Jump to content

Православље


Guest 10 dinara

Recommended Posts

Dakle, i kada je ispuštao dušu na krstu, u samrtnim mukama, Hrist se trudio da bude od koristi drugima. Vladika Nikolaj Velimirović sročio je svoje "Jevanđelje o praštanju", upravo da bi na to nedvosmisleno ukazao:

"On je, izdišući, izrekao jednu od najvećih pouka, koju je uopšte dao čovečijem rodu. To je nauka o praštanju. Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade! Nikad, ni sa jednog gubilišta, nije se do tada čula takva reč. Naprotiv, oni koji su do tada ginuli na gubilištima, bili pravi ili krivi, prizivali su bogove i ljude na osvetu... Gospod Isus je primerom opraštanja zapečatio svoje Jevanđelje... Šta bi bilo društvo ljudi bez opraštanja? Jedan zverinjak usred prirodnog zverinjaka."

  • Upvote 3
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dakle, i kada je ispuštao dušu na krstu, u samrtnim mukama, Hrist se trudio da bude od koristi drugima. Vladika Nikolaj Velimirović sročio je svoje "Jevanđelje o praštanju", upravo da bi na to nedvosmisleno ukazao:

"On je, izdišući, izrekao jednu od najvećih pouka, koju je uopšte dao čovečijem rodu. To je nauka o praštanju. Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade! Nikad, ni sa jednog gubilišta, nije se do tada čula takva reč. Naprotiv, oni koji su do tada ginuli na gubilištima, bili pravi ili krivi, prizivali su bogove i ljude na osvetu... Gospod Isus je primerom opraštanja zapečatio svoje Jevanđelje... Šta bi bilo društvo ljudi bez opraštanja? Jedan zverinjak usred prirodnog zverinjaka."

 

Practice what you preach - sklanjaj Belphegor sa avatara

  • Upvote 2
  • Downvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Šta bi bilo društvo ljudi bez opraštanja?

 

Veoma pravedno. Oko za oko,zub za zub. Oprastanjem se cini nepravda , ohrabruje se taj zao akt umesto da se kazni ,i tako se svo zlo multiplicira. Filozofija hriscanstva koja je prozeta oprastanjem nije ucinila nista da se unisti sve sto podpada pod "zlo -zao akt" ,cak stavise hrani ga ,i sama je orudje zlog.

Share this post


Link to post
Share on other sites

on topic

 

U okviru Sent Džejmskog festivala u Londonu 1984. godine bila je organizovana retrospektiva filmova Andreja Tarkovskog, koji se u to vreme, postavivši u teatru Kovent Garden operu „Boris Godunov” Musorgskog, spremao za snimanje „Žrtvovanja”. U nekoliko auditorija on je nastupao pred gledaocima na temu „Stvaranje filma i odgovornost umetnika” i odgovarao na pitanja. U jednoj od londonskih crkvi Tarkovski je održao „Slovo o Apokalipsi“

 

 

http://pulse.rs/andr...pokalipsi-1984/

Edited by Bourbon Princess

Share this post


Link to post
Share on other sites

Много ми се свиђа што свако врти своју причу :)

Мелинда :wub:

 

"На плану историјског развоја ми смо толико почели да не верујемо једни другима, да не верујемо да једни другима можемо помоћи (мада се све чини да би се преживело заједно), да ми сами, свако од нас лично, заправо не учествујемо у друштвеном животу. Личност нема никакав значај. Краће речено, ми губимо оно што нам је било дато од самог почетка - слободу избора, слободу воље. Ето, зашто ја сматрам нашу цивилизацију погрешном.

 

Руски филозоф и историчар Николај Берђајев је врло прецизно запазио да у историји цивилизације постоје две етапе. Прва је историја културе када је развој човека мање-више хармоничан и заснован на духовној основи, и друга, када почиње ланчана реакција која није потчињена вољи човека, када динамика измиче контроли, када друштво губи културу."

итд. Андреј Тарковски - Слово о Апокалипси

 

са неким деловима се слажем, са неким не...

Баш силујем ову тему :da:

Edited by temper

Share this post


Link to post
Share on other sites

"Naše vreme je odavno vreme potresa, socijalne nesigurnosti i otuđenja. Živimo u vremenu u kojem je sve na prodaju, u kojem se trguje svim i svačim, pa i istinskom slobodom i ljudskim dostojanstvom", rekao je u Božićnoj poslanici Irinej.

Zbog takve duhovne krize, ponovo ne govori brat sa bratom, sin sa ocem, kum sa kumom, sused sa susedom, objasnio je patrijarh, a razloga i opravdanja, smislenih i besmislenih, kao i uvek, ima na pretek.

 

On se upitao "zar je moguće da nas toliko pomračuje naše vlastoljublje i samoljublje da nam sve ovosvetsko bude dragocenije od oca, majke, brata, sestre, kuma, suseda, bližnjega?".

 

Zbog toga što je vreme što je vreme takvo kakvo jeste i takvo je otkako je greha i biće dok je zla u svetu, naglasio je Irinej, Božić nam dolazi kao melem na ranu i najdublja uteha od Boga.

 

Patrijarh je poručio da bi Srbi trebalo da zapamte i nauče svoje potomke da uskliknu: "Ako zaboravim tebe Kosovo, i tebe Metohijo, neka me zaboravi desnica moja!".

 

Zapamtite i naučite decu svoju, da bi oni naučili decu svoju, naglasio je Irinej, da je izgnani jevrejski narod skoro 20 vekova čekao dan povratka zemlji otaca svojih, a srpski narod pet vekova čekao oslobođenje "Stare Srbije".

 

Ovozemaljska pravda i pravo ne jemče na pravo na svoje, "pa ni život onde gde postojimo otkad postojimo", ocenio je Irinej i upitao "da li se, uostalom, pravda moćnika ovoga sveta ikada drugačije ispoljavala".

 

On je podsetio da se ovogodišnji Božić slavi pred početak svečanog obeležavanja 1.700 godišnjice Milanskog edikta, kojim je car Konstantin hrišćanima "dao slobodu i pravo da Hrista slobodno proživljavaju", što je sada, kako je ukazao, uskraćeno sveštenicima Ohridske arhiepiskopije.

 

Njenog poglavara, arhiepiskopa Jovana, napomenuo je Irinej, drže zatočenog u tamnici oni koji već više decenija ne dozvoljavaju da "rizu Hristovu, bezbožnom rukom razderanu, ponovo sastavimo".

 

Patrijarh je istakao i da je Božić dan utehe i nade za sve izbegle i izgnane Srbe, koje je pozvao da ne očajavaju i ne tuguju, jer bi trebalo da se sete da je Hrist najveći i najpoznatiji izgnanik u ljudskom rodu.

 

Poglavar SPC je pozvao i Srbe u dijaspori da ne zaborave svoju veru i jezik, "bogomolje i grobove svojih predaka i svoje svetosavske korene".

 

"Osećajući sve teškoće i nevolje u kojima se nalazimo danas i mutne oblake koji su se nadneli nad naš mučenički i stradalni narod, poučeni ovim velikim danom, mi vas, deco naša duhovna, pozivamo da ostanete u veri Hristovoj i veri naših svetih predaka", poručio je Irinej.

 

Kako je naglasio, samo oni koji se pomire sa Bogom i sa ljudima oko sebe mogu naći mir u svojoj duši i "jedino takvi ljudi su istinski mirotvorci".

 

"Onima koji se ne pomire sa Bogom i ljudima u umu i srcu", smatra Irinej, "mir može biti na jeziku, ali u srcu su im mržnja i rat".

 

"Što je više Boga u srcima ljudi, to je više mira na zemlji. Što je manje toga bogatstva, to je više otimanja za zemaljskom vlašću i bogatstvom", rekao je Irinej.

 

Nema tog zla koje nam neko može naneti, dodao je patrijarh, a da bi ono moglo nadvladati dobro Božića i moglo nadjačati spremnost na oproštaj.

 

"Bog je nama oprostio", objasnio je Irinej, "kako da se mi usudimo da jedni drugima ne oprostimo".

 

"Radosno vas pozivamo, vraćajte se Bogu živom! Blago nama kada se Bogu vraćamo! A kome bismo drugome, ako ne Bogu! I kada bismo se vratili, ako ne u ove božićne dane? Neka je blagosloven ovaj sveti dan i vi budite blagosloveni u tom svetom danu, Hristovom rođendanu", rekao je patrijarh.

 

"U njemu se rađamo i preporađamo, u njemu postajemo ljudi, bogoljudi, i dobijamo svoj istinski i neprolazni smisao. I tako osećajmo i govorimo", pozvao je patrijarh i na kraju rekao:

 

"Sa nama je Bog, neka razumeju svi narodi! Mir Božji - Hristos se rodi! Vaistinu se rodi".

  • Upvote 2
  • Downvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Duhovni razvoj se odrazava upravo u tome da onome sto racionalizujes dajes sada novo metafizicko znacenje, tacnije mozes skakati koliko god puta hoces u nekoj reci ali nikada neces ugaziti u istu reku.

 

ok, ovo je prvi konkretan pokusaj da se definise "duhovni razvoj" na ovoj temi.

nazalost, ispada je duhovni razvoj povezan sa nekom samoobnamom (racionalizacijom) i bezanjem u bajke (metafizika?). tako sam bar ja shvatio tvoje reci "onom sto racionalizujes dajes novo metafizicko znacenje".

 

za me ne je "metafizika" je jedna od kljucnih reci kad u mojim fijokama pretrazujem stvari vezane za proroke, vracare, pseudo-nauku i razne druge stvari koje nemaju dodira sa logikom a vrlo retko i sa istinom. mozes li da mi kazes sta za tebe znaci "metafizika" cisto da bi znali o cemu pricamo?

 

A sistem koji je u vezi sa duhovnim razvojem je religija, zar ne?

dakle, ispada da je duhovni razvoj = religioznost?

 

moze li zadrti ateista biti duhovno razvijen, ili je taj termin "duhovni razvoj" upravo izmisljen kao retoricka poluga u kojoj rec "razvoj" treba da insinuira da je dobro biti religiozan i da je to neki pomak? ako postavimo stvari onako kako sam ja tebe razumeo - bojim se da duhovni "razvoj" zapravo oznacava nivo spremnosti osobe da ubedi sebe u nesto za sta nema racionalnih i realnih indicija i da zanemari logiku. u coveku postoje mocni mehanizmi samoobmane i samozavaravanja po pitanju mnogih stvari, a zajednicno svima njima je da zrtvuju racio i logiku na ustrb zadovoljenja emocija i emotivnog komfora.

 

umesto "duhovni razvoj", predlazem termin "infantilna samoobmana" koja po meni realnije i preciznije opisuje potrebu coveka da bude religiozan (trazi roditelja i staratelja u nekom "vrhovnom bicu", a to je indikator nezrelosti i neodrastanja). o detetu vode racuna roditelji i oni su odgovorni za dobar deo onog sto mu se desava, i ako je detinjstvo lepo doba zivota (nekim ljudima jeste, a nekim nije) oni ce teziti da taj osecaj da o njima neko brine produze kroz ceo zivot. to je jedan od pokretaca covekove potrebe da veruje u nesto iznad i kad kazes "ne zadovoljava me koncept da ne postoji bog", onda je vrlo verovatno da to nezadovoljstvo potice upravo iz gore opisanog razloga.

  • Upvote 3
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Treba velika hrabrost za oprost,veruj mi da ce ti dusi biti lakse.

 

Drugim rečima, veoma će ti goditi taštini da si pokazao pred sobom i svetom koliko si velika i plemenita osoba.

 

A sam ce zlikovac snositi krivicu,pred sudom Gospodnjim.

 

Drugim rečima, ubedi sebe da postoji univerzalna kosmička pravda kako bi lakše podneo svoju nesreću i neuspehe.

 

On se upitao "zar je moguće da nas toliko pomračuje naše vlastoljublje i samoljublje da nam sve ovosvetsko bude dragocenije od oca, majke, brata, sestre, kuma, suseda, bližnjega?".

 

Gos-n patrijarh bi mogao prvo da pogleda u svoje dvorište sa ovim pitanjem.

 

Patrijarh je poručio da bi Srbi trebalo da zapamte i nauče svoje potomke da uskliknu: "Ako zaboravim tebe Kosovo, i tebe Metohijo, neka me zaboravi desnica moja!".

 

Zapamtite i naučite decu svoju, da bi oni naučili decu svoju, naglasio je Irinej, da je izgnani jevrejski narod skoro 20 vekova čekao dan povratka zemlji otaca svojih, a srpski narod pet vekova čekao oslobođenje "Stare Srbije".

 

Ovozemaljska pravda i pravo ne jemče na pravo na svoje, "pa ni život onde gde postojimo otkad postojimo", ocenio je Irinej i upitao "da li se, uostalom, pravda moćnika ovoga sveta ikada drugačije ispoljavala".

 

Ovo je jedan od glavnih razloga zašto mi se SPC gadi. Zato što u hrišćansku doktrinu, kakva god ona bila, upliće dnevnopolitičke nebitnosti (pošto je problem KiM na vetrometini istorije prilično sporedno pitanje). S jedne strane se propovedaju Božja pravda i svemoćnost, a sa druge se dovodi u pitanje ta ista pravda, govori se o nepravdi, huška se na rat (krše se Božje zapovesti) i slično. Odakle patrijarhu pravo da tumači Božju volju? Šta ako je Božja volja bila upravo da Srbi zauvek izgube KiM? Ili Šiptari samom činjenicom da nisu hrišćani ne mogu biti deo Božjeg plana?

 

Licemerno i odurno na svakom nivou.

Share this post


Link to post
Share on other sites

duhovni razvoj...

 

Duhovni razvoj (ne koristim taj izraz, ali nije mi odbojan) mene iskljucivo asocira na ono cime bi se bavio jedan filozof, kognitivni naucnik ili umetnik ili mozda koji jos drugi mislilac. Religija, mada postoji i u sferi duhovnog stvaralastva, zasniva se mahom na obmanama, zabludama i uopste banalnostima tako da ne bih rekao da tu ima nekog razvoja. Osim kod retkih filozofskijih religija, ali o tome bolje rogozub da prozbori koju.

Share this post


Link to post
Share on other sites

ne moze se bilo koja religija odvojiti od svake filozofije ucelo i obrnuto u istorijskom procesu ali filozofija i religija su odvojene danas (i vec odavno). apologetika je nesto odvojeno od filozofije.

nego pocnimo od toga sto se jedno zove filozofija a drugo religija. ako nista drugo, na tebi je da dokazes da se "ne mogu odvojiti" ili da su jedno te isto ili lice i nalicje ili stagod mislio.

  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Gos-n patrijarh bi mogao prvo da pogleda u svoje dvorište sa ovim pitanjem.

 

Patrijarh je poručio da bi Srbi trebalo da zapamte i nauče svoje potomke da uskliknu: "Ako zaboravim tebe Kosovo, i tebe Metohijo, neka me zaboravi desnica moja!".

 

Zapamtite i naučite decu svoju, da bi oni naučili decu svoju, naglasio je Irinej, da je izgnani jevrejski narod skoro 20 vekova čekao dan povratka zemlji otaca svojih, a srpski narod pet vekova čekao oslobođenje "Stare Srbije".

 

Ovozemaljska pravda i pravo ne jemče na pravo na svoje, "pa ni život onde gde postojimo otkad postojimo", ocenio je Irinej i upitao "da li se, uostalom, pravda moćnika ovoga sveta ikada drugačije ispoljavala".

 

 

Ovo je jedan od glavnih razloga zašto mi se SPC gadi. Zato što u hrišćansku doktrinu, kakva god ona bila, upliće dnevnopolitičke nebitnosti (pošto je problem KiM na vetrometini istorije prilično sporedno pitanje). S jedne strane se propovedaju Božja pravda i svemoćnost, a sa druge se dovodi u pitanje ta ista pravda, govori se o nepravdi, huška se na rat (krše se Božje zapovesti) i slično. Odakle patrijarhu pravo da tumači Božju volju? Šta ako je Božja volja bila upravo da Srbi zauvek izgube KiM? Ili Šiptari samom činjenicom da nisu hrišćani ne mogu biti deo Božjeg plana?

 

Licemerno i odurno na svakom nivou.

 

Zaboravila sam šta sam htela da napišem od silnog kvotovanja.

 

Slažem se sa time da SPC povlači mnoga pitanja koja se njih ne tiču. A i generalno mislim da sa gosn' patrijarhom nešto nije u redu...

Share this post


Link to post
Share on other sites

MA i da nije krsten duhovnost najvishe dolazi iz doma u kom si odraso,i od toga nemozete da pobegnete.Sutra ustanes procitas knjigu i kazes ja sam ateista,jeste da ti se nikad ne nadas i ne verujes.

 

Upravo tako.

A on je ocigledno procitao vise takvih knjiga,ili se razocarao u svoju okolinu,smatrajuci je zaostalom. Ja verujem da nas je Bog stvorio,da je osnovni zakon prirode moral i da mi ne treba vidljivi i fizicki dokaz da bih verovao u Boga. Posle komunizma pomodarstvo je bilo biti hriscanin,danas je poceo blagi trend ateizma. A to je do samog coveka i njegovog stanja u dusi,a ne same vere,religije i institucije.

  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...