Jump to content

Recommended Posts

Ајде, реци нам шта волиш од Бодлера ...

 

Лубенице зла?

Литије катани?

Вештачке змајеве?

pa sve. icon_wink.gif .ne izdvajam nista...pomalo i pisem pesme na bodlerovski nacin..

 

icon_cool.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kupih onu zbirku pesama Prevera.

1080 dinara je icon_wink.gif

 

Prelepa je. Samo prevod nije bash sjajniji.

Nekako.... negde je prilichno rogobatno.

 

Zhelim dobar prevod Prevera icon_cry.gif

 

 

DA. da li neko ima neku anallizu/link za Santa Maria della salute- L.Kostica?

 

 

uuuu

uzas kad je prevod sranje. icon_sad.gif

ja nasla Jehudu na engleskom, kontam da to tebe zanima Veronika.

Ipak, lepse je na srpskom.

Aj prepisacu ovih dana, if u wanna.

 

za analizu nemam link, samo svoje beleske icon_wink.gif

 

poz

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Najvise volim Vaska Popu wub.gif

 

...Padni mi samo na pamet

misli moje obraz da ti izgrebu

 

Izidji samo preda me

Oci da mi zalaju na tebe

 

Samo otvori usta

Cutanje moje da ti vilice razbije

 

Seti me samo na sebe

Secanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa

Dotle je medju nama doslo...

 

 

Secam se kad sam davno, davno ustedela kintu za nesto vazno - krenula da kupim i vratila se kuci sa neplaniranim komletom sabranih pesama Vaska Pope u 7 knjiga no.gificon_cool.gif

icon_smile.gificon_smile.gificon_smile.gif

Hteli moji da me oderu, bre.

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ma, Popa je bio genije!

Poznajem jednog njegovog savremenika (kao i Momcila Nastasijevica) koji mi je pricao kako se Popa "provodio" kroz celu halabuku 50-ih i 60-ih i za vreme tvrdokornog komunizma ...

Inace, imam nekoliko njegovih zbirki ali ih nisam sve procitao (na svoju sramotu no.gif ) medjutim, ono sto jesam je zestoko uticalo na mene da se uozbiljim u sopstvenom pisanju i da tome prilazim maximalno koncentrisano.

To zaista dugujem Vasku Popi, kao i cinjenicu da sam od njega i sa njim prihvatio taj minimalisaticki pristup poeziji a koja, opet, ne gubi na svojoj snazi ...

Ma, Vasko Popa - pametnome dosta.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 months later...

PEVAJ, PEVAJ ( Sergej Jesenjin)

 

Pevaj, pevaj! Na kletoj gitari

Prsti tvoji igraju i kruže.

Zagrcnuh se u dimu i jari,

Moj poslednji i jedini druže.

 

Nek ti oči na grivnu ne sleću,

Nit na svilu što blista beskrajno.

Tražio sam u toj ženi sreću,

A propast sam našao slučajno.

 

Nisam znao da ljubav duboka -

Zaraza je, da je kuga… strela.

Prišla je i zaklopljena oka

Banditu je pamet oduzela.

 

Pevaj, druže, nek se vrate dani

I negdašnje naše zore plam.

Nek poljupcem ona druge hrani,

Preživelo đubre, divni šljam.

 

Ah, zastani! Neću da je diram.

Ah, zastani! Ne kunem je ja.

Daj mi da ti o sebi zasviram

Na debeloj žici koja sja…

 

Blista mojih dana kube jasno,

U duši je još zlato starinsko.

Mnoge cure štipao sam strasno,

Mnoge žene u uglu sam stisko.

 

Na zemlji je još istina živa,

Opazih je i ja deč’jim okom:

Ližu kučku dok joj se sok sliva

Svi psi redom, na juriš i skokom.

 

Ljubomoran - zar da sam na tebe?

Zar ovakvog da me snađe jad?

Naš život je - postelja i ćebe

Naš je život - poljubac i pad.

 

Pevaj, pevaj! Ruke neka mašu:

Kobni zamah - kobi će doneti …

Čuj … nek idu svi u … pivsku flašu …

Nikad, druže, ja neću umreti.

 

 

 

 

I jedna preduga, ali vredi prochtiati, pesma.

 

Bukovski

 

 

PONEŠTO ZA PREVARANTE, OPATICE, PILJARE I TEBE

 

Mi imamo sve i mi nemamo ništa

A neki ljudi to rade u crkvi

A neki ljudi to rade kidajući leptire na pola

A neki ljudi to rade u Palm Springsu

Uvaljujući ga nespretnim plavušama sa “kadilak"-dušama

"Kadilaci" i leptiri

ništa i sve

to lice koje se rastapa do poslednjeg daha u podrumu u

Korpus Kristiju

Ima tu ponešto za prevarante, opatice, piljare, i tebe…

 

Nešto u 8 izjutra

Nešto u biblioteci

Nešto u reci

Sve i ništaa

U klanici to dolazi klizeći duž tavanice na kuki

I ti ga njišeš

Jedan

Dva

Tri

I onda ga imaš

Mrtvo meso u vrednosti od 200$

Njegove kosti uz tvoje kosti

Nešto i ništa

Uvek je isuviše rano da se umre i uvek je isuviše kasno

Brazda krvi u bazenskom belilu, to baš nista ne govori

A grobari igraju poker nad kafom u 5 izjutra

Čekajući na gras da bi se spasli od mraza…

Oni ti ništa ne govore

Mi imamo sve i nemamo ništa

Dani sa staklenim ivicama i nepodnošljivim smradom

Rečne mahovine

Gorim od onog od govana

Dani poput šahovske table sačinjeni od pokreta i

Protiv pokreta

Nabubana interesovanja u porazu kao i pobedi

Dani spori poput mazge koja vuče teret na leđima

Ljutita, mrzovoljna i zaslepljena suncem

Putem na kome neki ludak sedi čekajući

Među plavim sojkama i carićima upetljanim u mreže

I nagutanim ljuskavog sivila

Dani vina i vikanja

Tuča po sokacima

Debelih nogu žena koje se takmiče oko tvojih creva

Pokopanih u jaucima

Znakova u arenama za borbu s bikovima poput dijamanata

Koji urlaju od bola

Majko Kapri!

Ljubičica koja izlazi iz zemlje govoreći ti da zaboraviš

Mrtve armije i svoje ljubavi koje su te opljačkale

Dani kada deca govore smešne i genijalne stvari

Poput divljaka koji pokušavaju da ti prenesu poruku kroz

Svoja tela

Dok su im tela još dovoljno živa da prenose i

Osećaju, i trče gore-dole

Bez katanca, i plata, i ideala, i imovine, i

Bubama-nalik-uverenja

Dani kada možeš po ceo dan da plačeš u nekoj zelenoj sobi

Sa zaključanim vratima

Kada možeš da se smeješ svom pekaru jer su mu noge

Isuviše duge

Dani posmatranja žive ograde…

I ništa, i nista

Dani šefova, žutih ljudi sa zadahom iz usta i velikim

Stopalima

Ljudi koji liče na žabe, hijene

Ljudi koji hodaju kao da meldija nije nikada izmišljena

Ljudi koji smatraju da je mudro unajmljivati i otpuštati i

Profitirati

Ljudi sa skupim ženama koje poseduju po 60 jutara zemlje

Koju treba izbušiti ili se njome razmetati

Ili koju zidom treba odvojiti od nekompetentnih

Ljudi koji bi te ubili zbog toga što su ludi

I onda to opravdali jer je takav zakon

Ljudi koji stoje ispod prozora od 12 metara i ništa ne

Vide

Ljudi sa luksuznim jahtama koje plove oko sveta

A ipak ne izlaze iz džepova na svojoj odeći

Ljudi nalik puževima, ljudi nalik jeguljama, ljudi nalik

Puževima balavcima

I još gori

I ništa

Dobijanje poslednje plate u luci, u bolnici, u fabrici

Aviona,

U zabavnom salonu, u berbernici, na poslu koji ionako nisi

Želeo

Porez na prihod, bolest, servilnost, slomljene ruke,

Slomljene glave

Sav nadev ispada napolje poput perja iz starog jastuka

Mi imamo sve i nemamo ništa

Neki to rade dobro jedno vreme a onda popuštaju

Slava ih dokrajčuje ili gađenja ili starost ili nedostatak

Odgovarajuće ishrane

Ili crnilo preko očiju ili deca u koledžu ili novi

Automobili ili kičma slomljena na skijanju u

Švajcarskoj

Ili nova politika ili nove žene ili same prirodne

Promene i raspadanje

Čovek koga si do juše poznavao

S kojim si zajedno rasturio 10. turu

Ili pio 3 dana I 3 noći u podnožju planina Sotut

Koji je sada samo nešto pod carsavom ili krstom ili kamenom

Kako samo odlaze

Kako samo odlaze oni za koje si mislio da nikad neće doći

Dani kao ovaj

Kao tvoj tadašnji dan

Možda kiša pada po prozoru, pokušava da se probije

Do tebe?

Šta vidis danas?

Šta je to?

Gde se nalaziš?

Najbolji dani su ponekad oni prvi, ponekad oni srednji,

A nekad čak i oni poslednji

Prazni komadi zemlje nisu loši

Crkve u Evropi na razglednicama nisu loše

Ljudi u muzejima voštanih figura zamrznuti u svojoj

Najboljoj sterilnosti nisu loši

Užasni su ali nisu loši

Karambol u bilijaru, razmisli o karambolu u bilijaru

I tostu za doručkom, i kafi koja je dovoljno vrela da znaš

Da ti je jezik još uvek tu

Tri germanijuma ispred prozora pokušavaju da budu crveni

I pokušavaju da budu ružičasti

I pokušavaju da budu germanijumi

Nije čudo da žene ponekad plaču

Nije čudo da mazge ne žele da idu uzbrdo

Da li si sada u hotelskoj sobi u Detroitu tragaš za

Cigaretom?

Još jedan dobar dan

Jedan njegov mali deo

I dok bolničarke izlaze sa različitim imenima i različitim

Mestima na koja idu – prelaze preko travnjaka

Neke od njih žele kakao i novine

Neke od njih žele topao tuš

Neke od njih žele muškarca

Neke od njih jedva da uopšte i razmišljaju

Dovoljno i nedovoljno

Svodovi i hodočasnici, pomorandže, slivnici, paprat

Anti-tela, kutije s maramicama…

 

U najčednijem negdašnjem suncu postoji osećaj nežnog

Dima iz urni

I konzervisanog zvuka starih ratnih aviona

I ako uđeš unutra i pređeš prstom preko nadboja prozora

Pronaći ćeš prljavštinu

Možda čak i zemlju

A ako pogledaš koz prozor

Biće opet neki dan

I kako stariš i dalje ćeš gledati

I gledati

Usisavajući pomalo svoj jezik

Aaa-aaa

Nee-nee

Možda

Neki to rade prirodno

Neki opcesno

SVUDA.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Najvise volim Vaska Popu :wub:

 

...Padni mi samo na pamet

misli moje obraz da ti izgrebu

 

Izidji samo preda me

Oci da mi zalaju na tebe

 

Samo otvori usta

Cutanje moje da ti vilice razbije

 

Seti me samo na sebe

Secanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa

Dotle je medju nama doslo...

 

 

Secam se kad sam davno, davno ustedela kintu za nesto vazno - krenula da kupim i vratila se kuci sa neplaniranim komletom sabranih pesama Vaska Pope u 7 knjiga :no::cool:

:):):)

Hteli moji da me oderu, bre.

predivno, predivno, predivno...

meni je definitivno jedan od omiljenih pisaca uopste, isto je nenormalno uticao na mene i na moje pisanje...

mozda imamo isti komplet :) ako je ono sa znamenjima na svakoj zbirci, kao neki mali crtezi...?

ovo su mi neke od omiljenih... ne mogu da nadjem kosti, nije mi tu nepocin-polje :cry::(

 

 

 

Odlazak

 

Nisam vise tu

S mesta se nisam pomerio

Ali tu vise nisam

 

Neka udju

Neka pregledaju neka pretraze

 

Vodenica u senci rebara

Zrelu prazninu melje

Opusci jevtinih snova

U pepeljari se dime

Nisam vise tu

 

Privezan camac njise se

Na crvenim talasima

Par nedozrelih reci

U oblacnom grlu visi

Nisam vise tu

 

S mesta se nisam pomerio

Ali sam vec daleko

Tesko da ce me stici

 

 

Poznanstvo

 

Ne zavodi me modri svode

Ne igram

Ti si svod zednih nepaca

Nad mojom glavom

 

Trako prostranstva

Ne obavijaj mi se oko nogu

Ne zanosi me

Ti si budan jezik

Sedmokraki jezik

Pod mojim stopalima

Ne idem

 

Disanje moje bezazleno

Disanje moje zadihano

Ne opijaj me

Slutim dah zverke

Ne igram

 

Cujem poznati pseci udar

Udar zuba o zube

Osecam mrak celjusti

Koji mi oci otvara

Vidim

 

Vidim ne sanjam.

Share this post


Link to post
Share on other sites

He wishes for the Cloths of Heaven

Had I the heavens' embroidered cloths,

Enwrought with golden and silver light,

The blue and the dim and the dark cloths

Of night and light and the half-light,

I would spread the cloths under your feet:

But I, being poor, have only my dreams;

I have spread my dreams under your feet;

Tread softly because you tread upon my dreams.

 

William B. Yeats

 

Boldirano se nalazi u filmu Ekvilibrijum.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Sta fali romantizmu?! :confused:

 

 

 

"Svetkovina"

 

Sišli smo s uma u sjajan dan,

Providan, dubok, - nama, draga, znan;

I svetkovasmo ocepljenje to

Od muka, sumnje, vremena i sto

Rana što krvave ih vređao je svet:

Ljubavi naše plav i nežan cvet.

 

I opet sila zgrnulo se seta

U bolnički nam mirisavi vrt;

Posmatra gde se dvoje dragih šeta,

Srećno, i hvale onaj život krt

Što ostavismo. Daleko od njih

Sad smo, a oni žale mir naš tih.

 

Oni baš ništa nisu znali šta

Dovede tu nas. - U cveću smo išli,

Slaveći strasno osećanja ta,

Zbog kojih lepo sa uma smo sišli.

U novom svetu dobro nam je sad,

A svet o njemu dobro i ne sluti;

 

Sumnja u ljubav - najteži nam jad -

Mino i čase blažene ne muti.

Iz prošlih dana ljubav i znak njen

- Spojenost srca - ostala nam još

Naš život ovde svetao je tren,

Srdačan, krotak. Onaj život loš

 

U kome znanci, rodbina ostaju,

Nevinost našeg ne poznaje sveta;

Životno vino, srž nedostaju

Njima, a glava njihova im smeta.

A naših srca jedan isti zvuk

Beleži draži i vremena huk.

 

Jer mi smo davno, verna draga, - je li? -

Iskidali konce što nas vežu

Za prostor, vreme, tonove i boje,

- Lance života što zveče i stežu;

Jer mi smo možda, sami tako hteli

Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.

 

I gledaju nas zato što idemo

U košuljama belim parkom ovim,

Gde bolnički se miris širi jak;

Ne znaju dražisa životom novim,

Ljubavi naše neumrle znak.

... Gle! očima im trepti rosa nemo...

 

Sima Pandurovic

Share this post


Link to post
Share on other sites

Au....10 strana od mog poslednjeg pojavljivanja :)

Ali,prochitala sam sve,i uzivala sam...

Sutra postujem neshto...recimo malo Miljkovica again

za sad evo jedna njegova lepa misao:

 

 

...Ne postoji nebo koje je plavo,

to je samo eksplozija nasheg iznenadjenja nad prazninom... :wub:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 4 weeks later...

And suddenly, the miracle happens. I look across at the woman who has just made some coffee and is now reading the newspaper, whose eyes look tired and desperate, who is her usual silent self, who does not always show her affection in gesures, the woman who made me say yes when I wanted to say no, who forced me to fight for what she, quite rightly, belived was my reason for living, who let me set off alone because her love for me was greater even than her love for herself, who made me go in search of my dream: and, suddenly, seeig that small, quiet woman, whose eyes said more than any words, who sas often terrified inside, but always courageous in her actions, who could love someone withour humbling herself and who never ever apologized for fighting for her man-suddenly, mu fingers press down on the keys.

 

"The Zahir" - paulo coelho

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pesma Desanke Maksimovic iz muskog ugla:

 

"Po rastanku"

 

Reci mi sad, kada već prošlo sve je:

časi bolni i dani dragi, lepi;

kad novi bol se starom bolu smeje;

od reči tvojih kad duša ne strepi, -

reci, da l' te je moja

tuga bolela

nekad, kad sam te mnogo,

mnogo voleo?

 

Reci mi sad, kad me ne voliš više:

kad ti se prošloj ruga nova sreća;

i kad se dana koji nekad beše

duša ti samo kad me vidiš seća, -

reci, da l' te je moja

radost bolela

jednom, kad nisam više

tebe voleo?

 

Nekad sam bio dobar i mlad

i poverljiv i pun nade,

nekada pre;

ti si mi tada reći mogla

beskrajno mnogo, o kako mnogo

sa reč i dve.

 

Spokojni bili su dani moji,

a ti si srcu mi prva koja

beše draga,

pa iza svega što si mi rekla,

katkad surovo, katkada meko,

ostao je trag.

 

Sad srce moje bije tiše:

već manje volim, a znam više

nego pre;

već sad mi ne bi reći mogla

onako dosta, onako mnogo

sa reč i dve.

 

I kad bi danas prišla meni

i htela reči davno rečeni'

buditi draž,

u srcu mome šaptao bi neko:

da sve što si mi ikada rekla,

bila je laž.

 

O, kad bi znala ti kako je meni

što neću više smeti

ni u proleće, kad trava zeleni,

ni kada cveta leti,

doći ti sutonom, dok tuga raste.

 

O, kad bi znala ti kako je duši

kad zadnje drveće mre

i zadnje lišće žalosno pevuši,

što neće moći kao pre

reći ti svoje jesenje plašnje.

 

O, kad bi znala ti šta srce skriva

kad oko zalud traži.

O, kad bi znala ti kako jednolik biva,

bez boje i bez draži,

svaki dan kada te video nisam.

 

 

IPB Image

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...