Jump to content

Lunar

Iskreni članovi
  • Posts

    5656
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    1

Posts posted by Lunar

  1. Silent Hill 2

     

    Ovo sam zapravo igru pokusao da igram na preporuku. Jedan moj stariji ortak iz Hrvatske, koji je samnom u to vreme vodio blog o igrama, je imao samo reci hvaljenja o ovoj igri. I posto ja "kao" veliki fan horora u to vreme bio je to moj life mission da predjem. I ako sam imao nešto sitno godina tada, valjda 14, imao sam zbog mog brata sasvim finu istoriju sa tim igrama u to vreme ( Resident Evil, Alone in the Dark, Undying, Forbiden Sirrens), ali kako je ova igra izgledala i "osecala" je bilo sasvim nešto novo za mene. I to pricam kao neko ko je pre toga igrao Silent Hill. Sama prva scena kada se James, protagonista igre, gleda u ogledalu i cita od svoje pokojne žene pismo, je imala nešto veoma morbidno i cudno u tome, a ponovo to je samo pocetak jednog veoma zanimljivog putovanja. Ono za šta je ze mene uvek predstavljao Silent Hill je samoca, veoma melanholicna samoca koja treba da reflektuje tvoje unutrašnje stanje. I to je to, idem praznim hodnicima, gradom, bolnicama, sa veoma ambijentalnim soundtrackom i živim u strahu od onoga što se nalazi iz sledecih vrata. Srecem ljude koji su u svojem svetu, svaki unikatan, sa skrivenom pricom, ali svi ko da su stvoreni za taj grad. Ali ne ja sam drugciji od njih, sve su to cudaci. Dijalozi postaju sve cudniji, grad sve izopaceniji, naravno ovo pricam o Beogradu. James sve više pada u depresiju i ona njegova žena koja nije njegova žena, želi nešto od mene i prica o nekim emocijama. I onda istina. Istina koja ce slomiti sve, i postaviti te u ulogu cudaka ili nekog ko je spreman da prihvati sebe. Svetlo na kraju tunela, i celokupna istina i napuštanje grada. Ono kako je James prihvatio sebe, i njegova psihološka podeljenost licnost, i nacin kako grad izgleda i njegovi stanovnici ce ostaviti trag na mene da se veoma interesujem za ponašanje ludi, za njihove persone i egoe, kolko psihološka rana može da stvara svetove, scene, ljude u nama i koja je njihova svrha i da ucimo od svega toga.I ako realno mislim da je Xenogeras uradio fenomenalna posao oko egoa i personi, bolji od Silent hilla, ali ipak Xenogears sam igrao mnooooooogo kasnije, i nije imala tako jak uticaj na mene kao SH.

     

    Još jedna stvar je u tome što sam poceo da cenim je ambijent. Kako zbog genijalnog soundtracka od Akire Yamaoka, tako zbog te samoce, ništavila i minimalizma, pošeo sam uvek da cenim kako ljudi koriste ambijent kako u muzici tako i u slikama, igrama, filmovima etc.

     

    snap4935ycopy.jpg

     

    Pa zapravo nas ima bas puno, i ubrajam i sebe u takve, iako ne mogu odgovorno da tvrdim da sam osoba kakva jesam samo zato sto sam kao klinac igrao odredjene igre, to bi bilo glupo i neodgovorno, ali da su mi igrice ulepsale i definisale detinjstvo, jesu, i mislim da sam ih igrao vise nego prosecno dete u osnovnoj skoli, sto se nastavilo i u srednjoj i eto cak i danas, ali u mnogo manjoj meri, sto je i normalno :mhihi:Mislim da to ima veze s tim koliko ti angazuju mastu i koliko razlicitih dozivljaja, aktivnosti i prica imaju da ti ponude, u poredjenju sa sivom realnoscu osnovne skole, isfrustriranih nastavnika i nadobudne dece :mhihi:

     

    Sve stoji, i ja danas ne igram igre tolko puno koklo ranije, ali se trudim da danas, za razliku od nekada, igram samo igre koje su dosta oreginalne i donose nesto novo, ili imaju nesto zanimljivo da ispricaju. Sto se tice boldovanog dela je mozda i najvaznije, i to sam hteo da napisem kada budem pricao o FFVIIu.

     

    Npr. skoro sam cuo za igru koja se zove Fragile Dreams, i ako na izgled igra izgleda prosecno, procitao sam jedan detalj koji me je zainteresovao da probam. Tako jest kazu da je igra tolko tuzna i melanholicna, da prevodici koji su prevodili igru na Engleski, su konstantno bili u depri dok su to radili i na ivici suza. Jednostavno moram da probam tu igru.

     

    The game tells the story of a young boy named Seto, possibly the Sole Survivor of a world where humanity has suddenly vanished, leaving its cities abandoned. After the old man who he had been staying with passes on, Seto is left completely alone, but upon reading a letter the old man has written for him, he decides to leave the safety of his home and venture to "the red tower to the east" in hopes of finding other survivors

     

    That's it, really. Fragile Dreams is marketed as an "atmospheric adventure" focusing on "human drama" and emotion. While it plays similarly to a Survival Horror game, it's not horror outright, instead settling for being eerie, sad, lonely, depressing and (rarely) disquieting, while also relying heavily on the player's ability to draw his or her own conclusions about why most things are the way they are.

  2. It is decoration time.

    Treba mi pomoc, zamislite da na mom usbu imam slike koje zelim da uradim, naravno odredjene dovoljno velike velicine. Gde trebam da odem, šta da uradim i kolko da platim da bi poslednji produk bio ovakav.

     

    Ova slika mi se mnogo dopada. Ja mislim da je to varijanta da izgleda ko da je na platnu, ali generalno negde moze i takva varijanta, ali moze da bude zanimljiva varijanta i da se odradi na nekom kvalitetnijem papiru i onda uokviri.

    tumblrmfn5ysur3t1qev340.jpgtumblr_m5py21WPSY1rs9a8so1_400.jpg

     

    Nisam bas dobar u pronalazenju primera, ali nadam se da razumete. Ili da li ima neko mesto, gde se ovakve zanimljive slike već prodaju?

  3. Da i super mi je bio dijalog izmedju Stanisa i Davosa, tacno se vidi kolko ga Stanis jos uvek veoma postuje. Davos odan i posten do kraja. Tirion je tako jest Peter je fenomenalno odglumio pijane delove epizode, i kao sto sam rekao ranije, scene sa njim u ovoj epizodi su zlata vredne i nacin kako se Tirion ponasa, kako odgovara, kolko je ponosan, divan karakter skroz.

     

    "I think mothers and fathers invented gods, so their children could sleep safe at night." ili tako nešto. XD

     

    Sve u svemu preodlična epizoda.

  4. Cool mi je isto bila u ovoj epizodi hladna kuja Sersej, kako je odjebala oba Tirela. Pogotovo ono, "Shut up, nobody gives a fuck what your daddy have said" i "If you ever call me sister again, I`ll strangle you at your sleep". :D

     

    Sledeća epizoda je nešto što su fanovi čekali, još od kada je serija počela da se pravi, da se ekranizuje.

     

    I Emilia Clark ima prelepe oči, koje su pogotvo radiant(da citiram Mardzeri iz ove epizode) u onoj pustinjskoj varijanta sa sve onon pustinjskom odorom. Podseća me na onu poznatu sliku, sa devojkom sa najlepšim očima na svetu.

  5. Meni je prošli bio odličan, a pritom ja nisam bio neki fan puno hvaljenog Maboola. Tako da očekujem dosta od ovog albuma, ali interesantno da dosta pesama kojima se ljudima generalno najviše svidjali tipa Separi, su meni bile najdosadnije na albumu. Uglavnom pesme koje furaju tu neku eastern melodiju kao glavnu foru pesme, i koji su pravljeni da imaju catchy strukturu, više mi se dopadaju pesme kao from broken vessel ili path pt.2, gde se stvarno oseća da su prog bend i da imaju svoj specifičan zvuk.

  6. Veoma ali veoma veoma loš album. Skoro ni jedna pesma nema nit pamtljiv rif, nit neku pamtljivu strofu. Kao tu neki mallcore Norvežani koji se pale na Poison i žele da imitiraju ozbiljnu svirku kao I am the man od Anthraxa, Ali su shvatili da u progresivi leže pare, vidi ti onaj Dream Theater, oni tamo imaju neke afere i pokazuju emocije pred kamerama, zašto ne bi smo i mi, I tako progresiva, zovi onog drekavca sa sexy bradom, kome ime ne možemo da izgovorimo, i Devina Townsenda kada se otrezni to je sada cool i in, i obavezno Mikael iz Opetha da nam pohvali album pre nego što ga je čuo. Isto i što duže pesme, sa što manje rifova, za one sve ćelave metalce i obavezno da budemo tamni i ozbiljni da nas ljudi shvate ozbiljno. Hahahah šalim se, skida se album, nisam ga još poslušao, ali super što ste ovako oduševljeni, sada dosta očekujem od albuma.

  7. Posle ovakve odluke, ja sam mislio da će GoT imati 12 sezona minimun. XD Ali to je preogroman vremenski period, poumiraće i odrašće mnogo glumaca, a i da ne kažem kolko će njih hteti da napusti seriju, ali taman jedini način da budu u toku sa izlaženjem knjiga. :D

  8. Cekaj malo nije mi jasno ima 7 knjiga i 7 sezona, a pritom da je jedna knjiga dve sezone. Tako da biće dve knjige u jednoj sezoni ili šta? Ili je to taj tim samo do 7 sezone, pa će možda neki drugi producentski tim da nasledi Game of Thrones posle njih.

  9. Sve što ste rekli tačno je, i to je veoma tužno pošto se oseća kvalitet u ovoj gurpi. Jednostavno sve je jedna ogromna masa zvuka, nema ni jedan deo gde će te baš oduševiti zvučno ili ostaviti neki utisak, a ponovo sve je na mestu i okej. Isto i sa vokalom koji je dobar, ali prejednoličan da počne da se gubi vremenom u zvuku i ne primećuješ ga. Poslušao sam album, mnogo puta. I neke stvari koje su mi ostale u sećanju su Resist, druga polovina exile, kraj Nocturnea... i sve ostalo mi je previše u magali da bi se setio nečega.

    Ali nije tako bilo sa prvim albumom, jeste imao slične ove probleme, ali je imao daleko više pamtljivih delova. Barem je vokal nekako bio upečatljiviji.

  10. Meni nije loš prvi Man`s Gin, ali daleko da je to bolje od Cobalta. Problem sa Smiling Dogs je u tome što je napisan više sa nekom idejom da se napiše takav album, bez puno truda i rada. I kao takav dosta mu aranžmani pesama pate, i album vremenom postane dosta slabiji nego kada si ga prvobitno poslušao. Negde je ideja uspela, i pesme zvuče odlično, a negde krajnje tipično za taj zvuk. Kod ove dve nove pesme, čuje se baš da se trudi sada nešto da uradi sa ovim zvukom i da se dosta više posvetio stvaranju i planiranju pesama.

  11. Dark Elf je prilično lepo rekao sa svog stanovišta ono što me je interesovalo. Ali riskantna je tema za neku veću diskusiju, jel treba neko ko je od malih noga igrao igre i kome je to promenilo način gledanja stvari. Ne verujem da na forumu ima baš puno ljudi sa takvim predpozicijama.

     

    Imam trip kod tih dobrih velikih serijala da moram da ih odigram od prvog dela, i zato verovatno necu nikad da odigram Final Fantasy serijal xD

     

    Final Fantasy je svaka igra za sebe, ni ja nisam ni jedan FF igrao ispod VI dela. VII se gleda kao masterpiece medju igrama, ali grafika je staromodna veoma, i naravno nema voice acting pa ko god želi da igra mora da se pripremi na mnooogo čitanja. Negde sam pročitao ako pratiš radnju, kad predješ te stare JRPGove ti je kao da si pročitao tri knjige.

     

     

    Ista prica. Mada sam ja Soul Reaver odigrao od pocetka... A Final Fantasy, sve kao hocu, a nikako vremena niti strpljenja da se drkam sa starom grafikom :D Isti problem sam imao sa Deus Ex, krenuo sam da igram, i smorio se, navikao na mnogo mocniju grafiku, jbg.

     

    Meni je to uvek bilo čudno, ali okej. I mene nekad grafika odbija, ali se uvek posle sat dva igranja naviknem na sve to.

     

    Btw Lunare, jes pre 6 godina, ali zasto bi pisao pricu igre u recenziji? xD

     

    Nije to priča, nego sinopsis. U kratkim crtama da se opiše kakva priča čeka igrača u igri i zašto je dobra ili loša.

     

    Sto se tice grafike, ja sada otkrivam i igram neke stare kultove koje sam propustio vremenom. I to pricam bas stare, ala Earthbound i Mother. Sve dok je priča dobra, grafika me ni najmanje ne interesuje.

     

    ------------------------------------------

     

    Evo jednog interesantnog pitanja. Kada su gledali koja igra ima najveću ocenu kada se saberu svi časopisi, web stranice i ostala merenja, i plus mišljenja raznih stručnjaka za igre. Na kraju je pobedila Ocarina of Time. Kolko ovde ljudi je igralo Ocarina of Time?

     

    I još jedna stvar vezana za moj prvi post o MGSu. Ovo je jedan od najboljih recenzija što sam ja pročitao i generalno je često pominjana kao jedan od najvažnijih recenzija u prošloj dekadi. Pa ako vas ne mrzi, pročitajte ovu genijalnu recenziju za MGS2, koja nije samo da se bavi igrom, već samim stvaraocem, igračima, i uticajem ovde igre.

     

    Dreaming in an empty room: http://archive.insertcredit.com/features/dreaming2/

  12.  

    @ lunar

    od koje kuce je bila Dzoana?

     

    Kadeteska kuća Lanistera. Znači bila je Lannister, ali ne povezana sa njim krvnom linijom.

     

     

    To za Tiriona nema nikakvog smisla, i sve te fan teroije su pobijene. Uglavnom te Teorije su stvorene zbog ovog dela u knjizi. According to Barristan Selmy, Aerys lusted for Joanna Lannister, something that caused further friction between the King and his Hand. At the wedding of Tywin to Joanna, Aerys drunkenly japed about how it was a pity the First Night tradition was banned and took certain liberties in the bedding ritual when the men at the feast had to disrobe the bride.

     

    Najbolja fan teroija po mom mišljenju je ona koja pobija činjenica da je Ashara Dayne, Johnova majka kako knjiga nagoveštava vremenom. Već da je John sin od Regara Targerijana i Liane Stark. To je neka fan teroja koja je najopstije prihvacena kao canon po svim sajtovima za pesmu leda i vatre. I nekako kada razmisljas o tome logicno je.

     

×
×
  • Create New...