Jump to content

Srednjovekovna Srbija


Natasha!

Recommended Posts

icon_smile.gif Vidim da su Milutin i Simonida izazvali dosada najvece interesovanje... Evo jos par veoma interesantnih detalja iz Milutinovog privatnog zivota icon_rockdevil.gif

 

Kralj Milutin, po jednima, beše vrlo lep i ljubazan covek, hrabar i vican boju, više ratnik nego diplomata, a po drugima, njegove oci imale su nešto lukavo i požudno, a on je bio ambiciozan, uvek znao šta hoce... Istoricari ni danas ne mogu da se slože koliko puta se ženio, nisu saglasni ni o redosledu, pa ni o imenima supruga, ni koja deca su mu iz kojih brakova. Vizantijska princeza Ana imala je 12 godina kad su mu je ponudili za ženu, a cuvena Simonida, 5.

Kralj Milutin je narocito sablažnjavao savremeni svet svojim postupcima prema ženama. icon_twisted.gif

Još dok je bio kraljevic, Milutin je imao primamljivu ženidbenu ponudu od vizantijskog cara Mihaila VIII Paleologa. Car je odlucio da svoju drugu kcer Anu pošalje kralju Srbije Stefanu Urošu da bi je udao za njegovog drugog sina Milutina... Pošto su završeni medusobni dogovori, pošalje u poslanstvo jerarha (patrijarha), a s njim i kcer sa velicanstvenom carskom svitom. (Ana je u to vreme imala oko 12 godina). Carica Teodora je pripremila kceri velicanstvenu pratnju, uz svu raznovrsnu carsku raskoš. Po dolasku u Srbiju, shvatili su da mladjani Milutin, vec ima zenu... (zeznuti Paleologe no.gif )

 

Za kralja Milutina bile su udate: srpkinja Jelena, vizantijska princeza Tesalka, Madarica Jelisaveta, koja mu je bila prija i koju je oteo iz manastira, mrred.gif bugarska princeza Ana i vizantijska princeza Simonida (a neke iluzije na vezu Milutina sa Simonidinom majkom, caricom Irinom Jolantom, sasvim su jasne). no.gif

Tesalka, kojoj ni ime nije utvrdeno, verovatno se veoma kratko zadržala u Srbiji. Pre braka sa Tesalkom, Milutin bio oženjen Srpkinjom vlastelinskog roda koja se zvala Jelena. Oslikana u Ðurdevim Stupovima, 1282. godine, ova Jelena je, moguce, bila napuštena iste godine radi kraljevog braka sa kcerkom Jovana Andela.

U drugoj polovini ili krajem 1283. godine i Tesalka je vracena ocu.

Prognanu Tesalku smenila je Madjarica Jelisaveta. Svi izvori se slažu da je u pitanju bila kratka ali strasna ljubav i naglašavaju da je kralj Milutin zaveo svoju priju, icon_twisted.gif rodenu sestru Kataline, supruge njegovog starijeg brata Dragutina. no.gifno.gif Neobicno je bilo to što je Jelisaveta još od detinjstva bila opatica u manastiru na Margitinom ostrvu kod Budima.Milutin se sa ovom kaludericom, svojom prijom, našao kod svog brata Dragutina, da ju je zaveo i oženio se njome. Nicifor Grigora, opet, istice da se srpska crkva opirala tome braku zbog toga što je mlada bila kaluderica i zbog toga što su Milutin i ona bili u srodstvu. wallbash.gif

"Milutin se", piše Jirecek, "posle izvesnog vremena rastavio i sa ovom ženom plemenitog madarsko-kumanskog porekla (pre 1284), ali je kod sebe zadržao njenu malu kcerku. icon_mad.gif Kada je Jelisavetu otpremio bratu, madjarskom kralju Ladislavu IV, kralj Milutin se, vodjen politickim razlozima, poceo da približava bugarskom dvoru. Njemu je bio potreban saveznik te 1284. godine, u vreme velikih uspeha u odmeravanju snaga sa Vizantijom, radi razvijanja ofanzive u Makedoniji i Tesaliji. A savezništvo je, po oprobanom obicaju, potvrdeno brakom kralja Milutina sa kcerkom bugarskog cara Georgija I Tertera. NJeno ime, Ana, poznato je iz Pljevaljskog Trebnika. U Trebniku je, naime, uz Milutina navedena kraljica, "cedoma" (deca) i ostali clanovi kraljevske kuce.

Brak izmedu kralja Milutina i Bugarke Ane Terter trajao je, izgleda, prilicno dugo. Moguce je da se Milutin razveo pre 1296. godine, jer u manastiru u Arilju, oslikanom te godine, Ana nije predstavljena u kompoziciji na kojoj Hrist blagosilja Milutina, Dragutina i Dragutinovu suprugu Katalinu.

Zanimljiva je bila dalja sudbina Bugarke Ane Terter, pretposlednje supruge kralja Milutina. Pošto je upucena kao talac u Carigrad, ona se (1300. godine) udala za despota Mihaila (Dimitrija) Andela zvanog "Kutrul" (Celavac). Ovaj epirski despot bio je poznat po tome što se prvi put oženio princezom Anom, kcerkom cara Mihaila VIII, onom istom nesudjenom nevestom srpskog tada princa Milutina.

Kao što je bilo teško utvrditi broj i dužinu Milutinovih brakova i redosled ženidbi, isto tako je istoricarima bilo teško da utvrde sa kojim suprugama su radjana Milutinova deca. Milutinovi sinovi, Stefan i Konstantin, jedno vreme nisu bili priznati od strane vladara susednih pravoslavnih zemalja ni od strane katolickog Zapada. Stefan (Decanski) bio je u braku sa Teodorom, kcerkom bugarskog cara Smilca, a kcerka Ana (Neda) udata je za potonjeg bugarskog cara Mihaila Šišmana. Sa Madjaricom Jelisavetom Milutin je imao kcer Zoricu (Caricu) i u vreme kada je sa Latinima sklapao sporazum protiv Vizantinaca, on je ovu svoju kcerku bio obecao francuskom kralju Karlu Valoa Mladjem...

Na kraju XIII veka stari srpski kralj Milutin vec ima nove bracne planove. Podsticaji su opet došli iz Vizantije.

 

Otkako je kralj Milutin, oduzeo 1282. godine Vizantincima Skoplje, upadi Srba u vizantijske oblasti nisu više prestajali. Godine 1297. Vizantinci su najzad preduzeli protivnapad, ali i ovaj poslednji napor, ostao je uzaludan. Tada je Adronik II rešio da se sa Srbima nagodi i ponudio je kralju Milutinu ugovor o miru i brak sa svojom sestrom Evdokijom, udovom trapezuntskog cara Jovana. Veza sa Vizantijom pružila bi Milutinu podršku u borbi sa bratom Dragutinom, a brak sa vizantijskom princezom mnogo bi podigao njegov ugled.

Careva sestra se grozila veze sa kraljem i nije htela da se pred njom spominje; bio bi to bio (kralju Milutinu) vec cetvrti (možda i peti) brak... Pošto je Jevdokija brak s njim odbijala iz dna duše, a kralj je ozbiljno nastojao na svom zahtevu i potkrepljivao ga je ne malim pretnjama, car je bio prinuden da kralju skrene pažnju na svoju kcer Simonidu, koja je bila u uzrastu od pet godina. Kralj bi je uzeo sebi da je odgaja dok ne dode u zakonito doba za brak (tada se 12 godina smatralo punoletstvom) i postane supruga."

Pregovori o braku izmedu Milutina i Simonide trajali su mesecima.Okoncani su uoci Uskrsa 1299. godine. Smirio se i vizantijski patrijarh koji je dugo odbijao da potvrdi bracni ugovor izmedu ostarelog kralja i maloletne princeze i u znak protesta nije izlazio iz manastira Pamakariste. Kad je car Andronik II uspeo da odobrovolji patrijarha, saopšteni su uslovi pregovora. Poništeni su svi prethodni Milutinovi brakovi, a srpski kralj je dobio u miraz sve vizantijske zemlje koje je prethodno vojnicki osvojio. icon_biggrin.gif Zauzvrat, Vizantinci su, kao zalog postojanosti ove bracne zajednice, dobili taoca - bivšu Milutinovu ženu, Bugarku Anu Terter. Da bi primio carsko dete, Milutin je pohitao ka Vardaru, gde je, na sredini reke, izvršena razmena. Mala Simonida stigla je sa velikom i raskošnom pratnjom. Georgije Pahimer beleži da je zatim "ohridski arhiepiskop Makarije odslužio uobicajene službe, ona (Simonida) je primila uobicajene casti, a sam kralj je primio carevu kcer više nego kao suprugu. Jer, docekao ju je blagonaklono, ne na konju kao što je bio obicaj docekivati, nego sjahavši kad je prilazila, to jest kao pred gospodaricom a ne pred suprugom."

Milutin se na sever proširio sve do Macve, držao je Rudnik i Beograd. Ratovao je sa Dubrovcanima, osvojio Drac, pa ga posle izgubio. Na jugu je osvojio Skoplje, i držao Makedoniju do Velesa i Štipa. Na istoku je osvojio Branicevo. Držao je Debar i dobar deo Albanije. Papa je pozivao vlastelu da se dižu na rat "protiv okorelog šizmatika". Na zapadu je ratovao sa vlastelom bana Pavla Bribirskog. Dugo je ratovao oko krune protiv starijeg brata Dragutina. Oslepeo je sina Stefana Decanskog, kad mu se pobunio. Pre Dušana donosio je zakone. U posedu je imao sedam rudnika srebra. U najamnickoj vojsci imao je cak i Špance. biggrin.gif

Simonida je, pak, cesto bezala od matorog muza ph34r.gif

Poslednji put, kada je bila u uzrastu od 22 godine. "Uplašena da ne bude po povratku ubijena od strane muža, koji je uvek bio podozriv prema njoj a sada još i raspaljen velikim gnevom, smislila je da obuce monašku odecu i tako pobegne od zajednickog života s njim. Nije se usudivala da to ucini dok je kod oca boravila, da ga ne bi izložila optužbi zbog javnog saucesništva... Boraveci (u Seru) više dana tajno je od nekog kupila monašku rizu i obukla je jedne noci. Tako se sledeceg dana nenadano pojavila pred Tribalima koji su je pratili, i izazvala kod njih ne malo zaprepašcenje i zbunjenost, tako da su iz straha od gospodara hteli ne-što strašno protiv nje preduzeti. Naime, ili da joj poderu rizu i da je protiv volje odvedu njenom mužu, ili kao drugu mogucnost, da je ubiju, da ne bi živa, stanujuci veoma daleko od svoga muža, mucila njegov duh žestokim bolovima. Ali, njen polubrat, sin druge majke despot Konstantin, koji je takode bio prisutan, preduhitrio je te planove i ispravio njenu lakomislenost, sluteci da bi kralj (Milutin) veoma rdavo primio to što se desilo. On joj je, prišavši silom, poderao rizu i obukao uobicajenu njenu odecu. Zatim je predao Tribalima i naredio im da je što je moguce brže odvedu, iako se ona opirala i plakala." Cetiri godine posle ovog dogadaja, umro je srpski kralj Stefan Uroš II Milutin. Preminuo je iznenada, 29. oktobra 1321. godine, u dvorcu Nerodimlje na Kosovu. Veliki vladalac, piše Konstantin Jiricek, imao je "rastrovan život u porodici." Odmah posle njegove smrti izbiše veliki nemiri. O presto su se borila tri pretendenta: Milutinovi sinovi Stefan i Konstantin i Dragutinov sin Vladislav. Tudi najamnici - Kumani, Tatari, Turci vojevali su jedni protiv drugih. Na putu od Nerodimlja do Milutinovog prvog pocivališta, manastira Banjske, ratnici su uznemirili i sprovod tela kralja kojim je rukovodio episkop Danilo.

Udova, kraljica Simonida vratila se u Carigrad, gde je boravila u hramu Presvete Bogorodice. Dve i po godine posle Milutinove smrti poslala je iz Carigrada u Srbiju skupoceno kandilo i zlatotkane pokrove za kraljev posmrtni odar. Posle toga se zamonašila i stupila u manastir Svetog Andrije.

 

Nevezano za sve sto napisah i dobro se preznojih pritom huh.gif , navescu jednu, po mom misljenju, veoma bitnu cinjenicu.

Milutin je podigao više crkava nego svi Nemanjici zajedno: 42 icon_da.gif . Gracanicu, remek delo srednjo-vekovne arhitekture, Banjsku, koju su Turci srušili, Bogorodicu LJevišku u Prizrenu, glavnu crkvu u Hilandaru, crkvu u okviru Studenice, tri crkve u Solunu, crkvu u Carigradu, manastir u Jerusalimu... Pa ipak, njegove mošti pocivaju u crkvi koja nije njegova zadužbina, Hramu Svetog Kralja, u Sofiji.

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Gracanica 1315 Pristina,

prepoznaje se po dvostruko

upisanom krstu (krovna masa se

stepenasto uzdize)

freske: Milutin i Simonida, sv Jovan

Krstitelj

 

Banjska 1312-1318 kod Kosovske Mitrovice

prepoznaje se po tome sto vestibili

dostizu visinu glavnog broda, i

sarenoj (crveno bela kvadratna polja)

fasadi

 

Bogorodica Ljeviska 1309 Prizren,

Cini mi se da je sazidana na ostacima

starog hrama

freske: Milutin

 

 

Vavedenje Presvete Djeve Bogorodice, 1293 u Hilandaru

 

Crkva sv Joakima i Ane (Kraljeva crkva), 1314

u Studenici

prepoznaje se po tome sto je osnova hrama kvradratna

freske: Rodjenje Bogorodice, Vavedenje Bogorodice

 

Staro Nagoricane, 1313 Kumanovo

 

icon_uhoh.gif

 

Prsoh 100%

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Narodno svetilište postao je i jedan bor u Nerodimlju koji je, po predanju, zasadio sam kralj Milutin. Narod se okuplja kod bora na sabor o Uskrsu.

 

Kralj Milutin preminuo je 29. oktobra 1321. godine, u svom dvorcu Nerodimlje na Kosovu. Sahranjen je u njegovoj najznacajnijoj zadužbini - manastiru Banjska. Oko 1389. godine, zbog nepovoljnih politickih prilika, mošti kralja Milutina prenesene su iz Banjske u rudarsko mesto Trepcu, a odatle, oko 1460. godine, u Sofiju, gde se i danas nalaze.

Okružen lipama i brezama, u središtu Sofije nalazi se jedan od najlepših pravoslavnih hramova u Bugarskoj crkva Svete nedelje, u kojoj pocivaju mošti srpskog sveca i kralja Stefana Uroša II Milutina. Nije poznato kada je ova crkva sagradena; prvi pomen o njoj zabeležen je 1578. godine, a tokom osmanlijske vlasti više puta je rušena i obnavljana, da bi, za vreme velikog požara, 1863. godine, izgorela do temelja. Carigrad je dozvolio da se na istom mestu podigne novi hram koji je po relikviji, Milutinovim moštima, dobio novo ime Crkva Svetog kralja. Za vreme vencanja jednog clana carske porodice, 16. aprila 1925. godine, crkva je gotovo do temelja razorena eksplozijom koju su podmetnuli bugarski komunisti, a kada je, 1935. godine, obnovljena vraceno joj je ime Sveta nedelja.

Tako su mošti srpskog kralja, koji je proživeo buran ovozemaljski život, na dramatican nacin preživele požare i razaranja i ostale kao svetinja sve do dana današnjih.

Koliko Bugari poštuju srpskog i svog sveca, Svetog kralja Milutina, najbolje svedoci cinjenica da su njegove mošti (bez glave i desne ruke) smeštene u prelepom izrezbarenom i oslikanom civotu, desno od ikonostasa. Preko moštiju, tokom cele godine, vernici polažu paketice sa ispisanim imenima koje, posredstvom Svetog kralja, namenjuju svojim mrtvima. Uoci svakog 30. oktobra, dana Svetog Milutina, sveštenici crkve Svete nedelje iznose mošti iz kovcega i unose ih u oltar. Tu ih preoblacei tokom cele noci održava se bdenije. Belo platno na kojem su Milutinove mošti ležale protekle godine sece se na sitne komadice i deli narodu, za zdravlje i isceljenje bolesnih. Svecanu jutarnju liturgiju, 30. oktobra, obavezno služi vladika, a prepunom crkvom odjekuje pesma: "Sveti bogovencani kralje Stefane, moli Boga za nas". Posle toga sakupljenom narodu se obraca arhijerej govorom o Svetom kralju Milutinu i njegovim zaslugama za srpski narod i pravoslavlje.

Zanimljivo je da se u Bugarskoj cuvaju mošti samo dvojice pravoslavnih svetaca - kralja Milutina i pustinjaka - cudotvorca Ivana (Jovana) Rilskog, takode srpskog svetitelja.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Gracanica 1315 Pristina,

prepoznaje se po dvostruko

upisanom krstu (krovna masa se

stepenasto uzdize)

freske: Milutin i Simonida, sv Jovan

Krstitelj

 

Banjska 1312-1318 kod Kosovske Mitrovice

prepoznaje se po tome sto vestibili

dostizu visinu glavnog broda, i

sarenoj (crveno bela kvadratna polja)

fasadi

 

Bogorodica Ljeviska 1309 Prizren,

Cini mi se da je sazidana na ostacima

starog hrama

freske: Milutin

 

 

Vavedenje Presvete Djeve Bogorodice, 1293 u Hilandaru

 

Crkva sv Joakima i Ane (Kraljeva crkva), 1314

u Studenici

prepoznaje se po tome sto je osnova hrama kvradratna

freske: Rodjenje Bogorodice, Vavedenje Bogorodice

 

Staro Nagoricane, 1313 Kumanovo

 

icon_uhoh.gif

 

Prsoh 100%

Jel ti ides u IIIbgd?

Share this post


Link to post
Share on other sites

men se chini da stanovnici duklje originalno nisu bili srbi...

 

U pravu si.

Zeta se nalazila u primorju, tako da je tu bio izražen uticaj romanske kulture, a bila je, osim srpskim življem, naseljena i brojnim romanskim i arbanaskim stanovništvom koje je imalo i prilican politicki uticaj. Zeta je jedno vreme nosila ime Dioklitija ili Duklja, to je bio naziv za srednjovekovnu oblast koja se prostirala od Boke Kotorske do reke Bojane (ovo ime potice verovatno od imena rimskog grada Doclea ili možda od naziva ilirskog plemena Docleatina). Sam naziv Duklja je u upotrebi od X veka i negde od XI veka ova se oblast pocinje nazivati Zetom. Naziv Duklja (Dioklitija) se kasnije samo upotrebljava u vladarskim titulama.

Oko 1077. godine Zeta je uzdignuta na rang kraljevine time što je rimski papa Grgur VII odobrio da se knez Mihailo kruniše za kralja. Istovremeno, kralj Mihailo je radio i na tome da Zeta dobije samostalnu arhiepiskopiju, što je na kraju, 8. januara 1089 urodilo plodom tako da je u Baru osnovana zetska (Dukljanska) arhiepiskopija. No, tada vec nije vladao Mihailo, vec njegov naslednik Bodin. Barska arhiepiskopija je imala prilicno veliku nadležnost i kontrolisala je episkopije u Baru, Skadru, Drivastu, zatim pulatsku episkopiju, srpsku, bosansku i trebinjsku, a i svi manastiri u zemlji bili su pod njenom kontrolom. Zahvaljujuci ovome katolicki uticaj je bio izuzetno jak, tako da mnoge oblasti u Zeti nisu imale uopšte pravoslavnog sveštenstva. Da je uticaj rimske kurije bio veliki vidi se i iz toga što su sva dokumenta pisana iskljucivo na latinskom jeziku. Samo stanovništvo u Zeti nije bilo homogeno, buduci da se ova država nalazila na granicama razlicitih plemena, koja se jesu mešala, ali koja su i zadržavala mnoštvo svojih plemenskih obicaja.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Odlichna tema user posted image

 

Da i ja dam svoj doprinos a vezano za srednjevekovnu Srbiju 233.gif

Poshto sam skoro "vrshio istrazivanje" na temu tvrdjava u Srbiji i Balkanu, izdvojio bih par textica...

 

-------------------------------------------

 

Tvrdjava Smederevo:

user posted image

 

I josh dobrih fotki

 

Podignuta: 1428 - 1430 od strane Djuradja Brankovica

 

Info: Smederevska tvrđava nalazi se na desnoj obali Dunava, na ušću reke Jezave u Dunav. Tvrđava je podignuta u periodu od 1428. do 1430. godine, u doba vladavine despota Đurđa Brankovića, sa namerom da u nju smesti sedište civilne i crkvene vlasti. Predstavlja najmonumentalniji spomenik vojnog karaktera u Srbiji i jedno od najvećih srednjovekovnih utvrđenja. Služio je kao glavno uporište protiv turskih napada, a kada je 1459. godine pao u ruke Turaka, to je u isto vreme značilo i kraj srpske srednjovekovne države. Smederevo je postalo glavni grad Smederevskog sandžaka, važno strateško uporište i trgovačko središte.

 

Dunav, Jezava i Petijevski potok uslovili su trougaonu osnovu tvrđave, podeljene na Mali i Veliki grad. Posebno je obraćena pažnja na bedeme prema kopnu, lako pristupačnoj strani, gde ima najviše kula. Mali grad je posebno utvrđen vladarski dvor, okružen vodom, a u Velikom gradu nalazi se kompleks mitropolije i objekti za stanovništvo. Mali grad opasuje šest kula, od kojih je na jednoj sačuvan natpis o despotu Đurđu i vremenu podizanja, a Veliki grad opasuje devetnaest kula. Kule su široke oko 11 metara, a visoke 20 metara i bile su obezbeđene topovima. 1480. godine Turci su dozidali po jednu kulu na sva tri ugla, kao i kulu na sredini varoškog bedema. Grad kao celina je imao osam kapija, od kojih je ona na dunavskom zidu služila za prolaz plovnih objekata.

 

Smederevska tvrđava je jako oštećena u toku II svetskog rata, kada su 1941. godine u velikoj eksploziji municije i bombardovanju (1944. godine) stradale zidine i kule.

 

 

 

------------------------------------------------

 

Golubac:

user posted image

 

Podignuta: pochetkom XIII veka

 

Info: Istorijski izvori prvi put pominju golubac 1335. godine, kada je bio tvrđava sa ugarskim vojničkim garnizonom. Veruje se da je grad osnovan dosta ranije, ali je danas nemoguće utvrditi kada je to bilo, niti ko su bili graditelji.

Tvrđava Golubac predstavlja jedan od najbolje očuvanih utvrđenih srednjevekovnih gradova u Srbiji. Nalazi se na stenovitoj padini, na samom ulazu u Đerdapsku klisuru, a svojim najnižim delom malo ulazi u Dunav. Veruje se da je sazidana početkom trinaestog veka. Sastoji se od dugačkih zidina nepravilnog oblika, koje povezuju devet masivnih kula. U istoriji su se, u vladavini Golupcem, smenjivali Madjari, Srbi, Austrijanci i Turci. Uprkos mnogim velikim bitkama koje su se ovde odigrale, Golubac je i danas u prilično dobrom stanju, i predstavlja veoma interesantan lokalitet.

 

Tvrđava Golubac predstavlja ostatak nekadašnjeg utvrđenog grada. Sastoji se od devet kula, visine između 20 i 25 metara, međusobno povezanih bedemima prosečne visine od oko 3 metra, koji dostižu i do 2 metra debljine. Pet kula pripadaju prvoj, najstarijoj fazi izgradnje tvrđave, dok su ostale četiri dodate kasnije.

 

U donjem delu grada, na obali Dunava, vidljivi su ostaci nekadašnje palate, a uzvodno od nje Turci su dodali nisku osmostranu kulu kako bi zaštitili grad sa zapadne strane i obezbedili pristanište. Glavni ulaz u grad bio je na zapadnoj strani. Kod Golubačke tvrđave, Dunav dostiže širinu od 6 do 8 kilometara, praveći tako ogromno jezero, u čijoj se sredini nalazi veliko ostrvo.

------------------------------------------------------------------------------------

 

Maglich (moja omiljena):

user posted image

user posted image

 

Podignuta: verovatno tokom XIII ili početkom XIV veka

 

Info: U mnogo starije tvrđave spada, na primer, Maglič, smešten na jednom visokom brdu u klisuri reke Ibar, na desnoj obali reke Ibar. U narodu je poznatija kao Jerinin grad. Opasan je kamenim zidinama debelim 2m i dugačkim 270m. Glavna donžon kula visoka je 20m, a ostalih sedam kula 12m.

Ova tvrđava podignuta za odbranu manastira Žiče i Studenice. U Maglič se ulazi kroz veliku drvenu kapiju. U dvorištu su ostaci male crkve svetog Đorđa, palate arhiepiskopa Danila koji je ovde osnovao monašku školu, zatim cisterni za vodu i vojničkih prostorija. Grad je sa tri strane zaštićen okukom Ibra, a sa četvrte rovom dubokim 15m.

 

Za Maglich da dodam, da je tvrdjavu moguce videti kada se putuje Ibarskom magistralom, pa kad se prolazi Dolinom Jorgovana, mogu se sasvim jasno videti bedemi (koji su extra osvetljeni noci) i shanas sa jedne strane, i mnogo je lep prizor...

 

I jedna pricha u vezi Doline Jorgovana:

Kada je iz ljubavi prema francuskoj princezi Jeleni Anžujskoj srpski kralj Uroš I odlučio da celu ibarsku dolinu od Kraljeva do Raške zasadi mirisnim jorgovanom, nije ni slutio da će taj njegov dar potrajati i danas. Legenda kaže da je ovo uradio da bi pripitomio i ulepšao sure litice doline i buduću kraljicu podsetio na rodnu Provansu. U braku sa Urošem I, trećim sinom Stefana Prvovenčanog, Jelena je rodila dva sina, Dragutina i Milutina. Zbog svoje dobrote i plemenitosti srpski narod ju je prihvatio, a crkva je kasnije kanonizovala kao sveticu. U njenu čast se već deset godina početkom maja održava manifestacija međunarodnog karaktera "Dolina jorgovana", kada sem Kraljeva ožive i srednjovekovni grad Maglič i manastir Žiča. Milioni strukova jorgovana tada su u punom cvatu, pa ovaj kraj postaje mesto izuzetne i u svetu retke prirodne lepote.

 

Tokom manifestacije "Dani Jorgovana" organizovane su posete Maglichu... Nazalost, nisam imao prilike da posetim zamak mada mi je to dugogidshnja zelja no.gif

 

-------------------------------------

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Izostavio si moju omiljenu tvrdjavu icon_cry.gif

 

Sabacka tvrdjava

user posted image

 

Tokom Srednjeg veka, na mestu današnjeg Sapca postojalo je slovensko naselje pod imenom Zaslon, što je oznacavalo breg, uzvišenje, ili zaklon od vodenih nepogoda. Postojanje ovog naselja zabeleženo je u dubrovackim spisima iz 1454. godine.

U drugoj polovini XV veka, posle pada tadašnje Srbije pod tursku vlast, Turci ovladavaju i ovim krajevima. 1470. godine na pogodnom mestu, gde se obala Save blago uzdize, a nedaleko od usca recice Kamicak u Savu, Turci podizu tvrdavu, ne mnogo veliku po dimenzijama, ali snaznih i visokih bedema. Sa kulama isturenim prema Savi ona je, kroz vekove, predstavljala snazno uporiste prema turskom suparniku u borbi za prevlast na Balkanu-Ugarskoj, i kasnije Austrougarskoj. Turci novo-sagradjenoj tvrdjavi i gradu koji je oko nje nastajao, daju ime Bejerdelen, što u prevodu sa turskog znaci "onaj koji udara sa boka". Tako lociran i utvrdjen grad, bio je znacajna turska ispostava iz koje se moglo lako upadati u ugarsku teritoriju, kontrolisati saobracaj Savom i vrsiti uspesno niz drugih vojnih funkcija.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zanimljivo... Kontaktirao sam par ljudi, medju kojima i profesorku geografije, pa i jednog lika iz Shapca, i niko se nije setio te tvrdjave icon_smile.gif

 

Hvala, taman cu i nju da ubacim u svoj spisak tvrdjava u Srbiji 233.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kontaktirao sam par ljudi, medju kojima i profesorku geografije, pa i jednog lika iz Shapca, i niko se nije setio te tvrdjave icon_smile.gif

 

Bolje da si kontaktirao prosecnog posetioca muzickih festivala icon_smile.gif

 

Bas u okviru Tvrdjave se odrzava "Sabacki letnji Jazz&Blues festival"

 

user posted image

 

(Btw - prosle godine (26,27, i 28. avgusta) -

7 koncerata (Van Gogh, Disciplin A Kitschme, J.U.S.T., MistakeMistake, Kristali, Darko Rundek, Vlatko Stefanovski))

 

A sto se tice lika iz Shapca, bojim se da je neko seljace iz okoline, koje se lazno predstavlja ph34r.gif , pa i tad mi je sumnjivo no.gif

Ok, ok, znam da je offtopic.gif

 

Vracamo se na temu...

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Na danasnji dan...

 

user posted image

Milos Obilic

 

Bitka na Kosovu, 1389. godine zavrsena je bez pobednika - obe su vojske iskrvarile i posustale. Ginu i Lazar i Murat. Ali ipak, boj na Kosovu je dobijen - ne za Srpsku drzavu koja je uskoro pala u turske ruke – već za Evropu, koju je telima svojih junaka spasila od prvog i najstrasnijeg naleta turske najezde...

 

 

"Кад ујутру јутро освануло

И градска се отворише врата,

Тад ишета царица Милица,

Она стаде граду код капије:

Ал' ето ти војске на алаје,

Све коњици под бојним копљима,

Пред њима је Бошко Југовићу

Нa алату, вас у чистом злату,

Крсташ га је барјак поклопио,

Побратиме, до коња алата:

На барјаку од злата јабука,

Из јабуке од злата крстови,

Од крстова златне књиге висе,

Те куцају Бошка по плећима;

Примаче се царица Милица,

Па ухвати за узду алата,

Руке склопи брату око врата,

Па му поче тихо говорити:

"О мој брате, Бошко Југовићу,

Цар је тебе мене поклонио

Да не идеш на бој на Косово,

и тебе је благосов казао

Да даш барјак коме тебе драго,

Да останеш са мном у Крушевцу,

Да имадем брата од заклетве."

Ал' говори Бошко Југовићу:

"Иди,сестро, на бијелу кулу;

А ја ти се не бих повратио,

Ни из руке крсташ барјак дао,

Да ми царе поклони Крушевац;

Да ми рече дружина остала:

- "Гле страшивца Бошка Југовића!

Он не смједе поћи у Косово

За крст часни крвцу прољевати

И за своју вјеру умријети!"

Пак проћера коња на капију.

Ал' ето ти старог Југ-Богдана

И за њиме седам Југовића,

Све је седам устављала редом,

Ал' ниједан ни гледати неће.

Мало време затим постајало,

Ал' ето ти Југовић-Војина,

И он води цареве једеке,

Покривене сувијем златом,

Она под њим ухвати кулаша,

И склопи му руке око врата,

Па и њему стаде говорити:

"О мој брате, Југовић-Војине,

Цар је тебе мене поклонио,

И тебе је благосов казао

Да даш једек' коме тебе драго,

Да останеш са мном у Крушевцу,

Да имадем брата од заклетве."

Вели њојзи Југовић Војине:

"Иди, сестро, на бијелу кулу;

Не бих ти се, јунак, повратио,

Ни цареве једеке пустио,

Да бих знао да бих погинуо!

Идем, сејо, у Косово равно

За крст часни крвцу пролијевати

И за вјеру с браћом умријети."

Пак проћера коња на капију.

Кад то виђе царица Милица,

Она паде на камен студени,

Она паде, пак се обезнани.

Ал' ето ти славнога Лазара.

Када виђе госпу Милицу,

Удрише му сузе низ образе;

Он с' обзире с десна на лијево,

Те дозивље слугу Голубана:

"Голубане, моја вјерна слуго,

Ти одјаши од коња лабуда,

Узми госпу на бијеле руке

Пак је носи на танану кулу;

Од мене ти Богом просто било,

Немој ићи на бој на Косово,

Већ остани у бијелу двору!"

Кад то зачу слуга Голубане,

Проли сузе низ бијело лице,

Па одсједе од коња лабуда,

Узе госпу на бијеле руке,

Однесе је на танану кулу;

Ал' свом срцу одољет' не може

Да не иде на бој на Косово,

Већ се врати до коња лабуда,

посједе га, оде у Косово."

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

 

Evo sta je Despot Stefan Lazarevic napisao na mermernom stubu na Kosovu posle bitke. Nikada mi nije bilo jasno zbog cega se ovaj tekst gotovo i ne pominje i uvek je nekako podredjen Slovu ljubve.

Ne moram ni da kazem koliko sam bila srecna kad sam ga pronasla na netu... icon_redface.gif

Pa evo za one, koji vole ovaj istorijski period...

 

Despot Stefan Lazarevic

 

Pisano na mramornom stubu na Kosovu

 

Covece koji srpskom zemljom stupaš,

bilo da si došljak ili ovdašnji,

ma ko da si i ma šta da si,

kada dodeš na polje ovo,

koje se zove Kosovo,

po svemu ceš ugledati puno kostiju mrtvih,

te sa njima i kamenu prirodu,

mene krstoznacnog kao steg,

videceš kako posred polja upravno stojim.

Da ne promineš i da ne previdiš

kao nešto zaludno i ništavno,

no molim te, pridji i približi se meni, o ljubimi,

i razmotri reci koje ti prenosim,

i iz toga ceš razumeti zbog kog uzroka

i kako i zašto ja stojim ovde,

jer istinu ti govorim,

ništa manje od živoga,

da cu vam izneti u suštini sve što se zbilo.

Ovde negda bejaše veliki samodržac,

cudo zemaljsko i riga srpski,

zvani Lazar, knez veliki,

pobožnosti nepokolebimi stub,

dobrorazumlja pucina i mudrosti dubina,

ognjeni um i zaštitnik stranaca,

hranitelj gladnih i milovanje ništih,

skrbnih milovanje i utešitelj,

koji voli sve što hoce Hristos,

kome ide sam po svojoj volji

i sa svima svojim bezbrojnim mnoštvom,

koliko je pod rukom njegovom.

Muževi dobri, muževi hrabri,

muževi, vaistinu, u reci i u delu

koji se blistaju kao zvezde svetle,

kao zemlja cvetovima šarenim,

odeveni zlatom i kamenjem dragim ukrašeni,

mnogi konji izabrani i zlatosedlani,

svedivni i krasni konjanici njihovi.

Sveplemenitih i slavnih

kao kakav dobri pastir i zaštitnik,

mudro privodi duhovne jaganjce

da u Hristu dobro skoncaju

i prime mucenja venac

i višnje slave ucesnici budu.

I tako složno veliko bezbrojno mnoštvo

skupa s dobrim i velikim gospodinom,

dobrom dušom i verom najtvrdom,

kao na krasnu dvoranu i mnogomirisanu hranu

na neprijatelja se ustremiše

i pravu zmiju zgaziše

i umrtviše divlju zver i velikog protivnika

i nesitoga ada svejadca,

velim Amurata i sina njegova,

aspidin i gujin porod,

štene lavovo i vasilskovo,

pa sa njima i ne malo drugih.

O cudesa Božijih sudbina,

uhvacen bi hrabri stradalac

bezakonim agarenskim rukama

i kraj stradanju dobro sam prima

i mucenik Hristov postaje

veliki knez Lazar.

Ne posece ga niko drugi, o ljubimi,

do sama ruka toga ubice, sina Amuratova,

I sve ovo receno svrši se

leta 6897, indikta 12, meseca 15, u dan utorak,

a cas je bio šesti ili sedmi,

ne znam, Bog zna.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Па, одатле датира прича о фамозној "Великој Србији" која нас, ни криве ни дужне, прати до данас.

Озбиљнији стратези и аналитичари сматрају да је Душаново царство било неодрживо из простог разлога што га физички није било могуће бранити.

Многима није јасно шта је он, заправо, радио тиме; коју сврху тога свега је имао на уму.

Постоје неке ствари и идеје које су се родиле у Србији тога доба (доба Немањића) а које су могле дати резултате да смо их се придржавали, и тада се схватило да је јединство неопходно и да се оно код Срба тешко остварује.

У неколико наврата су морали да се служе клетвама да би га постигли јер одређени нивои власти нису могли да схвате зашто је јединство тако суштаствено за даљи опстанак.

Први пут кад је, након много година, народ био јединствен (Први Српски устанак) дошло је до огромног помака у бићу самог Српства и начињен је велики корак ка коначном ослобађању од Турака.

Али ми то никако да схватимо, ни дан данас ...

Не вреди ...

Нису бадава рекли Само Слога Србина Спашава.

Јул, 2006.-е је доказ колико је тај ум био у праву.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Cinjenica je da je Dusan nakon smrti ostavio Srbiji ogromne teritorije, ali i ogromne suprotnosti koje su vladale u njoj. Nesumnjivo je da su njegova osvajanja doprinela tome da Srbija bude najvazniji politicki i vojni cinilac na Balkanu, bez kojeg se ne moze doneti ni jedna iole vaznija odluka, ali se ubrzo pokazalo da je bas ta snaga bila i klica njenog brzog raspada. Bilo je tome dosta uzroka. Najpre, sama Dusanova osvajanja su isla uglavnom ka jugu, na racun vizantijskih oblasti, od kojih je on uspeo da otkine ogromne komplekse teritorija. Tim osvajanjima Dusan je zeleo da sveze srpsko carstvo ujedini sa vec iznurenim vizantijskim, i da stvori novo srpsko – vizantijsko carstvo, na celu sa novom dinastijom, Nemanjicima. Ideja nije bila nova, a verovatno da je i njega kao i njegove prethodnike neobicno privlacila vizantijska nadmocna kultura. Da je njoj odmah podlegao, videlo se iz usvojenih vizantijskih dvorskih i drugih obicaja, dvorskih titula, oblacenja itd. Takvom svojom politikom Dusan je uspeo da od Srbije nacini teritorijalno najvecu i najjacu drzavu na Balkanu, ali i da stvori sve preduslove za njen raspad. Osnovna greska Dusanova je bila u tome sto je on u svojim osvajanjima bio iskljucivo oslonjen na politicki rezultat koji je trebalo da donese srpsko – vizantijsko carstvo, dok je sam nacionalni cilj bio potpuno zapostavio. Dusana uopste nije privlacila ideja da ujedini sve one teritorije na kojima su bili nastanjeni Srbi, a da je to tako, vidi se iz toga da je veoma mali broj njegovih aktivnosti bio usmeren ka Bosni ili Sremu, koji su bili naseljeni iskljucivo srpskim elementom. Njegovi su planovi bili usmereni u sasvim drugom pravcu. Na novoosvojenim vizantijskim teritorijama skoro da i nije bilo srpskog stanovnistva, vec su one bile naseljene Grcima i Arbanasima sto se i te kako osetilo tokom 1350. godine, kada se skoro sve grcko stanovnistvo koje se nalazilo na teritorijama pod Dusanovom vlascu diglo na pobunu...

Pre mislim da je ovo glavni razlog neodrzivosti Dusanovog carstva...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Па, то сам и сам рекао - да је физички немогуће бранити јер НЕМА КО од Срба да то ради (будући да би Србе највише требало да занима да бране и одржавају своје територије) ...

Да је Византија имала огроман утицај - то не неспорно, није ни могло бити другачије обзиром на силу која је била под њеном чизмом и којом је управљала.

Оно што је Душан могао да уради је да учврсти своју управу тамо где је она органска и народна (са већином Срба, наравно) а не да зева по крајевима одакле је врло брзо отеран, практично.

Није му било место тамо.

Мада, претпостављам да може да му се припише суштински почетак законодавства код нас, то је верујем, дефинитивно.

Тај модел би и данас био делотворан, сигуран сам; наравно, у складу са временом и приликама.

Share this post


Link to post
Share on other sites

laugh.gif

 

- О продавању хришћанина:

И ко прода хришћанина у иноверну веру, да му се рука отсече и језик одреже.

- О чупању црквенога човека:

И отсад да ниједна власт не почупа калуђера или човека црквенога, и ко преступи ово за живота и по смрти царства ми, да није благословен; ако је ко што коме крив, да га тера судом и парницом, по закону, ако ли га почупа без суда, или кога удари да плати седмоструко.

- О псовци:

Властелин, који опсује и осрамоти властеличића, да плати сто перпера, и властеличић, ако опсује властелина, да плати сто перпера и да се бије штаповима.

- О насиљу:

Ако који властелин узме властелинку силом, да му се обе руке отсеку и нос сареже; аколи себар узме силом властеллинку, да се обеси, аколи своју другу узме силом, да му се обе руке отсеку и нос сареже.

- О блуду властелинке:

Ако властелинка учини блуд са својим човеком, да им се обома руке отсеку и нос сареже.

О убиству:

Где се нађе убиство, онај који буда изазвао, да је крив, ако се и убије.

- О убиству:

Ко се нађе да је убио оца, или матер, или брата, или чедо своје, да се тај убица сажеже на огњу

- О запаљивачима гумна:

Аколи ко ужеже изван села гумно, или сено, да плати околина, или да даде запаљивача...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Без обзира што неки од Немањића нису уопште били цвећке, женили се неколико пута, били и обесни и свакакви -

они су улагали прилично срчано и мирне савести у изградње цркава и манастира што говори да су, ипак, били морални и интелигентни људи и наравно Хришћани.

Е сад, како уопште повућу паралелу са државницима и политичарима данас, код нас?

То је оно што је најцрње: када су Срби били потпуно неписмени и необразовани, они су били далеко здравији и моралнији народ него што су данас, веома су бринули у вези тога "шта ће, након смрти, бити са мном?" јер су имали поверења у своје владаре!

Како данас веровати и приклонити се?

Уз сво наше знање - шта ми у ствари знамо ...?

Срби имају безброј узора али никад оне праве у право време.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zar te nisu banovali. icon_confused.gificon_confused.gificon_confused.gif

 

 

Јесу

 

 

Ova tema je za kum

Aman ljudi, sta ste je prisvojili na RMF-u. (Ali ko pa mene slusa icon_smile.gificon_smile.gificon_smile.gif )

 

 

Јесте, зато ћу је пребацити тамо.

Edited by Axeanosilas

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Jos bolje.

Imam konstruktivan predlog. Neka se ova tema potpuno izbrise, jer ne potpada nigde.

To sto su koreni religioznosti upravo u srednjem veku, nema veze.

To sto su gotovo svi manastiri napravljeni tada, ni to nema veze.

Ok. Bas nekako cuci tema uz domace pornice, video spotove i strip.

Nek se brise!

 

Zivi bili pivopije.gif

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jos bolje.

Imam konstruktivan predlog. Neka se ova tema potpuno izbrise, jer ne potpada nigde.

To sto su koreni religioznosti upravo u srednjem veku, nema veze.

To sto su gotovo svi manastiri napravljeni tada, ni to nema veze.

Ok. Bas nekako cuci tema uz domace pornice, video spotove i strip.

Nek se brise!

 

Zivi bili pivopije.gif

icon_smile.gificon_smile.gif to si u pravu sto posto.

 

ja se ubila trazeci temu po Religiji, rek`o neko je obrisao.

a ovo dodje jos gore. icon_da.gif

 

 

inace, ako je neko od modova procitao bar dio ovoga ovdje, skontao bi da 90% i vise price spada u RELIGIJU.

ali nije citao. laugh.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

molim vas da ne vracate temu na KUM, jer je vise istorijska, nego iz sfere kulture, ma koliko to tesko bilo razgraniciti. cisto da ne pravimo zabunu, posto na ovoj temi postuje u principu RMF ekipa.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...