Jump to content

Tehnika sviranja gitare


Dushan S

Recommended Posts

Mislim da je ono možda moglo i komplikovanije da se objasni. :mrgreen:

Pojam terakorda je po mom mišljenju totalno suvišan u ovoj priči, i lako može uneti samo dodatnu konfuziju, no bitno da je sad valjda jasnije.

 

@ Ikhabot: hvala što si me poštedeo kucanja objašnjenja, već sam dolazio u iskušenje. :pivopije:

ps.

Mada ti onaj engleski "B" ne opraštam. To je, brate "H". Kad budemo pisali na engleskom, pisaćemo B.

Po toj logici bi mogao i u radnju da odeš i kažeš "Добар дан комшија, дај ми по' киле sausages".

:mrgreen:

 

@ Dejopulos: Jeste to je D-dur. On ima 2 povisilice, i tako tom logikom dalje. Za koliko kvinti odmakneš od tona C, toliko povisilica dobiješ. G = jedna, D = dve, A = tri, itd... ...C# će imati 7, na primer.

Ista logika zguza: za koliko kvarti odmakneš od C toliko snizilica ćeš dobiti. F-dur = jedna, Bb-dur = dve, Eb-dur = tri, itd...

 

Cheerz! :pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

@Secracon

 

Navika je čudo šta da se radi, kod mene ostade B u glavi i to ti je, a i po meni neka logika stvari je da note stvarno i idu po alfabetu - a b c d e f g, ne znam, možda su to nemci drugačije zamislili ali ja još nisam provalio šta su hteli.

 

Mala ispravka: gore sam napisao ovako

 

(koristim engleski alfabet gde je H u stvari B)

 

a treba:

 

(koristim engleski alfabet gde je H u stvari B )

 

jer B+) daju emoticona sa naočarima hehe

Share this post


Link to post
Share on other sites

Postoji jedna priča (meni su je pričale kolege sa faksa, kojima je profesor teorije onako uzgred spomenuo kad im je predavao) kako je Guido D'Arezzo (smišljanje notnog sistema se vezuje za njega) navodno imao neke španske krvi, pa je u skladu sa svojim "unutrašnjim osećajem za filing" tonove poređao u frigijsku skalu: A, B (današnja oznaka je Bb), C, D, E, F, G, A.

Posle se to korigovalo, i novopromenjeni ton su jednostavno nazvali po prvom sledećem slobodnom slovu iz abecede: H.

 

Priča mi je na mnogim tačkama nejasna. 'Bemliga, kad ti prepričavaju bubnjari i pevači, a na predavanju koje sam ja slušao se nije spominjalo, niti postoji u udžbeniku...

Ni na netu ne nalazim podatak o tome. Moraću da se raspitam ovako...

 

A za ono što si napomenuo kako koristiš engleski sistem ću opet da povučem paralelu sa prodavnicom:

"Добар дан комшија, дајте ми по'киле sausages. Знате ја то на еглеском..."

U redu je, jasno je, izbegli smo zabunu, ali opet ne vidim smisao. No i nije frka dok god za onaj prvi prag A žice nisi rekao da je B. Po dogovoru se taj uvek piše sa snizilicom, pa znaš da ako nema snizilice i piše B, da je engleska varijanta tona H, a ako je onaj što ga ni zovemo "бе", onda je Bb (sa snizilicom), kako ovde, tako i na engleskom govornom području.

Mislim da je ovo već neki jubilarni put ada pišem o ovome. Sam sebi sam smešan. :)

Šta ću kad sam eto, posebno kurčevit po tom pitanju...

Odbijam da izigravam nepismenog. A budući da sam propali fizičar, verovetno mi je ostalo u krvi da se držim standarda. Ništa milja, ništa funta, ništa galon, ništa B. Metar, kilogram, litar, H. Tačka. Molim lepo.

 

:pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Postoji jedna priča (meni su je pričale kolege sa faksa, kojima je profesor teorije onako uzgred spomenuo kad im je predavao) kako je Guido D'Arezzo (smišljanje notnog sistema se vezuje za njega) navodno imao neke španske krvi, pa je u skladu sa svojim "unutrašnjim osećajem za filing" tonove poređao u frigijsku skalu: A, B (današnja oznaka je Bb), C, D, E, F, G, A.

Posle se to korigovalo, i novopromenjeni ton su jednostavno nazvali po prvom sledećem slobodnom slovu iz abecede: H.

 

Priča mi je na mnogim tačkama nejasna. 'Bemliga, kad ti prepričavaju bubnjari i pevači, a na predavanju koje sam ja slušao se nije spominjalo, niti postoji u udžbeniku...

Ni na netu ne nalazim podatak o tome. Moraću da se raspitam ovako...

 

A za ono što si napomenuo kako koristiš engleski sistem ću opet da povučem paralelu sa prodavnicom:

"Добар дан комшија, дајте ми по'киле sausages. Знате ја то на еглеском..."

U redu je, jasno je, izbegli smo zabunu, ali opet ne vidim smisao. No i nije frka dok god za onaj prvi prag A žice nisi rekao da je B. Po dogovoru se taj uvek piše sa snizilicom, pa znaš da ako nema snizilice i piše B, da je engleska varijanta tona H, a ako je onaj što ga ni zovemo "бе", onda je Bb (sa snizilicom), kako ovde, tako i na engleskom govornom području.

Mislim da je ovo već neki jubilarni put ada pišem o ovome. Sam sebi sam smešan. :)

Šta ću kad sam eto, posebno kurčevit po tom pitanju...

Odbijam da izigravam nepismenog. A budući da sam propali fizičar, verovetno mi je ostalo u krvi da se držim standarda. Ništa milja, ništa funta, ništa galon, ništa B. Metar, kilogram, litar, H. Tačka. Molim lepo.

 

:pivopije:

A vidiš, meni sa obzirom kako danas stoje stvari pre izgleda da je to "B" koje je sniženo tj Bb i "H" arhaizam i mislim da bi poređenje u kom je to "Funta i galon" a varijanta bez "H" u stvari "Metar i kilogram" bilo adekvatnija. Tj, notni sistem nema svrhu da bude dovoljan sam sebi, niti bi ja kao muzičar trebao da se bavim borbom da se tradicija očuva po svaku cenu zbog nje same, već taj isti notni sistem da precizno reprezentuje... B koje je u stvari Bb i "H" je meni potpuno bzvz sa neke praktične strane, a ja volim da je sve lepo, transparentno i logično. Drugi problem je što (bar koliko sam primetio) cela stvar funkcioniše samo dok ljudi rade sa klasičnom muzikom tj planiraju karijeru koja će ih držati u okviru "klasičnog" školovanja, a kad prvi put otvore real book, udžbenik za Berkli, notnu knjigu svog omiljenog benda, video školu i šta već, odjednom nekog "H" nema nigde na vidiku. Tako da ja to ne vidim kao neku "Amerikanizaciju" notnog sistema ili degradaciju nečega što je "savršenije" već kao neko logično pojednostavljenje i usaglašavanje koje bih pozdravio i da su ga smislili u Zanzibaru.

 

Evo kao ilustraciju zamisli kada bi "H" ideju razvili pa da notni sistem ovde izgleda ovako: C - D - N - F - k - A - H - C

I N je u stvari isto što i "Američko" E ali imamo i mi E ali to E je u stvari sniženo N. Zatim je tu K a K se koristi Kao američko G ali mi upotrebljavamo G za K# tako da je američko G u stvari naše Gb to jest K. Zato da bi POJEDNOSTAVILI mi pišemo nikad G nego G# što je onda isto kao i G# kod zlih imperijalista, i to čini stvari jasnijim.

Znači nikad bolje! :mrgreen:

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa pazi ja kada uđem u radnju po kobasice pre ću da kažem nešto na engleskom nego na španskom ii nemačkom, španski naime nemam pojma a nemački nisam beknuo još od osnovne škole, znam samo ovo : " ich heise ivan " ich schpiele das gittare"" :lol:

 

Ja sam mislio slično, sa tim da su možda (ponavljam možda) pravili sistem sa miksolidijskom kao osnovom jer onda se B uklapa. Znači ipak nisu španci nego afrikanci i to prvobitni očevi bluza :)

 

Ali šalu na stranu zar se H tu uklapa bilo gde (mislim nisu ga stavili pre A svakako što bi svako pomisio da je logično ali ajde). Da ne bulaznimo ovde u oftopic ljudi će misliti da ko šta radi samo čitam knjige o teoriji a to nije istina, ponekad uključim i wah pedalu i sviram ;)

 

Izvini na smaranju btw nisam neki stručnjak što se tiče teorije

Share this post


Link to post
Share on other sites

E sad pošto znaš durske lako je:

 

Svaka durska lestvica ima svoju paralelnu molsku lestvicu koja se gradi od VI stupnja durske lestvice i zadržava ISTI raspored stepena i polustepena kao i njena paralelna durska ( sa tim što naravno ima za root sekstu druske lestvice). Na primer:

 

I - II - III = IV - V - VI - VII = VII DURSKI RASPORED

 

VI - VII = VII - II - III = IV - V - VI UZEO SI DURSKU SEKSTU....

 

I - II = III - IV - V = VI - VII - VIII I NAPRAVIO MOSLKU LESTVICU CIJI JE ROOT ZAPRAVO TA SEKSTA

 

Ovakva molska lestvica se zove još i EOLSKI MODUS ili PRIRODNI MOL. Karakteristicna joj je mala (molska) terca (I-II=III) za razliku od velike (durske) terce (I-II-III).

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Malo mi je nejasno, možeš li da mi pokažeš na primeru C-dur i C-mol skale?

 

Možda ovako:

 

C - D - E = F - G - A - H = C

 

C - D = dE - F - G = dA - dH - C

 

Morao sam da spustim E da bi ostao ceo stepen između C i D.

Da li je ovo dobro?

Edited by Dejopulos

Share this post


Link to post
Share on other sites

kreni Cdur skalu od VI stupnja, idi po istim notama kao i Cdur i dobićeš Amol skalu. TO je paralelna molska skala:

 

A - H = C - D - E = F - G - A

 

Eto ti rasporeda.

 

 

Znači, C-mol je paralelna E-dur skali:

 

 

E - F# - G# = A - H - C# - D# = E

 

C# - D# = E - F# - G# = A - H# - C#

 

ovako ?

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

da samo ne ide sa H# nego samo H (ili B ) nema povisilice... iste su note kao i u jonskom modusu... zato to i jeste relativ minor skala...

znaci to sa povisilicama i snizilicama moze samo da te zbun treba lepo da naucis sve moduse i da zapamtis preko celog vrata kako idu znaci veoma se lako pamte videces i sam i nemas problem vise samo pomeras ako oces g sviras iz G od jonskog modusa pa redjas dorski frigijski itd...

tako znas recimo kad oces iz G znas da je E mol relativna minor skala i samo kreces eolski modus iz e i cao...

Edited by Trooper_srbija

Share this post


Link to post
Share on other sites

C mol nije paralela E duru. C# mol jeste.

 

Pazi ovako, ajmo redom, i veoma jednostavno:

 

Osnovni tonalitet, bez ikakvih predznaka u dve oktave:

C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C

Ono od C do C je jedna oktava, dalje se sve ponavlja. C dur.

U evropskoj muzici su pesme najčešće pisane u duru ili molu. To su dve vrste tonaliteta, koje se koriste.

Ovo od C je dur, i to Cdur.

Ako odsviramo samo označeni deo:

C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C

dobijamo A-mol. Kao što vidiš, sastoji se od apsolutno istih tonova, zato se i zove "paralelni mol"

Kad u notama vidiš da pesma nema predznak, znaš da je u C duru ili A molu.

 

Tonova u evropskom sistemu ima 12. Toliko i tvoja gitara ima pragova do oktave.

Jedan tonalitet/skala se sastoji od 7.

Evo sad neko hoće da svira u G duru recimo... Primetio si već da to ne pasuje u ove tonove. Mora onaj F da se podigne na F#, da bi dobili isti raspored poustepena i celih stepena (jedan ili dva praga na gitari), i da bi to pasovalo za G.

Tako dobismo G dur:

G, A, H, C, D, E, F#, G, A, H, C, D, E, F#, G

Njegov paraleni mol je E mol:

G, A, H, C, D, E, F#, G, A, H, C, D, E, F#, G

 

Da bi pasovalo za recimo D moramo još jedan podići, to će biti C#, itd...

Tako možeš napraviti bezbroj varijanti, mada se u praksi koristi samo 12.

Šest sa povisilicama i šest sa snizilicama.

Povisilice:

jedna - G dur, E mol

dve - D dur, H mol

tri - A dur, F# mol

četiri - E dur, C# mol

pet - H dur, G# mol

šest - F# dur, D# mol

 

Snizilice:

jedna - F dur, D mol

dve - Bb dur, G mol

tri - Eb dur, C mol

četiri - Ab dur, F mol

pet - Db dur, Bb mol

šest - Gb dur, Eb mol

 

Primetićeš da su šesta varijanta kod jednog i drugog praktično iste. Trebao sam ti reći "enharmonijski se poklapaju", ali ti taj izraz sad nije uopšte potreban. Za sad neka ti još bude "to je isto".

 

E sad velika demistifikacija:

 

MODUSI:

 

Opet na primeru C dura:

Daklen C dur:

C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C

To se isto zove i jonski modus. I po tom pristupu imaš sedam modusa.

Jonski je prvi. Drugi je dorski. Evo ga:

C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C

To ti je D dorski modus.

Evo ti E frigijskog:

C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C

F lidijski:

C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C

G miksolidijski:

C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C

A eolski )ili A mol kako se još zove):

C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C

H lokrijski:

C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C

 

Kao što vidiš, to su sve isti tonovi samo se drugačije zovu skale u zavisnosti odakle kreću, jer je i raspored polu i celih tonova onda različit.

Kad ovo skontaš probaj onda da prokljuviš i odsviraš recimo A dorsku skalu, ili C lidijski modus, ili C miksolidijski, itd...

Ta imena su inače najkomplikovanija stvar u celoj priči. Stari Grci su ih tako zvali, i njima su to bili ravnopravni tonaliteti. Postoje i danas modalne pesme. Pesme za koje ne možeš reći da su u nekom duru ili molu, već su pisane u nekom modusu. No većina pesama je pisana u ta dva modusa (jonski i eolski) pa smo to kao prihvatili kao tonalitete. Ne bih dalje ovom. Ako ti ovo bude jasno rado ću nastaviti (makar po stoti put o istom pisao)...

 

Cheerz! :pivopije:

Edited by Secracon

Share this post


Link to post
Share on other sites

E secracone, to sam skapirao, ali da li postoji recimo A dorski modus, i kako ide? :cheerz:

Sve postoji, pa i A dorski modus:

 

A, H, C, D, E, F#, G, A

 

To ti je drugi modus G dura.

Samo jedno pitanje: zašto Bb a ne Hb? Jel ima to neke veze, pošto si svuda kod skala koristio H umesto B? :unsure:

B je za englesko govorno područje, H za ostatak sveta.

Svejedno je. Problem nastaje kad treba da se obeleži taj isti ton ali snižen. Ameri kažu "би флет" i pišu ga Bb. Mi ga zovemo "Бе", i da bi izbegli nesporazume, dogovoreno je da ga i mi pišemo onda Bb. Eto.

 

Cheerz! :pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...