Jump to content

Megadeth


Earendil

  

89 members have voted

You do not have permission to vote in this poll, or see the poll results. Please sign in or register to vote in this poll.

Recommended Posts

 

Одувек сам, слушавши ову деоницу, замишљао неку парну локомотиву која се неконтролисано захуктава и - у тренутку акустичног прелаза - излеће са шина ( успорени снимак ). Тако и сада - иста немила сцена пред очима.

  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 4 weeks later...
  • 2 weeks later...
  • 1 month later...
  • 1 month later...

Nemas pojma, Hendrix izuva :P

 

Izjava je gruba, ali je izvadjena iz konteksta jer je super naslov, lepo je covek objasnio sta je mislio, vise je opljuvao Dilana (i sa vise prava sto se mene tice haha)

Kad smo vec pomenuli obojicu, Hendrix napravio pesmetinu od All Along the Watchtower, pre toga je bila vise knjizevno delo :haha:

Ko se ne najezi kad udje solo (ili vec na prva tri akorda, ako zna sta sledi :D), taj nije covek :)

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Nisu ni ovi mačji kašalj :bigblue:

 

 

Nisu. Pogotovo Symbolic. A ovaj Sadus upravo preslusavam, nisam imao cast da ih cujem nikad. Mozda cak na nivou slejera, bas dobri!

 

Ali rip - prvi drum n base na svetu, najbolji solo na svetu, najbolja harmonija dve gitare koja se moze naci, imac cak i rimovanje "too much" sa "too much" :mhihi:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Naravno da je Symbolic klasa, ali kada sam postavljao ove preporuke nisam mislio na te nalepnice dole.

 

A ovaj Sadusov album, inače meni njihov omiljeni, rekao bih da na tehničkom polju prevazilazi Slayer i to poprilično, prethodna dva albuma su bila više sirovi ala Slayer brzinci, iliti, beskompromisna thrash krljačina. A Vision of Misery mi je više neka mešavina npr. Individuala i RIP-a, dakle prava tech thrash-death fantazija, a opet zadržan prepoznatljiv Sadusov brzinski stil, samo malo više kontrolisan i obogaćen fenomenalnom svirkom svakog člana, a posebno gosn. Didjordja, čiji se stil oseti na prvi sekund albuma. Što se gitare tiče, album prosto briljira, pogotovo kada su solaže u pitanju, obrati samo pažnju na drugu polovinu pesme Slave to Misery, pa Machines.. uhhh, ma apsolutni masterpis od albuma, prava šteta što je toliko potcenjen, vrv thrash puritanci nisu bili spremni za tako, da kažem progresivnu svirku od ovog, pre svega veoma agresivnog thrash-death benda.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...