Jump to content

Православље


Guest 10 dinara

Recommended Posts

Обраћам се правом. Начин на који си извео питање "Да ли је хришћански лагати (јербо је Петар слагао три пута)" ме наводи на помисао да би се могло поставити и питање "да ли је хришћански прогањати Хришћане (иако је Савле то радио пре крштавања). Надам се да је сада јасније.

 

problem je sto ne znam gdje sam ja to izveo da je hriscanski lagati, jer je petar slagao tri puta. rekoh ti, citiraj sto je sporno, pa cu odgovorit.

 

Лаж је добра једино ако истом штитиш другог, ту се слажем са тобом. Примера ради, пита те Немац (у ДСР) да ли је нека особа Јеврејин, а ти кажеш да није, а знаш да јесте.

 

ne mora da znaci. zamisli da lazes da bi zastitio nekog hladnokvrnog ubicu od hapsenja, zato jer ti je brat. na primjer, lupam sad, ali kapiras sto pjesnik oce da kaze.

 

Edited by morbid god

Share this post


Link to post
Share on other sites

problem je sto ne znam gdje sam ja to izveo da je hriscanski lagati, jer je petar slagao tri puta. rekoh ti, citiraj sto je sporno, pa cu odgovorit.

 

Заборави овај део разговора, ем то ниси ти рекао, ем је било истргнуто из контекста (у Дајмондовом посту). Извињавам се.

 

ne mora da znaci. zamisli da lazes da bi zastitio nekog hladnokvrnog ubicu od hapsenja, zato jer ti je brat. na primjer, lupam sad, ali kapiras sto pjesnik oce da kaze.

 

Никада нећу доћи у ту ситуацију јер немам брата, али не бих имао милости. Хладнокрвни убица ми не може бити брат (у смислу да га не прихватам за истог), као ни дете. Истина, причам а приори, али из ове перспективе одрукао бих чак и свог сина кад би неког хладнокрвно убио (свакако, учинио бих све да га васпитам тако да то те ситуације никако не може доћи). Али ако се играмо ШББ КББ, без размишљања бих га одвео у мурију...

------------------

 

"не прихватам" и "одрекао" је прегрубо речено, али капираш о чему причам...

Edited by Axeanosilas

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne bih se složio sa tobom,ne vidim ništa loše u telesnom sjedinjenju ljudi u braku koji se vole.

a ja ne vidim koje je vazhnosti to shto TI neshto "ne vidish"? ako imash da citirash Sveto Pismo ili Svete Oce da sex radi zadovoljstva nije greh, citiraj.

 

ti ga mjenjas. ono o cemu ti bulaznis nije istinsko hriscanstvo.

a ti to znash kako? nauchio si na chasu sociologije shta je Hrishcjanstvo?

 

toliko mrznje koju iskazujes prema pederima

ja sodomite uopshte ne mrzim.

 

zamisli da lazes da bi zastitio nekog hladnokvrnog ubicu od hapsenja, zato jer ti je brat.

joj kolko si ti dechko glup. jel umesh da koristish mozak? a zamisli da baba ima tochkove, da li bi bila tramvaj?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ti čoveče uopšte ne shvataš koliko si duboko u grehu!

 

Ne ubij, osim u samoodbrani?

 

Štiti bližnjeg svog ako je hladnokrvno ubio?

 

"Vi znate šta je hrišćanstvo. Samo ja znam šta je."

 

I ti sebe zoveš hrišćaninom!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Shestom zapoveshcju je zabranjeno ubiti:

sebe (Dela 16:28)

i druge (Post. 9:6) sem: u sluchaju izvrshenja smrtne kazne (Broj. 35:31, 33) u ratu (Jer. 48:10 Ponz. 20:1) ili neophodnoj odbrani (Izl. 22:2-3)

 

nije dozvoljeno shtititi onog za koga znamo da je ubica.

Edited by Rogozub

Share this post


Link to post
Share on other sites

ne, samo pokazuje da se tebi ne svidja Hrishcjanstvo,

meni se hriscanstvo svidja nepuporedivo vise nego tebi. stavise ti si taj koji od hriscanstva pravi perverziju i nakazu. hriscanstvo je mnogo bolje i lepse nego sto ga ti prikazujes, hristov put je put ljubavi a ne put mucitelja i dzelata kao sto si ti. ti od hriscanstva pravis monstruma, i meni je tesko da to gledam.

 

naravno da je Hrishcjanski lagati. kao kada je vladika Nikolaj lagao naciste kada je sakrivao Jevrejsku porodicu Nojhaus.

vrlo je sumnjivo to sto je cela prica o porodici nojhaus plasirana tek 2001 godine, a to je samo dve godine pre nego sto ce velimorovic biti kanonizovan u svetca. sta su cekali 60 godina? "nojhaus" je deo kampanje, samo jedan propagandni projekat moderne SPC sa ciljem da se ublaze i sakriju najcrnji gresi coveka koji je, na veliku sramotu, postao svetac. to je jedan od najcrnjih momenata pravoslavnog hriscanstva. :(

 

nego, da se vratimo na tvoj neuspesan pokusaj da prikrijes svoje zlo:

- sveti petar je lagao, odrekao se isusa, svog ucitelja i prijatelja - da bi spasao sopstvenu kozu. da li to znaci da sad svi mi treba da lazemo? jer, nije isto lagati da bi sebe spasao (sveti petar) i biti mucitelj nevinim ljudima uz opravdanje da je sveti nikola nekoga udario. u delu svetog nikole, nasao si opravdanje da cinis zlo. to je ogroman greh i huljenje.

 

tvoja prelest je najgora. u svojoj lazhnoj smirenosti i licemernom smirenju, i svojoj huliteljskoj "ljubveobilnosti" gradish se da si vecji i od Samog Boga, koji je govorio kako ne voli svakoga, vecj da je Njegov gnev na nevernicima, i da je mrzeo Esava, i sam je uzimao bich i tukao lopove- lihvare. a za tebe su sve te radnje "neHrishcjanske", jer si ti moralniji i od Boga.

bog nije tukao nevine, vec je hrist trpeo muke na krstu zbog ljudi. a tebi je djavo zaposeo dusu, opijen si laznim osecajem moci kojeg ti je dao djavo, naoruzan si mrznjom koja potice od sotone i besom kojim se sladis i u kome uzivas. smatras da si pravedan "u ime boga"? bog samo gleda odozgo. i sprema ti muke. a muke su najgore upravo za tavke kao sto si ti.

 

GDE? gde to pishe, umobolniche jedan?!

cemu teske reci i uvrede? da li te boli istina koju sam rekao?

 

rimnjanima, glava 2

Zato se ne možeš izgovoriti, o čoveče koji god sudiš. Jer, sudeći drugome, sebe osuđuješ: jer ti, sudija, činiš to isto! A znamo da Bog pravo sudi onima koji tako šta čine. Ili misliš, o čoveče koji sudiš onima koji tako šta čine, a sam činiš to isto, da ćeš ti pobeći od suda Božjega? Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote, krotosti i dugotrpljenja, i ne znaš da te dobrota Božja na pokajanje vodi? Ali svojim tvrdoglavstvom i nepokajanim srcem sabiraš sebi gnev za dan gneva, kada će se pokazati pravedni sud Boga, koji će svakome dati po delima njegovim nazalost, bojim se da ti ove reci nece dospeti do srca, jer oni koji su u vlasti djavola u svemu vide izgovor za zlo u kome uzivaju.

 

bojim se da tebi ove bozje reci ne dopiru do srca, jer, ti si u vlasti djavola, i dobrovoljno si se podcinio njegovoj volji. upijas otrov zla kojim te djavo doji. pokaj se sto pre, jer svakim svojim dahom, svakom svojom reci i slovom, produzavas strasne muke koje se za tebe spremaju u paklu. sireci djavolovu rec i iskonsko zlo, ti na sebe preuzimas jos veci greh ako neko neduzan padne u vlast sotone zbog tebe. jedini nacin da izbegnes vecnost u mukama je da se pokajes i pustis ljubav u svoje srce i iskreno primis rec bozju - da se odreknes zla koje kulja. ja ti iskreno zelim da uspes u tome, i da nadjes volju da napustis stazu zla. nece ti biti lako jer je najgori otrov usao duboko u tvoju dusu. meni ostaje samo da se nadam da za tebe ima spasa.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Shestom zapoveshcju je zabranjeno ubiti:

sebe (Dela 16:28)

i druge (Post. 9:6) sem: u sluchaju izvrshenja smrtne kazne (Broj. 35:31, 33) u ratu (Jer. 48:10 Ponz. 20:1) ili neophodnoj odbrani (Izl. 22:2-3)

Šesta zapovest kaže: "NE UBIJ".

 

Ne kaže "Ne ubij sebe i druge osim u slučaju izvršenja smrtne kazne, u ratu ili neophodnoj odbrani".

 

Kaže "NE UBIJ", jeretiče.

 

Nikog.

 

Nikad.

Share this post


Link to post
Share on other sites

što se tiče ove priče o pederima i razmnožavanju... da li je iko baš pažljivo pročitao stvaranje čovjeka?

 

Čitanjem "Udarca ruskih bogova" sam malo obratio pažnju na ovo...

 

Nastali su Adam i Eva, koji su imali dva sina - Kaina i Avelja. Kain ubija Avelja i ostaju na svijetu tri osobe. Right? (Adam, Eva, Kain)

I onda je bog prognao Kaina u zemlju Nod, na istoku od Edema. I našao je Kain svoju ženu; i ona je začela i rodila Jenoha (Bitisanje 4: 16, 17).

 

Odakle se stvorila ta "žena" sad, možda je neka domaća životinja koju je Kain malo zaheftao? :)

 

Onda je Jenoh rodio Irada; Irad rodio Mehialeja, itd.

KAKO?! :)

 

Ne sumnjam ja da su židovi incestoidni, ali ne znam zašto se vi palite na to.

 

ps - Primjetih na nekoj od prethodnih stranica da rekoste da je legenda o Deda Mrazu nastala po Svetom Nikoli... molim vas, ne zajebavajte narod :)

Edited by [kinetic]

Share this post


Link to post
Share on other sites

stavise ti si taj koji od hriscanstva pravi perverziju i nakazu.

zapravo ti si taj. tebi se ne svidja Hrishcjanstvo tebi se svidja liberalno "hrishcjanstvo", dok ti ja govorim kakvo je Hrishcjanstvo vecj 2000 godina.

 

vrlo je sumnjivo to sto je cela prica o porodici nojhaus plasirana tek 2001 godine

ta pricha je postala poznata odma posle upokojenja Vladike, kada je zhena iz te porodice isprichala javnosti, poshto ju je Vladika zamolio da ne pricha o tome dok je on zhiv.

 

"nojhaus" je deo kampanje

ovo je istina. ono shto je kampanja je ona pricha o Pahomiju i ona deca koju su platil da blate vladiku Pahomija.

 

da li to znaci da sad svi mi treba da lazemo?

naravno da ne. i onda kada ti kazhem da si debil onda je to neshto loshe. kako da ti to ne kazhem kada postavljash ovako debilna pitanja.

 

biti mucitelj nevinim ljudima

sodomiti nisu nevini ljudi. inache Bog ne bi unishtio Sodomu i Gomoru.

 

naoruzan si mrznjom

shta je vama? gde sam ja rekao da nekoga mrzim? gde sam rekao da treba sa nekim postupati sa mrzhnjom?

 

bog nije tukao nevine

naravno da nije, tukao je krive, i ubijao je krive. a ti si jedan licemer i serator, prichash baljezgarije i shirish tamo neko hipi "hrishcjanstvo" a pishesh Bog malim slovom.

 

da li te boli istina koju sam rekao?

nishta me ne boli. i ti nisi jednu jedinu istinu rekao do sada.

rekao si ovo

 

u bibliji takodje pise da nije na ljudima da sprovode bozji zakon i da sude.

 

i opet se trudish da propovedash nekakvu "istinu" a pishesh Bog malim slovom. ovo shto si citirao iz druge glave poslanice rimljanima nema veze sa sprovodjenjem Bozhijeg zakona. sa sprovodjenjem Bozhijeg zakona ima veze citat

 

Јер је слуга Божији, теби на добро. Ако ли зло чиниш, бој се, јер не носи мача узалуд. ер је Божији слуга, осветник, да излије гнев на онога који зло чини.

 

a shta znachi ne suditi:

1. Зато немаш изговора, о човече, који год судиш, јер у чему судиш другоме, себе осуђујеш; јер ти који судиш чиниш то исто.

 

Нисмо сви ми, људи, подједнаких склоности: понекад штитимо зло, понекад смо судије туђег зла и осуђујемо оне, сличне себи. Дакле, говори о осуђивању других: Зато немаш изговора. Другим речима, ти си знао да се праведни суд Божији састоји у томе, да достојно казни зле; зато и немаш изговора ти, који осуђујеш оне, што чине исто што чиниш и ти.

 

ti si izbirach, prihvatash pola, a pola odbacujesh. Prihvatash Hristove rechi uz Mateja 7, 1: Ne sudite da vam se ne sudi, ali odbacujesh Hristovu zapovest iz Jovana, 7, 24: Ne gledajte ko je ko kad sudite, nego pravedan sud sudite.

To je zato shto sam tumachish Bibliju. zato i imash pogreshna misljenja. poenta je neosudjivati ljude za grehe koje sami imamo i da ne sme da sudi onaj koji chini smrtne grehe (ima balvane u oku). A svako sudjenje ne samo da nije zabranjeno nego je i zapovedjeno Hrishcjanima. ali ti ne prihvatash sve, nego si izbirach, a grchka rech za izbiracha je- jeretik. onaj koji ne prihvata celo Hristovo uchenje vecj izbira samo ono shto mu svidja.

 

Dođoh da bacim oganj na zamlju;

i kako bih želeo da se već zapalio.

(Lk. 12,49)

 

Po jasnom učenju Reči Božije, ono najvažnije u hrišćanstvu jeste oganj Božanstvene revnosti, revnosti za Boga i slavu Njegovu - sveta revnost, koja je jedina u stanju da čoveka podstakne na trud i podvige ugodne Bogu, bez koje nema ni istinskog duhovnog života, ni istinskog hrišćanstva. Bez ove svete revnosti hrišćani su samo po imenu "hrišćani": oni samo imaju ime da su živi, a u stvarnosti su mrtvi, kako je to bilo rečeno sv. Tajnovidcu Jovanu (Otkr. 3,1). Istinska duhovna revnost izražava se pre svega kroz revnost za slavu Božiju, čemu nas uče reči molitve Gospodnje, koje stoje na samom početku njenom: "Da se sveti ime Tvoje! Da dođe Carstvo Tvoje! Da bude volja Tvoja i na zemlji, kao šo je na nebu!"

 

Onaj ko revnuje za slavu Božiju i svim srcem slavi Boga - mislima, čuvstvima, rečima i delima, celim životom svojim - svakako žarko želi da i druge slave Boga tako kao i on, te stoga ne može ravnodušno da podnosi da se njegovim prisustvom na bilo koji način huli na Boga ili da se svetinje izvrgavaju ruglu. Revnujući, on iskreno teži ka tome da ugodi Bogu, da Njemu Jedinome služi svim silama bića svog, sve ljude privede Bogougađanju i služenju Bogu. On ne može mirno da sluša bogohuljenja, niti da ostane u opštenju sa bogohulnicima, ili da se druži sa onima koji hule na Ime Božije i vređaju svetinje.

 

Živi i neobično snažni primer takve ognjene revnosti za slavu Božiju, još u dubini vekova Starog Zaveta, predstavlja veliki prorok Božiji - plameni Ilija, čija je duša tugovala videći bogoodstupništvo svoga naroda, predvođenog nečastivim carem Ahavom koji je u Izrailj uveo neznabožačko služenje Vaalu, umesto služenja Bogu istinitom.

 

Revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama - ne jednom je klicao on, izražavajući svoj bol: jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavet Tvoj, Tvoje oltare razvališe, i proroke Tvoje pobiše mačem; a ja sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu (1. Car. 19,10).

 

I eto ta sveta revnost, silom blagodati Božije koja je na njemu počivala, podstakla ga je da radi kažnjavanja Izrailja koji je odstupio od Boga zaključa nebo (1. Car. 17,1; 18,42-45), tako da tri leta i šest meseci nije bilo ni kiše ni rose.

 

Ista sveta revnost nagnala je Iliju da pokolje lažne proroke i žrece Vaalove, posle čudesnog silaska ognja na gori Karmil, kako ti prevaranti ne bi dalje odvraćali sinove Izrailjeve od istinskog Bogopoštovanja.

 

Silom takve revnosti sv. Ilija je učinio da siđe oganj s neba i spali pedesetnika i njegove vijnike koje je car poslao da ga uhvate (2. Car. 1,9-14).

 

A da je zaista bila u pitanju sveta revnost, ugodna Bogu posvedočeno je bilo tako što sv. Prorok Ilija nije umro običnom smrću, nego je čudesno uznesen na nebo u vatrenim kolima, čime je bila znamenovana njegova istinska vatrena revnost za Boga (2 Car. 2.10-12).

 

No još tada, u surovom Starom Zavetu, Gospod je sve pokazao Svom vatrenom služitelju- da se tako strogim merama može pribegavati samo u krajnjim slučajevima, jer Gospod nije ni u velikom u jakom vetru koji brda razvaljuje i stene razlama, ni u zemljotresu, ni u ognju, nego u strujanju tihog vetra (1. Car. 19,11-12).

 

Eto zašto je Gospod - kada su Jakov i Jovan, naročito vatreno revnujući za slavu svog Božanskog Učitelja, poželeli, podražavajući proroka Iliju, da nizvedu oganj sa neba kako bi kaznili Samarjane koji nisu hteli da prihvate Gospoda dok je prolazio kroz njihovo selo za Jerusalim - zapretio učenicima da to ne čine, rekavši: Ne znate kakvog ste vi duha, jer Sin Čovečiji ne dođe da pogubi duše ljudske nego da spase (Lk. 9,51-56).

 

No, to ne znači da Gospod, koji je govorio: Naučite se od mene, jer Ja sam krotak i smiren srcem (Mt. 11, 29), ponekad nije nalazio da je neophodno pokazati veliku strogost i pribeći surovim merama, poučavajući i nas tome, da krotostii smirenost ne znače mekuštvo, i da se ne treba sklanjati pred očiglednim zlom, te da istinski hrišćanin mora da se čuva sladunjave sentimentalnosti i ne ustupa pred zlom koje naglo podiže glavu, nego da mu valja biti nepomirljivim prema zlu, boriti se protiv njega svim dostupnim merama i sredstvima, kako bi širenje i jačanje zla među ljudima bilo odlučno presečeno.

 

Setimo se kakvim se oštrim i prekornim rečima Gospod obratio duhovnim vođama jevrejskog naroda, književnicima i farisejima, osuđujući ih zbog licemerja i bezakonja i preteći im sudom Božijim: Teško vama književnici i fariseji, licemeri (Mt. 23,29).

 

A tamo gde reči nisu bile dovoljne, prelazio je na delo suprotstavljajući se bezakonicima. Tako, našavši u hramu one što prodaju goveda i ovce i golubove, i menjače novca gde sede, On izagna sve iz hrama, i ovce i goveda; a menjačima prosu novac i stolove ispretura (Jn. 2,14-15; Mt. 21,12-13).

 

Zar ne znamo dovoljno primera iz Sveštene i Crkvene istorije, kada same reči nisu bile dovoljne, pa je za presecanje zla bilo neophodno pribegavati oštrijim merama i odlučnijem delovanju?

 

Važno je samo da i u drugim sličnim slučajevima iz čoveka zaista progovara upravo čista revnost za slavu Božiju, bez ikakve primese samoljublja ili neke druge ljudske strasti, koje se samo prikrivaju tobožnjom revnošću za Boga.

 

Takvom odista svetom revnošću i odlučnom nepomirljivošću premazlu, proslavio se u istoriji Crkve svetitelj Hristov Nikolaj, Arhiepiskop Mirlikijski Čudotvorac, koga praznujemo 6-og decembra po našem pravoslavnom kalendru.

 

Ko ne zna ovog divnog svetitelja Hristovog ?!

 

Ne samo hrišćani, no čak i muslimani i mnogobošci, znaju ga i poštuju kao velikog i preslavnog čudotvorca, koji ljudima brzo pritiče u pomoć u svakoj nevolji i svakom iskušnju. Ko je bio na obali Crnog mora, mogao je ne jednom da vidi ikonu svetitelja Nikolaja na turskim lađama. Ona se može videti i u siromašnim kućama kavkazskih brđana i u šatorima mnogih azijskih nomada koji naseljavaju sever i istok Rusije, sve do Mandžurije i Kine.

 

Najkarakterističnija crta svetitelja Nikolaja, koja ga je toliko proslavila, jeste njegovo izuzetno hrišćansko milosrđe: "Nikola Milostivi"- tako su ga obično zvali u prostom ruskom narodu, polazećI od podataka iz njegovog divnog žitija i bezbrojnih slučajeva njegove pomoći ljudima.

 

I eto takav svetitelj, koji se toliko proslavio svojim milosrdnim odnosom prema bližnjima, jednom je postupio na način koji je mnoge smućivao, i do danas smušuje: verodostojnost toga postupka posvedočena crkvenim predanjem, sačuvanim u našem ikonopisu i bogosluženju.

 

Prema predanju, sveti Nikolaj je učestvovao u radu Prvog Vaseljenskog Sabora, održanog u Nikeji, koji je osudio jeretika Arija zbog poricanja Božanstva Druge Ipostasi Svete Trojice- Sina Božijeg. Sveti Nikola nije mogao ravnodušno da sluša bogohulne reči nadmenog jeretika Arija, kojima je ovaj, na saborskim respravama koje su tom prilikom vođene, omalovažavao Božansko dostojanstvo Sina Božijeg- prema celim Saborom ga je "ošamario", tj, udario rukom po licu. Ovo je izazvalo takvu opštu zbunjenost, da su Oci Sabora rešili da odvažnog svetitelja liše episkopskog čina. No, iste noći bili su urazumljeni zadivljujućim viđenjem: ugledali su Gospoda Isusa Hrista kako svetitelju Nikolaju predaje Svoje Sveto Evanđelje i Prečistu Majku Božiju kako na njegova pleća polaže arhijerejski omofor. Tada su shvatili da se sveti Nikolaj u svom postupku nije rukovodio nikakvim lošim, strasno-grehovnim pobudama, nego isključivo jednom čistom, svetom revnošću za slavu Božiju. I pomilovali su svetitelja, odbacivši presudu.

 

Navideći ovaj primer, nikako ne želimo da kažemo da i svako od nas može i treba bukvalno da ga sledi: to je mogao da učini veliki svetitelj kakav je bio sv. Nikolaj. No ovo svakako treba sve nas da ubedi da ne smemo ostajati po strani i ravnodušno se odnositi prema pojavama zla u svetu, naročito kada se stvar tiče slave Božije, naše svete vere i Crkve. Tu treba da budemo potpuno nepomirljivi, ne smemo ići ni na kakve lukave kompromise, niti na formalno pomirenje ili bilo kakvo drugo pristajanje na zlo. Svojim ličnim neprijateljima, po sapovesti Hristovoj, treba da praštamo sve, ali između neprijatelja Božijih i nas, mira biti ne može! Prijateljstvo sa neprijateljima Božijim i nas same pretvara u neprijatelje Njegove: to jei izdaja Boga, bez obzira na sve dobre kojima bi se prikrivala, i nikakvo lukavstvo ni prevrtljivo samoopravdanje tu ne može da nam pomogne!

 

Interesantno je primetiti kako se postupak svetog Nikole ne sviđa nikome od onih koji danas pristaju na zlo, koji propovedaju umišljenu "hrišćansku ljubav", koji su spremni na mirenje sa jereticima, sa goniteljima vere i Crkve, pa i sa samim đavolom, a sve u ime "sveopšteg mira" i- sveopšteg ujedinjenja"- parole koje su danas postale vrlo moderne. Oni zbog toga pokušavaju da poreknu čak i činjenicu da je sveti Nikola bio učesnik Prvog Vaseljenskog Sabora, iako je ona u našoj svetoj Crkvi prihvaćena i mi je moramo držati za verodostojnu.

 

Sve je to u krajnjoj liniji zato, što kod savremenih ljudi, čak i onih koji se nazivaju "hrišćanima" nema više istinske revnosti za Svetu Crkvu i svetinje Božije. Umesto toga preovladava mlaka uniformnost, ravnodušan odnos prema svemu osim prema sopstvenoj ovozemaljskoj koristi, kao i ma nemar prema neumitnom sudu Božijem koji nas očekuje i prema večnosti koja se otkriva nakon smrti.

 

 

A bez ove svete revnosti nema, kako smo u početku istakli, istinskog hrišćanstva ni istinskog života - života u Hristu. To je sada zamenjeno svakojakim jeftinih surogatima, vremenom sve bezvrednijim, prilagođenim ukusima i duhovnom stanju savremenog čoveka. Zato takvi psevdohrišćani, vešto prikrivajući svoje duhovno siromaštvo licemerjem, često imaju više uspeha u savremenom društvu, u kome nema prave duhovnosti. Istinski revnitelji za slavu Božiju bivaju prezreni i gonjeni, kao "teški ljudi", "netrpeljivi fanatici", "ljudi koji zaostaju za vremenom".

 

 

Tako se već sada na naše oči događa odvajanje : neko ostaje sa Hristom do kraja, dok će neko lako i prirodno preći na stranu neprijatelja Njegovog - Antihrista, naročito kada nastupi vreme strašnih iskušenja za našu veru, kada zaista bude neophodno pokazati svu silu naše svete revnosti, koje se sada mnogi gnušaju kao "fanatizma".

 

No tada ne treba smetnuti sa uma da postoji i revnost ne po razumu - ona revnost, koja je obezbeđena usled odsustva veoma važne hrišćanske vrline - rasuđivanja, i zato umesto koristi može da donese štetu.

 

A postoji takođe i umišljena, lažna revnost, ispod čije se maske skriva ključanje grehovnih strasti - pre svih gordosti, vlastoljublja, častoljublja, kao i uskog (partijskog) interesa, sličnog onome koji igra glavnu ulogu u političkoj borbi, kojoj ne može biti mesta u duhovnom, u društveno-crkvenom životu, na šta danas na žalost nailazimo veoma često, i što biva glavnim uzrokom svih mogućih raspri i crkvenih nemira čiji su predvodioci i pokretači često prikrivaju nekakvim idealima, dok u stvari slede samo svoje lične ciljeve, želeći da ugode ne Bogu, nego sebi samima, i revnujući ne za slavu Božiju, nego za svoju sopstvenu slavu i slavu svojih partijskih kolega i istomišljenika.

 

Sve je to, razume se, duboko strano istinskoj svetoj revnosti, protivno njoj, grešni i nedopustivo, i samo kompromituje našu svetu verui Crkvu!

 

Nama predstoji izbor: jesmo li sa Hristom ili sa Antihristom?

 

Vreme je blizu! (Otkr. 22,10) - upozoravali su nas hrišćane još sv. Apostoli. A ako je bilo "blizu" još tada, u apostolsko doba, koliko nam je onda ono bliže sada, u naše zlosutne dane otvorenog odstupanja od Hrista i progona naše svete vere i Crkve?!

 

Ukoliko čvrsto odlučimo da u te sudbonosne dane ostanemo sa Hristom, ne samo na rečima no i na delima, onda je već sada neophodno da bez oklevanja pokidamo sve prijateljske veze i svaki kontant sa slugama Antihrista koji dolazi i koji je u savremenom svetu već mnoge privukao sebi, uz pomoć lukavih izgovora kao što su "sveopšti mir" i "blagostanje"; a naročito je važno - da bezuslovno treba da se oslobodimo bilo kakve potčinjenosti njima i zavisnosti od njih, čak i ako bi to povlačilo gubitak našeg ugodnog položaja, pa i opasnost za naš zemaljski život.

 

Večnost je važnija od kratkotrajnog bitisanja na zemlji - upravo za nju moramo da se pripremamo!

 

Zato u svakom delu i postupku treba da se rukovodimo samo svetom revnošću po Bogu, u Hristu, bez najmanje primese bilo kakvog lukavstva ili dvolične politike.

 

Inače nas očekuje strašna presuda: Tako, pošto si mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta Svojih (Otkr. 3,16)

 

Zato revnuj, i pokaj se! (3,19)

 

Šesta zapovest kaže: "NE UBIJ"

da. ali i grchki i hebrejski imaju vishe glagola za ubiti, za razliku od srpskog. kao shto ima i engleski: to murder i to kill. zapovest je thou shalt not murder, a ne thou shalt not kill. jer da je thou shalt not kill, to bi znachilo da je zabranjeno i ubiti i zhivotinju i insekta. shto nije.

Bog vrlo jasno kazhe u Broj. 35:31, 33 da smrtna kazna ne potpada pod shestu zapovest. takodje u Izl. 22:2 Bog kazhe da je dozvoljeno ubiti nekoga ko hocje da ti pljachka kucju. a zhivot je daleko vredniji od stvari u kucji. A u Ponz. 20:1 Bog takodje jasno kazhe da je dozvoljeno ubijati u ratu.

Nemogucje je prihvatati 10 zapovesti kao zakon, a odbacivati ostatak Starog Zaveta, jer su 10 zapovesti u Mojsijevim Knjigama. da bi neko prihvatio 10 zapovesti, mora da prihvati Mojsijeve knjige, a ako prihvati Mojsijevo petoknjizhje nemozhe sam da tumachi 10 zapovesti kako on hocje, jer je tu ostatak teksta u pet zakonskih knjiga koji je tu da tumachi glavni zakon tj. 10 zapovesti. a citirah lepo shta pishe u petoknjizhju.

 

Kain ubija Avelja i ostaju na svijetu tri osobe. Right?

ne. Bog nije stvorio SAMO adama i evu, ali su prvi stvoreni i jedini bili u Edenu.

Edited by Rogozub

Share this post


Link to post
Share on other sites

Šesta zapovest ne glasi "Thou shalt not murder" jer u originalu nije na engleskom. Engleski jezik nema ama baš nikakve veze sa deset zapovesti (osim u istoimenom filmu Sesila B. De Mila), a kamoli još da ima veze sa pravoslavljem. Argument je idiotski.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Engleski jezik nema ama baš nikakve veze sa deset zapovesti

rekao bih ti kako glase ti glagoli na grhckom i hebrejskom da znam. poshto srpski nema odvojene glagole, ilustrovao sam ti na egleskom. dakle, nije argment, nego objashnjenje. argument su Bozhije zapovesti u knjizi Brojeva, 35, 31- 33, knjizi Izlaska 22, 2, i knjizi Ponovljenih Zakona 20, 1.

Share this post


Link to post
Share on other sites

ne. Bog nije stvorio SAMO adama i evu, ali su prvi stvoreni i jedini bili u Edenu.

 

a opet, svi hrišćani ovog svijeta misle da je čovječanstvo nastalo samo od Adama i Eve.

Jer im je naravno, tako rečeno.

Edited by [kinetic]

Share this post


Link to post
Share on other sites

naravno, tako je rekao Bog, kroz Sveto Pismo. chovechanstvo je nastalo od adama i eve zato shto je noje potomak adama i eve, koji su prvi ljudi, a samo on (sa svojom porodicom) je prezhiveo potop.

 

 

da dodam josh neshto za imaginosa.

 

citirao si poslanicu rimljanima 2. glavu. ovako se zavrshava prva

 

27. А исто тако и мушкарци оставивши природно употребљавање жена и распалише се жељом својом један на другога, мушкарци са мушкарцима чинећи срам

 

32. Они, познавши правду Божију, да који то чине заслужују смрт, не само да чине то, него и одобравају онима који то чине.

Edited by Rogozub

Share this post


Link to post
Share on other sites

ps - Primjetih na nekoj od prethodnih stranica da rekoste da je legenda o Deda Mrazu nastala po Svetom Nikoli... molim vas, ne zajebavajte narod :)

 

ОК, како је настала прича о Деда Мразу?

Share this post


Link to post
Share on other sites

argument su Bozhije zapovesti u knjizi Brojeva, 35, 31- 33, knjizi Izlaska 22, 2, i knjizi Ponovljenih Zakona 20, 1.

I ako lepo pogledaš, čak ni tamo ne piše "Ne ubij sebe i druge osim u slučaju izvršenja smrtne kazne, u ratu ili neophodnoj odbrani", već sam "NE UBIJ", jeretiče.

 

Nikog.

 

Nikad.

Share this post


Link to post
Share on other sites

au ax shta ga lozhish

 

 

čak ni tamo ne piše

Bozhija Zapovest:

 

Ne ubij (Broj. 20, 13)

 

joshe neke Bozhije Zapovesti:

 

ako se lopov uhvati kako potkopava, te bude ranjen tako da umre, nije kriv za krv onak koji ga je ubio (Broj. 22, 2)

 

ne uzimajte otkup za krvnika, nego koji zasluzhi smrt neka se pogubi (Broj. 35, 31)

 

ko udari choveka, te umre, da se pogubi (Izl. 21, 12)

 

ko otme choveka i proda ga ili se nadje u njegovim rukama, da se pogubi (Izl. 21, 16)

 

kad odesh u vojsku na neprijatelja svog ... ako li ne uchini mira sa tobom nego se stane biti s tobom, tada ga bij, i kada ga Gospod Bog tvoj preda u ruke tvoje, pobij sve mushko machem (Ponz. 20, 1, 13)

Edited by Rogozub

Share this post


Link to post
Share on other sites

Adam.Eva.Kain.Obrisacemo Avelja.Lilit se ne pominje pa cemo i nju da zanemarimo.Dakle,imamo troje ljudi na Zemlji.Neka su Adam i Eva izrodili jos dece.Kako su se dalje mnozili?Incest?

Share this post


Link to post
Share on other sites

ОК, како је настала прича о Деда Мразу?

 

Nastala je iz evropske tradicije, kao i većina praznika koje danas slave hrišćani.

 

Odin je imao Sleipnira koji sa svojih osam nogu leti preko neba.

Djeca su za vrijeme praznika Yule stavljala svoju hranu u obuću kako bi Sleipnir mogao doći da jede. Kako bi se zahvalio na tome što hrane njegovog konja, Odin je djeci umjesto te hrane ostavljao poklone ili slatkiše.

 

Edited by [kinetic]

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nastala je iz evropske tradicije, kao i većina praznika koje danas slave hrišćani.

 

Odin je imao Sleipnira koji sa svojih osam nogu leti preko neba.

Djeca su za vrijeme praznika Yule stavljala svoju hranu u obuću kako bi Sleipnir mogao doći da jede. Kako bi se zahvalio na tome što hrane njegovog konja, Odin je djeci umjesto te hrane ostavljao poklone ili slatkiše.

Зашто се онда не зове Санта Слеипнира или како већ?

 

Деда Мраза су на основу лика Светог Николе смислили пуританци у Америци, а касније је комерцијализован од стране неких ликова, да би га Кола убличила у садашњем издању.

 

ne, napisao sam ja prije... Kain odjednom dobija sina sa nekom ženom koja se odjednom tu stvara, iako je prethodno rečeno da je Bog stvorio samo Adama i Evu ...

Možda je jahao majku :)

 

О томе је већ расправљано, ако те не мрзи, претражи тему.

Share this post


Link to post
Share on other sites

<Никада нећу доћи у ту ситуацију јер немам брата, али не бих имао милости. Хладнокрвни убица ми не може бити брат (у смислу да га не прихватам за истог), као ни дете. Истина, причам а приори, али из ове перспективе одрукао бих чак и свог сина кад би неког хладнокрвно убио (свакако, учинио бих све да га васпитам тако да то те ситуације никако не може доћи). Али ако се играмо ШББ КББ, без размишљања бих га одвео у мурију...

------------------

 

"не прихватам" и "одрекао" је прегрубо речено, али капираш о чему причам...>

 

kapiram. ali pricamo iz ove perspektive, a kako bi stvarno reagovali u toj situaciji je pitanje.

 

<a ti to znash kako? nauchio si na chasu sociologije shta je Hrishcjanstvo?>

 

znam ponesto.

 

<ja sodomite uopshte ne mrzim.>

 

pa sto ih onda bijes kad te ne spopadaju? fino rekoh, ti si latentni peder.

 

<joj kolko si ti dechko glup. jel umesh da koristish mozak? a zamisli da baba ima tochkove, da li bi bila tramvaj?>

 

a zamisli da bog ne postoji, da li bi ti bio tramvaj?

idi covece svojoj kuci, pa njih vredjaj :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

joshe neke Bozhije Zapovesti:

 

ako se lopov uhvati kako potkopava, te bude ranjen tako da umre, nije kriv za krv onak koji ga je ubio (Broj. 22, 2)

 

ne uzimajte otkup za krvnika, nego koji zasluzhi smrt neka se pogubi (Broj. 35, 31)

 

ko udari choveka, te umre, da se pogubi (Izl. 21, 12)

 

ko otme choveka i proda ga ili se nadje u njegovim rukama, da se pogubi (Izl. 21, 16)

 

kad odesh u vojsku na neprijatelja svog ... ako li ne uchini mira sa tobom nego se stane biti s tobom, tada ga bij, i kada ga Gospod Bog tvoj preda u ruke tvoje, pobij sve mushko machem (Ponz. 20, 1, 13)

Kako si ti zaglibio u jeres! Božijih zapovesti je deset. Ne 15, ne 20, ne 157. Deset. Samo i isključivo.

 

Деда Мраза су на основу лика Светог Николе смислили пуританци у Америци, а касније је комерцијализован од стране неких ликова, да би га Кола убличила у садашњем издању.

Ne na osnovu lika već na osnovu dela Svetog Nikole, koji je bio veliki dobrotvor i o Božiću je darivao siromašnu decu. I nije ga uobličila Koka Kola već karikaturista Tomas Nast 1881 godine, mnogo pre nego što je Koka Kola nastala.

Share this post


Link to post
Share on other sites

<zapravo ti si taj. tebi se ne svidja Hrishcjanstvo tebi se svidja liberalno "hrishcjanstvo", dok ti ja govorim kakvo je Hrishcjanstvo vecj 2000 godina.>

 

2000 godina + par prekrajanja

 

<ovo je istina. ono shto je kampanja je ona pricha o Pahomiju i ona deca koju su platil da blate vladiku Pahomija.>

 

kupili su im brdo kit keta. aj ne prdi, izvadi pahomijevu kitu iz dupeta i razmisljaj glavom

 

<naravno da ne. i onda kada ti kazhem da si debil onda je to neshto loshe. kako da ti to ne kazhem kada postavljash ovako debilna pitanja.>

 

po tvojoj logici, treba da lazemo. tako pise u bibliji, i tako mora da bude :)

e sad, sto ti ne uzimas u obzir i ostatak teksta, vec se hvatas samo jednog dijela, kad to odgovara tebi, druga je prica.

 

<sodomiti nisu nevini ljudi. inache Bog ne bi unishtio Sodomu i Gomoru.>

 

a tako pise u bibliji, pa mora da bude. nemoj da seres da ljudi stvarno vjeruju da su 2 grada kompletno ogrezla u sodomiju? tako je to kad nesto uzimas bukvalno kako je napisano.

 

<To je zato shto sam tumachish Bibliju. zato i imash pogreshna misljenja. poenta je neosudjivati ljude za grehe koje sami imamo i da ne sme da sudi onaj koji chini smrtne grehe (ima balvane u oku). A svako sudjenje ne samo da nije zabranjeno nego je i zapovedjeno Hrishcjanima. ali ti ne prihvatash sve, nego si izbirach, a grchka rech za izbiracha je- jeretik. onaj koji ne prihvata celo Hristovo uchenje vecj izbira samo ono shto mu svidja.>

 

kako fino tumacis bibliju, svaka ti dala.

na jedno mjestu pise "ne sudi", na drugom "sudi". onda je ta biblija zesce kontradiktorna, asu je 'odradili' takvi kao ti, da bi je mogli tumacit kako njima odgovara.kad neko vama sudi, onda se pozivate na liberalizam, kukate o sputavanju i proganjanju crkve. ali kad vi dohvatite mach i oganj, onda "ozhezhi stevo"

 

<ne. Bog nije stvorio SAMO adama i evu, ali su prvi stvoreni i jedini bili u Edenu.>

 

nisam nasao da igdje pise da je bog stvorio jos nekoga pored njih. mozda neki drugi bogovi, vanzemaljci .. cudi me da je takva 'sitnica' promakla starom zavjetu, obzirom da ljudi nisu krompiri. bar bi objasnili da kain i avelj nisu imali djecu sa rodjenom majkom, ako ne sto drugo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Зашто се онда не зове Санта Слеипнира или како већ?

 

Деда Мраза су на основу лика Светог Николе смислили пуританци у Америци, а касније је комерцијализован од стране неких ликова, да би га Кола убличила у садашњем издању.

 

ne znam, nadam se da ne očekuješ od nekoga ko je 250 godina ratovao da bi iskorijenio nekome religiju, da preuzima imena njihovih bogova.

ja sam opisao kako se Yule/Božić slavio prije hrišćanstva, i stvarno ne vidim nikakve razlike od načina na koji ga slave danas.

 

Nikoljdan se kao i kod nas, šestog decembra slavi i u zemljama koje nisu pravoslavne.

Yule se dolaskom hrišćanskog kalendara slavi 25. decembra, kao i Božić.

Edited by [kinetic]

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne na osnovu lika već na osnovu dela Svetog Nikole, koji je bio veliki dobrotvor i o Božiću je darivao siromašnu decu. I nije ga uobličila Koka Kola već karikaturista Tomas Nast 1881 godine, mnogo pre nego što je Koka Kola nastala.

 

Кад кажем лик, мислим и на дело. Кад кажем "комерцијализован од стране неких ликова" мислим да се то десило пре КК, кад кажем "да би га на крају уобличила КК", мислим да се то десило на КРАЈУ. Читај као што је написано. На крају крајева, Свети Никола ми је слава, чак и да ми та прича раније није била позната могао сам је прочитати у оној сјајној књизи која је у издању Светигоре и Вечерњих изашла пре неког времена (а скоро је објављена слична о Светом Ђорђу).

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...