Jump to content

Funeral Mist


Denethor

Recommended Posts

Daleko vise nade polazem u novi album Ondskapt-a. Ali kako god okrenemo, bice ovo godina black metala.

 

Nego, jel neko primjetio da ovo androgino bice sa covera nevjerovatno lici Ariochu? Ja sam skoro ubjedjen da je to on :)

 

 

pa i jeste

 

@baja upravu si,mukotrpno je radio za svoj uspjeh,valjalo je pokrasti svu onu muziku da bi se odsvirao cobanski rok.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Fantastichan album. Zapravo nisam ocekivao nishta posto mi je Salvation dobar album pa reko postoji neka verovatnoca da krenu opadajucom linijom , ali se to zapravo nije dogodilo. Ono sto mogu odma da potvrdim je taj osecaj (pogotovo u onoj poslednjoj pemsi) ko da slusham ROMana, i ovaj put se oseca u Ariochu dosta Mortuusa. Ali nishta od toga nije konkretna mana, josh uvek je to u duhu FMa, malo eksperimentisanja ,dosta klipova , dosta ponavljanja rifova.....etc.

 

Album pocinje prilicno naglo sa udarom i nekim likom koji konstantno ponavlaja "It's a blood...." ili se tako meni cini. Sve se odma tu vidi da je produkcija malo jacha od predhodnika da je malo cistiji zvuk, manje haotichnijih delova ali da je josh tu dobri stari duh FM. Pesma je odlichna i prilichno je dobar pokazatelj da album obecava. Dosta uspona i padova u pesmi u ritmichkim delovima tako da nikako nemoze da dosadi i stvarno super skolopljeno. Ni sledeca nije na odmet isto udara pravo u centar ko predhodna, mada dosta eksperimentnija sa sporijim zvukom i nekim bolesnim clean(eh sada nisu klin ali shvaticete)pomeshanim sa screamom vokalima od nasheg druga Aoricha, mozda se nekom nedopadne jer prilichno je chudna pesma ali meni je super.

 

Hezus spasava je jedna od hajlajta albuma. ARMAGEDON! Vokali na ovoj pesmi su fantastichno iksorisceni vidi se da su se bash dobro pozabavili na njima na ovom albumu ali bash na ovoj pesmi su prilichno pametno iskorisceni i prilichno raznoliko. Prvi deo pesme je u klasicnom FM maniru ali od 5-og minuta pesma postaje dosta ambijentalnija sa nekim sporim rifovima, cela ngitarom i dosta prekusija. Iz te neke tishine slabo se prozire nova svetlost , koja ugashenim tonom poilazi u dosta haotichinij deo, mada ne ko neki delovi sa Salvationa, naravno kakav je to FM bez nekog crkvenog chanta , tako ce na sredini pesme kada pesma uspori pojaviti prvi chant na albumu koji zvuchi krajnje sablasno ali veoma dobro dopunjuje pesmu i dodaje joj na raznovrsnost, mada nezadugo gde se ponovo vraca ono haotichno sa pocetka pesme.

 

Blessed Curse je vishe ko neka pregap pesma onako bash oznachava sredinu albuma, kroz koju celim svojim tokom ide neki lik koj nehsto govori kako svi nehriscane ce zdesiti neka nesreca i svi ce u pako(typical), tako da sama pesma odma pocinje sa govorom. Po meni ovo je najbolja pesma na albumu, govor koji je ubachen od tog fanatika je fantastichno spojena psihodelichnim rifovima koji se samo obrcu obrcu obrcu.... ali cela pesma iako mozda najduza pesma ima taj fantastichni vajb koji mozesh da stavish da se samo ta pesma vrti satima a da ti pritom nebude dosadno. Delovi u kojima Arioch peva ko da se u tom trenutku susreo sa tim likom krajnja suprotnost tome(accusor.opposer), ali kombinacija ta dva daje veliku sirokost pesmi i veliku interesnantnost ostatak su jednostavno psihodelichni gitarski pasazi. Pri kraju pesme neza se sta je u vecem transu taj lik koji pali masu svojim ostrim govorom ili gitarski rifovi ali kombinacija ta dva je stvaranje jendog intezivnog dela koji samo nosi sve pred sobom. Fantastichna pesma. Moja predpostavka je da ce posle ove pesme ponovo krenuti , haotichni BM sto sam i bio u pravu Living Temple prva polovina je dosta haotichna sa tu i tamo nekim ekspreimentisanjem u promeni tempa, ali onda ide nehsto sasvim drukcije. Odjednom negde oko 3-eg minuta pocinje u pesmi neki glas iz pakla da se pojavljuje , sta li je dal je to neki crkveni deciji hor ili pak neka muslimanska narodna pevaljka ali svejedno kako je uklopljena u taj deo je da padnete sa stolice. Jedan od mnogih maserpiece momenta na albumu i naravno posle toga pesma se zavrshava sa haotikom erotikom onako bash kako i volimo kod FM, kao i obicno. Ali kolko nas jebu sa tim promenama svaka im cast, kolko je to dobro iskorisceno. Pesma se zavrsava se nekim cudnim zvukom ko hiljadu prokletih dusha koji vriste u daljini u agoniji.

 

Taj isti zvuk se nastavlja i u sledecoj pesmi iliti Anathema Maranatha. Samim tim sto pesma nosi ime albuma ocekivao sam malo siru pesmu sa vecim kontekstom ali na moje razocarenje ne. Nije da je losha pesam(album nema takvu) ali je ono tipichan Fm pesma(sto nije loshe) ali manje od mog ocekivanja neceg novog divljeg. Onaj deo od 3-eg minuta je tolko haotichan da ko da je sa Salvationa uzet. :da: Nachi ko sto rekoh tipicha nFm pesma agresivnost, promena tempa, bolesni clean vokali sa ludim screamom...... mozda je lyric glavni aduto ove pesmo, ko zna videcemo. Mada pesma ima fantastichan zavrsetak kada aroich se dere bez pratjne ikakvog istrumenta "Yes, he shall burn.....", zvuchi mocno i zlo \m/ . I stigli smo da poslednje pesme koja je naj epichnija pesma na albumu prepuna nekih klipova, prekuzija ali naravno mocna pesma samo tako 3-i hajlajt albuma, nekim chudom ova pesma nenormlano podseca na ROM(5:12)ana. Pesma pocinje polako sa sporim udarcima bubnja, pa do sporijeg rifovanja , mesavina screama i cleana pa do veoma epskog momenta oko 2-ugog minuta gde ni manje ni vishe pocinje Djurdjevdan. Ko god da je ubacivao ove silne govore, klipove , chantove u album ima sluha samo tako jel nisu nabacani nego su fantasticno uklopljeni u atmosferu albuma i teku zajendo ko da su oreginalno pravljeni da budu deo Fm-ovg remek dela. Ovaj Djurdjevdan nije izuzetak samo tako dize atmosferu i daje jednu posebnu notu pesmi, izmedju dela Djurdjevdan 1 i Djurdjevdan 2 ide bas prleaz malo josh rifova i josh malo Ariochevog glasa da nam pokaze da je on josh tu i da ga nezaboravimo i onda ide djurdjevdan 2 kao epska zavrsnica ovakvog remekdela. Posle toga polako pesma nestaje u tishinu iz koje nastaju lagani zvuci vetra, i kao zatisje pre i posle bure krece barokni klasicarski momenat koji odvodi ovaj album u neke druge priche ostavljajuci slusaoca zapreprascenog silinom i kvlaitetom ovog albuma.

 

Iz prilozenog nadam se da se vidi da album nema loshe pesme. Iako ce svakom ljubitelj FMa biti zao ssto se zavrsava jedna pricha o Fm ovde zavrshava ili mozda malo ovih 8-am pesama, ja mislim da je taman. Netreba biti nit krace nit duze ovako je savrseno. Album odishe raznolikoshcu, veoma lepim sklopom pesmama i raznim dodacima koji odvaja ovaj album od brda plagijata na BM sceni. Mislim da je za ovakav album bilo vredno cekati 6 godina jel neverujem da ce ikoga razocharati to sto je malo "moderniji" od Salvationa jel ovaj album nosi celu tu atmosferu i prichu FMa. Nachi album me je odusevio smao tako dajem mu cistu 9-ku mozda posle nekog vremena se malo nadrazim i dam mu jachu ali t oce vreme da pokaze, uglavnom i ako volim Salvation i cenim album meni je ov obolje leglo i samim tim mi je ovaj album bolji od predhodnika(moje misljenje). :)

 

Eto tolko od mene, sada samo cekamo tekstove i da to bude slag na ovako ukusnu tortu, sa kojom cemo malo bolje razumeti koncept iza Anatheme Maranthe. XD

Edited by Lunar
  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Odakle su ovi novi klipovi? Na Salvation su bili iz Sedmog pechata i Omen(ono lajanje pasa na drugoj numeri). Nego kad smo kod poredjenja albuma, kroz glavu mi prolaze potpuno drugacije slike. Salvation me vodi kroz doba inkvizicije, crne smrti, zime i snijeznih prostranstava, dok Maranatha evocira slike velikih zega, judejske pustare, svetih(krstaskih) ratova, samoce, kontemplacije.. sjevero-zapadni i jugo-istocni trip :) :) :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Funeral Mist - Maranatha

Saturday 21 February 2009 at 09:31 am

Metal since 1998 has produced a whole lot of favorites that seem to be forgotten six months later. Funeral Mist Maranatha is going to be the latest, although for the next 96 hours people will tell me I'm wrong, stupid, primitive and dumb for thinking that.

 

While the hype on this album is hot, let me say that it's the latest to be overhyped and then forgotten, because unlike foundational black metal -- what the Scandinavians did with the genre in the early 1990s -- this has no organizing principle. It's a number of imitations of successful things from the past thrown in together, which means it has no spine, no soul and no purpose.

 

 

 

In other words, it's the musical equivalent of buying a cheap Mazda and putting ground effects, a spoiler, and a phat stereo into it -- you can't polish a turd enough to make it stop stinking. It's no different than what Dimmu Borgir did when they started making carnival music for those with no attention span. Stuff happens, and then something completely different happens, and nothing ties it together, so after five minutes they add a final-sounding riff and it's a "song." During that "song," it throws in every "different" cliche it can, and tries to be as "diverse" as possible, because there's no plan -- no organization to hold the song together and make it, like all good art, convey something of poetic importance -- so the goal is to distract you for five minutes that, if you put your brain hold, you might consider "enjoying music," later. That abuse of categorical thinking occurs here but in kvlty vndergrovnd extremity, which means that instead of trying to make music to please you, it makes music to remind you how ugly life is.

 

This anti-hero aesthetic worked when Jim Morrison did it because he used it as a springboard for something else: "Hey, I thought I'd mention... your society's falling apart... and I'm here to celebrate the apocalypse, until you figure it out." But people never did. Funeral Mist and their ilk, who are basically Britney Spears styled pop dressed up in distortion and ugliness, use being an anti-hero as a justification. We hate life... life is ugly... we accept you even though you're ugly... come be ugly with us, because all we care about is that you buy the album... -- a ten buck meth whore attitude.

 

The music, which some have compared to Marduk ROM 5:12, is like the fecal playtime of stupid children. There's an introduction to every song, usually a riff that gets heard again played at twice the speed. Then there's a melodic hooky riff. Then there's an updated Pantera riff, in that the drums fall into cadence but the guitar plays that muted strum off-beat speed metal riff style but starts it on the beat, so it doesn't sound quite as bouncy -- I think they hope it's grim. Then more carnival music, where phrases wander all over the place with urgency that people hope makes them seem important, then get grim again for some two-chord blasting so you know This is Serious Ugly Art.

 

Predictably, the album borrows from every black metal band that ever made it big, from most speed metal bands that made it big, and even capitalizes on dumb death metal cliches. Could this thing fucking suck any more? Well -- you can always go lower, like meth whores who don't mind your big dumb friend with AIDS joining in -- but for a band of this stature and potential, it's hard to imagine how people this intelligent can screw up so badly.

 

We -- as metal fans -- should just admit that we want to separate the men from the boys. Metal is mostly failure, with a few peaks when smart people got together and made good music, like the NWOBHM or early black metal or the death metal burst of the late 1980s. The rest of the time, it's kiddie music for simple people who refuse to or cannot mature and face the grim realities of life and yet make something great of them, which is the purpose of art. Do we need songs telling us life is ugly? No, because that's a half-truth. We need songs telling us life is both ugly and beautiful, but that we can make a new kind of beauty by using the ugly to make the greater beauty out of the fact that in life, we get choices, and if we fucking face reality, we can reign supreme in beauty -- even if it is beauty, like metal, made from ugly things like distorted chords and clowns being sodomized noises.

 

Funeral Mist Maranatha is kiddie music. It hasn't grown the balls to have something to say, so it apes the past and throws it all into one big distracting ball of fail so hopefully its audience won't notice for the two weeks they listen to anything before, like bratty kids with cheesy toys, they "get tired of it." This is not metal for grown men and women. There is a way to hold on to your youth, but it's in the spirit that continues to view the world as a playground in which you can make beauty. Funeral Mist instead merge the worst of kiddie brats and disillusioned, embittered old men who make excuses for failed lives and want to drag everyone down into their misery. "Life is ugly," growls the ancient failure. "So you had no choice but to fail, to not grow up, and to be a brat your whole life."

 

Nu-black metal like this latest from Funeral Mist gets a lot of hype because everyone has hopes for it. Stupid kids who will be listening to hip hop in six months hope to socialize by buying things. People who failed at life and so work in the record industry so they can justify having a shitty apartment, a sub-par salary, and a spiritual weather forecast of CONTINUED FAILURE have hopes this album will make them seem hip and get them some cash. Bands like Funeral Mist, who aped better bands and seem to have no ideas of their own, are hoping this will keep them afloat for another year or so, after which point it's back to being hipsters selling novelty releases in record stores.

 

But these hopes are based on lies, and so this latest favorite will be a hype vortex for another week, and then be forgotten, because it has no eternal childlike soul mated to a warlike adult vision which creates the poetic beauty which made black metal worth noticing in a sea of distracting, pointless, disposable kiddie music.

http://www.anus.com/metal

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

ali nisam rekao da su ostale loše :(
Haha, ma zezanje. Zanimljivo kako svi ocrniste drugu numeru. A peta bjese Blessed Curse od 11 minuta, imam osjecaj da bih je lagano odslusao i da traje duplo vise. A to me odma podsjetilo na trip Burzuma - pici jedan rif 20 minuta, a ti zapao u totalnu kontemplaciju i sve ti je super.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...