Jump to content

Православље


Guest 10 dinara

Recommended Posts

12 hours ago, truliandedzombileš! said:

a istorijsko postojanje isusa samo marginalci negiraju, mogao bi takav neki kod teše da gostuje, taj neki level ozbiljnosti.

Ne negiram, samo kažem da nije nepobitno utvrđeno. Čitao sam sve moguće argumente na temu i ostao vrlo neubeđen. Počev od vremenskih nepreciznosti u jevanđeljima, pa do činjenice da prvi dokument u kome se pominje njegovo ime nastaje više od 60 godina nakon Isusove navodne smrti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

jeste jednostavna, kada je shvatiš. :p

razlika između individualiteta i pravog-ja ili ne-ja (zavisno od tumačenja), to je suština, tek kada makar na trenutak nestane individualno ja počinje mistika i živa spoznaja metafizike. ne znam zašto bi ti imao problem sa tim, zapravo, mnogo teže to spoznaju vernici koji su ubeđeni u postojanje nekakve svoje esencije, duše koja je samo njihova, posebna...

 

"Red se, prema tome, javlja tek pošto se uzdignemo iznad mnoštvenosti, i pošto prestanemo da svaku stvar posmatramo izdvojeno i "razgovetno", kako bismo sve stvari sagledali u jedinstvu. Takvo gledište bi odgovaralo stvarnosti, pošto mnoštvenost, lišena jedinstvenog načela, postoji tek prividno; ali, taj privid, zajedno sa neredom koji mu je svojstven, postojaće za svako biće sve dok ne bude uspelo da, na sasvim stvaran način (a ne tek u vidu puke teorijske zamisli), dođe do spoznaje o "jedinstvenosti postojanja" (waḥdat al-wujūd) u svim oblicima i na svim stupnjevima univerzalne pojavnosti " - Rene Genon.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa za početak zato što se spoznaja kao fenomen može da postoji samo iz ugla individue kao subjekta.

Ja nisam rekao da je individua obavezno i objekat mistične spoznaje (mada ja smatram da uglavnom i jeste), ali sigurno da bez individue kao subjekta, nema ni spoznaje.  

 

Što se mene tiče, duše nema (ili je ona kreacija individue, što svesna, što nesvesna), ali tvoja svest i podsvest su samo tvoje i ničije druge, tvoja psiha je posebna u tome što jedino ti možeš da je iskusiš iz prvog lica, jedino ti mož doživiš sebe samog, iznutra. Samo nema potrebe da se zavaravam da će 'duša' nakon mog života da ostane celovita u bilo kom pogledu.

 

Nemam nekih neslaganja sa ovim citiranim gospodinom, potpuno je kompatibilna njegova priča sa subjektom koji doživljava kosmos na volšeban način :)

 

jbg ja sam stari sotonista, ipak ima individua svoj pijedestal, jebo ja tog sebe koji treba da proživljava sopstvenu mističnu dekonstrukciju, u cilju sagledanja celovitosti kosmosa, mogu ja spoznam celovitost a da zadržim tai neki purity of form & essence.

Super je autodekonstrukcija al' ako planiraš da se opet sastaviš posle jači no ikad, dakle u svrhu defragmentacije. :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

ako nema lične duše, onda se može spoznati ili bezlično, univerzalno načelo (duh sveti, univerzalni čovek, atman...) ili praznina (nirvana) ne može se spoznati fizičko ja na metafizičkom nivou. Ja sam najbliži potonjem, budističkom tumačenju, ali na tom nivou zaista nije više ni bitno. Savršeno je svejedno. 

Na stranu to, Iz ličnog iskustva bih rekao da individua nikako nije objekat "mistične spoznaje", ako se tako i učini to je na početku, kao neki napad super-ega, ali daljom praksom nikako, čak ne možeš da osetiš fizičku bol i da se setiš "sebe"... Bukvalno samo ti se postojanje stirmuje u mozak, bez "tebe" da procesuira to na nivou dualnosti, odvojenosti objekata...

individualno ja uopšte ne postoji u tim trenucima, tek naknadno pokušava da se seti iskustva i da ga protumači.

nakon smrti tog "malog ja" svakako nema da se seća i tumači to iskustvo, ali verujem da je ono isto za neka sledeća mala ja koja će postojati... 

 

"mogu ja spoznam celovitost a da zadržim tai neki purity of form & essence."

na teorijskom nivou možeš. što nije malo. 

zato su i često fizičari skloni upravo sličnom rečniku kao i mistici, čak verujem da zato što im je um naviknut kroz fiziku da i mistično iskustvo samo dolazi bez mnogo truda. ajnštajn, šrodinger, fajnman (donekle)... 

 

ta samodekonstrukcija je neophodna ako zapravo hoćeš da razumeš (mada nije to odluka, jelte, saću ja da se samodekonstruišem) i nakon toga, zaista se zapitaš šta sada  i zajebano je jako.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Besmislice su da ne postoji individualno ja, ti momenti nekakvog depersonalizujućeg transa apsolutno ne znače da ti i dalje nisi individua koja doživljava neko iskustvo (o kome se posle kao što reče naknadno prisećaš i analiziraš ga jer u tom trenutku za to nisi sposoban).

 

Za ljudski mozak, i odsustvo stimulusa predstavlja određen stimulus koji vodi do neke reakcije, bez obzira da li ti to svesno osećaš kao povećanje ili smanjenje aktivnosti, ili kao promenu prirode te aktivnosti, aktivnost mozga nastavlja da funkcioniše na isti način, što se tiče samih principa delovanja.

 

Tako da tvoja očigledna percepcija smrti sopstvenog ega nije ništa drugo nego do racionalizacija datog iskustva u kombinaciji sa kružnim rezonovanjem, tj. idealizovao si, pod uticajem čitanija određenih, smrt ega, odbacivanje dualizma i grupisanje informacija u objekte itd, kao nešto korisno, i onda kačiš te vrednosti i ciljeve iskustvu koje si opisao.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Naučnici koji su skloni korišćenju rečnika mistike su ili šarlatani, ili su shvatili da je i mistika konkretnija nego što ''mnjenje'' opisuje, i da ta terminologija može da se upotrebljava smisleno i precizno. Ako nije nimalo konkretna, onda je fikcija, a ne mistika, mada pomenutom mnjenju to uglavnom dođe isto. Onda i nema šta razumeti oko nje, ako svako može da je izvrće i šteluje u odnosu na svoje lične potrebe.

Ima tu konkretnih stvari koje se smatraju nekonkretnim iz nekog brute force logičko-pozitivističkog ugla, al' od toga opet da se ogradim :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

rečnik nam je drugačiji, iako se ja sa tobom slažem u većini, ne bih umeo trenutno da ti dočaram razliku između tvog rezonovanja i metafizičkog. i tačno šta je ono u čemu tvoj razmiljanje maši.

naučnici su uglavnom tek lupetali, jer nisu poznavali teren po kojem gaze, to nije bila moja poenta, već to da su u teorijskoj potrazi za istinom o univerzumu u fizičkoj ravni, često dolazili do spontanih metafizičkih spoznaja. kao što čovek koji se vežba da razmišlaj u idelističkom smislu, recimo neopaganskom, gde u gromu vidi boga peruna, u vetru stribogove unuke, onaj koj iceo svoj život "posvećuje" i živi ga kao ritual mnogo lakše dolazi do tih iskustava, nego ljudi koji kao pokušavaju da meditiraju, dok posle toga se prežederu i napiju... arhaičnom čoveku je još lakše bilo.

naravno da nije sve fantazija, odnosno da postoji neki nivo konsenzusa globalno, ali je ipak metafizika drugačija od onoga na šta si ti navikao, jer tu je intuicija ipak osnovni način saznanja... a kada se njoj pristupi od iskustva ka spolja, onda je lakše i pronaći podudarnosti kod raznih autora, tradicija, nego kada se teorijski pokušava razumeti, gde onda to sve deluja kao brdo besmislica.

jedna od najvećih fantazija je postojanje individualnog ja na metafizičkom nivou, no i ti njega odbacuješ kada odbacuješ dušu, pa je i ta rasprava naša besmislena. naravno da individua spoznaje sebe na metafizičkom nivou, samo što tamo ne spoznaje ništa što je specifično samo za njega, jer da je tako, to bi bila duša.

to jeste jedan od univerzalnih benefita ovi hiskustava (za mene trenutna, ali se piše i o onim koja su trajna), mislim na kraju krajeva, za mene je sve to arhaična psihologija, samo mnogo, mnogo efektnija od svega što je nauka smislila (makar za sada=, naravno d asu sve to unutrašnje spoznaje i benefiti su univerzalni i široki, bez obzira da li čitao ovo ili ono. 

a odavno priznah da ne znam kako mozak radi u tim trenucima (ili ako se dostigne to stanje sve do smrti) i pitao te za neka naučna tumačenja, nisam doduše posle sam nešto istraživao... onako, laički, to uglavn  mza sebe tumačim kao "limitiranje mozga" (odnosno svesti) na nekom arhaičnom nivou koji je zajednički za celu ljudsku rasu... što bi bil oblisko hamvaševom tradicionalnom, neistorijskom čoveku ili jungovim arhetipima.

 

ako te zapravo zanima metafizika, onda rene genon koga pominjah (uglavnom su mu kratke knjige, pa nisu prevelika investicija vremena). on će ti možda bolje dočarati greške u tvom pristupu, pre nego u zaključcima, koji su na mestu, ali sami nisu posebno bitni. 

Edited by truliandedzombileš!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nije dokazano da je bitno je l' stvarna ličnost :P

Sa jutarnje službe kod Demon Seeda

https://www.christholdfast.org/blog/a-christians-satanic-comfort

It’s true that when Satan stirs up a war, or afflicts someone with a bodily disease, or blight destroys crops, God allows this to happen. But, not to punish us. God allows this to happen so that sinners are humbled, made to fear him, and cry out to him. Then, when we have been repented, God makes the devil stop.

:haha: :haha::haha:

 

Vodim te u crkvu bæbo zahvalimo Hristu za njegovu žrtvu bæbo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Znam da jesi... Ne mogu jbg dosadno mi je ako udarim stamp eksplicitan preko posta da l' se zajebavam ili ne :haha:

Ali i figurativne metastaze su problem, čak i veći na duge staze (kroz generacije).

 

Al' da, očigledne su situacije koje dokazuju da gawd does not make s8n stop, ever. EVIL HAS NO BOUNDARIES :blek:

 

Upornost ljudi u poricanju realnosti i predavanju kontrole nad svojim životom Blagom Gospodu je fascinantna. Što više konzument religije tu fikciju doživljava kao realnost, više je njegove odgovornosti u domenu natprirodnog a manje u njegovim rukama, i on se oseća bolje, oslobađa se osećaja krivice, i tu na vrlo opipljiv način dolazimo i do greha kao koncepta, te se zatvara krug cirkularnog rezonovanja radi samoudovoljavanja, raspliće se pred nama klupko psihijatrijskog porekla religije. Vezujemo religiju direktno na instinkt preživljavanja čiji je produžetak potreba za sigurnošću i udobnošću.

 

HAIL SATAN svima i uvek

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

On 6/1/2019 at 9:33 PM, Demon Seed said:

Upornost ljudi u poricanju realnosti i predavanju kontrole nad svojim životom Blagom Gospodu je fascinantna. Što više konzument religije tu fikciju doživljava kao realnost, više je njegove odgovornosti u domenu natprirodnog a manje u njegovim rukama, i on se oseća bolje, oslobađa se osećaja krivice, i tu na vrlo opipljiv način dolazimo i do greha kao koncepta, te se zatvara krug cirkularnog rezonovanja radi samoudovoljavanja, raspliće se pred nama klupko psihijatrijskog porekla religije. Vezujemo religiju direktno na instinkt preživljavanja čiji je produžetak potreba za sigurnošću i udobnošću.

Gde su ti ljudi koji prepuštaju svoj život Gospodu Blagom? Oklen tebi to? Gde ih ti to vidiš? Gde je taj čovek koji neće posaditi žito, već će moliti boga za hranu? To nema mnogo veze ni sa arhaičnim, najprimitivnijim sistemima verovanja, a kamoli sa hrišćanstvom (na koje aludiraš sa Blagim Gospodom) u kojem je slobodna volja apsolut, a čovek biće do samog boga.  

Ja se slažem - jadni sedativ pred strahom od smrti jeste karakterističan za maltene sve "religijske" sisteme, kao i magijska štaka za privredu, ali opet to ne znači da je neko nekada, pri zdravoj svesti, pomislio da će mu sa neba pasti zaliha hrane za zimu. Prosto gde god bi našli ostvarenog Homo Religiosus-a našli bi toliko više od tih elementarnih stvari, pa čak i toliko ispunjenje da se traži prekid svake egzistencije, oslobađanje od svega. Sada možeš  i to kritikovati iz sličnog ugla da eto religije onemogućuju čoveka da postigne... ne znam šta tačno, ali te neke marksističke žvake o tlačenju.  

Jerveji recimo imaju ideju "tikkun olam" - popravke sveta. Hrišćani (posebno pravoslavni) života u Hristu. Muslimanski mistici pričaju o "velikom džihadu" o celokupnoj duhovnoj borbi... I to su primeri iz izrazito monoteističkih sitema, koji su preveliki akcenat stavili na pravolinijsku istoričnost vremena i učestvovanje ličnog boga u toj istoriji i za koje tvo jargument i ponajviše može da važi (mada, opet, slobodna volja nigde nije tolik oakcentovana), da uopšte ne ulazimo u arhaične, primitivne oblike verovanja raznih plemena ili istočnjačke tradicije u kojima je ideja posvećenog života, života u svetosti, gde je svaka akcija sveta ili makar određene u vreme svetog vremena još izraženija. 

Svi veliki duhovnici su prometeji, donosioci dobre vesti iz "raja", a za arhaičnu misao ni pronalazači, radnici, ratnici, vladari nisu drugačiji - recimo zapisana je indijanska pesma o posvećivanju prve ikada napravljene pletene korpe - žena pronalazač je posvećuje svim sledećim dobrim ženama ovog sveta. To je ideja posvećenog, religioznog života. Nikako dizanje svih četiri u vis o kojem ti pišeš.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Naravno da je neko nekad pomislio da je hrana od Boga, to smo mislili sve dok to nismo oduzeli Bogu u Neolitu, kad smo otkrili agrikulturu :P

 

Za današnji pojam svesti i religije je tvoj primer jeftina banalizacija, ali je dobro što si ga naveo jer nas vraća na početak svega. Danas niko ne misli da će mu pasti hrana sa neba jer je to nešto najopipljivije i najneposrednije i tu nema Boga. :mhihi:

Opet skočimo nazad - u biblijskim pričama Bog i hranu ume da da, time nećemo da se bavimo svakako kao da je istinito, ali su takve priče i artefakt duboke čovekove želje za komfortom i time da mu viša sila reši ugroženu egzistenciju u jebenim vremenima. State of supplication. Plus ono, e brt zar nije bilo do jaja kad pleme naleti na bogatu oblast za lov i sakupljanje, pa još ako ima neka bistra voda da oladimo jajca, zar to nije pravi Rajski Vrt?

 

Eeej dodoleee, mili Božeee

Daj, Bože, daj, sitnu rosu!

 

 

Ali zato kako se rađala kod čoveka viša nervna delatnost, kompleksne apstraktne ideje i koncepti, te koncept budućeg vremena i uticaja sadašnjih čovekovih akcija na neki kompleksniji ishod u budućnosti, sve je više bilo ne tako neposrednih fenomena koji se teže opisuju i čiji se način funkcionisanja teže otkriva i dokazuje, i sve to može lagano da se popuni, i kroz istoriju se uvek objašnjavalo i popunjavalo Blagim Gospodom.

 

Danas ljude koji odgovornost za sopstveni život (pod time nisam mislio na golu egzistenciju u smislu 'leba jesti i uključiti grejanje) prepuštaju Blagom Gospodu vidim svuda oko sebe, u 21. veku, čak i kod ljudi koji sebe nazivaju ateistima. Vidim među lekarima likove koji su u fazonu ''ma 97% je genetika, će mu bude kako mu Bog da'', a da ne pričam među ovima utepanima koji žive kao muve bez glave, nemaju neki preteran osećaj kako njihov današnji rad utiče na njihovu budućnost i budućnost ljudi koji su povezani sa njima i when in doubt say ''božija volja''. Retko ko drži to jebeno kormilo u rukama brtmoi, uglavnom su samo putnici nemirnih voda kao Tony Cetinsky u spotu za Blago Onom Koj Te Ima.

''Brain works in mysterious ways'''

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sve to stoji tebrice, čovek je koristio bogove kao mađijsku štaku u privredi i medicini - slažem se, ali ne vidim gde je tu negativnost sama po sebi (u slučaju medicine može samo da pomogne verujućima), dok organizovana religija ne skrene u izopačenje u kome postaje opozicija znanju i mudrosti, ali to se dešava sa svim ljudskim hijerarhijama.

Ni najprimitivniji čovek nije verovao da će mu hrana pasti s neba. svakako je imao neke mađije za uspešniji lov, amajlijama je kitio oružja... ali nije ostao u pećini i čekao jelena, niti u istom kraju ako bi lovina bila nedovoljna, niti ga je verovanje sprečilo da vremenom pronalazi bolja oružja i metode lova.  Kopao je kanale, u kriznim dobima je molio bogove pojačano, ali i ukrštao je biljke i životinje sa izdržljivijim sortama, koristio lekovito bilje, uvek je činio najbolje što je mogao i tražio načine da sazna više... Da li bi se na kraju zahvalio bogu na ulovu, žetvi, ozdravljenju, novom znanju? Da, ali ne vidim u čemu je tu tvoj problem. Taj bog o kome ti pričaš je bog nepoznatog (koji je u najboljem slučaju bog mase, nikako ljudi koji su stekli dublja razumevanja) koji je uvek bio izvan horizonta ljudskog znanja i koji se pred tim znanjem povlačio dalje u strašni mrak, ali sam po sebi nikada nije usporavao širenje tog kruga znanja, naprotiv - u davnini nije bila strana ideja prizivanja nečega iz tog "savršenog sveta" (pomenuta prva korpa ili bilo šta, sekira, vatra, točak, pismo), odnosno bog nepoznatog je istovremeno bio i bog koji daruje znanje (ili se čak od njega to znanje otima). jedino je u avramskim religijama kasnije došlo do određenog izopačenja, ali opet ne potpunog (jer je jak akcenat na istini kao ideji u tim religijama).

Ako ćemo o ličnim utiscima, ja bih rekao da svi ljudi rade najbolje što mogu, a da verujućima bog služi kao dodatak na već svoj najveći trud (istorijsk ito i nisu odvojeni procesi, već je deset sati rada na polju prirodno praćen oritualima, i nije nužno bilo razlike između dva ili bi kao neki plemenski ljudi "radili da bi igrali (u ritualima)"), a otišao bih toliko daleko da kažem da ljudi koji žive potpuno "nesveti" život se najmanje trude i najmanje od sebe čine (u taj "nesveti" život bih uračunao i mnoge nazovi vernike, mada za "sveti", odnosno posvećeni život vera nije neophodna) i najmanje drže taj kormilar u svoji mrukama, jer nigde ne vide smisla pred apsolutnim ništavilom ne nakon smrti, već i tokom života. Ako već generalizujemo... 

Naravno, ima i raznih nekih manjih religija i sektica koje negativno gledaju na modernu medicinu recimo, ali ne možemo o tome pričati kao o glavnom toku. 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
On 5/17/2019 at 4:00 PM, oʞɾoƃ said:

"Informisan" je pogrešan termin kada pričamo o čoveku čije samo istorijsko postojanje nije nepobitno utvrđeno.

Kуку, црни Гојко, па закопа се сам, само да цитирам ово што си рекао, да се мало насмејем. Па правници су писали текстове о томе, има чак и на српском нешто о томе, да не помињем књиге о ванбиблијским сведочанствима о Христу.

Edited by C.A_R.I.A.

Share this post


Link to post
Share on other sites

23 hours ago, C.A_R.I.A. said:

Kуку, црни Гојко, па закопа се сам, само да цитирам ово што си рекао, да се мало насмејем.

Nešto ti disonantan taj smeh :D

 

Mene i dalje zanima za šta je bitno je l' postojao ili ne

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...