Jump to content

Skolovani muzičari


WHISPER_EVE

Recommended Posts

Nesto citah, pa reko na brzaka cisto da kazem da lik koji je reko da ljudi iz kompleksa idu u muzicku skolu stvarno mentalno zaostao.

Jebote zivot meni je muzika zivotna profesija koj li sam ja onda kompleksas.HAHAHAHAHAHAHAH

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Replies 140
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

te nema zvanicne skole...Kao ni Leonardo...

 

Mislis na univerzitet? Anyhoo, Verokijeva 'radionica' je kako rekoh (istorijski podatak) jedna od najjacih akademija u tom kraju (Firenca) u tom periodu. Live with it. Samo zato sto se zove University of Florence, ne daje joj manju vaznost i kredibilitet. Uzgred, univerziteta je u Jevropi u tom periodu bilo jedno cca deset. 9 po 'talijanskim gradovima i jedan (Sorbona) u Parizu. Capisce?

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tako i ovamo,jednostavno neko ne zeli da sebe izrazava kao stvaraoca vec da bude interpretator...I zato mnogo vrhunskih muzicara jednostavno svira tudje stvari i vrhunski su u tome...

u sustini, kad pogledas, koja bi uopste bila poenta da neko komponuje muziku, ako nece biti nikog posle njegove smrti da je izvodi? interpretatori su jednostavno neophodni. ja postujem dobre interpretatore, jer je po meni kreativno ako si sposoban da das svoje (novo/drugacije) vidjenje odredjene pesme, dela, whatever. jbg, nemaju svi dara da komponuju i pisu pesme, a opet ne moze niko da tvrdi da je teze smisliti dva rifa nego recimo raditi analizu vagnerovih dela :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Brate ja se nebi slozio sa tobom...U nekim slucajevima je to tako,da deca upisuju muzicku zbog roditelja..Ali nije kod svih takav slucaj..da je tako,ja bih vec odavno bio u lazi ili ko zna gde..Ali sam umesto toga na Muz akademiji. i nemam nikakve komplekse. :pivopije:

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ljudi,ovo sam pronasao i moram da ga postavim!Nisam znao gde,ovo mi se ucinilo kao najbliza tema.Naravno,nece odredjeni pogresno da me shvate,samo je sesanje,nista drugo!!!

HERE IT IS

 

 

 

Bleferski vodič kroz sviranje džeza

 

Džon Vinkler

 

Jeste, note su pravi problem. Koliko njih odsvirati, koje, u koje vreme?

 

Gitaristi

 

Gitaristi su poznati po svojoj želji da odsviraju jednu ili dve ekstra note na gitari pošto se pesma završila. Ovo dobro funkcioniše na početku gaže, ali će pre ili kasnije bubnjar primetiti šta se zbiva pa će početi da „pokriva“ te poslednje note kratkom frazom na bubnjevima. Još malo kasnije u toku gaže će i alt-saksofonsita početi da se priključuje zabavi. I tako će u rukama profesionalaca sve ovo psotati produžena improvizovana koda koja iznenađuje sve prisutne pošto nema nikakve veze sa samom pesmom.

 

Gitaristi se trude da sednu što bliže bubnjaru ali što je moguće dalje od pijaniste. Za ovo ponašanje nije poznat razlog. Možda je uzrok ovome činjenica da pijanisti mogu da koriste svih deset prstiju u isto vreme.

 

Okončavanje pesme

 

Ovo je jedan od najtežih delova džeza. Neke bendove prati zao glas da ovo nikako ne umeju da izvedu; taman što su odsvirali poslednju melodijsku deonicu, a neko udari u još jedan solo. To doprinosi fascinantnim i veoma bitnim društvenim odnosima u bendu – a to je takođe razlog zašto publika više voli da gleda džezere nego da ih sluša.

 

Početak solo deonice

 

Solista se dokazuje tako što ume da prepozna na koji takt pada „jedan“. Nažalost je nekima od njih od male pomoći sama muzika – treba im neko ko će im u pravom trenutku klimnuti glavom. Pevači su naročito podložni problemima sa pronalaženjem „jedinice“ pa se često prepuštaju na milost i nemilost vođama orkestra, koji onda brinu o njima po ovom pitanju.

 

Blesav solo

 

Ako ste odsvirali blesav solo, to je verovatno zbog toga što ne znate gde ste u pesmi, ili ste zaboravili u kojem tonalitetu biste trebali da svirate u tom trenutku, ili zato što ste, u svakom slučaju, u potpunosti van tonaliteta. Pošto ste završili vaš blesav solo, svi utihnu za trenutak – iako svako vrlo dobro zna gde ste tačno pogrešili i sprema se da vas ogovara iza vaših leđa. Ono što tada treba da uradite jeste da naglas upitate: „Da nije neko pomerio ritam u dvadeset i trećem taktu?“ Onda će svi pogledati u bubnjara, on će reći „Izvinjavam se!“ i vas će ostaviti na miru.

 

Bubnjari

 

Bubnjari obično počinju da sviraju bubnjeve jer je to deo „Kursa za obuzdavanje besa“ kome su se priključili. Nikako ne možete odsvirati toliko nota kao bubnjar ako ćete pri tom brinuti o tome u kojem ste tonalitetu. Ima previše viceva na račun bubnjara, a oni se prečesto pričaju na javnim mestima da bi bubnjari bili u svakom trenutku potpuno opušteni. Poštujte bubnjare, to će vam se svakako isplatiti.

 

Kontrabas

 

Kontrabasisiti su nesigurne osobe, pa vuku svoj kontrabas na svirke kako bi se kaznili. Osećaju se loše jer uvek sviraju manje nota nego ostali ali zarađuju istu količinu kinte. Ponekad ih puste da soliraju pošto, zbog alata svog zanata, imaju sopstveni prevoz a i ostali članovi benda bi voleli da se posle svirke brzo vrate kućama. Kontrabasisti jako vole kada ih puste da soliraju; smeše se stidljivo kada im kažete da je kontrabas najbitniji instrument u bendu. Ova izjava ima tu prednost da je istinita, za razliku od svega ostalog što izjavljujete svima ostalima o tome koliko dobro zvuče. Treba vežbati iskrenost.

 

Klasični muzičari koji sviraju džez

 

Sve džezere obuzme sumnja u sebe kada sviraju sa klasično školovanim muzičarima. Učesnici nekog džez seminara ponekad napadnu novopridošle „klasičare“ savetom: „Samo prati 2-5-1 progresiju, i snizi je na molsku tercu u ’bridžu’.“ Zatim unište „klasičara“ tako što mu otmu note i odmah počnu sa „je’n, dva...“ Profesionalci odmah povise ulog u ovom delu igre tako što kažu „Idemo iz ges“ i krenu sa „je’n, dva...“ u double-time.

 

Način na koji klasični muzičari mogu da se osvete jeste taj da zatraže od pijaniste i gitariste da sviraju melodiju. Ovi umeju da čitaju samo akorde, ne i „tačkice“ na notnom papiru, tako da su u tom trenutku pečeni.

 

Školovani pijanisti

 

Školovani pijanisti kontriraju tempu. Školovani pijanisti znaju suviše. Znaju sve o harmoniji i progresijama akorda. U svakom trenutku moraju da se odluče između 786 različitih akorda i prstometa (plus substitucije), mogu da koriste svih deset prstiju i bilo koju od 74 skale. Oni su takođe jedini u džez bendu koji mogu da vide svaku notu koju će odsvirati, što nekako čini problem još gorim. Ako sviraju brzi sving na 240 bpm sa po dva akroda u svakom taktu, imaju samo pola sekunde da odluče da li da sviraju izmenjen akord (alteraciju), snižen akord, čistu dominantnu sedmicu ili čak i trijadu sa sniženom šesticom u gornjem registru, i kako da to intoniraju i sa kojom inverzijom. U isto vreme moraju da sviraju nešto zanimljivo prstima desne ruke. Ovo objašnjenje je možda isuviše tehnički zakomplikovano, ali dobro ukazuje na to kakva oluja besni u glavama pijanista i zašto svi oni, posle prva četiri takta, počnu da sviraju po sluhu baš kao i svi ostali. Uopšte ne čudi što su svi oni ćelavi i povučeni u sebe. Ne čudi ni što toliko nerviraju ostale članove benda.

 

Saksofonisti

 

Problem sa njima je taj što ih regrutuju i podučavaju drugi saksofonisti. Ispitivanja njihovih ličnosti pokazuju da su, pre svega, egzibicionisti. Nei od njih su pravi buntovnici protiv društva koji će na gažu doći u iscepanoj majci sa natpisom „Volimo Atlantik Siti“. Takvi će uvek svirati vrlo prljav instrument – za njih je on, često, obožavani instrument iz davnih dana kada su „majstori znali da naprave saksofon“. Uče ih da je njihov cilj u solu što brže odsvirati što više različitih skala i nikada ne uvažiti ono što ritam sekcija pokušava da objasni njima i publici – gde se muzika u tom trenutku stvarno nalazi. Kasnije, kada ostare, saksofonisti shvataju da bi stvarno trebalo da nauče malo više o akordima i progresijama, pa kupuju male klavijature kako bi videli note. Onda skontaju da učenje progresija itd. zahteva mnogo mentalnog napora, pa na kraju sviraju bluz skalu 99,9% vremena.

 

Trubači

 

Trubači su skoro uvek muškarci i bave se tim samo zbog seksa. Ako sviraju glasno i u visokom registru, privlače žene sa kilometarske udaljenosti. Naravno da je trubač izmislio trostruko blokiranje jezikom.

 

Džez pevačice

 

Jedino džez pevačica može da natera bend da promeni tonalitet u kome obično sviraju neku pesmu. Ako im se nasmeši i kaže im „hvala“, ritam sekcija će joj oprostiti što je zakasnila u prvom taktu, falširala i pričala sa publikom za vreme sola. Džez pevači, naravno, moraju da pevaju u tonalitetu u kojem bend obično svira.

 

Kako odsvirati jednostavan džez

 

Najjednostavniji način da amater odsvira džez solo jeste da isključi svoje pojačalo. Posle sola pitajte naglas da li je neko prevrnuo miksetu. Iskusniji amateri shvate da u svakoj skali ima sedam nota. (Dobro de, snižena skala ima osam nota, ali to znaju samo školovani pijanisti.) Pri tom možete smanjiti broj nota o kojima morate da brinete za 28% ako koristite samo pentatoniku. (Pentatonska skala ima samo pet nota, što vam štedi dve note. Dva u sedam je 28%. Muzika je vrlo matematična.)

 

Teoretski možete smanjiti broj nota u solu na četiri ako koristite samo tetratonske grupe (pentatonika minus jedna nota). Ali samo mali broj ljudi zna za ovo, i niko tu informaciju nije koristio radi osvete. To pominju samo pametnjakovići koji bi da bocnu školovane pijaniste.

 

(U stvari, tu je i hromatska skala, svih 12 nota, ali je to tako očigledno da bi takav džez mogao da svira i Mlađan Dinkić, i niko ne može da hromatizuje dugo pre nego ga izbace iz benda.)

 

Učenje džeza

 

Instruktori džeza će vam reći kako nema pogrešnih nota u džezu – samo loše izabranih. Kazaće vam kako možete da odmah posle loše izabrane note odsvirate notu za polustepen nižu ili višu, i tako se izvučete. Teorijski je ovo manje-više tačno, ali do trena kada „ubodete“ pravu notu bend je već pobegao na sledeći akord pa je vaša „ispravka“ opet pogrešna i niko je nije shvatio kao „ispravku“. Bolje preispitajte motive instruktora koji vam govore ovakve stvari – instruktori bi hteli da ih vi volite i da im plaćate za časove, pa vam govore svakakve gluposti. Najzad, oni žive od vas. Svakako da možete izabrati toliko loših nota da vas na kraju izbace iz benda.

 

Zamenici

 

Ovaj termin je test za vas, da se vidi koliko „kul“ džez terminologije poznajete. Vođe orkestara mrze kada ne možete da stignete na svirku. Obično se svi vade na bolest, mada u stvari imaju neku drugu gažu koja se bolje plaća. Ponekad vođe orkestara insistiraju da obezbedite i obučite svog zamenika. NIKADA ne uzimajte za zamenika muzičara koji je bolji džezer od vas, ili ćete završiti gde ste i počeli, prekopavajući „Halo oglase“ u potrazi za novim bendom. Uzgred, Ameri kažu „sab“ (sub-stitute), ali neko će pomisliti da pričate o substituciji trozvuka; drž’te se serbskoga.

 

Kako izbeći plaćanje autorskih prava

 

Nema kopirajta ako sačekate sedamdeset godina po smrti kompozitora. Taj događaj možete ubrzati ako dovedete kompozitora da vas sluša kako improvizujete na njegov komad. Džerom Kern je MRZEO džez.

 

Kopirajt je samo na melodiju, niko ne može da kopirajtuje akorde. Neki pametni momci su provalili ovu rupu u zakonu i tako je nastao bibap: znali su da sviraju, ali nisu imali kintu. Onda su uzimali promene akorda iz poznatih pesama i smišljali nove melodije za njih. Zato je Ornitologija tako sumnjivo nalik How High the Moon. Kako god, ne zahebavajte se, moraćete da platite Fondaciji Čarlija Parkera ako biste da svirate Ornitologiju.

 

„Real Books“

 

Za oko 35 dolara bilo gde u svetu (osim u Srbiji) možete da kupite „Real Book of Jazz“; u svakoj od njih je oko 500 notnih zapisa pesama sa sve tekstovima. To znači da vas svaka pesma košta sedam centi i zvuči kao super šoping, ali 450 od njih nećete NIKADA svirati, tako da je cena zapravo 70 centi po pesmi.

 

Vođe orkestara moraju da kupuju B i Es verzije „Real Book“-ova pošto ne vredi očekivati da će saksofonisti i trubači kupovati primerke za sebe.

 

Ono što vam prodavac „Reak Book“-ova neće reči jeste da je pesma koju biste vi da svirate u drugoj „Real Book“ – onoj koju još niste kupili.

 

Svirati po sluhu

 

To ne biste smeli. Tako su svirali stari slavni džezeri, koji su živeli pre nego je izmišljena teorija muzike. Ali kako bi živeli profesori univerziteta koji podučavaju džez ako bi svi svirali po sluhu? Ako ste školovani džezer, trebali biste da u svakom trenutku tačno znate šta radite i zašto to radite. Ovo je, naravno, potpuno nemoguće, pa apsolutno svi profesionalci na kraju sviraju po sluhu. A posle svirke će verovatno moći da vam terminima iz teorije muzike objasne šta su svirali, ali neće moći da ponove nijednu frazu. Blefiraće u stilu „Svirao sam D7 na C dur.“

 

Uvek možete reći kada je pijanista pošandrcao i počeo da svira po sluhu: skloniće levu i svirati samo desnom. To znači da nema pojma gde je pesma u tom trenutku i da se moli da bubnjar odsvira prelaz na kraju strofe. Suviše je zabrinut kako bi slušao basistu, mada bi baš to trebalo da radi.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Haha, do jaja. Konacno jedan normalan post na ovoj temi.

Inace, ja uopste nisam prokomentarisao ovu temu, jer smatram da je ova rasprava, u najmanju ruku, nelogicna (da ne upotrebim neku tezu rec :cool: ). Reci cu samo ovo: po meni, nije pitanje da li je neko skolovan ili neskolovan muzicar, vec koliko, i na koji nacin spaja vezbu i talenat, i na kraju krajeva, kako i koliko vezba. Nekome lezi 'klasicno skolivanje', dok neko vise voli da 'provaljuje fazone' sam, ili eventualno na nekim privatnim casovima. Oba nacina su cool, stvar je samo u individualnom dozivljaju, viziji neke osobe.

Eto, ipak sam prokomentarisao :cool::udri:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

OVako posto su klasicari posveceni ljudi oni vezbaju 8 sati dnevno i nemaju kad da imaju drugare,devojke,normalan sex itd.Losha stvar je da nemaju toliko dodirnih tachaka sa stvarnoscu pa i nemogu bash da razumeju sta to obicni ljudi vole.A pozitivna strana toga je sto onda ceo zivot sviraju da bi jebali (a jebanje je jedini coveciji instikt koji je preostao,hranu imamo(ja malo vishe))A a svi znamo da nas instikt tera da uradimo nemoguce...SToga cim klasicari kresnu ribu ona ih odvede u diskoteku tamo vide sise i gotovo je...Dok ce rocker da svira takozvane (pussy chords-iz filma crossroads)koji podrazumevaju da riba moze da ti pushi dok sviras i da se vrlo dobro razumete.Zato ribe pokazuju sise na rock koncertima tako da rocker nemora da juri sise.SVe sto treba je da dobro svira i one ce mu same doci...

AMIN

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kamo srece da skolovani muz. vezbaju toliko, a da ih niko ne tera.

 

Ljudi koji sviraju neku muziku koju stvarno vole i razumeju i kojom se izrazavaju, ce za 3 sata vezbe vishe postici nego neko ko 8 sati vezba nesto za sta ga boli kurac.....

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...