Jump to content

Cynic


Recommended Posts

  • 2 weeks later...

Nije nikakvo čudo kad bendovi koji postoje preko dvadeset godina tijekom svojeg životnog vijeka drastično promijene glazbeni izričaj – evolucija ili sazrijevanje su pojmovi koji se uglavnom koriste ako je ta promjena uspješna ili dobro prihvaćena. Ipak, nekako je općeprihvaćeno da su takve evolucije prihvatljive ako su postepene; razvuci ih kroz desetak albuma i malo tko će prigovarati ako zadnji album u nizu samo u natruhama podsjeća na prvi. Cynic tu nailaze na probleme: od osnutka 1987. godine, “Kindly Bent to Free Us” im je tek treći album (ako ne računamo demo snimke i dva relativno zanemariva EP izdanja). A evolucija je cijelo to vrijeme itekako radila svoj posao.

Ukratko, onoliko koliko je “Traced in Air” bio udaljen od “Focusa”, toliko je “Kindly Bent to Free Us” udaljen od svojeg prethodnika. Nema razloga za paniku: glavna osovina Paul Masvidal – Sean Reinert je tu, a njihov je sound ostao isti; Masvidalove gitare su prepoznatljive, Reinert pokazuje ne samo tehniku, nego i odličan feeling i razumijevanje stvari – nije čudo da ga je Loudwire lani proglasio drugim najboljim metal bubnjarem – a i bas Seana Malonea ima prepoznatljivi Cynicov zvuk (uz to pokazuje i majstorluke koje je izvodio i dok je svirao za uglavnom nepoznatu Aghoru – kad jednom čuješ stvar “Satya”, prestaneš zbijati šale o basistima). Čak je i naslovnica albuma oslikana tipičnim transcendentalnim motivimaRoberta Venose. Što se onda promijenilo? Pa, iako su gitare odsvirane virtuozno, osim na naslovnoj pjesmi uglavnom nema istrzanih rifova koji su bili prepoznatljiv aspekt i “Focusa” (npr “Celestial Voyage”) i “Traced in Aira” (tipa “Evolutionary Sleeper”); growl vokali, kojih je u manjoj mjeri bilo i na prošlom albumu, u potpunosti su prepustili mjesto čistim vokalima (zbogom, vocoderu, nedostajat ćeš nam… valjda), a čak i distorzirani rifovi odišu određenom pozitivnom, veselom energijom preko kojih režanje, istini za volju, ne bi imalo mnogo smisla. Te elemente zamijenili su zborovski bekovi, ambijentalne lounge jazz dionice i pop-rock refreni. Sve se to moglo predvidjeti kad je 2011. izašao EP “Carbon Based Anatomy”, iako sam siguran da se dio fanatičnih obožavatelja nadao povratku korijenima. Ali jasno je da ovdje nema ni traga starom technical death metalu. Dapače, nakon što sam neko vrijeme lomio glavu pokušajima da pronađem žanr i ponosno iskovao sintagmu progresivni melodični pop metal (tiho tamo), shvatio sam da ni to nije dovoljno specifično – u krajnju ruku, Protest the Hero su prošle godine izdali crowd-fundani album “Volition” koji bi se mogao svrstati u istu tu kategoriju, a teško je zamisliti dva različitija albuma. “Volition” je trostruki espreso s obilnom lajnom, um, šećera, a “Kindly Bent to Free Us” šalica toplog orijentalnog čaja: manje instantnog uzbuđenja, više vremena za razmišljanje i manje dugotrajnih posljedica po organizam.

To je, donekle, i problem albuma: nisam siguran da će me dugotrajno držati. Ima nekoliko hitoidnih pjesama srednje duljine, s prepoznatljivim hookovima (“The Lion’s Roar“ i njezin veseli refrenski rif; “Moon Heart Sun Head” s krasnim Reinertovim tomovima i lijepim građenjem napetosti) ali dijelovi se čine kao da su tamo da popune prostor ili su jednostavno nezanimljivi, čega na “Traced in Airu” nije bilo. Zapravo, ako mogu povući paralelu s nekim drugim progresivnim žešćim bendom, oslonio bih se na priču s Toolom: “Lateralus” je bio korak u nove vode, malo mekši i dosta drukčiji od svega prije, ali dobro prihvaćen jer je bio zaista zaista dobar; to je za Cynic bio “TiA”. Pet i kusur godina kasnije, došao je “10000 Days” (u ovom slučaju “Kindly Bent…”) i nastavio u istom smjeru, ali s ne jednako dobrim materijalom pa će slušatelji uglavnom klimnuti glavom, slegnuti ramenima i reći „Dobro je ovo, ali to nije ono zašto ih slušam.“

Kad smo već kod toga, ne spadam u kategoriju koja sluša ili ne sluša bendove na temelju tekstova, ali ne mogu ne spomenuti jedan problem koji me suptilno kljuca. Cynic su tekstualno oduvijek plovili filozofsko-ezoteričnim vodama, ali ovaj spoj new-age duhovnosti, koju ne mogu dešifrirati ni uz pomoć dva inače iznimno životno korisna semestra Teološke antropologije i upitnog poznavanja osnova biologije, kojeg najbolje oslikava stih „Animals are something invented by plants/ to move seeds around/an extremely Yang solution“ u meni izaziva jedno nagonsko „Daj, mojne me…“ Možda je to zapravo prekrasna i produhovljena poezija, ali ja to ne pušim. Šta ćeš, star sam i… ciničan. (Badabum tsss).

 

 

http://kultivator.hr/cynic-kindly-bent-to-free-us-season-of-mist-2014/

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 month later...
  • 3 weeks later...

"I see all those old dudes out there just banging their heads to our records," Reinert said, wearing an imposing goatee and extra-large Miami Dolphins jersey. "And I have to think — 'That stuff you're banging your head to? That is some gay, gay metal, man.'"

 

:haha: :haha: :haha:

Share this post


Link to post
Share on other sites

tacno se secam ovog sajta :D slika sean-a bez majice i neki lik pise o njemu kako je zgodan i pametan :D

 

"I went on a date with this one awful guy who blogged about it on his website," Reinert said. "So for years, if you typed my name into Google, the second thing that came up, after 'Sean Reinert Drummer,' was 'Sean Reinert Gay.'"

Share this post


Link to post
Share on other sites

"What I’m proud of is that Paul and Sean know that this isn’t really about them — it’s about the kid out there who is struggling and suffering in silence, and that for him or her, this conversation might be a source of encouragement."

:rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

"It's one thing to make out with your bandmates and just 'play gay' because it's edgy," Masvidal said. "It's another thing to actually live it."

Pozdrav za Kvarfortha.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Шта је ту чудно, зар није било очигледно по музици на задњем албуму. Мислим, волим сва претходна издања, колико год имали ту геј ноту у себи, чињеница је да имају невероватну музику. Сем задњег албума, он стварно прелази све границе хомосексуализма, и текстуално и музички.

 

+

 

Are you expected here?

I whisper in your ear

 

I'm whole, open

I'm starved, broken

I'm lost and found

  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...