, mada nedavno izbačeni šesti LP The Tritonus Bell preti da svim prethodnicima pomuti slavu, zdrava doza heavy upliva i melodike, dosta catchy album iako i dalje u death/doom okvirima. Imaju još brdo splitova i EP-ova, koje sam slabije ispratio. Pominjali su se dosta na ovom forumu al ne zavrediše svoju temu do sada, pa da se ispravi ta nepravda.
    1 point
  3. Da bog da posle toga svi zajedno pocrkali, na nekom rancu... Prokletih!
    1 point
  4. Podsetilo me što se pričalo ovde o zahvalnici Đokoviću, pa onako. Teško prike od mene track by track, prvo moram da preslušam album, a i onda bi trebalo baš da mi se svidi da upadnem u pisanije mode.
    1 point
  5. Touché! Kidaju komentari Evo sad bih prodao Šiptarima stan u centru Pk i uzeo plac u Kaluđerici, smrt svima !
    1 point
  6. To me podseti na najbitniju temu koju sam otvorio nazad u danu. Link
    1 point
  7. E moj Srbine, da si Šiptar, voleo bi da si Srbin!
    1 point
  8. Javlja mi se da nije ni nakon izlaska The Book of souls bilo previše track by track recenzija na forumu, tako da razmišljam da probijem led i vidim hoće li se još neko baciti na detaljnij review. Bilo bi zabavno. Da počnemo ovako. Iron Maiden je izdao još jedan odličan album i dokazao da mi je sa razlogom omiljeni bend. Razlog je sledeći. Nije novi album odličan zato što mi je Iron Maiden omiljeni bend, već mi je Iron Maiden omiljeni bend zato što je novi album odličan. Tako je već godinama. Iron Maiden je iznova i iznova praktično nepogrešiv. Slušati novi Iron Maiden je kao posmatrati bilo kod eksperta na delu, diviti se njegovoj veštini i biti zapanjen time kako gotovo da nijedan trenutak nije protraćen, gotovo da nijedna ideja nije besmislena, gotovo da nijedan potez nije pogrešan. Senjutsu je postigao upravo to. Senjutsu - Prošlo je vreme kada se za otvaranje Maiden albuma čuvala najkraća i najdirektnija pesma. U ovoj Maiden eri, album se otvara najnekonvencionalnijom numerom. Vokalna rešenja su posebno specifična, bilo da se radi od povremenim durskim harmonijama, ili o efektima koji se staraju za to da Diskinsonov vokal više zvuči kao urlik u pozadini radije nego stihovi koji treba da budu u prvom planu. Takođe mi se dopada ritmički obrazac koji je prisutan kroz celu pesmu i ni u kom momentu ne dovodi do razrešenja, što dodatno doprinosi osećaju napetosti. Uprkos ritmičkoj doslednosti, pesma izbegava monotoniju brojnim promenama tonaliteta i time što neke od najubedljivijih rifova čuva za kraj. Stratego - Koliko god da fanovi imaju tendenciju da sa novijih albuma kao adute izdvajaju duže pesme, meni se sažetije pesme često dopadaju koliko i one epskih razmera. Stratego je po mom mišljenju na nivou singlova kao što su Speed of light, Rainmaker i Different world. Disonantne umanjene kvinte, žustra ritam sekcija i izrazito zarazan refren čine ovu pesmu jednom od najpristupačnijih na izdanju, ali pesma istovremeno sadrži i dovoljno oscilacija u tempu i nepredvidivih strukturalnih ideja koje je čine uzbudljivijom i originalnijom nego što singlovi umeju da budu. The Writing on the wall - Koliko god da je kao prvi singl bila osvežavajuća zahvaljujući srednjem tempu, The Writing on the wall u kontekstu albuma ne smatram jednim od svojih favorita. Razume se doduše da i dalje govorimo o dobroj pesmi nesvakidašnjeg southern rock raspoloženja. Ističe mi se i povratak u rif nakon refrena, gde se primećuje da je rif toliko inspirativan da ga svaki član benda interpretira na svoj način. Gitare sviraju u oktavama, bas pokriva sopstvenu liniju, a McBrain akcentuje neočekivane osmine. Pesma će takođe uživo pružiti mogućnost Dickinsonu da komanduje publikom u svom stilu, budući da je ritmika savršena za tapšanje i skandiranje. Lost in a lost world - Harris još jednom pokazuje da je doktorirao umetnost epske Maiden numere. Ova pesma ne samo što je besprekorno struktuirana tako da je svaka sekcija u savršenom odnosu sa deonicama koje joj prethode ili sleduju, već je i svaka pojedinačna deonica interesantna i uverljiva. Lost in a lost world drži pažnju od prvog do poslednjeg minuta i pritom ne ostavlja utisak desetominutne kompozicije, što je rezultat Harrisovog osećaja za koherentnost, čiji je najbolji primer strofa koja prethodi refrenu a tek će se na kraju pesme ponoviti u drugačijoj instrumentalnoj konfiguraciji. Izdvajam i lepršavu instrumentalnu sekciju koje trenutno ne mogu da se zasitim. Ova pesma je spektakularna. Days of future past - Adrianu Smithu od povratka u bend nije strano da upliva u progresivne vode i doprinese komponovanju osmominutnih pesama, ali uvek je imao dobro uho za koncizne numere sa hit potencijalom. Zahvaljujući McBrainovoj interpretaciji ritmike rifa, Days of future past se ispostavlja da je jedan od bržih, temperamentnijih momenata na albumu. Takođe mislim da je ova pesma savršeno pozicionirana na albumu, vezujući se u pogledu tempa za aspekte prethodne numere, ali je dovoljno hitra da smo nakon nje spremni i na sporije deonice. The Time machine - Iako nije jedna od dužih pesama na albumu, ova sedmominutna numera sadrži sve komponente koje bi jedna epska Maiden pesma trebalo da sadrži. Da se našla na jednom od albuma koji su izašli osamdesetih, bila bi posmatrana kao klasičan Maiden ep. Gers od samog uvoda stavlja svoj pečat na pesmu, ali u narednim minutima prezentuje i neobične, ispresecane ritmičke figure, kao i neke od veselijih melodija na albumu. Zahvaljujući iznenadnim skokovima i padovima u tempu, The Time machine je za mene jedan od maštovitijih trenutaka na izdanju. Darkest hour - Smith svojim suptilnim izborom tonova na samom početku uspostavlja dramatičan i tragičan ton pesme, koja će se zahvaljujući svom konačno uobličenom tempu nazivati baladom albuma. Za dobru baladu je, međutim, krucijalna emotivna komponenta, koja se u ovoj pesmi konkretno ogleda u veličanstvenom refrenu koji pesmu dovodi do savršenstva. Dickinsonov visok vapaj i Smithova progresija akorada doprinose tome da Darkest hour ne samo sadrži jedan od najboljih modernih Maiden refrena, već istovremeno bude i najbolja pesma na albumu. Death of the Celts - Zahvaljujući pesmama The Red and the black i The Clansman, stekao sam utisak da Iron Maiden vešto inkorporira elemente keltske tradicionalne muzike u svoj zvuk, ali ipak to relativno retko rade. Death of the Celts je napokon prilika da pomenuti elementi ponovo budu u prvom planu. Vokalne melodije su jednako uspešno obojene keltskim raspoloženjem koliko i gitarske fraze. Sinematski senzibilitet benda je ovde ponovo u punom sjaju, budući da pesma zvuči kao muzika iz filma. Nalik Lost in a lost world, ni Death of the Celts ne deluje kao da je naročito dugačka. Imam osećaj da Maideni nisu ni svesni toga da je desetominutna kompozicija na pomolu dok na njoj rade. The Parchment - Iako se Steve Harris na poslednjih nekoliko albuma delimično odvikao od refrena koji se sastoje iz ponavljanja naziva, čini mi se da je u međuvremenu stekao nove navike. Jedna je da identična gitarska i vokalna melodija teku unisono, a druga je da gitarske harmonije koje su se ranije sastojale iz terci sada sačinjavaju oktave. I mada ni jedna ni druga karakteristika nisu loše po sebi, na ovoj pesmi možda previše dominiraju za moj ukus. Bez obzira na to, The Parchment me i dalje opčinjava hladnom atmosferom i zagonetnom strukturom, navodeći me da joj posebno posvećujem pažnju kad puštam album. Trenutno mi nije među omiljenima, ali je prisutan potencijal da mi se vremenom više otvori. Hell on earth - Možda bi bilo nerealno očekivali da Harris sa svakom od desetominutnih numera briljira, ali po mom mišljenju je najbolja kompozicija ostavljena za kraj. Mirni intro jako diskretno sugeriše melodijske teme koje će se provlačiti kroz pesmu, da bi se teme konkretnije i gitarski prezentovale u nizu onog momenta kada McBrain svojim nepredvidivim prelazom označi iznenadni početak razrajene sekcije. Hell on earth po meni sadrži najuzbudljivije melodije na albumu, krunišući ga refrenom zapanjujuće magnitude. Izgleda da Harris u svom maniru ostavlja neke od najturobnijih tema za sam kraj albuma, ali ih predstavlja kroz muziku koja je poletna i neodoljivo zabavna. Razmišljam o tome kako ćemo sagledati Senjutsu u kontekstu diskografije benda. Bili smo spremni da Empire of the clouds bude možda i poslednja pesma koju će Iron Maiden ikada snimiti. Ako se ispostavi da je ovaj album poslednji, Hell on earth bi svakako bila pristojna tačka na karijeru. Međutim, budući da je Senjutsu drugi dupli Iron Maiden album u nizu, voleo bih da bend izda još jedan dupli album pre nego što označe kraj. Bilo bi fenomenalno imati trilogiju duplih albuma, i imajući u vidu doslednost benda, ne bih se iznenadio odličnoj trilogiji. Ovo je izvanredan album i strog kandidat za album godine. Nek' mi Deris, Weikath i ekipa oproste - bili su tako blizu. Ocena: 9/10
    1 point
  9. Pa zapravo možda i ima. Realan rast prosečne plate u poslednjih 10 godina je 50€, ako se uzme u obzir i inflacija/rast cena. Što znači da oni sa najmanjim platama i penzijama, danas mogu da kupe manje nego tada. Usotalom, pogledaj cene nekretnina (i kupovina i izdavanje) za početak. @Elf I ti si poverovao u gluposti njihove 😄 - "Vlast" koja pravi puteve je najveća prevara u politici. Ali marketing na stranu, mene ne zanima koliko je km autoputa od Subotice do NS-a napravljeno ako ja ne idem tim putem. Više mi znači put Inđija-Beška ili Šabac-Valjevo. Ako živim u Lajkovcu, ne zanima me pruga Bg-Niš, već to što nakon remonta deonice Valjevo-Lazarevac mogu da stignem za pola sata u Va ili za 10 minuta do Lazarevca. Prosečnom Beograđaninu 5x više znači "Đilasov" most, nego deonica autoputa od Niša do Dimitrovgrada. A i meni, pošto sam preko tog mosta išao gomilu puta, a od Niša ka Bugarskoj samo jedonom u poslednjih 10 godina. Svaka deonica u Srbiji je ekonomski neisplativa. To ne znači da ne treba praviti puteve, ali znači da ne treba ulupavati više novca nego što je zaista potrebno. Zamisli da imaš 5000€ i treba da kupiš auto. I umesto da kupiš auto za taj novac, ili pozajmiš (kredit) još toliko i kupiš bolji auto, ti podigneš kredit od 50.000, staviš hipoteku na kuću i kupiš novog Mercedesa. I kada ne budeš imao 400€ za ratu, banka će ti uzeti kuću. Ali nema veze, bar si vozio novu mečku nekoliko godina. To su bukvalno naši infrastrukturni projekti. - Ajde navedi mi samo jednu dobru stvar po pitanju spoljne politike u poslednjih 10 godina od koje su država, tj. građani imali koristi? Lik je odjebao EU i Rusiju, podržao Klintonove neposredno pre nego što je Hilari pukla od Trampa, i podržao Trampa neposredno pre nego što je ovaj pukao. I naravno, prodao nas Kinezima k'o kurvu, za nikakve pare. Druga najgora spoljna politika u novijoj a i starijoj istoriji Srbije, posle Slobe naravno. - Stanje u vojsci je katastrofalno, nikada kao sada nisu ljudi bežali odatle, znam lično neke ljude koji su naputili vojsku u poslednjih 10 godina. Pa pre 2 meseca je vojnik poginuo na vežbi, tj. sajmu zbog njihove nesposobnosti. Bilo je uvek i biće toga, takav je posao. Ali nikada uzrok tome nije bio ovakav bol u predelu prepona za običnog vojnika. - Uveli su dodatnu eko-taksu i dali subvencije i zemlju najvećim zagađivačima na planeti. Koje su izuzeli iz kontrola za zaštitu životne sredine. Psihopata je zamolio Ziđin da do nove godine smanji količinu štetnih materija koje ispuštaju u zemlju i reke, dok zakon izričito nalaže momentalnu zabranu rada dok se ne ispune zadate vrednosti. - Smanjene su subvencije paorima. Što na svu ostalu muku i namete još više otežava njihov rad. Ali dobro, ko još živi od hrane. Na kraju, prilikom ovakvog poređenja treba imati u vidu i sledeće: - DS je bio 5 godina na vlasti (1g kao egal partner DSS-u i G17, 4g kao najveća partija u koaliciji), nikada nije imao preko 30% podrške i punu kontrolu nad ostatkom koalicije. SNS ulazi u 10. godinu na vlasti, 2 su bili kao najveća partija u koalicji, 8 godina imaju apsolutnu vlast i kontrolu nad svima. - 2008-2012 je period svetske krize, kad je ceo svet bio u buli. SNS je došao u pravo vreme, kada su investicije ponovo skočile, i tek posle 7 godina ih je uhvatila nova kriza. Koju smo dočekali u govnima. - Teško je za jedan mandat napravti veliki pomak u svim aspektima. Pa se često dobre stvari koje jedna stranka započne i odradi veći deo posla, zavšre kada druga dođe na njihovo mesto. Pa se kite tuđim perjem. To je radio i DSS, i DS i SNS. Tako je i put Horgoš-Požega (jebeni miloš veliki) projekat koji su odradili Velja i Milutin. - Neke dobre stvari dolaze globalno, i to što danas npr. imamo eUpravu (koja kurcu ne valja) a za vreme Tita nismo imali ni računare ni internet, ne znači da je neko danas sposobniji nego tada. Tako da je realno da SNS uradi bar 2-3x više od DS-a da bi mogli da se smatraju jednakim štetočinama. Ako uzmemo u obzir da to nije slučaj, da DS nije potezao oružje na svoje protivnike (Ivanović, Jovanović, Stefanović...) i nije svesno žrtvovao ljude zarad marketinga i popularnosti (Helikopter, Obrenovac, korona...), ne vidim u kom univerzumu DS može biti gori od njih. Jesu to 50% isti ljudi, ali dok im je nadređeni bio blentavi Tadić, bili su samo lopovi. Sada kada im je nadređeni Psiho, postali su i ubice, narko dileri i najveći zagađivači zemlje. Ko god kaže da su svi političari isti, isti je kao i oni. Ispravno je reći da su svi govna, ali nije isto kad ti se na prag posere kokoška ili slon. Zato je bitno praviti razliku. Ne kažem da bismo danas živeli mnogo bolje da SNS nije zajahao, ali bismo verovatno bili malo slobodniji. Ne kažem ni da bi danas trebalo glasati za DS, iako je većina štetočina prebegla odatle. Samo ne znam kako bilo koji glasač očekuje da će neko sprovesti lustraciju, ako sam ne može da se seti kolika je štetočina neko bio, i voljan je da mu ponovo pomogne da prigrabi vlast. Bez slobode, vode, vazduha i čiste zemlje mi ne treba ni auto-put, ni iPhone ni Srbija na svetskom prvenstvu u fudbalu. SNS se u sve to posrao kao niko do sada. Ali većini su izgleda stvari iz ove druge grupe bitnije za život.
    1 point
  10. Kakva verzija leptejebo
    1 point
  11. ja cim upalim komp odma picim catameniu,po ceo dan...
    1 point
  12. Pa s'obzirom da ja ne slusham bash preterano black metal a da mi se ovo svidja to moze da znaci jednu od dve stvari: 1. album je mnogo dobar 2. album ne valja nishta
    1 point
  13. Nego nisu više ni problem sami trejleri, njih rade užasne kuće kojima studiji šuknu lovicu, i kao da nikada nisu čuli za show and dont tell. Pa zato ti svaki trejler bude isti i sve saznaš i ne gleda ti se film. Mislim da je veći problem što smo dostigli neki limit u filmu, sada su serije daleko bolje od samih filmova i duže traju, ne računajući gore Pig, iz ove godine zaista ne mogu na prste jedne ruke da nabrojim filmove iz ove godine, koje bih preporučio i da maestralne ocene. Nema toga više, nažalost, a možda ih je sve korona sjebala pa sićare sa ovim polu projektima, ali to sve može biti spekulacija. Nego jel iscureo novi Candymen? Vidim da će kod nas u bioskope, a nešto mi se ne fasuje korona, to čuvam za Dinu u Imax ako bude premijera. 😄🤠
    -1 points
  14. Srbin, sasvim očekivano. Kakvu imaginaciju imaš, pa svi u Vizantiji su bili pravoslavni, kake to veze ima sa Srbima? Šiptari su starosedeoci.
    -1 points
×
×
  • Create New...