Jump to content

Paganizam


Recommended Posts

Bogovi nisu bili, vec jesu i danas, cak je i pretvoreno u religiju(Gore vetj pomenuta Vika) shto je meni iskreno malo apsurdno.

 

I auf, po mitologiji "Jedna" je oblikovala svoju blizanacku formu u boga i boginju, koji su zatim nadjeni u tami od energije stovrili gasove, od njih sunca, planete i mesece... I tako...

 

Posle su kao sto rekoh za svoje simbole uzeli mesec i sunce.

 

Tako da nista od prirodnih sila... :mrgreen:

 

Mada postoje razna razlicita shvatanja boga i boginje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

OK salu na stranu da nastavimo sa temom.

 

Par reci o Kultu Drveca i Stablu Svjetlosti

 

PLEMENITO DRVO ILI STABLO SVJETLOSTI

 

U starih naroda se je razvilo obozavanje prirode prije nego se razvilio vjerovanje u različita paganska božanstva. Usporedo s kultom vode, vatre, groma i Sunca, razvio se i kult stabla. Kod svih europskih starih naroda poznat je kult drveća, Germani su obozavali stabla hrasta, Nordijci brezu i jasen, Gali imelu koja raste na hrastu kao parazit. Kult drevća kod starih Slavena bio je povezan sa obozavanjem lipe, hrasta i breze. Vjerovalo se da se u krošnjama drveća nalaze sjedišta moćnih bogova. Kod Slovena su stabla bila posvećena pojedinim bogovima: hrast Perunu, jasen Svantevidu (Svetovidu, Sutvidu), lipa boginji Vidi, a breza bogu žetve Potrimbi. Kult stabala je u glavnom, posljedica vjerovanja da su ljudi postali od stabala odnosno drveta ili da po svojoj smrti produžuju život u njima, ili da su ona sjedišta viših bića. Mit obožavanja stabla u slovenskom svijetu sastojao se u tome što su Sloveni stabla smatrali sijelom nekog svoga dobrog pokojnika, koji njih štiti. Helmold spominje u svojim zapisima, da su se Sloveni običavali zaklinjati starim drvećem. Obično su iznad grobnih humaka zasađivali hrastova staba, na spomen svojim praocima. Takvo stablo se gajilo i prinosile su mu se žrtve kao zaštitniku svoga roda.

 

U početku stari Sloveni poštovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta ovim božanstvima nalazila su se pod granatim starim dubovima ili u ograđenom svetom gaju. Tu su u koru stabla urezali likove, u svakom stablu po jednog od navedenih bogova trojstva, a ispred ovih bili su žrtvenici, na kojima se polagalo žrtve.

 

"Žili v ljesje, molili's pnjam"

"Živjeli pod stablima, molili se panjevima"

A. Afanasayev: Poetičeskija vozzrenja Slavjan na prirodu

 

Hrast

 

Najsvetije stablo Starih Slovena bio je hrast. U šumama svetih hrastova ložili su vječnu vatru, bile su ograđene plotom, za zaštitu od stoke i zlih ljudi. Stablo hrasta bilo je posvećeno bogu gromovniku Perunu. U stara vremena su pod starim hrastovima vijećali starješine o potrebama svoga roda. Po drugim hrastom na humku prikazivao je starješina ili prinosio žrtvu bogu Perunu. Ogromna stabla hrasta ponekad stara i po više stotina godina, rasla su na humcima, a narod ih je osobito poštovao. Tih kultnih hrastova bilo je mnogo, te su ih i za hrišćanskog doba veoma poštovali. Pod hrastovima su se često nalazili ogromni kameni žrtvenici na kojima su ljudi u staro doba prinosili žrtve bogovima. Te žrtvenike su u slovenskim zemljama moglo vidjeti sve do kraja 15. stoljeća. U mnogim slovenskim zemljama, kako na istočnim tako i na zapadnim stranama, kao i uz priobalna područja Baltika, a takođe i na otoku Rujanu još i danas se nailazi na ogromna stabla hrastova koja su obilježavala grobove davnih predaka. I grane hrasta bile su svete, pa se hrastovo lišće prinosilo bolesnicima da bi prije ozdravili. Poštovanje hrasta postoji i danas u mnogim krajevima.

U pribaltičkim krajevima Sloveni su držali velika stabla svetima. Osobito su obožavali hrastove i breze, a poštovali su i staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja. Zanimljivo je svetiše u pribaltičkim krajevima, na Romowom Polju gdje se nalazi kompleks stare šume, svetiše Svantomesto tu se najznačanija bila tri hrasta koja su simbolizirala staroslavensko trojstvo Perun- Trebun- Pokola. Na srednjem hrastu bio je ucrtan lik Peruna.

 

Hrast rodovski zaštitnik nad slavenskom grobnicom

na otoku Rujanu, nedaleko mjesta Putbus

 

Lipa

 

Stari Sloveni su živjeli su u lipovim šumama. U literaturi se spominje lipa kao sveto slovenski drvo pa se može zaključiti da su Sloveni prije prijelaza u hrisćanstvo poštovali božanstvo šume, dakle i dušama bili povezani s lipom. Prema predaji vršili su obrede i podnosili žrtve lipi kao božanstvu. Običaj obožavanja lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa utiču ogranke lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time očuvaju od gromova i požara. Narodna uzrečica kaže:

"Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi,

Niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!"

Uobičajeno je bilo i vjerovanje da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Sloveni su sabirali med i vosak. Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće.

 

U Bosni je postojalo vjerovanje da se ne smije posjeći stari hrast ili lipa, jer bi onaj koji bi ga posjekao mogao umrijeti ili teško oboljeti. A ako bi to netko učinio, morao je na panju odsječenog stabla prinijeti žrtvu i to tako da nekoj domaćoj životinji, kokoši ili janjetu, odsiječe glavu sa istom sjekirom kojoj je stablo sjekao, pa mu se ništa neće dogoditi. Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci vjeruju da tisa tjera aveti pa se i danas stavlja u odjeću, stavlja volovima u rogove ili se smješta u dječju kolijevku da djetetu ne naškode vještice.

Vjerovanja su upozoravala da neka stabla treba zaobići. To se je osobito odnosilo na orah, najnesretnije drvo, povezano s demonima (iako ono kao i mnoga nesretna stabla može djelovati i ljekovito). Južnoslavenski narodi vjerovali su da orah nikako ne smije saditi mlad čovjek jer, ako ga posadi, umrijet će onda kada deblo postane debelo kao mladićev vrat. U selu Djedina Rika u Hrvatskoj ne sade ni danas orah pokraj kuće jer se vjeruje da unosi razdor u kuću. Ispod oraha ne uspijevaju druge biljke pa se vjeruje da je njegova krošnja demonska. Zato naši stari nisu htjeli zaspati pod njim jer su vjerovali da bi se probudili bolesni.

Share this post


Link to post
Share on other sites

OK salu na stranu da nastavimo sa temom.

 

Par reci o Kultu Drveca i Stablu Svjetlosti

 

PLEMENITO DRVO ILI STABLO SVJETLOSTI

 

U starih naroda se je razvilo obozavanje prirode prije nego se razvilio vjerovanje u različita paganska božanstva. Usporedo s kultom vode, vatre, groma i Sunca, razvio se i kult stabla. Kod svih europskih starih naroda poznat je kult drveća, Germani su obozavali stabla hrasta, Nordijci brezu i jasen, Gali imelu koja raste na hrastu kao parazit. Kult drevća kod starih Slavena bio je povezan sa obozavanjem lipe, hrasta i breze. Vjerovalo se da se u krošnjama drveća nalaze sjedišta moćnih bogova. Kod Slovena su stabla bila posvećena pojedinim bogovima: hrast Perunu, jasen Svantevidu (Svetovidu, Sutvidu), lipa boginji Vidi, a breza bogu žetve Potrimbi. Kult stabala je u glavnom, posljedica vjerovanja da su ljudi postali od stabala odnosno drveta ili da po svojoj smrti produžuju život u njima, ili da su ona sjedišta viših bića. Mit obožavanja stabla u slovenskom svijetu sastojao se u tome što su Sloveni stabla smatrali sijelom nekog svoga dobrog pokojnika, koji njih štiti. Helmold spominje u svojim zapisima, da su se Sloveni običavali zaklinjati starim drvećem. Obično su iznad grobnih humaka zasađivali hrastova staba, na spomen svojim praocima. Takvo stablo se gajilo i prinosile su mu se žrtve kao zaštitniku svoga roda.

 

U početku stari Sloveni poštovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta ovim božanstvima nalazila su se pod granatim starim dubovima ili u ograđenom svetom gaju. Tu su u koru stabla urezali likove, u svakom stablu po jednog od navedenih bogova trojstva, a ispred ovih bili su žrtvenici, na kojima se polagalo žrtve.

 

"Žili v ljesje, molili's pnjam"

"Živjeli pod stablima, molili se panjevima"

A. Afanasayev: Poetičeskija vozzrenja Slavjan na prirodu

 

Hrast

 

Najsvetije stablo Starih Slovena bio je hrast. U šumama svetih hrastova ložili su vječnu vatru, bile su ograđene plotom, za zaštitu od stoke i zlih ljudi. Stablo hrasta bilo je posvećeno bogu gromovniku Perunu. U stara vremena su pod starim hrastovima vijećali starješine o potrebama svoga roda. Po drugim hrastom na humku prikazivao je starješina ili prinosio žrtvu bogu Perunu. Ogromna stabla hrasta ponekad stara i po više stotina godina, rasla su na humcima, a narod ih je osobito poštovao. Tih kultnih hrastova bilo je mnogo, te su ih i za hrišćanskog doba veoma poštovali. Pod hrastovima su se često nalazili ogromni kameni žrtvenici na kojima su ljudi u staro doba prinosili žrtve bogovima. Te žrtvenike su u slovenskim zemljama moglo vidjeti sve do kraja 15. stoljeća. U mnogim slovenskim zemljama, kako na istočnim tako i na zapadnim stranama, kao i uz priobalna područja Baltika, a takođe i na otoku Rujanu još i danas se nailazi na ogromna stabla hrastova koja su obilježavala grobove davnih predaka. I grane hrasta bile su svete, pa se hrastovo lišće prinosilo bolesnicima da bi prije ozdravili. Poštovanje hrasta postoji i danas u mnogim krajevima.

U pribaltičkim krajevima Sloveni su držali velika stabla svetima. Osobito su obožavali hrastove i breze, a poštovali su i staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja. Zanimljivo je svetiše u pribaltičkim krajevima, na Romowom Polju gdje se nalazi kompleks stare šume, svetiše Svantomesto tu se najznačanija bila tri hrasta koja su simbolizirala staroslavensko trojstvo Perun- Trebun- Pokola. Na srednjem hrastu bio je ucrtan lik Peruna.

 

Hrast rodovski zaštitnik nad slavenskom grobnicom

na otoku Rujanu, nedaleko mjesta Putbus

 

Lipa

 

Stari Sloveni su živjeli su u lipovim šumama. U literaturi se spominje lipa kao sveto slovenski drvo pa se može zaključiti da su Sloveni prije prijelaza u hrisćanstvo poštovali božanstvo šume, dakle i dušama bili povezani s lipom. Prema predaji vršili su obrede i podnosili žrtve lipi kao božanstvu. Običaj obožavanja lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa utiču ogranke lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time očuvaju od gromova i požara. Narodna uzrečica kaže:

"Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi,

Niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!"

Uobičajeno je bilo i vjerovanje da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Sloveni su sabirali med i vosak. Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće.

 

U Bosni je postojalo vjerovanje da se ne smije posjeći stari hrast ili lipa, jer bi onaj koji bi ga posjekao mogao umrijeti ili teško oboljeti. A ako bi to netko učinio, morao je na panju odsječenog stabla prinijeti žrtvu i to tako da nekoj domaćoj životinji, kokoši ili janjetu, odsiječe glavu sa istom sjekirom kojoj je stablo sjekao, pa mu se ništa neće dogoditi. Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci vjeruju da tisa tjera aveti pa se i danas stavlja u odjeću, stavlja volovima u rogove ili se smješta u dječju kolijevku da djetetu ne naškode vještice.

Vjerovanja su upozoravala da neka stabla treba zaobići. To se je osobito odnosilo na orah, najnesretnije drvo, povezano s demonima (iako ono kao i mnoga nesretna stabla može djelovati i ljekovito). Južnoslavenski narodi vjerovali su da orah nikako ne smije saditi mlad čovjek jer, ako ga posadi, umrijet će onda kada deblo postane debelo kao mladićev vrat. U selu Djedina Rika u Hrvatskoj ne sade ni danas orah pokraj kuće jer se vjeruje da unosi razdor u kuću. Ispod oraha ne uspijevaju druge biljke pa se vjeruje da je njegova krošnja demonska. Zato naši stari nisu htjeli zaspati pod njim jer su vjerovali da bi se probudili bolesni.

 

Text sa sitea: SVAROG, slavenska i nordijska mitologija

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 month later...

[ontopic] biggrin.gif

imam jednu divnu knjigu o nasem paganizmu.. "zdenek vana - mythologie und goetterwelt der slawischen voelker", jako korisno ako znate njemacki..

i ako se zelite malo bolje informirati biggrin.gifa:

i ne samo o paganizmu i slavenskom pantheonu nego o slavenima i to sa lingvistickog, arheoloskog i duhovnog aspekta.. (hramovi, slavenski elementi u pricama/bajkama, socijalne strukture itd..)

zdenek je jako pametan stricek - pogotovo njegova teorija o velikoj balto-slavenskoj rasi prije 6. stoljeca je jako zanimljiva..

Share this post


Link to post
Share on other sites

OK salu na stranu da nastavimo sa temom.

 

Par reci o Kultu Drveca i Stablu Svjetlosti

 

PLEMENITO DRVO ILI STABLO SVJETLOSTI

 

U starih naroda se je razvilo obozavanje prirode prije nego se razvilio vjerovanje u različita paganska božanstva. Usporedo s kultom vode, vatre, groma i Sunca, razvio se i kult stabla. Kod svih europskih starih naroda poznat je kult drveća, Germani su obozavali stabla hrasta, Nordijci brezu i jasen, Gali imelu koja raste na hrastu kao parazit. Kult drevća kod starih Slavena bio je povezan sa obozavanjem lipe, hrasta i breze. Vjerovalo se da se u krošnjama drveća nalaze sjedišta moćnih bogova. Kod Slovena su stabla bila posvećena pojedinim bogovima: hrast Perunu, jasen Svantevidu (Svetovidu, Sutvidu), lipa boginji Vidi, a breza bogu žetve Potrimbi. Kult stabala je u glavnom, posljedica vjerovanja da su ljudi postali od stabala odnosno drveta ili da po svojoj smrti produžuju život u njima, ili da su ona sjedišta viših bića. Mit obožavanja stabla u slovenskom svijetu sastojao se u tome što su Sloveni stabla smatrali sijelom nekog svoga dobrog pokojnika, koji njih štiti. Helmold spominje u svojim zapisima, da su se Sloveni običavali zaklinjati starim drvećem. Obično su iznad grobnih humaka zasađivali hrastova staba, na spomen svojim praocima. Takvo stablo se gajilo i prinosile su mu se žrtve kao zaštitniku svoga roda.

 

U početku stari Sloveni poštovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta ovim božanstvima nalazila su se pod granatim starim dubovima ili u ograđenom svetom gaju. Tu su u koru stabla urezali likove, u svakom stablu po jednog od navedenih bogova trojstva, a ispred ovih bili su žrtvenici, na kojima se polagalo žrtve.

 

"Žili v ljesje, molili's pnjam"

"Živjeli pod stablima, molili se panjevima"

A. Afanasayev: Poetičeskija vozzrenja Slavjan na prirodu

 

Hrast

 

Najsvetije stablo Starih Slovena bio je hrast. U šumama svetih hrastova ložili su vječnu vatru, bile su ograđene plotom, za zaštitu od stoke i zlih ljudi. Stablo hrasta bilo je posvećeno bogu gromovniku Perunu. U stara vremena su pod starim hrastovima vijećali starješine o potrebama svoga roda. Po drugim hrastom na humku prikazivao je starješina ili prinosio žrtvu bogu Perunu. Ogromna stabla hrasta ponekad stara i po više stotina godina, rasla su na humcima, a narod ih je osobito poštovao. Tih kultnih hrastova bilo je mnogo, te su ih i za hrišćanskog doba veoma poštovali. Pod hrastovima su se često nalazili ogromni kameni žrtvenici na kojima su ljudi u staro doba prinosili žrtve bogovima. Te žrtvenike su u slovenskim zemljama moglo vidjeti sve do kraja 15. stoljeća. U mnogim slovenskim zemljama, kako na istočnim tako i na zapadnim stranama, kao i uz priobalna područja Baltika, a takođe i na otoku Rujanu još i danas se nailazi na ogromna stabla hrastova koja su obilježavala grobove davnih predaka. I grane hrasta bile su svete, pa se hrastovo lišće prinosilo bolesnicima da bi prije ozdravili. Poštovanje hrasta postoji i danas u mnogim krajevima.

U pribaltičkim krajevima Sloveni su držali velika stabla svetima. Osobito su obožavali hrastove i breze, a poštovali su i staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja. Zanimljivo je svetiše u pribaltičkim krajevima, na Romowom Polju gdje se nalazi kompleks stare šume, svetiše Svantomesto tu se najznačanija bila tri hrasta koja su simbolizirala staroslavensko trojstvo Perun- Trebun- Pokola. Na srednjem hrastu bio je ucrtan lik Peruna.

 

Hrast rodovski zaštitnik nad slavenskom grobnicom

na otoku Rujanu, nedaleko mjesta Putbus

 

Lipa

 

Stari Sloveni su živjeli su u lipovim šumama. U literaturi se spominje lipa kao sveto slovenski drvo pa se može zaključiti da su Sloveni prije prijelaza u hrisćanstvo poštovali božanstvo šume, dakle i dušama bili povezani s lipom. Prema predaji vršili su obrede i podnosili žrtve lipi kao božanstvu. Običaj obožavanja lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa utiču ogranke lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time očuvaju od gromova i požara. Narodna uzrečica kaže:

"Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi,

Niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!"

Uobičajeno je bilo i vjerovanje da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Sloveni su sabirali med i vosak. Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće.

 

U Bosni je postojalo vjerovanje da se ne smije posjeći stari hrast ili lipa, jer bi onaj koji bi ga posjekao mogao umrijeti ili teško oboljeti. A ako bi to netko učinio, morao je na panju odsječenog stabla prinijeti žrtvu i to tako da nekoj domaćoj životinji, kokoši ili janjetu, odsiječe glavu sa istom sjekirom kojoj je stablo sjekao, pa mu se ništa neće dogoditi. Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci vjeruju da tisa tjera aveti pa se i danas stavlja u odjeću, stavlja volovima u rogove ili se smješta u dječju kolijevku da djetetu ne naškode vještice.

Vjerovanja su upozoravala da neka stabla treba zaobići. To se je osobito odnosilo na orah, najnesretnije drvo, povezano s demonima (iako ono kao i mnoga nesretna stabla može djelovati i ljekovito). Južnoslavenski narodi vjerovali su da orah nikako ne smije saditi mlad čovjek jer, ako ga posadi, umrijet će onda kada deblo postane debelo kao mladićev vrat. U selu Djedina Rika u Hrvatskoj ne sade ni danas orah pokraj kuće jer se vjeruje da unosi razdor u kuću. Ispod oraha ne uspijevaju druge biljke pa se vjeruje da je njegova krošnja demonska. Zato naši stari nisu htjeli zaspati pod njim jer su vjerovali da bi se probudili bolesni.

 

Text sa sitea: SVAROG, slavenska i nordijska mitologija

 

Da sajt je veoma dobar i ima puno zanimljivih tekstova

Share this post


Link to post
Share on other sites

ihaj..ovde sam josh nov....tako dok ne skontam funkcionisanje i ovog foruma, nastavicu da baljezgam...

elemovo je osma godina kako sam vikan, tachnije veshtac, jer postoje male ali ne znatne razliku izmedju ova dva pojma...

zaboravio sam shta sam hteo da kazem... :roll:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 month later...

Vidim da je ova tema malo zamrla pa rekoh da je malo osvezim

 

Slovenska religija postuje odbranu,zivot i prirodu.

 

Svarog je vodja slovenskog panteona i vodja Svetog Trojstva.On je bas kao hriscanski bog,

Tvorac svega,dalek i nepoznat.

 

Ostali clanovi Svetog Trojstva su Svetovid i Perun.

 

Svetovid,koga i danas slavimo na Vidovdan,je Zastitnik Slovena,onaj ko sve vidi i obasjava.Neki ga smatraju za boga sunca,ali to je Surijina uloga.On stiti Slovene od zla i prevare.

 

Perun je Unistitelj,ali u pozitivnom smislu. On unistava i prociscava lose da bi dobro moglo da se siri.Takodje i bog rata za Slovene.Nazalost,zbog njihove burne istorije,

on je postao najpoznatiji i dugo je bio smatran za glavnog slovenskog boga.Varjazi, koji su nastali stapanjem Slovena a Vikinga su uzeli Peruna za glavnog boga i zvali ga Perunko i zrtvovali mu ljude.

 

Belobog i Crnobog su dve suprotnosti.Oni simbolizuju pozitivno i negativno u najsirovijem smislu.Oni su u slovenskoj religiji olicenje shvatanja koje su Sloveni imali za veciti sukob suprotnosti u univerzumu i balans koji time nastaje.

 

Dajbog je Parotac Slovena,onaj koji daje zivot,onaj koji je u Svarogovo ime stvorio Slovene.Svi Sloveni smatraju sebe za njegove unuke i jedan je od najcesce pominjanih bogova.

 

Veles je bog poljoprivrede i izobilja.On pomaze Slovenima da se nahrane i opstanu. On je zaduzen za ratarstvo,stocarstvo,ribarstvo,

lov,pcelarstvo...ukratko sve sto je Slovenima bilo izvor hrane.Njemu je posvecena Velesova Knjiga,slovenska biblija.

 

Surija ili Horos je bog Sunca i konja.Za Slovene je Sunce Surija koji u svojim bojnim kolicima jase sa istoka na zapad.Postojalo je celo pleme koje se smatralo Surijinim potomcima i zvali su se Surezani.Egipcani su ga usvojili pod nepromenjenim imenom,Horos.

 

Cislobog je bog matematike i ostalih nauka.

Zastitnik mudraca i filozofa.

 

Tu su i drugi,nizi bogovi:

 

Jaro,Lada,Denica,Mitra(koga slavimo na Mitrovdan,koga su usvojili Indusi),Visnji (koga su Indusi usvojili kao Vishnu),

Koledo(od koga potice rec koledar) i mnogi drugi.Kasnije su smrtnici bili proglasavani bogovima pa je tako,na primer,nastao Bak,a Belobog je postao Bakov otac.

 

 

Sloveni nikad nisu molili svoje bogove da im na bilo koji nacin pomognu.Oni su samo postovali svoje obicaje,svoje pretke i hvalili svoje bogove,a bogovi su im zauzvrat pomagali.Kada bi neko pleme posustalo u svemu ovome,bogovi bi mu manje pomagali.

Slovenski obicaji su veoma lepi.Licna higijena je imala veliku ulogu u slovenskim obicajima.Obavezno su se kupali PET puta dnevno i za to vreme pominjali svoje bogove.

Danju bi radili,a uvece bi se okupili i pevali o svojim podvizima,borbama i naravno bogovima.

 

Narodno pice Slovena je medovina,a Perunov simbol je rog iz koga se preliva medovina.

Medjutim,medovina nije Slovensko sveto pice.

To je suru-napitak.Na jednoj plocici Velesove Knjige je bio napisan recept za suru-napitak,ali je bas taj deo ostecen. Jedino sto je ostalo je da se koriste med i nekih devet trava.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Perunov simbol je rog iz koga se preliva medovina

 

Jel ima neko ovu sliku?

 

Sta sam nasao, http://www.edinstvo.tk/ sajt sa linkovima za sve žive slovenske paganske i patriotske sajtove. Jedino sto je sve na ruskom. Obavezno pogledajte slike sa proslava paganskih praznika!

 

SLOVENSKO JEDINSTVO!!!!

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kada danas govorimo o izvesnom Slovenskom jedinstvu,moramo imati na umu cinjenicu da su istorijske i politicke prilike ucinile da se jedna u krvi i veri povezana zajednica Arijevskih Slava danas biva u krvi i veri razjedinjena!To nas boli vise no ista.Ta podela je dosla sa prljavim judeo-hriscanstvom koji je zasluzan za Jasenovac,boljsevizam i jos bezbroj primera civutsko-hriscanskog milosrdja.Kada sam gore rekao u krvi razjedinjena mislio sam ne na krv koja tece nasim venama,vec o onoj koja je kapala sa nasih nozeva!To je satanska tragedija naseg roda!Zakoljimo gubavu civutsku umobolnu pederastiju,neka uskrsne ne ona shugava judejska kurva zvana Joshua(Isus),shizofreni izjelica skakavaca i prevarant,vec nek ono sto je ostalo od nasih pradedova u nama ponovo probudi onaj prastari instinkt copora,ratnika iz Karpatskih shuma i Vislanskih dolina!!!

DA NAS MRTVI NE KUNU!

"ROB NIKADA-SLOBODA DOVEKA"!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest 10 dinara

Zamislite Grka koji ne zna za Zevsa,tesko zar ne

A zamislite Srbina koji ne zna za Peruna-poprilicno lako.

 

Nisam paganin ali se divim nasoj mitologiji.

Mislim pre cu reci vodite me bogovi nego pomozi mi boze biggrin.gif

 

Mogu da se kladim da 90% Srba nije ni culo da i mi imamo mitologiju.

 

 

Kada sam na veronauci pricao nesto s profesorom o slovenskoj mitologiji reko mi je da Velesa hriscani uopste nisu predstavljali kao satanu vec kao svetog vasilija.

perunova kao sv. Iliju zato sto je vera naseg naroda bila toliko jaka da kad su pokrstavali narod da se on pobunio kao"n damo Peruna" "perune srbine" icon_smile.gif itd......

 

Recimo paganizam je ucio da sve slabe treba ubiti.

Zamisli da se nekom od vas ne daj Perune biggrin.gif rodi retardirani brat da li to znaci da bi ste ga vi ubili.:roll:

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

U prethodnom postu sam ispustio Simargala pa rekoh da stavim nešto i tom božanstvu.

Muka mi je da pisem pa cu samo kopirati sa http://www.rastko.org.yu/antropologija/

 

Simargl

 

Ime ovoga božanstva različito je zabeleženo: Nestor ga beleži razdvojeno na Sim´´ i R'gl´´, dok ga kasnije spomenici beleže kao Semor´´gl´´. Šafarik /Ljafarik: Slovenské Starožitnosti" II izd. Prag, 1863./ ga međutim, naziva. Na svaki način je Simargl bio bog lokalnog karaktera, a tvrdnja, da Simargl u opšte ne pripada slovenskom Panteonu, kod tolikih verodostojnih spomenika, i suviše je smela. /L. Leže: op. cit. pg. 124./

 

Samim imenom vrlo je teško odrediti svojstvo ovoga slovenskog božanstva, i to tim pre, što mu je i ime različito zabeleženo. Izvori nam opet sem zabeleške njegova imena ništa više o njemu ne kazuju. Sva nagađanja slovenskih mitologa o funkcijama ovoga božanstva su samo hipoteze. Ipak je tvrdnja Ležeova, da se etimologijom imena Simarglova, pa bilo da se čita zajedno ili razdvojeno, ne dobija na slovenskom jeziku nikakav smisao, i da je ovde reč o nekom stranom božanstvu, neosnovana. Leže zato ipak tumači "na svoju odgovornost" Simaragla kao Sedmoroglav tj. kao boga sa sedam glava. Dovodilo se ime Simarglovo u vezu sa jednim tekstom iz Biblije koji glasi: "Svaki je narod stvorio sebi bogove. Ljudi Gutini stvoriše Nergala; ljudi Hamatini načiniše Ashila". N. Gedenov, a s njim i Jagić, vide u Simarglu pokvareno grčko: Sem Herakles. Bielovski je na svaki način pogrešio, kad smatra Simargla za neku zamenu Svaroga.

 

Ne bi li možda etimologija koju ćemo kušati da izvedemo bila dobra?!

 

Reč Simar'gl ili Simar'gl´´ analiziraćemo na Sima – i – r'gl´´ – kako ih i spomenici često navode. Drugi deo reči r'gl´´ dovodimo u vezu sa korenom r'g, r'y- a to je naš glagol rg-ati ili kao kompozit izrgati. U nas se često čuje pridev izrgan u značenju izrađen, iskidan. Tako se na primer kaže: "izrgo se od rada". Taj glagol rgati znači upravo kidati (u nas se čuje još i glagol gurnuti: to je taj isti glagol: rgnuti – grnuti – gurnuti).

 

Značenje rgati (kidati) može da se proširi i na glagol terati, goniti. Ima u nas reč "roga" što znači otkinut komad drveta, kolac, batina (vezuje se stoci za noge da se ne razbeže). Reč r'gl´´ rastavili bismo na r'g-l´´; nastavak – l´´ je nešto obično u starosl. jez. na primer: pek-l´´, što znači pakao. R'gl´´ bi dakle značilo teranje, kidanje, gonjenje, odbijanje (gonilac – odbijač). Ako sad sa ovim značenjem drugog dela reči razmotrimo reč "Sima – r'gl´´ ", dobili bi smo Simargla kao onoga koji goni Sima. Ako međutim, uzmemo Šafarikovu zabelešku toga božanstva tj. Zima – r'gl´´, dobićemo onoga koji goni Zimu, studen. Sima – r'gl´´ bi prema tome bio bog koji goni i tera zimu, dakle bog Zimogonja.

 

Ovaj tumač čini se blizak istini, i daje nam ujedno i pobliže određenje boga Simargla i njegove funkcije na slovenskom Olimpu.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da,da...ali moramo znati isto tako da su merodavni podaci o veri nasih predaka uglavnom iz pera hriscanskih glavesina koji su nase nasledje gledali sa svojevrsnim prezirom,tako da mozemo reci da nas folklor cuva najvise od nase paganske tradicije,jer svi praznici i obredi(Djurdjevdan,Bozic,Vidovdan...) su paganskog,arhetipskog porekla koje su pokrstavaoci zaodenuli u hriscanske tralje kako bi na taj nacin,kada vec nisu mogli da ih iskorene iz narodnog bice,bar prekriju svojom prljavstinom da ih narodi ne pamte kao nesto prirodno i izvorno.Na nama je da tu prljavstinu skinemo i vratimo se nasim korenima.

Ej Velese brate,kada sam cuo za onaj incident i kroz sta si vec prosao tada stvarno osecam duznost da ti iskazem moje divljenje i podrsku!

SVAKA CAST CARE!!!

Cuo sam da izdajes neki fanzin,reci kako da stupimo u kontakt...?

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
Guest 10 dinara

Slovenski Horoskop

 

 

Dakle, ljudi se radjaju u znaku nekog drveta, s tim sto 4 drveta imaju samo po jedan dan u godini! Sta tacno znaci koje drvo ne znam, ali cu se potruditi da saznam i postujem.

 

Januar 01 - Januar 11 - Jelka

Jan 12 - Jan 24 - Brest

Jan 25 - Feb 03 - Platan

Feb 04 - Feb 08 - Topola

Feb 09 - Feb 18 - Smreka

Feb 19 - Feb 28 - Bor

Mar 01 - Mar 10 - Žalosna vrba

Mar 11 - Mar 20 - Limun

Mar 21 - Hrast

Mar 22 - Mar 31 - Lešnik

Apr 01 - Apr 10 - Mušmula

Apr 11 - Apr 20 - Javor

Apr 21 - Apr 30 - Orah

Maj 01 - Maj 14 - Topola

Maj 15 - Maj 24 - Kesten

Maj 25 - Jun 03 - Jasen

Jun 04 - Jun 13 - Žbun

Jun 14 - Jun 23 - Smokva

Jun 24 - Breza

Jun 25 - Jul 04 - Jabuka

Jul 05 - Jul 14 - Jelka

Jul 15 - Jul 25 - Brest

Jul 26 - Avg 04 - Platan

Avg 05 - Avg 13 - Topola

Avg 14 - Avg 23 - Smreka

Avg 24 - Sep 02 - Bor

Sep 03 - Sep 12 - Žalosna vrba

Sep 13 - Sep 22 - Limun

Sep 23 - Maslina

Sep 24 - Okt 03 - Lešnik

Okt 04 - Okt 13 - Mušmula

Okt 14 - Okt 23 - Javor

Okt 24 - Nov 11 - Orah

Nov 12 - Nov 21 - Kesten

Nov 22 - Dec 01 - Jasen

Dec 02 - Dec 11 - Žbun

Dec 12 - Dec 21 - Smokva

Dec 22 - Bukva

Dec 23 - Dec 31 - Jabuka

 

 

 

Jabuka (Ljubav) - obično vitki, harizmatični, dopadljivi i atraktivni, prijatne spoljašnosti, rado flertuju, avanturisti, čulni, uvek zaljubljeni, hoće da vole i da budu voljeni, verni, nežni, veoma širokogrudi, talenti za nauku, žive za danas, bezbrižni filozofi sa snagom dobrog izlaganja.

 

Jasen (Ambicija) - neobično atraktivni, raduju se životu, impulsivni, poželjni, ne mare za kritiku, ambiciozni, inteligentni, talentovani, vole da se igraju sa sudbinom, mogu biti egoisti, pouzdani, verni ljubavnici, ponekad im mozak vlada nad srcem, ali veze shvataju vrlo ozbiljno.

 

Bukva (Kreativnost) - imaju izraženo dobar ukus, zabrinuti oko svog izgleda, materijalisti, dobro organizuju život i karijeru, ekonomični, dobre vođe, ne preduzimaju nepotrebne rizike, vispreni, veličanstveni životni partneri, veoma vode računa da ostanu fit (dijete, sport, itd.)

 

Breza (Inspiracija) - raduju se životu, atraktivni, elegantni, ljubazni, zadovoljni, ne vole ništa što je preterano, ne podnose vulgarnost, vole život u prirodi i miru, nisu preterano strastveni, prilično uobraženi, nedovoljno ambiciozni, umeju da naprave mirnu, zadovoljnu atmosferu.

 

Smreka (Sigurnost) - obično jako lepi, umeju da se udese, vole luksuz, dobrog zdravlja, apsolutno nisu stidljivi, pokazuju tendenciju da gledaju na druge sa visine, samouvereni , odlučni, nestrpljivi, vole da utiču na druge, mnogo talenata, zdravo optimistični, čekaju pravu ljubav, sposobni da donose brze odluke.

 

Kesten (Iskrenost) - izrazito lepi, ne vole pritisak, pravični, raduju se životu, zainteresovani, rođeni diplomati, ali u društvu osetljivi, često nesigurni u sebe, ponekad uobraženi, osecaju se neshvaćenim, vole samo jednom, imaju problema u pronalaženju partnera.

 

Platan (Vernost) - jak, mišićavi, odgovorni, uzimaju sve sto im život pruža, zadovoljni, optimistični , lakomi za novcem i priznanjima, mrze usamljenost, strastveni ljubavnici kojima nikada nije dosta, verni, uvredljiv, nestalni, pedantni i bezbrižni.

 

Brest (Plemenitost) - prijatne figure, odeveni sa ukusom, kažu glasno šta im ne odgovara, naginju tome da ne opraštaju tuđe greške, veseli, vole da vode, ali ne i da nekome pripadaju, verni i iskreni partneri, vole da donose odluke za druge, plemeniti, širokogrudi, veliki smisao za humor, praktični.

 

Smokva (Osećajnost) - veoma jaki, samovoljni, nezavisni , ne dozvoljavaju protivljenje ili svađu, vole život, familiju, decu i životinje, pravi društveni leptirici, puni humora, vole besposličarenje i dokolicu, talentovani za praktično, inteligentni.

 

Jelka (Misterioznost) - puni ukusa, posteni, obrazovani, vole sve što je lepo, puni osećaja, tvrdoglavi, egoistični ali se brinu za svoje bližnje, prilično zadovoljni, talentovani, mnogo prijatelja ali i neprijatelja, veoma pouzdani.

 

Lešnik (Izuzetnost) - šarmantni, skromni, puni razumevanja, znaju da ostave utisak, aktivni borci za socijalnu pravdu, omiljeni, osećajni, komplikovani ljubavnici, iskreni, tolerantni pa

poseduju pravu predstavu o pravičnosti

rtneri,.

 

 

 

 

 

 

Slovenski Praznici

 

Winter Koljada (Kohl-YAH-da) - The Winter Solstice. Most agree that the word comes from the Roman word "calendae" which meant the first 10 days of any month. Some, however, believe the word is derived from the word "Kolo" or wheel - much like the word "Yule" is an Anglo-Saxon word for wheel. The holiday's original name may have been "Ovsen". The holiday was filled with revelry. Processions of people masked like animals and cross-dressers roamed the village. Often they were accompanied by a "goat"- a goat's head, either real or (usually) made and stuffed on a stick. The person holding the "goat" would be covered by a blanket to play the part. Sometimes a child on horseback - symbol of the reborn sun - would accompany them; the horse was often played by two young men in horses costumes. One of the wenders would carry a spinning solar symbol, internally lit by a candle, on a stick. Later, after Christianity entered the scene, the spinning "sun" became a star. This unusual group would stop and sing Koljada songs from house to house. These songs usually included invocations to "Koljada", the god or goddess of the holiday, praises and good wishes,requests for handouts and threats for refusal. The handouts, also called "koljada", usually took the form of little pastries or "korovki" shaped like cows or goats. The were sometimes just in the shape of the animals head, but often were described as having "horns and tails and everything." The korovki were traditionally baked by the old people in the house, the grandmothers and grandfathers. The "tricks" played by those who were not rewarded could be brutal: Garbage might be brought from all over the village and piled in front of the offending host's gate, their gate might be torn off and thrown in the nearest water or livestock could be led off. In Poland one "caroller" would carry a bundle of hazel twigs and after receing koljada, would gently hit his host/ess with a small stick loudly wishing "Na shchestia, na zdravia, na tot Noviy Reek" (happiness, health, in the coming New Year). A small twig was left with the farmer who nailed it above his door for wealth and protection. Bonfires were sometimes lit and the dead ancestors asked inside to warm themselves. Mock funerals were held where a person pretending to be dead was carried into the house amidst both laughter and wailing. Sometimes even a real corpse was used. One young girl would be chosen and tradition made her kiss the "corpse" on the lips. If a pretend corpse was used, the person would leap up after being kissed - a symbol of rebirth. Holiday foods included kut'ia, a traditional funeral food consisting of whole grains and pork. The whole grain is a universal symbol - "the seed as the mysterious container of new life" (J A Propp p. On the last day of the koljada season in Poland, all the unmarried men of the village would get together to "wend" for oats. It was impossible to get rid of them with a scoop of oats; it took at least 7 liters. The farmer would keep a sharp eye on his grain that night, because otherwise the carollers would steal it as part of the evening's custom. With the money from the sold oats the men would hire musicians and organize a large dance party in the village during the pre-Spring festival period. If you don't give us a tart - We'll take your cow by the horns. If you don't give us a sausage - We'll grab your pig by the head. If you don't give us a bliny - We'll give the host a kick. - Reeder, p.85 -------------------------------------------------------------------------------- New Year's Day - originally on the Winter Solstice, New years was considered the most powerful time for divination. A traditional New Year's divination was called podbljunaja (powd-blyew-NIE-ya) or "under the plate". Details of this divinatory system may be found on the Slavic Magick page. Pork was traditionally eaten at this time. Return to the top of the page -------------------------------------------------------------------------------- Spring Strinennia - Mar 9th. Clay images of larks were made, their heads smeared with honey and stuck with tinsel. They were carried around the village amidst the singing of vesnjanki, invocations to Spring. Birds were thought to bring the Spring with them upon their return. Children were given pastries shaped like birds to toss into the air while saying "The rooks have come.". Sometimes the pastries were tied to poles in the garden. The baking of these pastries was to ensure that the birds would return. Oh little bee, Ardent bee! Fly out beyond the sea. Get out the keys, the golden keys. Lock up winter, cold winter Unlock summer, warm summer. Warm summer - A summer fertile in grain. - Reeder, p 92 -------------------------------------------------------------------------------- Maslenica (Mah-sweh-NEET-sa) "Butter woman" from the word Maslo which means butter. Originally it was practiced at the Vernal Equinox but later was celebrated the week before lent. Maslenica (mah-sweh-NEET-sa), sometimes called Shrovetide, was a celebration of the returning light, a time of games and contests, especially horse racing, fist fights, sliding and mock battles. It was a time for protection and purification rituals and a time of gluttony, obscenity and dissolution. At the beginning of the festivities a life-sized corn doll would be made as a personification of the holiday. The doll would be invoked and welcomed by the name Maslenica. Sometimes a drunken peasant was chosen, instead, to represent Maslenica. He would either be dressed in woman's clothing or in a costume sewn all over with bells. His face would be smeared with soot and he would be seated on a wheel resting on a pole within a sledge. Wine and pastries would surround him and as many as could would accompany him in other sledges. Crowds would follow on foot, laughing, dancing and singing ritualsongs. Corn "Maslenitsas" were also driven around in barrows, wagons or sleighs accompanied by crowds of celebrants. Many customs honoring the sun were included in the festivities such as the lighting of bonfires, pushing a wheel whose axel pole was a flaming torch about or circling the village on horseback with torches. Farmsteads were also circled at this time, either with a religious icon or with brooms, sweeping around the entire property three times to create a magickal circle which protected against illness and evil spirits. Traditionally, the house and barn were cleaned and decorated and holiday foods such as bliny (pancakes), kulich (sweet bread) and paskha (pyramid shaped cottage-cheese bread) were prepared. Special loaves were baked and fed to the cattle to guard them from unclean spirits. Kozuli, pastries shaped like cattle, goats, etc. were prepared and eaten to bring on the multiplication of the herds. Eggs were decorated and rolled along the ground in order to transfer the fertility of the egg to the earth. The customary "swinging" which occured at this time was believed to strengthen the stock and fertility of the villagers as well. Maslenitsa was considered to be a time for purification. All salt was prepared for the coming year, as salt was used for cleansing and curative purposes. Ritual baths to prepare for the oncoming work in the fields were also taken before sunrise and followed with fumigation in the smoke of the juniper. Another important part of Slavic ritual is the funeral meal. A huge feast was prepared and brought to the cemetary where it was eaten amidst much wailing and laughter. Food was always left for the dead. In Eastern European ritual, funeral and fertility rites are intertwined. Volos, a god of the herds, is believed by many to be the same god as Veles, an underworld deity. At the end of the week the Maslenitsa (if a doll was used) was taken to a field outside the village, usually where the winter crops were planted. There it was destroyed, either by being torn apart and thrown into the field or burned. This was the remnant of an earlier cult of a dying and resurected God, Volos perhaps, whose death brought life to the fields. The "God" was always destroyed with laughter as such a "death" was seen to bring life. Smaller dolls were also made for individual households which were also torn apart at the week's end and fed to the livestock. This was believed to ensure their fertility and the customary willow branch they were fed was thought to protect them for the entire year to come. Our Dear Maslenica, dear, leli, dear Came for a while, for a while, leli, for a while We thought for seven weeks, seven weeks, leli, seven weeks But Maslenica stayed only seven days, seven days, leli, seven days And Maslenica deceived us, deceived us, leli, deceived us To lent she offered a seat, offered a seat, leli, offered a seat Bitter horseradish she put out, put out, leli, put out And that horseradish is more bitter than xren, more bitter than xren, leli, more bitter than xren. (Traditional Maslenica song - Zemcovskij - xren is a form of horseradish also) It is interesting to note that in this song, the singer laments that he is betrayed by Maslenica because she gives up her seat to Lent and gives him bitter things (to eat). In the Slavic traditions, The periods directly before and after Easter were filled with customs, rituals and celebrations although Easter itself came and went without much ado. This is supposedly due to the Orthodox Priest's successful efforts to keep the day of Easter, itself free of pagan influence.The holiday of Maslenitsa lasted a week and marked the beginning of the Slavic Spring Festivals which continue through to the Summer Solstice, Kupalo. -------------------------------------------------------------------------------- Krasnaja Gorka - "beautiful" or "red" hillock - the Sunday after Easter. In Russia, a woman holding a red egg and round loaf of bread would face East and sing a spring song which the chorus then took up. Afterward, a doll representing Marzena, grandmother Winter, was carried to the edge of the village and thrown out or destroyed. Xorovods, Russian circle dances, started on this day as well as were Spring game songs; A female performer would enter the center of a circle and mime the sowing, pulling, spreading, etc..of the flax all the way up to the spinning. She and all those in the circle would sing: Turn out well, turn out well, my flax. Turn out well, my white flax. * This is a form of sympathetic magic to ensure a bountiful flax harvest. (* - Reeder - Russian Folk lyrics) -------------------------------------------------------------------------------- Radunica - (Rah-doo-NEET-sa) The second Tuesday after Easter. This holiday was originally known as Nav Dien (Day of the Dead) and was a bi-annual holiday to celebrate the ancestors. The original dates of these two holidays were probably May eve and November eve - cross-quarter dates. Usually feasting and celebrating occured in the cemetaries among much ritual wailing. Offerings, often of eggs, were left to the dead. -------------------------------------------------------------------------------- Ascension - 40 days after Easter. This holiday may have originally fallen on May eve and been tied in with the holiday of Nav Dien. On this day, lark pastries were again baked. After supper, all would rest a while and then take their lark pastries into the rye fields. A prayer would be offered at each side of the field while the larks were tossed into the air and people cried "So that my rye may grow as high". The larks were then eaten. Village girls customarily imitated the spring bird's song. Songs were sung on opposite ends of the village with one chorus answering the other. When finished, another song would begin in the distance and in this fashion the songs would travel from village to village. -------------------------------------------------------------------------------- St. Egorij (George) Day - April 23 - George is Greek for "farmer". The first day the flocks are taken to the fields. They were driven out using pussy willows that had been blessed on Palm Sunday. The energy of the willow was thought to be transferred to the animal, or person, being whipped by it. According to an old song; The pussy willow has brought health The pussy willow whip beats you to tears The pussy willow does not beat in vain. People walk around the fields singing invocations to Egorij begging him to protect the flock from wild animals in the fields and beyond them. These invocations probably originated as prayers to the god Weles, ruler of horned animals, wealth and the underworld. After the flocks left, the entire village would gather together for one solemn moment. Some of the pussy willows were then stuck in the rye fields to give them strength, others were brought home to ensure the flock's return. St. Egorij is a holiday predominated by men. One ritual for this day consisted of the old village men going down to the river and gathering a stone for every animal in their family's flock. They would then put them in a bag and hang the bag in the courtyard saying Tsar of the fields, Tsarina of the fields, Tsar of the forest, Tsarina of the forest, Tsar of the water, Tsarina of the water, Protect my flocks, from the evil eye, From wicked people, from wild beasts, And from all others. On the eve of this holiday, young boys and men do a form of trick-or-treating by singing from house to house for food and bestowing blessings upon those who are generous and curses upon those who are not. This door-to-door singing was called "The Labor of St. George." Cows, give birth to calves. Pigs, give birth to sucklings. Roosters, stamp your feet. Hens, hatch chickens. Hostes be good to us. Host, don't be stingy. If the host and hostess were generous, the singers would usually wish for the hosts and for themselves 200 cows and 150 bulls each. If the host was stingy, he might hear: Neither a farm, nor a courtyard Not any chicken feathers May God grant you cockroaches and bedbugs -------------------------------------------------------------------------------- Rusal'naia Week - (Roo-sahl-NIE-ya) originally just after May eve, this holiday was later celebrated on the 7th or 8th week after Easter. The holiday was possibly named after the Roman holiday Rosalia. During this week the Rusalki, female water spirits, were said to leave the rivers and go to the forests and fields. Birches were considered a source of vegetative power and homes were decorated with birch branches, both inside and out. On the Wednesday of this week, girls would go into the forests and choose and mark the birches. The following day, Semik, bringing fried eggs (omelettes) & beer, they would decorate the chosen trees with flowers. One special birch would be chosed and "curled". That is, the ends of the twigs would be knotted and twisted to form wreaths. The fried eggs would be placed around it while Semickajas (songs sung only at Semik) were sung. Then the kumit'sja ceremony would be held: The girls would kiss each other through wreaths on the birch tree and swear an oath of friendship. This spell was believed to ensure that they would be friends for life or, "kumas". This tree was sometimes left in the forest, and sometimes cut down and brought into the village. No males were allowed to touch the tree. The tree might be dressed in woman's clothing and/or stripped of its lower branches. Sometimes this tree was set up in a home as a guest. If left in the forest, its tip might be bent down and tied to the grass, ensuring that its sacred energy would return to the earth. Girls would sing and dance the xorovod around the tree. Banishings of the Rusalki were performed during Rusal'naia. Dolls of them were made and ritually torn apart in the grain fields. On the Sunday of this week, girls would perform memorial rites on the graves of their parents and afterward divide eggs among their family members. Then the sacred birch tree was removed from the village and tossed into a local river or stream. Girls would take wreaths from their heads and toss them in after the birch. If their wreath floated off, love was to come from the direction the wreath floated toward. If the wreath sunk, the girl was supposed to die within the following year. If it circled, misfortune would come. I, a young girl, am going to the quiet meadow, the quiet meadow. To the quiet meadow, to a little birch. I, a young girl, will pick a blue cornflower, A little blue cornflower, a cornflower. I, a young girl, will weave a wreath. I, a young girl, will go to the river. I will throw the wreath down the river. I will think about my sweetheart My wreath is drowning, drowning. My heart is aching, aching. My wreath will drown. My sweetheart will abandon me. - Reeder, p.101 -------------------------------------------------------------------------------- Semik - (Seh-MEEK) the Thursday of Rusal'naia Week. This was the day to perform funerals for all those who had not yet been properly buried. Semik songs (Semikjas): While selecting the birch: Don't rejoice oak trees. Don't rejoice green ones. Not to you are the girls coming. Not to you, the pretty ones. Not to you are they bringing pies, pastries, omelettes. Yo, Yo Semik and Trinity! Rejoice birches! Rejoice green ones! To you the girls are coming! To you they are bringing pies, pastries, omelettes. Yo, yo Semik and Trininty. While curling the birch: Oh birch, so curly, curly and young, Under you, little birch, no poppy is blooming. Under you, little birch, no fire is burning - No poppy is blooming - Pretty maids are dancing a xorovod, about you little birch, they are singing songs. Return to the top of the page -------------------------------------------------------------------------------- Summer Kupalo - (Coo-PAH-loh) - the Celebration of the summer solstice. Kupalo comes from the verb kupati which means "to bathe" and mass baths were taken on the morning of this holiday. On this holiday, the sun supposedly bathed by dipping into the waters at the horizon. This imbued all water with his power and therefore, those who bathed on this day would absorb some of that power. Fire was sacred to the ancient Slavs and fires were never allowed to go out. In the sanctuaries, fires were tended by the priests and in the home, guarded by the mother. On the eve of Kupalo, however, all fires were extinquished and rekindled with "new fire". New fire was created by friction. A peg was rotated within a hole in a block of wood made especially for this purpose. In some areas, animals were sacrificed on Kupalo's eve and a feast prepared of them entirely by men was shared as a communal meal. Bonfires were lit and couples jumped over them. It was considered a good omen and prediction of marriage if a young couple could jump the flame without letting go of each other's hand. Cattle was chased through the fires in order to ensure their fertility. At the beginning of the celebration, a straw image of "Kupalo" was made of straw, dressed like a woman and placed under a sacred tree. At the end of the festival, the effigy was ritually destroyed by burning, "drowning" or being ripped apart. Afterward, elaborate mock funerals were held. Two people pretending to be a priest and deacon would cense the figure, with a mixture of dung and old shoes burning over coals in a clay pot. The funeral was carried out among much wailing and laughter. Kupalo was considered the most powerful time to gather both magical and medicinal plants. It was considered the only time to gather the magical fire-fern. On Kupalo's eve, the flower of the fern was said to climb up the plant and burst into bloom. Anyone who obtained it would gain magical powers including the ability to find treasures. To gather the herb, one must draw a magic circle around the plant and ignore the taunts of the demons who would try to frighten them off. Kupalo marked the end of the "Spring festival" period which started in the beginning of March. -------------------------------------------------------------------------------- Perun's Day - July 20th. On this day a human sacrifice was chosen by ballot. There is record of a viking's son being chosen and the viking refusing to give him up. Both father and son were killed as a result. This day was considered a "Terrible" holiday. The sacrifice was seen as necessary to placate the God and keep him from destroying the crops with late summer storms. According to Dr. Buhler in De Diis Samogitarum, the prayer uttered by the officiating priest went as follows: Perkons! Father! Thy children lead this faultless victim to thy altar. Bestow, O Father, they blessing on the plough and on the corn. May golden straw with great well-filled ears rise abundantly as rushes. Drive away all black haily clouds to the great moors, forests, and large deserts, where they will not frighten mankind; and give sunshine and rain, gentle falling rain, in order that the crops may thrive!" A bull was also sacrificed and it was eaten as a communal meal. -------------------------------------------------------------------------------- Autumn St. Ilia's Day - August 2nd. In the Ukraine, this day marked the beginning of autumn. It was said "Until dinner, it's summer. After dinner, it's autumn." Ilia is closely related to Perun and this was most probably one of Perun's holy days. After this day, no swimming was allowed as Ilia will curse anyone he finds swimming after his feast day. -------------------------------------------------------------------------------- Harvest - Harvest Holidays occured anywhere from Aug 2 to the autumn equinox and lasted from 4 days to a week. Various rituals center around the reaping and threshing of the sheaths.The Harvest Holidays of the Slavs were far more practical than ritual. The songs sung at this time are almost completely concerned with the work at hand or praises for the host and hostess or the one who brought the cup. Work parties called tolo'ka or pomoi' were formed and these travelled from farm to farm until all the work was done. The host was obligated to provide the day's food and entertainment. -------------------------------------------------------------------------------- Yablochnyi/Medovoy Spas - or "Apple/Honey Saviour. This is a crossquarter holiday between the summer solstice and the fall equinox. It celebrates the wealth of the harvest when fruit and honey are ready to be gathered. The first fruits and honey picked on this day and the bee hives were blessed. -------------------------------------------------------------------------------- Zaziuki - on or around Aug 7, might be the same holiday as Spas. Particular attention was paid to the first sheaf (zazhinochnyi or zazhinnyi) which was usually brought into the house and threshed separately. Sometimes it was blessed and then mixed back in with the seed. The end of the harvest celebration was called Dozinki. The last sheaf (the dozhinochnyi orotzhinnyi) was also brought in the house where it was either decorated with flowers and ribbons or dressed in woman's clothing. It was then placed in the entrance corner of the home or near any religious icons until Oct 1, when it was fed to the cattle. Sometimes the last sheaf ceremony was merged with the ritual surrounding a small patch of field that was left uncut. The spirit of the harvest was said to precede the reapers and hide in the uncut grain. This small patch was referred to as the "beard" of Volos, the God of animals and wealth. The uncut sheaves of wheat in "Volos' beard" were decorated with ribbons and the heads were bent toward the ground in a ritual called "The curling ofthe beard". This was believed to send the spirit of the harvest back to the Earth. Salt and bread, traditional symbols of hospitality were left as offerings to Volos' beard. -------------------------------------------------------------------------------- Mokosh Day - Mokosh was honored on the Friday between Oct 25 and Nov 1. She was given offerings of vegetables. One reference fixes this date on Oct 28.

 

 

 

 

Sjedinjene Slovenske drzave pivopije.gifpivopije.gif

 

 

 

Samo nema od ovog nista icon_cry.gificon_cry.gif ipak postoji velika mrznja izmedju Srba i Hrvata dok se mrznja izmedju ova dva plemena ne ugasi od SSD-a nema nista icon_sad.gificon_sad.gificon_sad.gif

Edited by 10 dinara

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest 10 dinara
vec nek ono sto je ostalo od nasih pradedova u nama ponovo probudi onaj prastari instinkt copora,ratnika iz Karpatskih shuma i Vislanskih dolina!!!

DA NAS MRTVI NE KUNU!

"ROB NIKADA-SLOBODA DOVEKA"!!!

Ja ovo stavljam kao potpis(odinn nadam se da se ne ljutis)

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...