Jump to content

Lep Dan


Zbrilion

Recommended Posts

LEP DAN

 

 

 

 

 

 

Eto, bio sam u ocevoj kuhinji i przio te pljeskavice od juneceg mesa "druge i trece kategorije". Tiganj je nenormalno zagorevao i churilo je. Cale je pohlepno seckao crni luk. Mast je prstala. Po obicaju, ja cu biti dezurna budala koja ce ribati i strugati tiganj.

 

Uvalih mu parce mesa koje je bilo vise kancerogeno, uz najlepse zelje, a ja uzeh onu poluzivu pljesku. Krvavo se smejala.

 

Jeli smo u tisini koju je remetilo njegovo mljackanje i neki cudni zvuci nalik stenjanju. I ja sam ispustam takve glasove, ne kazem, ali pri totalno drugim radnjama - koje su, opet, generalno povezane sa hedonizmom.

 

Posle jela, otac pripali pljugu uz konstataciju:

 

"Posle rucka odmah pali cigaru. Klasican idiot."

 

Cutao sam. To su bili retki lucida intervalla * kada je priznavao da je ono sto jeste.

 

Kosa i dzemper su mi bili natopljeni smradom przenja skupog rostilja od jeftinog mesa. Jebes i taj "Maxi" diskont. Kupih lose meso za dobre pare.

Vonjao sam kao da radim u prljavoj cevabdzinici. Zapravo, samo sam se pripremao za ono sto mi sleduje ako ne zavrsim faks. A mozda i ako ga zavrsim. Vrlo moguce.

 

Krenuh da pakujem udzbenik u kesu i da oblacim izlizanu jaknu. Otac poce sa popovanjem:

 

"Gde ces?" "Gde ces?" "Pa ti bi sad trebao da sedis tu i da ucis do uvece !" "Do uvece !" "Nije ti za fakultet potrebna neka pamet. Potreban je samo rad. Rad. Robovski rad."

 

I dalje sam cutao. Mislim da je ovoga puta bio u pravu, ali napolju je sijalo Sunce i islo mi se na trening americkog fudbala. Izlazio sam vani.

 

"Jesi li ti u sekti?" "Ti si u sekti !"

 

"Kakvoj sad sekti?"

 

"Ti si u sekti, a da toga nisi ni svestan. Sekti danguba, neradnika, ludaka, ludila uopste."

 

Krocio sam na ulicu i zamisljao grb Sekte Ludih Danguba. Na pamet mi je padao lik koji se kliberi i pece prase, oko njega je pivo, gomila momaka i devojaka koji se blesave i orgijaju, i SVI na glavi imaju one sesire sa praporcima, kao dvorske lude. Cak i njihovi psi, macke, papagaji, iguane i zlatne ribice.

 

 

XXX

 

 

 

Navukao sam trenerku, duks, patike, sportske rukavice i opasnu facu i posao da se makljam.

Keva mi je usput dobacila nesto o tome kako "nece da cuva kvadraplegicara" i "da se pazim". Potom me je upitala da li imam da joj dam 20 dinara za hleb, jer je totalno svorc.

 

Bio sam jedna od poluga novopecenog lokalnog ragbi - tima. Dobro, americki fudbal i ragbi nisu isti sportovi, ali smo se koristili i terminom "ragbi" jer je bio kraci i u fazonu.

 

Sam klub nije imao sponzore i podrsku opstine, a novac za registraciju i pecat smo prikupili sami. Nismo imali opremu. Osim par prijateljskih utakmica koje smo uz herojski otpor izgubili - igrali smo sami protiv sebe.

Publiku je cinio poneki radoznalac, prijatelj, par klinaca i klinki uzrasta od 7-12, ili radnik-alkos koji je rmbacio prepodnevnu smenu u fabrici stakla. Druge publike nije bilo.

Mislim da smo bili preveliki entuzijasti. Definitivno.

 

Posle kraceg pesacenja i uzivanja u svezem vazduhu, krocio sam na teren. Onda sam ga ugledao. Njega. Ivana Svajcarca....

 

 

 

 

Basna o Debilu-tragikomicni deseterac :

 

 

 

 

1.

 

 

Svajc je bio zgodan i lep momak. Imao je godina koliko i ja, jak, 6-7 cm visi od mene, plecat, pun para, guste crne kose.

 

Takodje je bio i degenerik, budala, nezreo preko svake granice, bez mnogo muda za prave stvari, i neka vrsta mog arhi-neprijatelja.

Prvi put smo se susreli u drugom osnovne. Izlazio sam iz WC-a, a on mi rece:

 

"Debeljuca govna kljuca."

 

Bio sam zblanut tolikom drskoscu i nepristojnoscu, tako da je uspeo da pobegne bez posledica. Kasnije je dobio kisobranom i cizmom, a ja sam "video kod uciteljice".

 

Kroz osnovnu je bio vise klovn nego mangup. Normalan nikako nije mogao da bude.

 

 

2.

 

 

 

Neko je provalio testove za srednju, i svi smo imali tacne odgovore. Naucili smo ih napamet i trudili se da radimo polako, da nas ne bi otkrili.

Svajc je sve napisao za nepunih 15min. i izasao napolje, sa smeskom, a dezurna profesorka mu rece:

 

"Budalo jedna, ako vec imas resenja, ne pokazuj to tako ocigledno."

 

On se i dalje smesio i otrcao da jede. Dupeglavac.

 

Ministarstvo je otkrilo da su testovi masovno provaljeni sirom zemlje,i prijemni je bio ponisten. Nije ni cudo, 92% ucenika u zemlji je imalo po punih 100 bodova, a to je smrdelo.

Umesto testa iz srpskog sabrali su ocene iz osnovne, sto je meni debelo odgovaralo, a matis smo radili ponovo.

To je bilo ujebano, ali kasnije uvideh da je bilo i dobro, jer je neizvesnost svemu tome davala izvesnu draz bez koje ne bi bilo zanimljivo. Onda je dosla i reforma skolstva, da se slicna sranja ne bi precesto ponavljala.

 

Prosao sam test, a Svajc je brao kozu na siljak.

 

 

 

3.

 

 

 

Po upisu u gimnaziju, ortak i ja smo bili srecni, jer smo smatrali da smo jos jednom presli Boga, bar na neko vreme. Ja sam znao da jesam.

Sledeceg dana smo posli na flipere i igrice, i resili da jos jednom pogledamo upisnu listu, nasladjivanja radi.

 

Dabome. Svajc je bio tu. Dopisan obicnom olovkom, zadnji na spisku. Juce ga nije bilo.

 

Bogati roditelji su odresili kesu za jedinca, i Svajc je bio gimnazijalac.

 

 

4.

 

 

Uoci prvog tromesecja stajali smo u krugu muskog WC-a, kada nam je prisao Svajc i izvadio iz dzepa nekakav kljuc sa priveskom:

 

"Ovo je kljuc od stana moje tetke iz Beograda. Bezim od kuce. Imam sedam keceva."

 

"Jebi ga, Svajc. Srecno."

 

Onda se Svajc zakacio sa nasim drugom iz drugog odeljenja, i plan je bio da ga pretucemo posle skole ili u svlacionici.

Bilo je gotivno zamisliti ga kako visi natakaren na onu kuku za vesanje odece, izvrnutih ociju, dok mu se krv sliva sa uglova usana.

 

Ipak, stvar se izgladila mirno i Svajc je prosao bez batina.

 

Onda sam skapirao da Svajc izgledom podseca na Branislava Lecica, i terali smo ga da oponasa vristanje Crnog iz serije "Sivi Dom".

Radio je to, vristao je, dobrovoljno, ljudi su prolazili i zagledali i njega i nas, a on je imitirao Crnog....

 

U drugoj ili trecoj godini srednje Svajcova keva Bozica je dosla u skolu. Bila je lepa, ranije je sigurno bila dobra riba bez mozga koja se udala za bogatasa - kulova. Svajcovog caleta. Smesnog lika crnih brkova, procelavog i dezmekastog, koji je radio u Svajcarskoj, drzao neki butik ili butike i uvozio garderobu. Njegov ukus za kombinovanje kosulja i kravata je bio u najmanju ruku monstruozan.

 

Bozica je razgovarala sa Svajcovom razrednom, a on je pokunjeno stajao pored njih. Gledala je dnevnik, ocene i izostanke.

Onda mu je pred celom skolom zavalila samar. Pa jos jedan. Kasnije jos jedan. I grdila ga je.

Neki su se kidali od smeha. Ja sam vrteo glavom uz grimasu. Opet je pala cuska. Masa je imala svoj sou-program.

 

Predstava je postala smor, pa sam produzio. Imao sam i pametnijeg posla. "Ovo ce jos gore delovati na njegovu psihu", pomislih.

 

 

5.

 

 

 

Svajcov osamnaesti rodjendan je bio bogat. Slavilo se u restoranu-kafani dobrog renomea. Dosao sam sa jos dvojicom, sakupili smo kintu i poklonili mu solidnu flasu vodke, reda radi, a ortak je pridodao kao poklon i uneredjenu pelenu svoje mladje sestre.

 

Posluzenje je bilo obilno. Sve sam pojeo i popio. Mozda i tu smrdljivu pelenu, ne znam. Ko jebe bogatasa -skorojevica. Loci, zderi, loci.

 

Najteza pijanka u mom zivotu. Jedan od ortaka sa kojima sam dosao je hteo da ode do kuce i uzme noz i masku onog lika iz filma "Halloween" i prekolje neku babu na moje oci, da vidimo kako to izgleda u zbilji, iz ugla ubice - i iz ugla posmatraca. Pijan, jedva sam ga odvratio od njegove namere.

Onda sam hteo da se pobijem sa drugim ortakom iz pratnje, pri povratku, nemam pojma zasto. Verovatno zato sto mi je u sustini bio ljigav, a nisam imao hrabrosti da mu to kazem u lice trezan.

Ne secam se kako sam dosao do kuce. Odjednom su tu bile stepenice i macke i komsija koji me podjebava u tri ujutru.

 

 

6.

 

 

 

Onda je Svajc poceo da u skolu donosi neke plasticne pistolje i porno - casopise. Mislio sam da mi se prividja kada je po zavrsetku casova izlazio i citao tekst iz magazina naglas. Vecina ljudi nije mogla da veruje. Ovi iz njegovog odeljenja jesu.

 

Jednom smo ga upitali sa kog casa bezi, a on ce nama:

 

"Sa muzickog."

 

"Da li imas neki poseban razlog ?!"

 

"Ne."

 

Niko nije bezao sa muzickog bez razloga. A ako si imao razlog ( zenska, momak, smor, ovo, ono )-profa bi te pustio, tako da u sustini niko i nije bezao sa muzickog.

 

Osim Svajca.

 

 

7.

 

 

 

Na doceku Nove godine merkala nas je izazovna riba koja se kratko zabavljala sa Svajcom. Ne toliko sponzorusa koliko curka.

Tesna haljina, lepo lice i kosa, visoka, dobre grudi, totalno prihvatljiva.

Garderoba nam je bila dobra, po nekim neutralno - fenserskim standardima. "Fajerke", cizme i odrpane karirane kosulje su zacudo ostale kuci. Bilo nam je zao da ih dodatno prljamo kecapom i vinom.

Prisla je najboljem od nas - po odeci , izgledu i lovi - i zapocela pricu.

Konverzacija im je isla mrljavo. Lik je bio pametan decko, a ona nije mogla ni da bekne. Nije bio sponzor. U momentu, on je upita pred svima:

 

"Izvini, ti si isla sa Ivanom Svajcarcem, bese ?!"

 

"Aha...."

 

"A.....pa nista onda."

 

Svi smo okrenuli ledja i otisli, a neki iz drustva su se surovo smejali, pa i ja.

 

Ona je ostala. Bilo joj je jasno da je zigosana, bar za nas. Verovatno i za jos ponekog.

 

 

8.

 

 

 

Poslo se i na fakultet. Svajc je u novi grad sa sobom poneo maksimum para i minimum pameti.

Govorkalo se da kevi prodaje pricu da ima ogromnu tremu i da zato ne daje ispite. Jednom sam odlucio da budem zao, sreo ga na ulici i upitao:

 

"Svajc,druze, je l' istina da se zalis mami da imas frku pri odgovaranju i da ti ona kaze `dobro ,sine, ako te je bas mnogo strah ne moras da izadjes na ispit` ?"

 

"Otkud ti to ?"

 

"Prica se", rekoh, i produzih dalje. Gledao me je besno.

 

 

 

9.

 

 

Na faksu smo bili vec par godina i budzet nam se osetno istanjio. Dosla su losa vremena. Cak su i Svajcu skresali dzeparac. Ali vozikao se kolima po gradu samo tako. Ja sam neretko imao samo za hleb i toalet-papir.

 

Nosio sam tu rolnu papira i prelazio ulicu, kad eto ti njega za volanom. Mahnuh mu papirom, a on odjednom zaturira kola na mene. Krenuo je autom na mene, ali ja se nisam dao uplasiti, ostao sam u mestu, i on zakoci na metar od mene. Neuspela mosa.

To ga je nekako razbesnelo, a po njegovom licu sam mogao zakljuciti i da je naduvan i(li) pijan.

Ponovo je krenuo kolima, naglo, ja odskocih u stranu, ali je uspeo da mi ocese butinu. Cepao se od smeha, kao i njegov suvozac, poprilicna mrcina sa aknama koju sam poznavao iz vidjenja.

Razjario sam se, skocio na vrata od auta, tresnuo pesnicom i kolenom u njih, gledajuci ga pravo u oci, uz psovku. Nesto kao:

 

"Izadji sad napolje, jebem ti onu tvoju majku mrtvu u usta !"

 

Nije izasao. Lice mu je postalo ozbiljno i pomalo uplaseno. Cutao je i nemo ubacio u brzinu.

 

Da je krenuo napolje iz vozila, sutnuo bih vrata auta natrag njemu u facu, a onda bih potrazio neku motku, eventualno slomljenu flasu. I on i njegov ortak bi valjda imali bar te tri ciste da odstupe.

 

 

10.

 

 

Nakon tog incidenta sam ga vidjao retko, jer su ga matorci posle njegove dogodovstine zvane "studiranje" vratili kuci. Nastavio je sa plandovanjem i obilaskom igraonica i kafica.

 

Nismo se javljali jedan drugom.

 

 

XXX

 

 

Da, Svajcarac je bio na terenu, glavom, bradom i gelom u kosi. U svom punom sjaju i debilizmu. Pokazivali su mu osnovne pokrete i stavove, tako da mi je bilo jasno da mu je ovo prvi ili drugi trening.

Koj' ce mi on moj ovde? Bilo je iritantno slusati ga i gledati. Svi smo nosili staru, iznosenu sportsku odecu spremnu za valjanje i cepanje, a on je dosao u cistoj manekenskoj trenerci.

Kvario je zdravlje puseci najskuplje cigarete i blejao po kaficima, a ja sam se odrekao i najjeftinijeg piva i jeo cokoladu za kuvanje od 18 dinara. Na koncu svega, ugrozavao je moje mesto u startnoj postavi. Poveo je sa sobom i mrcinu sa aknama, koja se zvala Mirko i ipak imala dovoljno zrelosti i samokontrole, i grmalja sa nadimkom Herr, kratke crne kose, potencijalno opasnog tipa.

 

Posle vezbi zagrevanja i istezanja, podelili smo se za igru, a Igor, racionalan tip duge kovrdzave kose braon boje - je bio sudija.

 

Dabome, Svajc je stao naspram mene, spreman za guranje i nadjacavanje sa mnom. Cuo se zvuk pistaljke, lopta je dodata, a Svajc je nasrnuo na mene. Odbranio sam naseg kvoterbeka, uz prilican napor, ali nas hvatac je ispustio bacenu loptu.

 

Drugi pokusaj za 10 jardi. Svajc nasrce, prolazi me, ali me usput drzi i vuce za duks, sto je protiv pravila. Srecom, Igor nije ni slep ni mutav. " `Holding` ", rece on.

 

"Kakav sad `holding`, od koga?" - upita Svajc.

 

"Od onoga ko pita. Pet jardi kazna."

 

"ON je vukao MENE! Kakvih bre pet jardi ?!"

 

"Izvini, ali ja sam video da si ti vukao njega. Povucite se pet jardi unazad."

 

Poslusao je uz psovke i mumlanje, a ostatak njegove ekipe ga je gledao popreko. Treci pokusaj za 10 jardi. Zaleteo se kao svinja i prosao me, usled moje nepaznje i nepravovremene reakcije. Nas kvoterbek, Jovan, je bio na zemlji, crven u licu kao bulka. Svajc je galamio, radovao se i likovao. Postajao sam besan.

 

Cetvrti pokusaj. Svajc kidise, ali polazi sekund pre dodavanja lopte. Bilo mi je zao momka koji mu je objasnjavao pravila bludeci u zabludi da ce Svajc nesto ukapirati.

 

" `Ofsajd`! " - oglasi se Igor.

 

"Kakav sad `ofsajd`?" - zalaja Svajc.

 

"Posao si pre nego sto su dodali loptu", odgovori Igor.

 

"Nije istina, nije istina!" - zagalami Svajc.

 

"Jesi, posao si",potvrdise i neki iz njegove ekipe. Ja sam se smeskao.

 

"Ma sta je ovo, ma vi svi lazete, pederi jedni !" -rece Svajc i rasiri ruke u znak protesta, udarivsi me pri tom pljostimice nadlanicom po nosu.

 

Bilo je ocigledno da je to bila namerna provokacija. Da sam bio mladji, ili u nekoj drugoj situaciji, i on bi dobio po nosu, ali sada je na terenu imao dva ortaka snagatora, a nisam bio siguran ko bi sve od momaka stao u moju odbranu, jer su bili mladji, normalniji, slabiji i plasljiviji od nas. A i nije nam trebala ruzna slika opste tuce na treningu.

 

Zamenio sam mesto sa jacim tipom koji ga je preuzeo, a ja sam dograbio loptu i stao na mesto centra. Naravno, izvinjenje za udarac nisam dobio.

 

 

XXX

 

 

Nedugo nakon toga, jedne prohladne noci, setajuci spazih Svajca na 20 -ak metara ispred mene. Vracao se od negde. Ulica je bila totalno pusta, sa dosta mracnih skretnica i sporednih ulicica. Za trenutak mi je palo na pamet to da bih mogao da mu pridjem s ledja, obmotam mu neki gajtan oko vrata, odvucem ga u mrak i zadavim. Cak sam se i osvrnuo po ulici, da vidim da li na zemlji ima neke zice ili konopca, a onda se setih svoga kaisa. Ali nisam bio toliko lud.

 

XXX

 

 

 

Opet je bio vikend i opet smo svi bili na treningu. Svajc je bio na protivnickoj strani. Igra nam je isla traljavo. Odbrane su bile dobre, a pasovi neprecizni. Posle 20 minuta i dalje je bilo 0:0.

A onda je usledila ta akcija...

 

Pokusaj je bio nas, ali su nas lako probili sa bokova. Svajc i Bane Rukometas u opstoj gunguli jurnuse na naseg kvoterbeka sa namerom da ga sastave sa zemljom.

Nisam video doticnu scenu, jer sam bio zauzet protivnickim igracem. Jednostavno sam iza ledja cuo prasak, kao kada pukne tikva ili lubenica.

 

Okrenuo sam se i svi stadosmo sa igrom. Naime, kvoterbek je "zavrnuo" Svajca varkom tela, i on se sudario sa Banetom, igracem iz svoga tima. Glavom o glavu. Obojica su lezala na zemlji sa sakama preko lica, prilicno nepomicno.

 

Svajc je prvi pokusao da se pridigne u klececi polozaj. Bio je crven u licu, suznih ociju, a iz nosa mu je obilno tekla krv. Bila je to lepa, crvena krv. Da, Svajc je bio punokrvan decko.

 

Ponudio sam mu moju crnu vunenu rukavicu da zaustavi krvarenje, ali ju je odbio mahanjem glavom. Ostali su pomagali Banetu ili zblanuto gledali. Neko je otrcao do kola po pribor za prvu pomoc. Ja sam cucao pored Svajca sa toboze ozbiljnom facom, ali mi je zapravo bilo milo. Mislio sam u sebi - "dobio si po labrnji klipane, a? Ko ti je kriv kad nemas mozak. Ovo ti nije ginulo. Ko te jebe."

 

Onda je malo krvi pocelo da mu curi i iz usta. Na terenu se stvarala barica fine krvi pune leukocita. Okrenuo sam se ka Banetu. Par suza mu je teklo niz obraze, a tanka linija krvi mu se protezala od cela do brade. Nije prosao tako lose kao Svajc, koji je opipavao zube.

 

Posle skoro pola sata prekida ustanovili smo da Svajc i Bane nisu bas toliko osteceni, i uz malo nabedjivanja tipa "hajde, nemojte da ste picke" - nastavili smo igru.

 

Svajc se umusio. Nije vise non - stop psovao i izvaljivao gluposti. Bio je miran kao bubica. Mene su premestili na poziciju ful - beka. Pokusaj je bio njihov.

Namerno sam posao na Svajcovu stranu. Nije se bas polomio od brige da me zaustavi, ali je njihov kvoterbek vec bacio loptu. Ponovo sam posao na njegovu stranu, ali sam i ovoga puta bio prespor. Onda sam promenio stranu. Posle dva neuspesna pasa, odlucili su da idu na trcanje. Svi smo bili napeti.

Gledao sam u protivnicke igrace, a onda spazih Svajcovu, sada vec trombocitnu lokvu u travi.

 

Opet sam bacio pogled ka protivnickim igracima, pa ka lokvi. Cikala me je. Trazila je drustvo. Igraci. Lokva. Lokva. Igraci. Krv mi je jurnula u glavu.

 

Dodali su loptu, posli smo, bila je u rukama Baneta, njihovog raning - beka, ali mi smo odigrali "blic", jurnuli smo na prepad, Bane je potrcao, ali ne, ja sam bio ispred njega, nesmotreno se zaleteo u moje kandze, pokusao je da me prevari nekom varkom, da se otrgne, ali ne, bio je u mojim sapama, zgrabio sam ga, skocio zajedno sa njim, brutalno ga tresnuo o zemlju i tada se i sam nadjoh na travi.

 

Lopta mu je pri padu ispala, jedan od nasih ju je dohvatio i postigao tacdaun. Vodili smo 6:0. Ljudi su mi vikali "bravo", a ja sam gledao u zgrcenog Baneta.

Bio je to jak decko, rukometni golman, ali je bio 15-20 kila laksi od mene, i oko 8 godina mladji. Jaukao je.

 

Pridigao sam ga i imao sta da vidim. Lice mu je bilo blatnjavo i crveno, kosa mu se rascupala, malopredjasnja rana mu je ponovo krvarila, a od jedne dukserice sam mu napravio dve.

Bilo mi je zao Baneta. Povremeno se proseravao i pametovao, ali nije bio los. Kada smo jednom pili u parku, prolazio je, a ja sam mu pripit potrazio 50 kinti na zajam, za pivo. Dao mi je novac, i kasnije ga nije hteo natrag. Dao mi je i nadimak - "Umetnik".

On sam je svirao gitaru, i imao nesto duzu kosu. A sada je visio u dronjcima. Sav nikakav.

 

"Pa sta je ovo?! Sudija?! `Holding`!" -razdra se Bane.

 

"Nije `holding`, Bane. Ti si raning - bek. Znas i sam da moze da ti radi maltene sta hoce." -rece Steva, jedan od glavnih.

 

"Zasto uvek JA dobijem batine? Zasto uvek JA najebem? Ovo mi je CETVRTA dukserica koju sam unistio na treninzima!

Cetvrta!" -nastavi Bane sa negodovanjem.

 

"Jebi ga, Bane. Tvoja pozicija je najrizicnija. Svima si na meti. Znas to." -odgovori Steva.

 

Ponudio sam Banetu jedan od svojih dukseva, ali je odbio. Bio je svestan toga da je odeca ovde ponekad potrosna roba, i da je to nesto sa cim smo se svi u startu slozili. I ja bih tako postupio da sam na njegovom mestu. Ali je i dalje bio ljut.

 

"Dosta mi je za danas! I previse. Idem ja kuci." -rece Bane.

 

"Idem i ja." -jedva doceka Svajc.

 

"Idemo i mi. Dosta nam je za danas. Nemamo opremu. Poginuce neko do kraja." -dodase jos neki.

 

Atmosfera je bila jako losa, tako da sam morao da odigram ulogu klupskog psihologa, hteo ne hteo:

 

"Stanite, momci. Polako. Odmoricemo se, ispricati poneki vic, izduvati, a potom mozemo da igramo- obican fudbal ! Za kondiciju. Svajc, vidim da si poneo i prilicno dobru ( i skupu ) fudbalsku loptu?" -rekoh.

 

"Pa....jesam." -odgovori on.

 

"I igra ti se, je l' da?" -upitah ga.

 

"Pa....da." -rece Svajc i iskezi se kao malo dete.

 

"Onda....dogovoreno?" -nastavih sa terapijom.

 

"Dogovoreno." -slozise se svi.

 

Tako je i bilo. Novu utakmicu sam poceo kao golman, i igrao protiv Svajca i njegovih debelih drugova. Vodili smo 2:0 kada su me zamolili da predjem za njih, jer im je trebao jos jedan brzi igrac. Presao sam za njih i trcao, zdusno kvareci protivnicke akcije, i povremeno stajao na golu. Dan je postajao lepuskast. Onda sam poceo da briljiram na golu. Odbranio sam nekoliko stopostotnih sansi. Neki klinci su mi klicali, a klinke zvizdale i dobacivale mi. Poceo sam da vodim loptu, predriblao protivnickog igraca i dodao je, a saigrac je postigao gol. Da, da - dan je definitivno postajao lep.

Na kraju smo nekim cudom i pobedili. Po zavrsetku meca, svi se rastadosmo u miru. Bar do sledeceg puta...

 

Vracajuci se, gledao sam te oronule kuce i zgrade poredjane niz ulicu. Taj kraj je bio jako siromasan. U susret mi je isao jedan od poznatih gradskih ludaka, dobrocudan tip koji stalno regulise saobracaj i ponekad prica sam sa sobom.

Bio je krupan, starosti oko 45 godina, teget jakna, crne trenerke i stare braon cipele, seda kraca kovrdzava kosa, proredjeni zubi, uredno obrijan i sa naocarima cija su sociva bila debljine danceta od pivske flase. Razdragan, pozdravih ga prvi:

 

"Gde si, Sefe?"

 

"Oho-hooo, tu sam......Direktore!"

 

"Sta ima?"

 

"Nista, Direktore. Neke devojke me malocas upitase gde je izlazna traka za autoput, ja im objasnio, a one su mi se nasmejale i narugale. To nije lepo."

 

"Nije, Sefe." -potvrdih.

 

"To nije lepo. Ljudi trebaju da se medjusobno postuju i pomazu, a ne ovako. Propascemo zbog gluposti. Izgubiti zdravlje. Poubijati se." -nastavi on.

 

Covek je u sustini bio debelo u pravu, i to je zapravo bilo nesto najpametnije sto sam cuo tih dana, a da je izaslo iz usta zivog coveka. Onda sam snimio predmete koje je drzao u rukama. U levoj je drzao kartonsku krunu, presvucenu ukrasnim papirom, a u desnoj topku ispresovanih omota od bombona raznih vrsta. Fino ispresovana, suskava gomilica hartije i celofana.

 

"Sefe, sta ti je ovo? Kruna?" -upitah ga i pokazah prstom.

 

"Aha." -potvrdi mi on.

 

"A ovo?" -pokazah prstom na omote od bombona.

 

"A, to? Zlato." -odgovori, sasvim opustenim i smirenim tonom.

 

"Vazi, Sefe. Vidimo se." -rekoh mu i produzih.

 

Okrenuo sam se i posao, ali posle desetak koraka zacuh njegov glas:

 

"Hej, Direktore?!" -pozva me on.

 

"Kazi, Sefe?"

 

"Kada je...`sutra`?" -upita me.

 

"Hmm....`sutra` je......sutra?" -odgovorih.

 

"Ah....da. Da." -rece on pomalo smeteno i produzi, mahnuvsi mi rukom. Mrmljao je nesto sebi u bradu.

 

Poceo sam da hodam, zamislivsi se na trenutak. Polugola deca koja su naseljavala te jadne kucerke i stare zgrade su se igrala sa macicima. Iz kontejnera je tekla neka nedefinisana smrdljiva tekucina smolastog izgleda. Sunce je sijalo, ili se barem trudilo.

 

 

Popodne nam se svima cerilo u lice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

* svetli trenuci ;

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

jedna od najboljih prica koje sam ovde procitao, a procitao sam ih mnogo... jebote, koliko je debelih tatinih sinova da ti zgade zivot svojim muljavim provlacenjem... ali onda shvatis da je idealan dan za ragbi praznjenje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Svajc je bio zgodan i lep momak. Imao je godina koliko i ja, jak, 6-7 cm visi od mene, plecat, pun para, guste crne kose.

Ja sam poceo da citam i kada sam naisao na ovaj opis prestao sam.

Nikako ne kapiram kako u fizicki opis moze da se stavi "pun para".

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja sam poceo da citam i kada sam naisao na ovaj opis prestao sam.

Nikako ne kapiram kako u fizicki opis moze da se stavi "pun para".

 

 

Pa dobro, onda se i ne radi o cisto fizickom opisu licnosti ?!

 

U knjizevnosti nema totalno jasnih pravila, a i ja ne volim da ih se pridrzavam....recimo, Viktor Igo je pisao vrlo dugacke recenice. U romanu "Jadnici" jedna njegova recenica proteze se na nekoliko stranica knjige i ima 823 reci i 93 zareza.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa dobro, onda se i ne radi o cisto fizickom opisu licnosti ?!

 

U knjizevnosti nema totalno jasnih pravila, a i ja ne volim da ih se pridrzavam....recimo, Viktor Igo je pisao vrlo dugacke recenice. U romanu "Jadnici" jedna njegova recenica proteze se na nekoliko stranica knjige i ima 823 reci i 93 zareza.

Daleko si ti od toga da publici prezentiras slucajne greske, kao namerne.

Kakve veze imaju zarezi sa ovim?Ivo Andric, Pekic, mrzi me da prevrcem dalje po glavi. Svi su stavljali gomilu zareza. Jel' to nesto cudno?

Sto se mene tice, mozes da pises sta god hoces, svakako necu vise nista citati.

P.S

Nisu bitna pravila,vec je bitno kako citalac dozivljava ono sto cita.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Daleko si ti od toga da publici prezentiras slucajne greske, kao namerne.

Kakve veze imaju zarezi sa ovim?Ivo Andric, Pekic, mrzi me da prevrcem dalje po glavi. Svi su stavljali gomilu zareza. Jel' to nesto cudno?

Sto se mene tice, mozes da pises sta god hoces, svakako necu vise nista citati.

P.S

Nisu bitna pravila,vec je bitno kako citalac dozivljava ono sto cita.

 

 

1) Ma nemoj ? :alkos:

 

 

2) Recenica od 823 reci i 93 zareza ti nije bas nimalo cudna? Ne bode oci? :huh:

 

 

3) Ok ?! :pivopije:

 

 

4) :wink: Da. Ta opaska pridodata fizickom opisu upotpunjuje sliku persone o kojoj pisem, citalac stvara predstavu o njemu u svojoj glavi...

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sada sam procitao celo delo i duboko se izvinjavam autoru na moju prebrzu reakciju.

Ovo je cak bolje i od knjige "saneri" od Dusana Ivanovica, koju sam smatrao za remek delo Srpskog sirovog tres, soc romana. Ako pozelis nekada da upoznas autora, mozes ga naci na Bulevaru ili Bajlonijevoj pijaci, kako prodaje svoje delo.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jako interesantno! Drzi paznju i veoma je slikovito. Mozda samo na par mesta da korigujes neke sitnice, sto se tice sklada recenica i rasporeda reci... Mislim da bi bilo dosta zvucnije.

Ideja iz nekog licnog iskustva ili?

Share this post


Link to post
Share on other sites

moj komentar jos stoji, bio na mestu ili ne. Tvoje "komentar" na moj komentar je izbrisan. Kao sto vidis ima raznih komentara.

 

mislim da bi pre tvoj komentar trebao da stoji pod navodnicima...ali ukusi su u pitanju...

 

ako si ga procitao...odlicno.

 

to sam i mislio.

 

naravno ne na brutalno bukvalan nacin.(kako ga je "pametni" moderator shvatio...)

 

to bi bilo krajnje neukusno.

Edited by darijus

Share this post


Link to post
Share on other sites

mislim da bi pre tvoj komentar trebao da stoji pod navodnicima...ali ukusi su u pitanju...

 

ako si ga procitao...odlicno.

 

to sam i mislio.

 

naravno ne na brutalno bukvalan nacin.(kako ga je "pametni" moderator shvatio...)

 

to bi bilo krajnje neukusno.

Ako si hteo samo ja da procitam, mogao si da posaljes PP, posto nisi, onda si dozvolio da razni ljudi citaju, samim tim i da das nekom epitet "pametni".

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sumi je jedan od najkvalitetnijih trolova na forumu trenutno :da: ...sve sto on napise je suvo zlato za mene....cak stavise, toliko ga cenim da jednostavno smatram da nisam dovoljno vredan da mu se direktno obracam.

 

:pivopije:

Edited by Marty F

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sumi je jedan od najkvalitetnijih trolova na forumu trenutno :da: ...sve sto on napise je suvo zlato za mene....cak stavise, toliko ga cenim da jednostavno smatram da nisam dovoljno vredan da mu se direktno obracam.

 

:pivopije:

hoces da ti prodam licencu za postovanje pod mojom etiketom?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sada sam procitao celo delo i duboko se izvinjavam autoru na moju prebrzu reakciju.

Ovo je cak bolje i od knjige "saneri" od Dusana Ivanovica, koju sam smatrao za remek delo Srpskog sirovog tres, soc romana. Ako pozelis nekada da upoznas autora, mozes ga naci na Bulevaru ili Bajlonijevoj pijaci, kako prodaje svoje delo.

 

 

Fala na obavestenje. Casticu ga pivom i otkupiti par primeraka tog remek- dela. Insistiracu na tome da mi napise posvetu, i to krasnopisom. :icon_neutral:

 

 

Jako interesantno! Drzi paznju i veoma je slikovito. Mozda samo na par mesta da korigujes neke sitnice, sto se tice sklada recenica i rasporeda reci... Mislim da bi bilo dosta zvucnije.

Ideja iz nekog licnog iskustva ili?

 

 

...skroz- naskroz istinito, napisano u roku od par sati. Hvala na sugestijama.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...