Jump to content

Filmovi - preporuke


C.A_R.I.A.

Recommended Posts

Ja apsolutno ništa sa ove gore liste nisam gledao.

Gledao oko nove par novijih horrora, pomešano 2019/2020...

His House - Mislim već pominjan ovuda, def najbolji od ovih par komada, no ne nužno i sjajan.

The Lodge - Ovo mi je u principu bilo ok isto. Dosta spora prva polovina, i onda kasnije kad "krene" uredno je (masu bolje od jebenog Relica u tom pogledu). No ipak malo upitan twist i sveukupno blago protraćen potencijal.

Ready Or Not/Extra Ordinary - Oba horror komedije, oba ništa spec ali uredno za uz pivo.

The Head Hunter - Ovo istovremeno i najmanje i najviše preporučujem od ovih par :haha:čisto jer je baš drugačije od ostatka. Faktički 1 glumac na par lokaliteta, malo preko sat vremena film, ništa dijalog, manje-više samo atmosfera. Tehnički je kao Witcher bez ikakvog budžeta :haha:i s obzirom da se dosta oko toga i vrti "radnja", pati od toga film, plus twist na kraju težak, ali baš težak eye-roll momenat.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
  • 2 weeks later...

Irma Vep (1996)

Slab sam sa francuskom kinematografijom, osim onoga što je kod nas dolazilo u bioskope i video klubove oko 2000tih, zato se oduvek iznenadim kada iskopam neki stari a kultni film i vidim koliko su bili jaki sa svojom kinematografijom nekada.

Ukratko Maggie Cheung glumica koje je najpoznatija po svojim ulogama u Wong Kar Wai filmovima, pozvana je u Francusku da učestvuje u rimejku crno bele i tihe serije Les Vampires. Snimanje filmova nije lagan posao, čini mi se da su svesni i laici u vezi toga. Ovaj film odlično hvata tu frenetičnu i haotičnu energiju kako mnoge stvari mogu da učestvuju na film. Dosta ljudskih interakcija i nesporazumevanja može da izvrne sve naopačke. Kako narativ odmiče, sve se više eskalira i iznenađuje, iako na prvu loptu deluje da će imati sve stavke klasičnog filma iz 90tih.
Ima odlično izrežirane scene za jednom večerom i jedno u hotelu koja je između sna i jave. I kada u svemu tome pridodate da je režiser ostavio komentar na način na koji se prave filmovi u Francuskoj tada i to baš oštro komentariše, eto nama zabave.
Kraj filma je nešto najzabavnije, šokantno i seksi što nisam očekivao. Čista 9, ulazi u panteon najboljih, jedino im zameram 90s muzičku scenu koja je pomalo passe.

Dead Pigs (2018)

Ovo je prvi film režiserke Harley Quinn filma. Ukratko razne male vinjetice o ljudima koji žive u Kini i kakvi su im životi. Od farmera koji se bavi uzgojom svinja i kupuje VR set dok živi u toj nemaštini, do mlade bogatašice koja ne zna šta će sa sobom, pa upoznavanjem mlađeg a siromašnog konobara počinje nešto da oseća, i u svemu tome žena koja jedina ne daje da joj vellika korporacija sruši kuću, dok oni pokušavaju da je vijaju na razne načine.
Neizbežno je videti da je film stilizovan, ultra jake neonske boje, ima dobru fotografiju i najviše mi se dojmilo što je zahvatila ta Kineska nebesa koja su puna smoga, to mi je ostavilo i najstrašniji utisak u vezi filma i kada sam ga završio i dalje sam zamišljao kako je to grozna egzistencija u takvim nečovečnim uslovima živeti, ali šta ja tu pričam kada se to i nama dešava...
Skrenuo bih pažnju da donekle uspeva sa scenariom da nakupi te silne vinjetice i da napravi koherentnu nit, kada malo vratim film, i razmislim o filmovima u protekloj deceniji čini se da retko kada režiseri i scenaristi pokušavaju da naprave film sa preko desetak likova i da to uspešno funkcioniše. Ne bih da joj dajem previše kredita, ali sam ipak imao u glavi poređenje sa kultnim Altmanovim ostvarenjem Short Cuts.
Ali avaj nije sve najbolje u filmu, ima dosta solidnog absurdnog humora koji prikazuje razlike između siromašnih i bogatih, nemogućnosti da danas lepo komuniciramo jedni sa drugima i o samoći,
ali je kraj posve šećeran, a to mi je urušilo sve što se prevashodno gradilo.
Dobra fotografija, režija, muzika.
Lomim se oko 5 ili 6. Malo su ga naduvali sa tim ocenama po internetu, ali da ide u korpu svedenih i gledljivih filmova.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 month later...

Poslednjih nekoliko koje sam odgledao:

 

Another Round (2020)

Iako ishajpovan, ispostavilo se sasvim opravdano - zaista još jedan sjajan film T.Vinterberga. Sve je ovde odlično, gluma na nivou, zanimljiv scenario, film je i ozbiljan i jako zabavan, dinamički besprekoran, likovi su odlično profilisani (ne samo Madsova uloga), ne mogu naći nikakve ozbiljnije zamerke, možda mi se zapravo najmanje svideo kraj koji se opet drugima dosta dopao. E da, smeta mi i kad gledam ovu skandinavsku srednju klasu sve mi deluje kao first world problems kod njih, imaju lepe velike kuće, lepu prirodu, lepa naselja, lepe žene i decu, jebem ih napredne. Možda se suština filma krije u jednoj jedinoj rečenici, al da ne spojlujem sad. U svakom slučaju, totalna preporuka. 9/10

The Man Who Killed Don Quixote (2018)

Zanimljiv film Terry Gilliama u kom se prepliću realnost i fantazija ali se na kraju scenarista toliko upetljao u neke nebuloze pa povremeno i patetiku da mi je druga polovina filma bila nekakav antiklimaks. Jonathan Pryce briljira, Adam Driver meni vazda antipatičan al radi posao, a ako ništa Joana Ribeiro je jedna od lepših žena koje sam video na ekranu u poslednje vreme. Vredi pogledati ali nije za svakog. 6,5/10

King Arthur: Legend of the Sword (2017)

Gledajući ovaj film Gaja Ričija, pitao sam se da li gledam kralja Artura ili GOT like fantasy shit. Jako glup film koji je naravno do jaja vizuelno urađen s obzirom na budžet, sve se odigrava linearno i kralja Artura koji je kombinacija betmena i supermena ništa ne može da zaustavi na putu. Ima nekih finih tehničkih momenata i Ričijevskog kadriranja gde postoje neki flashback-ovi usnimljeni nalik na trejlere itd. Dakle, tehnički besprekoran a supstrativno smeće. Charlie Hunnam u glavnoj ulozi baš neuverljiv i mediokritetan. 4/10

Kong: Skull Island (2017)

A tek ovo je spektakl. Rokanje na rajskom ostrvu između vojske, naučnika, pustolova, nekakvih monstruoznih reptila od kojih je glavni baš nezgodan i King Konga, nikad većeg do sad na filmskim platnima. Ovaj film ima čak i veći budžet od ovog iznad, sve to je tehnički dosta dobro urađeno ali naravski u pitanju je prilično loš "crtani film" i tipična holivudska splačina. Brie Larson izgleda jako sexy ovde, nisam je ni prepoznao niti verovao da može tako dobro da izgleda u ovom Lara Croft izdanju. Moram priznati da me jeste donekle zabavio, naročito završna borba između Konga i master reptila. 3/10

Otac (2020)

Vrlo potresan film i istinita (doduše malo izmenjena za potrebe dramatizacije) priča o borbi malog čoveka protiv sistema. Podeseća me malo na genijalni "I, Daniel Blake" ali nije toliko snažan i ima taj momenat postojanja evidentnog negativca za razliku od Loachovog filma u kome sistem jednostavno melje, bez eksplicitnog zloće. Goran Bogdan je odličan glumac ali samo i isključivo ako ne mora mnogo da priča, i ostali su ovde vrlo dobri. Tehnički je film takođe jako dobar. Preporuka. 8/10

Still Alice (2014)

Slow burning drama o 50-godišnjoj ženi kojoj je dijagnostikovan alchajmer, što na ispit stavlja njen dotadašnji savršen porodični i akademski život. Generalno volim ovakve filmove ali ovde mi nešto nedostaje, iako bi emocija trebalo da je jaka, nekako mi je film praznjikav i nije me ubedio da se utopim u priču, možda čudno zvuči za ovako statičan film ali voleo bih da je duži i da su međusobni odnosi razrađeniji. Svakako osveženje nakon svakakvih gluposti koje sam gledao u poslednje vreme, ali daleko od toga da sam nešto impresioniran. 6/10

What Women Want (2000)

Imam utisak da je ova uloga Mela Gibsona bila namenjena za Hugh Granta, klasičan film u kome bi on glumio, simpatična romcom limunadica izgrađena oko banalnog scenarija. Pogledano u tazbini za novogodišnje praznike nakon ručka i vina, kapiram da zbog toga ide 4/10.

The Equlizer (2014)

Stiven Sigal, Čak Noris, Stalone i Švarci pa svi na gomili su pičkin dim naspram Denzela u ovom glupavom akcionom trileru gde čak ni na sekund čitav bataljon zlih Rusa ne zasmeta koliko roj komaraca moćnom bivšem FBI agentu, moralnoj i fizičkoj gromadi. Nemam pojma zašto se snimaju ovakvi filmovi, kapiram i da je šestomesečni Haos junior bio u fazonu: "jbte, koje smeće!" 1,5/10

Dinner for Schmucks (2010)

Još jedan film odgledan sa juniorom u lenjo nedeljno popodne, još jedna tupkasta ali donekle simpatična komedija koja nema neke naročite pretenzije osim da vam oduzme sat i po teškom mukom stečenog vremena. Ovaj Phil Rudd je neki Ben Afleck made in China. Toliko. 3,5/10

Proxima (2019)

Iako u principu volim ovakve filmove o osećanjima, ovaj mi je nekako kao prazan burek, suviše linearno i neubedljivo, nisam uspeo da se povežem sa protagonistkinjom. Eva Green slatkica kao i uvek. Go prosek od filma. 5/10

The Mule (2018)

Pogledah i ja ovo. Meh. Mumificirani Klint je sebi dodelio macho ulogu iako izgleda kao da će svakog momenta da premine. Gluma svih uključenih na autopilotu, nit tu ima nečeg izazovnog niti bilo ko briljira, posebno Bradley Cooper čiji je lik klasični holivudski good guy CIA agent. Nije loš film za ubiti 2 sata i za mizerne standarde kakvi su u poslednje vreme postavljeni za ovakve trilere, ali nema ovde ničeg impresivnog, a neke rupe u scenariju su naivne do bola. Aj da ga častim sa 6/10.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 month later...

Those Who Wish Me Dead (2021)

Sinopsis: Otac i sin su u begu od strane plaćenih ubica. Idu u mali gradić gde imaju poznanike koji bi mogli da im pomognu.

Moram priznati da me jeste incijalno uhvatio hajp u vezi filma, navikao sam do sada da Tyler Sheridan isporučuje interesantne i visoko oktanske moralističke i brutalne trilere, ali avaj, ovaj film nije to.

Ovo vam je nekadašnji B movie kojeg ste često viđali sa glumcima koji su bili na pragu probijanja da postanu veće zvezde, koji sadrži dosta solidnih elemenata, ali ga baš ništa ne izdvaja iz mase.

Najveći problem je izbor same Angeline Jolie, smatram da je nekako neprikladna za ovaj film, i da su imali mnogo veći izbor sredovečnih glumica koje su mogle bolje da pasuju za ovu ulogu. Njen karakter Hanna-e je esencijalno pomalo nostalgičan momenat na rane izlete u njenoj karijeri sa Tomb Raider filmovima, ali ima i primse obične osobe.

Čudno mi je i nekako, kako se iz raznih uglova kamerom trude da prikrije njeno izoperisano lice i prikažu da i dalje ima lepotu, koja je odavno iščilela.

Ali verujem da ona nije odabran, i da ovo u neku ruku jeste njen povratak na veliko platno, stvarno se ne sećam u čemu je poslednjem glumila u prethodnim godinama, a da je privuklo pažnju. Ne bi ni bilo filma.

Berenthal je na svojem autopilotu, igrao sam igru šta će se zbiti sa njegovim likom, i drago mi je da nisam pogodio, pošto do sada nije baš imao sreće u Sheridanovim filmovima ili onima koje je napisao kao scenarista.

Najviše bih pohvalio dečaka, Connor Casserly-a, deca glumci su po nekim načeljima uvek užasni, ali me je njegova izvedba uverila da se može biti umeren, i odrastao u ulozi koju predstavlja. Videćemo da li je ovo bilo samo jednom ili će imati veću karijeru.

Film je korektno režiran i montiran, ali nema nijednu scenu koja bi se izdvojila kao fenomenalna.

SPOILER:

Dok sam gledao dešavanja tokom filma, nekako mi je sve bilo već viđeno, plaćenici ubice koji su na zadatku, jure oca i dečaka zbog podataka koji dovode velikog biznismena i korporaciju u nemilu situaciju i naravno obični žitelji koji se nađu u čitavoj gunguli.

Ne mogu da se otmem utisku, da je Sheridan imao muda, i da je uzeo Aidan Gillen-a i Nicholas Hoult-a da koji igraju plaćenik ubice, da budu glavni likovi i da je čitav film iz njihove perspektive i kako nose veću presiju da odrade svoj zadatak, a da su svi ostali likovi kolateralna šteta.

Scenario bi time bio jači, i ne bi škodilo da su dobili više vremena da se razviju, jer nekako je ovde sve skraćeno nauštrb brze isporuke, jednog solidnog filma, koji je u redu pogledati bez veće obaveze, ali ga se nećete sećati posle tog gledanja.

Od mene jaka 4.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...


Nisam imao očekivanja, i dopao mi se više nego što je trebao. Kompetentna je režija, sam početak i prikaz svakodnevnice jednog "nikogovića" su bile najzabavniji deo filma.

Sve do tačke pucanja, kada kreće nasilje, koje izgleda realistično i urađeno je sa ukusom.

Ubada i sa humorom film, a to je pravo osveženje sa te strane.

Neki negativni aspekti su: glavni negativac je najgori stereotip i dosadan je.

Rusi se mogu izdvojiti samo po crnoj odeći i oružju i što uleću u klanicu.

Nasilje do kraja filma postaje kao iz crtaća, preterano i neumereno.

Dosta je toga uzeto iz John Wick serijala, a kako i ne bi kada je scenarista istog tu.

Više bih voleo da je naš niko, zaista bio niko, jer bi efekat svega toga što se nakupilo i posle izdešavalo imalo jači odjek.

5

Wrath of Man (2021)

Zaboravio sam kada je poslednji put Guy Ritchie imao dobar film.

I ovaj to nije, loše je ispripovedana sumorna priča, primetio sam da u poslednje vreme prenatrpava filmove likovima i podzapletima i onda pokušava da to meša po raznim vremenskim linijama.

Bilo bi mnogo lakše da je postavio linearan film, ili neke stvari da uopšte nije prikazao, jer bi bilo efektivnije. Show and don't tell.

Statham je mator i grizu ga godine, ali mi se dopada taj tihi i iskalkulisani tip koji misli samo na jednu stvar, a to je osveta.

Ostatak ekipe je bio, u redu, niko se nije izdvojio. Ima dosta glumaca koje volim i samo dobiju male sporedne uloge ovde.

Akcija je solidna, ali isto kao i kod Snajderovštine tempo i isprekidan narativ su mi bili zamorni.

Jedva 4, ali realno je ovo više za 3.

Share this post


Link to post
Share on other sites

ja zaređao domaće filmove po bioskopima u poslednje vreme, pogledao jazavca pred sudom, živog čoveka i lihvara, i moram priznati da su sva tri vredna pažnje u najmanju ruku. lihvar dobro premašio očekivanja, naročito kad se uzme u obzir da je rediteljev prvenac, i da je većina ljudi koja je radila na filmu lokalna ekipa iz rume, uz pomoć par poznatijih glumaca.
do kraja godine bi trebalo da izađe i volja sinovljeva, istih režisera i scenariste, koji mislim da je dosta ranije počeo sa snimanjem nego lihvar, ali izgleda da se post-produkcija dobro odužila.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Za Lihvara sam baš dosta dobrih utisaka čuo u planu je da ga pogledam svakako. Super, drago mi je da je ekipa van Beograda i FDU-a. Što se tiče Živog čoveka, samo jedno pitanje: "Koji nivo mildesorte patnje je u pitanju?"

Volju Sinovljevu sam kačio trejler, i deluje baš prejeftino i loše, jedino ako ne utegnu to iz trejlera u post produkciji. I voleo bih da nema Sergeja u njemu, ali bože moj...

Share this post


Link to post
Share on other sites

2 hours ago, VoivodBG said:

Što se tiče Živog čoveka, samo jedno pitanje: "Koji nivo mildesorte patnje je u pitanju?"

pa ono, sredovečni roker i dalje tripuje da je mlad, živi od uspomena, iako su i on i svi oko njega potpuno disfunkcionalni. nema neke patetike, ako na to ciljaš (osim možda malo na samom kraju). ima jakih fora, neke dobre epizodne uloge, dosta je zabavan generalno.
jedina stvar koja je meni smetala je lik njegovog sina, delom do glumca, delom do toga kako je sam lik napisan i da ima maltene jednu rečenicu u celom filmu.

od mene neka jaka 7-ica recimo.

i mala ispravka za post gore, inđija je u pitanju, ne ruma.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ispašće onda pitka melodrama, sa niskim nivoima patnje. Oh, bogo. Možda ga i pogledam. Oleg I Milena su već odavno postali zloglasni po patetici i crnilu (Sutra ujutru, Beli, beli svet) pa su mi se malo ogadili sa time, kao da mogu da igraju na samo jednu kartu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Biću potpuno iskren, digao sam ruke od domaće kinematografije, čini mi se da u poslednjoj deceniji nisam naišao na neki film, da imam želju da ga pustim i odgledam do kraja.
U praksi se pokazalo da dosta njih, ne mogu da dobace dalje od internih tematika, povezanih samo striktno za Beograd i krug dvojke.
Međutim posle duže suše i apstinencije, dolazi nam Lihvar, mali plod ljubavi i truda Nemanje Ćeranića, koji je već pekao zanat na tv serijalima Grupa i Švindleri i iza sebe ima par kratkih filmova i post apokaliptični film Volja sinovljeva na kojem se uveliko radi.
Sinopsis:
Mundir je zelenaš iz Inđije. Oseća kako ga sustižu godine i želi da izađe iz tog posla, ali izlazak iz života kriminala nije uvek jednostavan.
Odmah da to sklonimo sa puta, ovaj film dosta duguje Nicholas Winding Refn i njegovoj trilogiji filmova pod nazivom Pusher (podrazumeva se da je svako odgledao barem jedan deo trilogije do sada, ako nije eto vam novih dobrih preporuka!) u kojem je kriminalni svet Danske prikazan sa uplivima naših kriminalaca sa Balkana. Tvrdi filmove i priče.
Sam režiser Ćeranić je u najavama pred Fest otvoreno rekao sledeće: Dosta inspiracije mi je dala evropska kinematografija, pre svega danski reditelj Nikolas Vinding Refn, posebno sa svojom odličnom trilogijom “Pusher”, naveo je on.
Evidentno je da je budžet bio minimalan, i posle saznanja da su samo za 13 dana snimili film, pokazuje kako se zaista sa manjim budžetom i kompetentnom ekipom ljudi koji rade na jednom projektu može postići dosta.
Većina kadrova je snimano iz ruke, ostaje i efekat trzavice, kojeg baš i nisam ljubitelj, ali u filmovima poput ovog, sa zrnastom fotografijom doprinose skoro pa polu dokumentarističkom prikazu života unutar manjeg mesta i grada i dosta utiču na scene kada se stanje stvari pogorša po našeg anti junaka.
Obratio bih sada pažnju na glumačku ekipu, osim par "poznatih" glumaca, većina ovih lica su mi potpuno nepoznata i ako je ovo njihov početak na velikom platnu, radujem se budućim radovima i uspesima.
Dušan Petković aka Mundir, je izneo ovu glavnu ulogu sa toliko stila i uverljivosti, da je naprosto neverovatno da mu je ovo prva velika uloga. Mundir nije vaš klasičan dvodimenzionalni antiheroj, iza njega postoji cilj izlaska iz tog kriminalnog života, ali isto tako i mnoštvo nesigurnosti i problema koje to donosi zbog male sredine u kojoj se nalazi.
Iznenađen sam kako je u mnogim scenama sa takvom lakoćom, odglumio razna emotivna stanja. Neke od scena su bile zahtevnije, i sa time bih stvarno želeo da uputim veliki pozdrav na ovako detaljnom i predanom radu.
Jovo Maksić (prvi put ga video u Klipu, Maje Miloš) se ovde dobro snašao u ulozi prefriganog lokalnog inspektoa policije, nekako je neumešno reći da mu pristaje uloga, ali ti manirizmi poput lasice i mudrosti kao u lisice, stvaraju takođe nezbaboravan lik, koji gleda i čeka svoj trenutak da se okoristi.
Izvrstan je bio i Zlatan Vidović u ulozi "Jabukara" Blekca, stvarno uspešna i gnusna kreacija čoveka koji ne preza ni od čega i nema trunku morala unutar sebe. Plenio je u svakoj sceni u kojoj se pojavio.
I za kraja sam ostavio kratki "cameo" Migze, glumca i komičara Miloša Milakovića (Dnevnjak) koji se pojavljuje kao preprodavac kola, i uspeva sa nekoliko rečenica da unese potrebnog humora unutar filma.
I bio bi preveliki greh kada bih izostavio duo, koji je možda, na momente čak i ukrao film glavnom liku, a to su Soni i Katana, igrali su ih Branko Čombe Vidaković i Milica Grujičić.
Ne bih da otkrivam detalje, jer trebate da budete iznenađeni, ako bi Lihvar imao uspeha, i potencijala da bude nastavljen, voleo bih da ovaj par probisveta dobije svoj zaseban film.
Osvrnuo bih se na filmsku muziku za koju je bio zadužen Dalibor Vrzić, koji oscilira između industrial elektronike 90tih, pa sve do ambijentalnih glitch i noise delova koji popunjavaju najteže trenutke.
Najjači aduti ovoga filma su sami glumci/naturščici, realističan prikaz lokaliteta unutar Inšije, svemu ovome daje još jedan aspekt autorski i jak pečat, a to je sam odabir pesama koje se čuju tokom filma.
Nećete čuti ništa iz ostatka sveta na šta ste navikli, i što se stalno na silu gura, samo domaće, od Sinana gospodara hemije, Lažljivu od Georgieva i Čolića i još probranih narodnjačkih hitova.
Scenario nije najoriginalniji na svetu, ali su uz mišiće i trud postigli dosta ovde, i izgradili solidan i stabilan drama-neo-noir film koji je bio preko potreban Srpskoj kinematografiji.
Jaka 7, koja pak vuče ka 8. Najverovatnije se u nekom momentu i okuražim i pogledam ga ponovo.

A vama bih preporučio da odete u bioskope i pogledate ga. Jer konačno imamo film o kojem će moći da se priča i da nas predstavi "napolju" na festivalima.
 
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

odgledao sam nekoliko filmova sa festa, evo kraćih prikaza:

From the olden vault revamp (01)

The Assistant

Ponekad, umorni od rada, i života uopšteno, baš želite da odgledate ovakav film. Ovo mogu označiti kao
život i priključenija kancelarijske službenice. Recimo da ovo nije vrhunski uradak, ali ovakav prikaz besmisla
rada u administraciji, može vam dati inspiraciju da isti preskočite pri traganju za idealnim poslom.
6.5/10

Ammonite (Amonit) - 2020

Amerika 1840ih, i Kate Winslet, šta više želite od istorijske drame? Film je sjajno uslikan, jasno se vidi da se 
ekipa potrudila da vam pruži vrhunski istorijski film sa daškom autentičnosti i arhaičnosti. Jedan od filmova
godine, u okviru žanra, svakako. Samo bih zamerio pomenutu arhaičnost i turobnosti koja zna da naudi celovitosti i 
uživanju u ovom vizuelnom delu. Svejedno, jedna velika preporuka.
7.5/10

Betrayed 2018

Loše, ne užasno, ali nikako na nivou američke škole kvalitetnih trilera. Kao da je neki domaći kvazi reditelj
snimao ovo. S druge strane, nakon prve trećine filma, sve postaje gledljivo, jedva, ali gledljivo. Ipak ovakvu 
mučnu temu je trebalo tretirati ozbiljnije, 2/10

High.Ground 2020

Ovo ima sve atribute mainstream cinema-e, a opet tretira opskurnu temu na jasan i dostojanstven način. Fini kadrovi,
sjajno obrađen život u divljoj Australiji, tačnije Arnhem Land-u, ukratko jedan od filmova godine, do kraja
iznosi poentu teme, pa i više od toga.
A i žanrovski donosi nešto sveže. Aboridžanski triler/akcija, što da ne.
8/10

Minari.2020

Moram reći da mi u ovom filmu skoro ništa nije jasno, pa samim tim i nije zadovoljilo poriv za gledanje filma sporog tempa.
Ovo je ukratko priča o korejskoj porodici sa svim njihovim nadama, uspesima i porazima. ipak, određeni segmenti
prikazuju univerzalna osećanja kao što su ljubav, i patnja, i daju razlog da ovom filmu date šansu.
6/10


My.Salinger.Year.2020

Ako želite da gledate sigurni viver kako maše cigaretom i izigrava velikog gazdu književnog sveta skoro dva sata,
ovo je film za vas, i, iako je fokus na entuzijastičnoj asistentici Joanni koju glumi Margaret Qualley, ovaj film deli publiku
na dva sveta-jedni će ga voleti, a drugi mu neće dati ni 5 minuta pažnje. U biti, ovo je film koji woody allen nikada
nije snimio.
5/10

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Judas and the Black Messiah (2021)

Pratimo mladog kriminalca Bill-a (Lakeith) koji se bavio krađom kola tako što se predstavljao kao agent FBI, međutim brzo dolazi na njihov radar, i da bi izbegao zatvor daju mu zadatak da postane deo užeg kruga Crnih Pantera i da uhodi Fred Hampton. (Kaaluya)

Pošto su mi biopic filmovi bazirani po realnim događajima iz istorije uvek materijal sa zadrškom, ovde sam se iznenadio kako je Shaka King izneo dobro priču o dve strane ljudskoga stanja. Onim koji su spremni da idu po svaku cenu i spase svoju kožu i život, i nekoga ko je imao čestite ideale da poboljša život građana u nekadašnjim nemilim uslovima rasističke Amerike.

Osvrnuo bih se na glumu Lakeith-a i Kaaluya-e, obojica su odlično odigrali te ličnosti, sa time što kod Lakeith-a mi se dopada što dečko zaista poseduje taj talenat da iskaže najjače emocije poput straha i tog unutrašnjeg nemira i ludila. Ali u tom procesu, da li je režiser odlučio da tom liku ne posveti previše vremena da se razvije kao lik, i da vidimo šta je njegov unutrašnji moralni kompleks, osim tog preživljavačkog momenta, kao kod pacova, spremnog na sve. To bih smatrao kao veliki minus ovde u narativnom smislu.

Kaaluya je fascinantan u scenama gde pripoveda pred masom, ima taj jasan i britak glas, a bogami i stav i čini mi se da se malo nagruvao od Get Out, gde je ličio na mršavka. Ali je i njegova uloga nekako statična, ali verujem da će posle ovoga da mu dođu još bolje uloge.

I jedan od najboljih sporednih glumaca Jesse Plemons (Meth Damon!) je ovde sabio u maloj rolici FBI agenta koji vrbuje Bill (Lakeith-a) da pređe na njihovu stranu i da radi sitne poslove za njih. Nekako mi se čak čini da je i najbolji prikaz pada moralnog kompasa baš unutar ovog lika, i mogli bi to da pravdamo jer je radio za tadašnju specifičnu administraciju, ali ljudi uvek imaju izbora.

Film odiše napetom atsmoferom, i često su scene akcije ili kada nešto eskalira po likove, vešto i odlično izrežirane. Nema nikakvih trzavica sa kamerama, sve se vidi i vidi se da je bilo bitno prikazati brutalnost kojom su bili izloženi ovi ljudi.

Ono što malo umori jer negde na pola filma (prvih sat vremena i više nego solidno i stvarno je obećavalo filmčinu) jer počinje da se račva u sijaset malih pričica koje su mogle biti skraćene ili usput spomenute.

Kraj je paklen i zaista sam očekivao da će doći do takve eskalacije koja će biti loša po sve aktere priče.

Malo me je razčoralo razrešenje svega, jer su bukvalno pozvali da gledate dokumentarac iz 90tih gde je jedini preživeli bio Bill,

koji je opisao do detalja koje sve učestvovao i šta je sve radio, i iskazao kajanje da bi potom izlaska samog dokumentarca sebi oduzeo život.

Pošto se nalazimo u dobu polu filmova, bilo je pravo osveženje da se pogleda dobar film. Iako je pravljeno sa namerom da kupi Oskare, što u esenciji nije loše,

Režiser pokazuje da je kompetentan i da ima odličnog direktora fotografije i da ume da napravi intenzivnu atmosferu i prenese ne baš veselo razdoblje jednog istorijskog trenutka koji i dalje odjekuje čitavom Amerikom.

Jaka 7, možda bih ga posle drugog puta baždario sa 8, ali slabijom.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Filmovi sa festa vol 2

 

From the olden vault revamp (02)

Falling.2020

Kakav je ovo smaranja fest. Neki od filmova ne zaslužuju da uopšte budu snimljeni. Vigo ne zna da režira, sve je
nategnuto, flow filma je užas, možda ovo legne nekom penzioneru...
1/10

Minamata 2021

Jedan od onih filmova koji ne liče ninašta na prvi pogled, a na drugi, treći, n-ti, šta god, daje utisak solidnog
filma sporog tempa. Upravo taj spori tempo je legao Džoni Depu ko šargarepa zecu, da se tako izrazim. Film sam
obrađuje temu ekološkog zagađenja. znam šta mislite, Džoni u drami. ipak, nećete se razočarati. Fanovi, pohrlite.
ps naročito obratite pažnju na poslednju trećinu filma.
7/10

Palm Springs 2020

Stariji filmgoeri će popljuvati ovaj skup besmislenosti i glupirannja, ali open mided publici će se ovo svideti.
Zanemarite tupavi naslov filma i uživajte u ovom time travel bioskopskom uživanju. Najbolji feelgood film godine,
da se tako izrazim.
8/10

sound Of Metal 2020

Ovo je priča o bubnjaru i zavisniku koji ostaje bez sluha. Nije baš "toliko" mučan film, gluma je ispodprosečna, ali
ima razloga da se ovo nekom i svidi.
5/10

Supernova 2021

Gej drama. Teško da će ovo proći kod domaće publike. Kod fanova tog žanra napolju ovo će doći do interesovanja, sigurno.
4/10

The Dig 2021

u nedostatku boljeg opisa, ovo je film koji bi se def. svideo našim matorcima. Ralph Fiennes briljira, sve je do 
tančina uklopljeno i vredi novca i utrošenog vremena na gledanje. Ipak malo fali hrabrosti u izvedbi i čitava priča
zvuči kao da se ponavlja radnja ona nekog starijeg filma. Ako ovo nije vrhunski film, svakako je interesantan 
6/10

The Surrogate 2020

Ovo mi se nimalo nije svidelo. Bukvalno ništa se ne dešava tokom čitavog filma. Kao da gledam neki reality tv kanal,
doslovno. Bespotreban utrošak para i resursa. Bilo mi je drago kad se film najzad završio.
2/10

Share this post


Link to post
Share on other sites

The Night Stalker (1972)

Sinopsis:

Carl Kolchak je novinar-paparaco (nightcrawler!) koji živi u Las Vegasu i ulazi u kontakt sa vrućom pričom gde razne devojke bivaju ubijene i nedostaje im krvi.

Ako vam ova rečenica zvuči jeftino, onda ste na pravom putu. Kolchak je nastao iz pera Jeff Rice, pulp autora koji je pisao kratke novelice o "paranormalnim" avanturama dotičnog novinara, koji voli dobro da popije, opleve se u krevetu sa mlađanim prijateljicama noći i ima britku jezičinu i da nikome ne ostane dužan.

Na ovo se može gledati kao preteču i veliki uticaj na serije poput The X Files, Millenium, Roswell.

Ono na šta vas odmah upozoravam sam film nije neko zlato u smislu narativa ili likova. Kolchak sve vreme melje, a taj deo naracije je postao zastareo i retko koji film ili serija može to dobro da iznese pa me je u više instanci gušio nego što je doprimeo atmosferi.

Što se horor aspekta tiče, sve je to standardno odrađeno, verujem da je ovo bilo nekome strašno 70-tih, ali je sada posve naivno.

Ako bih najviše morao da pohvalim jedan deo film, to su same scene akcije, koje su odlično kadriranje da se vidi svaki udarac i borba, ima čak jedna kratka ali slatka haotična scena, koju je trebalo iskordinisati i gde sam bukvalno skočio od radosti, kao da je neko dao gol.

U suštini ovo bi valjalo samo ispratiti, ako vas zanimaju pop kulturne preteče serija iz 90tih pa naovamo koje su se bavile sličnim temama.

Mene je još poguralo što je samu seriju (ima i još jedan tv film) na scenarijima radio niko drugi do legenda David Chase, i zbog toga sam se zainteresovao da ovo iskopam, međutim seriju je jako teško naći, a na ovom filmu nije dao svoj doprinos.

I ono što me je možda najviše iznenadilo tokom filma, je izbor glumaca, svi ljudi koji se pojavljuju u ovom filmu guraju od 50 pa naviše. Pokušajte da se setite u protekloj deceniji kada ste gledali filmove ili serije da imate starije i markantne ljude.

Jaka 4.


Dark Passage (1947)

Pošto smo spominjali noir, odlučio sam se da skinem jedan Bogartov klasik koji nikada pre nisam stigao da odgledam.

I mogu Vam reći da nije bilo greške u ovom izboru!

Sinopsis: Vincent Perry (Bogart) je odbegli zatvorenik iz San Kventina koji je optužen za ubistvo svoje žene, u toku svojeg bega upoznaje Irene Jensen (Bacall)
koja mu pomaže da ostane skriven i otkrije ko i zašto su to učinili.

Prvih pola sata je bilo iznenađenje jer su koristili tehniku iz prvog lica da ispričaju iz njegove vizure, šta mu se izdešavalo. Pokušao sam da se setim da li sam gledao neki do ranijih filmova iz tog razdoblja da je koristio ovu tehniku i ne pada mi sada ništa na pamet, ali za ono vreme hrabar potez kada se uzme u obzir da su filmove prodavale zvezde poput Bogarta i njemu sličnih, a gde ćeš da radiš film gde tek kasno vidiš lice glavnog glumc.

Ono što me je baš iznenadilo u vezi film, da nisam uspeo da pogodim šta će se konkretno izdešavati do samog kraja.

Dosta su stvari postavljene ambivalentno, i sve vreme sam razmišljao da li je Vincent zaista kriv, i zašto bi mu Irene pomagala u takvoj situaciji i kakvi su njeni motivi.

Što se same glume tiče Bogar je ovde po meni bio jako čudan, igrao je lika koji je preplašen, vidi se po držanju, izrazu lica, i što nije imao standardne kul poštapalice kao u ostalim klasicima gde je glumio šmekere. Ne mogu baš da utvrdim da me je kupio sa time, ali barem je pokušao nešto drugačije.

Lauren Bacall nije bezveze zvana jedna od najlepših žena i zvezda tog vremena, njena Irene je puna šarma i gracioznosti koje mi nekako nedostaju kod današnjih glumica. I posve je super izgrađen lik, nije ono što se čini, i ima dubinu i želite da vidite kako će se priča završiti i po nju jer je ipak upala u jednu vrstu vrzinog kola.

Pored njih, ima dosta sporednih uloga, i svi su odradili valjan posao, jednostavno rade kao delovi slagalice u ko je ovo uradio?

Ali ono što je mene najviše kupilo su, naravno epizodisti, to su takve face da se stvarno na momente oseti San Francisko 1947, ako ste ikada gledali slike starih polaroida iz tog razdoblja gde vidite taksiste ili kafedžije, meni je ovo bio samo još jedan veliki plus.

I ono što sam takođe primetio kako je San Francisko iskorišćen da bude svetliji deo priče, iako su koristili mnoštvo naslikanih pozadina, ima prilika da se vide plaže i strme ulice i famozni most po kojem je poznat i to samo pridodaje da ima drugačiji noir osećaj od ostalih filmova koji su konstantno po mraku i po raznim ćumezima koji drežde od prljavštine i patosa.

Moram pohvaliti i pokušaj rane psihodelije unutar filma, verovatno će to nekome sada izgledati presmešno, ali kada se uzme u obzir da efekti tada još nisu bili razvijeni, meni je bila zabavna i dobar pokazatelj kako sa malim inventarom i par efekata u montaži možeš dosta da postigneš-

Sam narativ je napet i zaista sam bio do kraja filma, šta će se sve izdešavati, što je velik plus, jer kada smo otvoreni raznim medijima i imamo toliko predznanje ume to da pokvari užitak nečega.

Definitivna preporuka ako nikada niste gledali film, i dalje se dobro drži sama misterija, gluma je odlična, ima tu i vrcavih razgovora, što je ponovo plus jer najstatičnije scene gde ljudi danas razgovaraju u filmovima su generalno dosadnjikave, ali kada nešto napraviš dobro ostaće očigledno i posle XY godina.

Jaka 8. Teži ka 9.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Abel Ferrara je jedan težak i namučen tip i ponekada njegovi filmovi umeju da budu dobri zbog gomile patosa i mraka koje istražuju, ali mogu da se utope u konstantnim preispitivanjima o ljudskoj egzistenciji (pogotovo veri, čovek je hc katolik!) i šta to nas na kraju dana sve pokreće, da uopšte radimo sve ovo?
Siberia mi ostavlja pomešan osećaj, na momente je jako rastegnut i dosadnjikav, ali se onda desi nešto posve neobično i nestvarno i ingeniozno da ipak ostanem tu do kraja i vidim kako će se sve odigrati.
 
Film prati Clint-a (Willem Dafoe) izgnanika u Siberijskim tundrama gde drži bar na kraju sveta. Mušterije su mu Eskimi i Rusi, čiji jezik ne razume. Pokušava da pobegne od sebe, ili još bolje da pronađe ono što je izgubio unutar sebe, ali to ne polazi uvek za rukom.
I na tome bih ostavio sinopsis, da se ide u dalje prepričavanje ovog kratkog nadrealističkog filma, , i treba da ostane nešto za lični utisak ako se usudite da ga pogledate.
 
Vratio bih se na Abela, on je star čovek, gura ka 70-toj, i stvarno je pohvalno kada i dalje imaš snage da radiš bilo šta u tim godinama.
Ovo je ujedno i peta ili šesta kolaboracija sa glumcem Willem-om Dafo-om koji je evidentno velika muza Abelu, i čini se kako on projektuje sebe kroz Dafo-a. U suštini ovaj film je uvid u stanje uma, samog režisera.
 
Dafo je specifičan glumac, svoje umeće je kovao u pozorištu, i to se može videti tokom filma, koji je više postavljen poput predstave.
Postoji scena u kojoj Dafoe razgovara sa samim sobom, u tri verzije, otac i sin i njegov lik.
 
Ako se neko seća njegovog preteranog performansa unutar prvog Spider-man od Sam-a Raimi-a, na tom je tragu definitivno i na momente deluje kao parodija, ali opet ingenioznost Willem-ova je ta što iako možete da se zacerekate, on bukvalno ne trepće dok sve to radi i iznosi sa gracioznošću i stilom do kraja, gde ćete ipak ceniti njegovo umeće i prestati da se smejete.
 
I tu leži ingenioznost Ferrare, da odabere Dafo-a, koji razume šta mu je predato i sa čime mora da radi, većinu scena sam. Neki drugi glumac bi poklekao i film bi bio komedija.
 
Vratio bih se ponovo na Ferrarinu zamisao, ako ste ikada čitali bilo koju vrstu knjige iz psihologije, Frojdova dela, a posebno o ljudskoj podsvesti Carl-a Jung-a, uvidećete da su mnoge stvari crpljenje iz njihovih učenja i pisanja.
 
Animus i Anima, preispitivanje svih životnih razdoblja od detinjstva pa do starosti, plodnost i trulež, film obiluje jakim scenama koje poseduju sve to.
Ali istovremeno se čini kao da se trudi da napakuje što više takvih stvari u kratak rok trajanja, i skače sa scene na scenu i time kao da potencira da ima ADHD poremećaj i verujem da će zbog toga biti neinteresantan mnogima i da će ih odbiti čak i da ga završe.
 
Neke scene su inspirsane starim filmovima iz 70-tih, gde se nasilje i golotinja susreću bez pardona, a i ujedno bez ukusa, iako efektivni i potresni, mogli su da budu skraćeni.
 
Da sumiram ovo čitavo iskustvo, često se žalim kako su filmovi postali lagani za konzumiranje, jako malo truda i razmišljanja je uloženo u pravljenje istih, i retko se dešava da neki naprave izazov.
 
Mislim da je Ferrara bio na dobrom tragu sa ovime, ali se izgubio negde u svojim pećinama i rasplinjao se sa raznim detaljima. Jeste naporan za gledanje, i posve je pretenciozan, ali je dobro videti da neko ima volje i snage da isporuči nešto svoje, a da nije sastavio nekakav korporativni entitet.
 
5 tvrda da ne može biti tvrđa.
 
Za kraj ostavljam vas sa najjačom scenom u filmu, koja jeste spoiler pa možete i ne morate da ispratite.

Willem Dafo je car.
 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sve to stoji. I dalje se izražava ko neki klinja sa ulice u intervjuima. Čak iako je mator ko blblija.

Pogledaj ako već nisi ovaj, po meni jedan od svežijih prikaza o narkomaniji i vampirizmu gde je sve ubo kako treba. Walken ima malu, ali ubitačnu epizodu:
 

I kako Abel Ferrara vidi William Gibsonov Cyber punk svet. Ima dosta cameo uloga Japanskih dizajenra video igara i muzike. Pride mlađana Asia Argento.
 

 

  • Like 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...