Jump to content

Mastodon


Kent

Recommended Posts

Vidim i ja dosta spekulacija o tome da li više pesama znači više streamova i samim tim više para. Bendovi generalno slabo zarađuju od spotify, ali manjim i novijim bendovima je svaka kinta dobra kinta, tako da je moguće da razmišljaju barem malo na taj način. Haken su objasnili da je to razlog zašto je epic na prethodnom albumu razbijen na šest delova. 

E sad, to i dalje ne objašnjava zašto album mora da bude dupli. Može da bude dovoljno pesama a da stanu na jedan disk. Hardwired, na primer, u tom smislu uopšte nije morao da bude dupli, jer je ispod 80 minuta. 

Ako ima veze sa bilo čim, čini mi se da se kinta od duplih albuma ipak više vidi u prodaji fizičkih primeraka. Ili su dupli diskovi skuplji, ili se od izdavačke kuće tako dobija više novca. Međutim, i tu postoji kvaka, jer izdavanje duplog albuma košta duplo više nego izdavanje single albuma. Smallwood je bio jako skeptičan oko The Book of souls, ali se ispostavilo da se isplatilo. Biće da je kao kod filmova - ako si siguran da će box office da donese puno para, možeš puno para u film i da uložiš. Ali to se više isplati velikim bendovima; suprotna priča od onoga što je kod Haken slučaj.

Ponovo, samo spekulacije i tračarenje o kojem čitam u poslednje vreme, ali eto, kad već pogađamo. :haha:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Slusao se malo album vise, bolji je utisak nego u startu svakako, ima sjajnih solaza, Brann mislim da se dokazao po ko zna koji put kao najbolji bubnjar, aranzerski su stvarno dostigli neki end level sa ovim albumom. Ovde se cuje njihova peak sinergija, stopili su se skroz i stvarno je odlicno muziciranje i pevanje mozda nikad bolje zapravo. 

E sad, meni je i dalje problem sto nema nekih singlova da se istaknu, ovo im je po tom pitanju najslabiji album, nema ni Curl of the Burl, Motherload, Show Yourself, ceo album je kao kolekcija deep cutova, deluje mi kao da ih je bas boleo k i da su uzeli u pandemiji i presvirali i izmeandrirali se koliko su hteli bez da su nesto puno obracali paznju na duzinu albuma i singlove. 

Oni neki trapavi izleti sa Huntera, kao Creature lives gde su pokusali nesto skroz van njihovog fazona im ovde uspeva, bas mi je primer ova Dagger pesma, da su otisli skroz u neku drugu zonu i da im je uspelo. 

Ima stvarno blistavih trenutaka, dosta mudro zvuce, fale mi malo prepoznatljivosti i jakih refrena za pevanje, toga je uvek bilo, pa i na Crack the Skye su one dugacke pesme imale bas mnogo prepoznatljive deonice. 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mastodon bi kod nas mogao lagano da napuni Amerikanu i to je to, ne verujem da bi napunili neki veći prostor (tu se postavlja i logično pitanje - koji?), a verujem da su preskupi za tu varijantu. Preskupi su verovatno i za C klasu festivala, jer oni nit su neko washed up ime na silaznoj putanji karijere nit su underground cult.

A nije uostalom ni taj Zagreb daleko, pa još sa Baroness i Kvelertak - baš bomba od paketa.

Share this post


Link to post
Share on other sites

On 11/8/2021 at 2:04 PM, Лука said:

E sad, meni je i dalje problem sto nema nekih singlova da se istaknu, ovo im je po tom pitanju najslabiji album, nema ni Curl of the Burl, Motherload, Show Yourself, ceo album je kao kolekcija deep cutova, deluje mi kao da ih je bas boleo k i da su uzeli u pandemiji i presvirali i izmeandrirali se koliko su hteli bez da su nesto puno obracali paznju na duzinu albuma i singlove. 

Ima stvarno blistavih trenutaka, dosta mudro zvuce, fale mi malo prepoznatljivosti i jakih refrena za pevanje, toga je uvek bilo, pa i na Crack the Skye su one dugacke pesme imale bas mnogo prepoznatljive deonice. 

 

Nema toliko zaraznih "poppy" pesama poput onih koje si naveo (što zapravo ne mora uopšte da bude loše, ima i onih koji su kritikovali takav pristup pravljenja hitova), ali ima singlova da se istaknu i imho su ih fino izabrali, i Sickle and Peace i Teardrinker su među direktnijim i pamtljivijim pesmama, mogla je da ide kao singl i The Crux koja ima evidentan i dobro pamtljiv momenat "I feel pressure!" plus veoma zarazan groovie rif na početku.

Slažem se i sa ovom drugom lajnom koju sam citirao ali vremenom će se sigurno kod svakog slušaoca iskristalisati neke pamtljive deonice, poslednja trećina albuma je baš trippy i eksperimentalna, naći će se tu nešto. 

Sve u svemu, vidim da i kod tebe, kao i kod mene, raste mišljenje o albumu sa svakim novim slušanjem, stvarno nije na prvu loptu album al zato krije mnogo toga, veliki su ovo majstori, nema šta.

Share this post


Link to post
Share on other sites

1 hour ago, Haos sam ja said:

Sve u svemu, vidim da i kod tebe, kao i kod mene, raste mišljenje o albumu sa svakim novim slušanjem, stvarno nije na prvu loptu album al zato krije mnogo toga, veliki su ovo majstori, nema šta.

Da da, meni je na prvo slusanje bez nekog posebnog fokusa bio dosta ravan album, ali sad kad sam ga vrteo malo vise ima svasta dobro. 

Malo je tasko navici se na Mastodon koji je ovoliko ne metal, ali to je vec neka progresija koja dosta dugo traje.

Rifovi su bas uzeli backseat u odnosu na neki gruv i aranziranje vokala, evo sad imaju i neke pesme ovde sa stringovima i duvackim instrumentima. Svakako su pokazali mastery svoj, ove Brentove solaze i ton njegov, bas ne moze bolje. 

I da, jel ovo prvi bez Scot Kellya? Izgelda da nema njega ovde. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

I meni je na prvih par slušanja bio utisak "Mastodon b-sides kompilacija", ali posle mini-pauze i dodatnih obrataja došao mi na mesto album, i odličan mi je. S tim što mi za sada daleko više prija album kada napravim pauzu posle "prvog diska" (posle "Pushing the Tides"). Ono, odmori se mozak i onda si spreman za drugu porciju. Ne znam da l je zato što većina albuma koje inače slušam su u tom segmentu 40-50 minuta, ali def mi i ovo više prija u dve celine.

Ne znam da l' je baš moralo ovako, više deluje da se prate "trendovi". Izgleda je i doba bonus traka definitivno prošlost, nego apsolutno sve što se snimi u sesiji se izda đuture. Tako da nešto što je pre možda bio bonus za Koreju sada je pesma 10 od 15 na albumu. Sa druge strane, problem ovde mi je što nema uopšte očiglednih pesama koje bih izbacio.  Imam def favorita,  Pain with an Anchor, Sickle and Peace, Teardrinker...Gigantium, ali neke očigledne da bih trenutno preskakao ne.

Super je nekako album što možeš da ga pustiš u pozadini da piči dok radiš, ima taj neki jesenji nemetal šmek. Ali isto tako jebe keve i kad ga odvrneš na slušalicama direkt u mozak. Produkcijski i svirački stvarno nema šta čovek da zameri. Brann može da izda solo album lagano samo bubnjevi sa ovog.

I da, sjajan mi je cover i za moje pare najbolji njihov posle prva dva. Konačno batalili acid tripove sa zilijardu boja.

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
  • 2 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...