Jump to content

Estatic Fear


Recommended Posts

Bend je oformljen 1994. godine... Najlakše ih je definisatiti kao Symphonic Doom Metal. Jaoj, kako ja volim ovaj bend! :bigblue: Njihove pjesme odišu nevjerovatnom atmosferom, mmmm... Textovi im govore o bolu, depresiji, tišini. Predivne melodije, miris melanholije, jesenja atmosfera... Ko nije slušao, pod hitno neka nabavi.

Btw, ja sam se, kao i mnogi, upoznala s ovim bendom - preko čuvene MP3 kompilacije, na kojoj su još Tristania i The Sins Of Thy Beloved... Davno je to bilo, ima i sigurno 4 godine... Omah sam se oduševila.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Replies 53
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Za sve je kriva ta legendarna mp3 kompilacija sa Tristaniom i The Sinsom :D

 

Sta reci o ovom bendu, osim da dolazi iz Austrije, a da po atmosferi i melanholiji prevazilazi sve bendove sa severa i istoka Evrope. Prvi album Somnium Obmutum ima 4 pesme od cega je prva kratak instrumental koji dosta dobro uvodi u sustinu albuma. Zatim sledi istoimena pesma maratonske duzine od 32 minuta. Ono sto je zanimljivo je cinjenica da pesma uopste ne smara ni u jednom jedinom trenutku. Kada sam slusao(po trajanju pesme) slicna progresiv izivljavanja posle par slusanja ne bih vise pozeleo da ikad cujem odredjenu stvar. Sa ovom pesmom(i albumom) to nije slucaj i to vec godinama traje. Fantasticne promene u ritmu od bukvalno blackerskih deonica, pa do opustajucih melodija klavira, flaute, orgulja i naravno akusticne gitare cine da se ova pesma moze moze staviti medju najbolje u svom zanru, a i mnogo sire od toga.

Textovi su posebna prica i pokazuju kako jedan bend sa vanengleskog govornog podrucja moze da nadmasi veliku vecinu onih kojima je engleski maternji jezik. Da ne govorim o latinskom koji tako dobro ocarava atmosferu tisine, tuge i samoce. Kada bih morao da izdvojim deo pesme koji ume da me svaki put impresionira i pomalo rastuzi, odlucio bih se za zavrsnicu od 30:30- kraja. Vazna napomena: imam pravo na samo jedan deo :D

Jednostavno, melodicno i misticno. Mnogi ljudi kada treba da opisu odredjeno godisnje doba kroz muzicko delo govore najcesce o Vivaldiju i njegova cuvena 4 godisnja doba. Necu da kvarim taj utisak o zimi, prolecu i letu, ali kada je rec o jeseni tu je Estatic Fear neprevazidjen. Tome dosta doprinosi i As autumn calls, prelepi instrumental koji se samo utapa u celinu. Odise odredjenom dozom smirenosti, koja u trenucima prevazilazi granice normalnog i spaja se sa "odom samoce".

Ode to soltitude- zavrsnica albuma, prati ideju somnium-a, smenjuju se instrumentalne deonice i blackerski bes, koji me cesto podseca na zadnje trzajeve nekoga ko vise ne moze da se bori i odlucuje se na bekstvo od svega. Sta jos reci o pesmi koja se zavrsava na ovaj nacin:

 

The night shall pass and a cold morning breeze shall obscure the traces of my pittyful existence.

For not a stone shall mark the place where silence embraced me and guided my cheerful soul into the charm of everlasting solitude...

 

Ni dan danas ne mogu da se odlucim koji mi je bolji album od (nazalost samo) 2, ali to nije ni toliko bitno, koliko cinjenica da je osecaj kada slusam estatic fear svaki put drugaciji, a uvek isti u jednoj stvari- svezini.

Ne iscrpljuje se njegov smisao kroz nekoliko slusanja, vec se samo potvrdjuje. To ga cini neverovatnim i vanvremenskim bendom, za koji se nadam da ce se ponovo okupiti na radost svih onih koji muziku Estatica smatraju najblizu savrsenstvu.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hvala, jos jednom :bigblue:

Lako je pisati o bendu koji takvog kvaliteta. Sad cu da se disconectujem, pa da napisem "recenziju" i za Sombre Dance. Cim zavrsim postovacu je ovde.

Pola sata-45 minuta, samo da sredim nesto na kompu pa stize.

 

Recenzija

 

Meni ide cokolada :)

 

 

Hehe :D

Moze. Kad dodjes na maidene. Ja cu da budem onaj sa zastavom x-factora, flajkom piva i cokoladom :mhihi:

Share this post


Link to post
Share on other sites

A sombre dance (1999)

 

Posle prvog albuma pomislio sam da ce EF tesko ikada dostici takvu energiju i melodicnost, pre svega zbog sindroma drugog albuma, jer za prvi album imas ceo zivot pred sobom, dok je drugi u tom smislu vremenskog ogranicenja uvek bio veliki problem za vecinu stvaralaca.

Na srecu svih fanova EF je mozda i prevazisao svoje granice, nudeci jedan potpuno novi dozivljaj i razvijajuci dalje atmosferu sete, tihog ocaja i jos tiseg vriska. Zvuk je cistiji, blazi, a opet dovoljno mocan da ocara sve efekte senke i skrivanja u istoj. Primecuje se uravnotezenost medju vokalima, tako da se sada smenjuju extremni muski vokali i jedan prelepi nezni zenski vokal.

IX poglavlja, IX razlicitih prica, a opet jedna skladna celina. Uspesno je i izveden efekat nepredvidljivosti, tako da slusalac prvi put nece moci da uhvati liniju i da shvati sta ide posle. Harmonija izmedju snova i realnosti, umetnosti i lepote je uspostavljena i sve ideje kojima su se vodili majstori u EF je oslikana na pravi nacin.

Citajuci textove moguce je zamisliti sve predele koji deluju tako stvarno, a opet toliko daleko od nase stvarnosti. Chapteri su dosta povezani, ne odskacu jedni od drugih, a ako uzmemo da ih posmatramo kao samostalne delove(sto oni nisu), kako bi se istakli ”highlighti” albuma bilo bi veoma tesko izdvojiti ih.

Ipak kada sam govorio o savrsenosti u muzici, rekao sam da je to postignuto u Chapteru IV. Naravno, ovo poglavlje je samo jedno u nizu, a njegova genijalnost ne bi bila dostignuta bez utisaka prethodnih poglavlja koja su dovela do te price, a opet ne bi smo znali ni sta je bilo na kraju. Tako da chapter IV ostaje prvi medju jednakima i najbolji je reprzent o slici koju dobijate prilikom slusanja ovog remek-dela.

 

 

Vrhunac jedne borbe je dostignut u poslednjoj pesmi kada svako od pevace otpeva svoju deonicu. Mozda je i to simbolican nacin da se zavrsi jedan fantastican projekat i jedna ideja koja ce tesko opet biti dostignuta. Uporedio bih ovaj epski zavrsetak se poslednjom pesmom na Funeral albumu Sentenced-a- End of the road. Iako muzicki nemaju slicnosti, obe se osvrcu na jedan neverovatan deo proslosti i u cije ime stavljaju i u cije ime stavljaju tacku.

 

Iako sam svaki put obuzet nekim jakim osecanjima dok slusam ove albume, znam da bih bio jos srecniji kada bi vise ljudi culo ovakav bend.

 

Edit:

Kada sam govorio o recenzijama mislio sam prvenstveno na one pisane na srpskom, ali ok moze i ovo.

Ipak je i dalje premalo ljudi culo za ovaj bend, barem kada se uporedi sa brojem recenzija koje imaju ostali manje kvalitetni bendovi na metal-archives-u.

Edited by SacrilegiouS

Share this post


Link to post
Share on other sites

cini mi se da sam otvarao temu o Estatic Fear-u davno davno...

 

a sombre dance mi je neverovatno dobar album, onaj drugi i ne slusam vise.

neke od melodija na lauti su, bojim se, marnuli od nekud (sto me je razocaralo), cuo sam kao pozadinsku muziku u nekoj sinth verziji jedanput na nekoj o nasim televizijama u prilogu o Vilingradu negde u istocnoj Srbiji. e, kako se tacno zove original, ko je autor i gde ima da se nabavi je informacija koja vredi 300g cokolade, a ne tamo neke recenzije. moguce i da neko pravi "elevator music" obrade skrivenih dragulja metal scene...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...