Jump to content

Nevermore


KRANG

Recommended Posts

meni isto fascinantno sto su PoE i DNB u Eb stimu i zvuce brutalnije od svih ovim albuma gde jeff svira sedmicu bar za dve klase.

 

to je taj ton.

 

kad udje onaj demf u The Death of Passion na pocetku pa kad krenu da ti bruje zvucnici od basa, to je to.

Share this post


Link to post
Share on other sites

The Blue Marble And The New Soul je za seču vena i na nogama... Pršti emocija u Vorelovom glasu. Jbg. to je to! Ništa njegov vokal nije izgubio, ko što mi se čini da neko reče par postova ispred.

The Day You Built The Wall mi je na samom početku bezidejna, pa čak i blago iritabilna. She Comes In Colors topla - sve više mi prija što je više slušam... The Obsidian Conspiracy Nevermoreovski bravurozna izvedba, ali tek treba da mi se slegne. Ma to je NM ljudi - ne mogu oni da omanu...

Share this post


Link to post
Share on other sites

omanuli su vec nekoliko puta :D

 

warrelov glas je nikad bolje od kad ne pije i ne drogira se, ali su mu tekstovi i melodije bezidejno ponavljanje.

 

propali su kao muda kroz busne gace realno.

 

bolje su mi ideje sto su neki klinci otpevali za onaj TOC contest nego ovo sto je warrel smislio.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Evo konačno i prvih utisaka:

Meni se u suštini prilično sviđa novi album. To ne znači da će se i drugima svideti:)!

Nije sad remekdelo, ali zvuči sasvim dovoljno da bi rek'o da je dobro izdanje. Produkcija je prilično groovy. Ako je na mp3-ju groovy mogu samo da zamislim kad dobijem original kako će zvučati sa CD playera.

U suštini album je prilično zaokružen kao celina. Ima finih melodija i zanimljivih kompozitorskih rešenja.

Ne bih sad nešto nabrojavao potencijane hitove, ali definitivno ima pesama koje se izdvajaju kao Moonrise i And the Maiden Spoke (valjda je tekst o duhu neke devojke koja pomera neke stolice i obraća se ljudima u snovima:)!

Sve u svemu meni je jako pozitivan utisak!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ravno, dosadno, isprazno, bez imalo motivacije i skoro bez emocija. Sporije pesme jos i djene-djene, ali u ovim tvrdjim su svi rifovi na isti kalup i sve pesme lice nekako. Ipak, "And The Maiden Spoke" najbolja zasad.

  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

NoviNevermore na prvo slusanje ->

 

meh.jpg

Oduzmem Warrelov vokal i opusteno bih imao osecaj da slusam Dream Theater.Na albumu mi je She Comes In Colors jedina prava Nevermore pesma,ostalo je sve sve slicno,repetitivno,bez ikakvih emocija,osetni pad u kvalitetu tekstova,slabo je ovo.Samo na momente zvuce kao sto su nekad zvucali ,npr pocetak And The Maiden Spoke od 00;33 pa nadalje ali sve je to nedovoljno ... Da mogu da ga ocenim dao bih mu 5,5 od 10 .

Edited by chess

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa ima i takvih,ako ćemo pravo. Ako pise Nevermore na omotu,ne znaci da ne mogu da useru. Ono sto ime na omotu kod mene zahtijeva je da preslusam album jos koji put,pa tek onda da ga ocijenim.

Obrnuh 2 puta za sad,zapala mi je za uho Moonrise. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest Sha

Meni je, sudeći prema prvom utisku, ovo solidan album, ali je to ipak tek prvi utisak. Ono što mi već sad smeta su potpuno debilni tekstovi. K'o da su ih pisali u klonji, u pauzama između snimanja gitare i bubnja. Vrlo naivno zvuče. Što se muzike tiče, ima tu svačega, dešavaju se razne stvari i nije dovoljno par slušanja da bi se album okarakterisao kao dobar ili loš. Slojevitiji je nego što deluje na prvi pogled. Svakako će se vrteti narednih nedelja.

Edited by Sha

Share this post


Link to post
Share on other sites

sve u svemu album dosta lici na DHIADW ali nema toliko hitova. Zvuk bubnja mi je stvarno odvratan i plastican.

 

the termination proclamation - tekstovi su jadni, refren narocito, riffovi nista spec.

 

your poison throne - najgora mozda, onaj rise rise momenat je :puke:

 

moonrise - super refren ali riffovi zvuci kao Inside Four Walls rehash, neki jump jump numetalski koji su meh.

 

and the maiden spoke - najbolja sto se tice brzih, komplikovanih riffova, lici mi na najzajebanije pesme sa EoR

 

emptiness obstructed - refren mi lici na neki in flames sa warrelom na vokalu, catchy ali nista vise.

 

the blue marble - cilja se na neki In Memory vibe ali ne postize se, najvise zbog govnjave produkcije i dosadnih riffova. ne volim kad nevermore ima klavira posto jeftino zvuci uglavnom.

 

without morals - opet neki Inside Four Walls stil riffing kao moonrise i dobar refren, mada mi refren postaje dobar samo kad povuce onaj "this is why I hate" malo vislje na kraju.

 

the day you built the wall - zvuci kao pesma koja nije dovoljno dobra bila za warrelov solo album.

 

she comes in colors - najbolje riffove na albumu ali nista vise, refren je dosta glup.

 

the obsidian consiracy - najgora pesma na albumu, losi tekstovi, potpuno bezidejno pevanje, dosadni riffovi. neki propali pokusaj da se napravi brza pesma koja lici na nesto sa TGE.

 

 

mislim da je loomis najvise ispustio loptu, ponekad prosto da ne verujes da je isti lik koji je smislio sve one genijalne riffove 1995-2000.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...