Jump to content

Budizam


Recommended Posts

Može li svako da postane monah?

 

Moraš biti ljudsko biće, muškarac, bez društvenih obaveza (kao što je vojna služba), stariji od 20 godina, da imaš dopuštenje roditelja, saglasnost supruge ako si oženjen i da ne boluješ od neke zarazne bolesti. U tradiciji kojoj pripadam postoji dvogodišnji period iskušenika, kada učitelj i zajednica imaju priliku da procene da li si pogodan kao ličnost -- i obrnuto. Mimo ovoga, svako je dobrodošao. Ali ostati monah nije baš tako lako!

 

db

Share this post


Link to post
Share on other sites

Je li svih 227 monaških pravila zaista neophodno?

 

Verovatno nije. Pošto su sačinjena još pre 2500 godina, u nekima se pominju predmeti koji danas čak ni ne postoje. Ono što pokušavamo je da sledimo smisao svakog pravila -- na šta je njima Buda ukazivao? Na primer, pravilo vezano za novac je izvorno 'zabrana da se rukuje zlatom i srebrom'. I tako, cinici bi rekli, 'papirni novac je dopušten, a tek kreditne kartice!' Smisao ovog pravila tiče se odustajanja od moći koju daje novac, jer ona stavlja na kušnju želje i moj osećaj nezavisnosti. Kad god je u pitanju neki sistem pravila, različiti ljudi imaju različite stavove i mišljenja, ali mi imamo tih 227 pravila i umesto da gubim vreme debatujući oko njih jednostavno se uklapam u sistem koji postoji; neka od tih pravila su možda pomalo neobična, ali sasvim dobro funkcionišu. Korisno je takođe gledati na ta pravila kao na deo ličnog sistema vežbanja, zasnovanog na obuzdavanju i odbacivanju, pre nego kao na puki pravni sistem koji monaha treba da dovede u red. Većina pravila nisu moralne presude, već pre sugestije kako da zajedno živimo u skladu. Postoje i 'rupe u zakonu' kroz koje je moguće izmigoljiti se, ali onda se pitam zašto uopšte prihvatam monašku obuku ako želim da je eskiviram? Postoje četiri pravila čije kršenje povlači za sobom razmonašenje; kod drugih trinaest pravila za kršenje sledi kazna, a ostalo su relativno mali prekršaji.

 

=0=

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zašto pripadaš ovoj religiji a ne nekoj drugoj?

 

Na neki način ona mi odgovara. Oduvek sam bio zainteresovan za filozofiju i religiju. Tragao sam za nekakvom formom na koju bih mogao da se oslonim, ali izgledalo je da mi ništa ne odgovara. To je pomalo slično kao kad hoćeš da kupiš cipele -- znaš da hoćeš nešto, ali ne znaš tačno šta je to dok ga ne vidiš; a onda te cipele probaš i vidiš da li ti odgovaraju. Na praktičnijem nivou odabrao sam budizam zato što dopušta slobodu istraživanja, pravo na pitanje -- o svemu. Rezultat toga je da je to u celini veoma tolerantna religija. I budisti ratuju, ali nikada u ime religije. Takođe, budizam nije sistem verovanja. Postoje sugestije, ali niko ne zahteva da u njih slepo veruješ. Njih treba istraživati i ispitivati u svetlu sopstvenih iskustava. Zato što je relativno nova pojava na Zapadu, budizam je tu veoma svež, vitalan i "čist", što ja lično veoma cenim. Institucije su, pak, sklone da vremenom postanu krute i pune balasta, ali pošto je budizam "fluidan", on se dobro prilagođava i lako se može "prepakivati", tako da je sadržaj u suštini isti, ali novi izgled donosi mu i novi život. Povrh svega, za mene budizam ima i neki smisao, te tako mogu da sledim veći deo njegove logike a da mi nije potrebno nekakvo mistično premošćavanje. Stvari su prolazne -- jasno; postoji patnja -- jasno; jedne stvari su uzrok drugima -- jasno; želja izaziva patnju -- jasno -- i tako dalje. Sasvim lako.

 

o|o

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kakvu funkciju theravada budizam ima u zajednici?

 

Temelj budističke prakse jeste moral. U ovom vremenu, kada se toliko ističe materijalno, korisne društvene vrednosti često su potisnute u stranu. Ako imate instituciju ili pojedince koji za osnovu svoga života uzimaju dobrotu, to je velika vrednost. Istina, uvek postoji opasnost od proizvoljnog procenjivanja šta je dobro a šta ne -- setimo se spaljivanja veštica i sličnog -- ali nisam video da je mnogo takvoga činjeno u ime budizma. Čekaj, poslednja veštica koju smo spalili živela je još pre... he, he, šalim se! Moj pristup je da se skoncentrišem da u sebi stvari nekako dovedem u sklad, s nadom da će svaki uspeh u tome kroz lični primer biti potpora i za druge. Manastir predstavlja za ljude vrlo opipljivu referentnu tačku, čitava jedna zajednica ulaže napor da čini dobro. Ljudi imaju priliku da posete manastir, možda ostanu nekoliko dana i steknu osećaj šta zapravo znači blagotvorna zajednica -- da to nije samo ideja. Za mnoge je to veoma inspirativno, nadahnjujuće i ohrabrujuće. Cilj budizma je prosvetljenje i takav jedan primer ima podjednaku važnost kao i moral.

 

o|o

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da li se budistički monasi mogu angažovati u humanitarnom radu?

 

Sve što mi radmo radimo besplatno. Različiti manastiri imaće više ili manje kontakata sa nezaređenima, ali ideja služenja se generalno gledajući podržava. Mi ne organizujemo ono što se obično podrazumeva pod humanitarnim radom -- javne kuhinje, skupljanje hrane za siromašne... Moj pristup je da radim sa osnovnim problemima kao što su pohlepa, ljutnja i mentalna dezorijentacija. Ako bi to svako činio, moguće je da bi u svetu bilo više velikodušnosti, saosećanja i mudrosti, da bi gladni bili siti, a beskućnici imali krov nad glavom. Da li ovo izgleda naivno? Svako od nas ulaže napore u onom pravcu za koji smatra da je za njega i za druge najbolji.

 

asdf

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zašto monasi ne kuvaju sami sebi hranu i ne zahvaljuju se nezaređenim sledbenicima kada im je donose?

 

Biti zavisan je jedan od oblika samoodricanja; time se obuzdava želja. Nemati mogućnosti za kuvanje (skladištenje hrane, jedenje posle podneva ili kopanje zemljišta) znači da nemam mogućnost da radim ono što bih "ja" želeo, kako bih "ja" želeo -- ključ je u tome "ja", u tom egu, toj iluziji koju treba razobličiti. Ako proučavate četiri plemenite istine videćete da želja, žudnja, jeste uzrok patnje. Često, tek pošto smo stavili tu želju na probu postajemo svesni stvari za koje smo vezani.

To što donose hranu, za laike je dobar način da uspostave i održe odnos sa monasima i monahinjama. Dolazak u manastir pomaže im da se podsete vrednosti koje budizam predstavlja. To što mi ne zahvaljujemo je uglavnom kulturološki uslovljeno. Neki laici (na primer iz Tajlanda) smatraju da njihov poklon treba da bude potpuno slobodno dat i da očekivanje da za uzvrat dobiju zahvaljivanje više liči na neku vrstu "trgovine" - razmenjujem svoju hranu za tvoju zahvalnost. To nije običaj sa kojim sam odrastao i meni se dopada da izražavam zahvalnost za mnoge stvari koje drugi ljudi donose podržavajući moj način života. Uobičajeni monaški odgovor pri primanju poklona jeste recitovanje tradicionalnih blagoslova.

 

m

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da li je meditiranje sastavni deo Budizma? Ne ide jedno bez drugog? Prosvetljenje i dostignuce karme i to nekog mira u nasoj glavi moze doci i bez toga, zar ne?

 

Ja na budizam gledam kao na jedan od puteva, do zivota bez patnje.. meditacija ti znatno pomaze na tom putu, i sastavni deo je tog "budistickog" puta.. naravno meditacije nema samo u budizmu, ali to je druga tema.. posto je budizam jedan put, ima i drugih, kod tih drugih puteva meditacija moze biti sastavni deo, a i ne mora..ali sigurno je da ma koji put odabrao, meditacija olaksava stvari!

ovo je moje vidjenje, siguran sam da ce dhamma odgovoriti opsirnije :meshuggah:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da li je meditiranje sastavni deo Budizma? Ne ide jedno bez drugog? Prosvetljenje i dostignuce karme i to nekog mira u nasoj glavi moze doci i bez toga, zar ne?

Evo da i Dhamma nešto kaže kad me već već Angrist tako lepo motiviše :D

mada je on to sasvim lepo objasnio.

 

Buda naravno nikada nije govorio o "budizmu", kao ni Isus o "hrišćanstvu". Buda je znanje koje je sam otkrio i izlagao drugima označavao sa Dhamma-Vinaya, što su reči na jeziku pali koje znače Učenje-Ponašanje ili ako više voleš Teorija i Praksa. Naravno, moraš prvo nešto naučiti o teoriji, da bi uopšte znao o čemu se radi, a ako ti ta teorija izgleda logična i korisna, onda kreneš na praksu, odnosnu teoriju sprovodiš u svom svakodnevnom životu. Živiš u skladu sa svojim uverenjima.

 

Šta je Teorija? Da ne bih suviše razglabao, već je pisano na ovom topiku, najsažetije bi se moglo reći da je teorija sadržana u četiri plemenite istine: 1. Postoji patnja, 2. Postoji izvor te patnje, a to je vezivanje podstaknuto željom, 3. Postoji okončanje patnje kad iskorenimo tu želju i 4. Postoji put do tog okončanja patnje, a to je Plemeniti osmostruki put.

 

To je teorija, ali ova poslednja istina je ujedno i praksa, jer nam praktično pokazuje šta treba da radimo kako bismo se rešili patnje. I sad tih osam traka puta (kao neki autoput :D ), može se razvrstati u tri grupe: 1. moral, 2. meditacija, 3. mudrost. To su tri stuba na kojem počiva svaki "budizam", zapravo na kojem počiva naša sreća u ovom životu. I naravno, kao i kod tronošća, ako ukloniš bilo koji od njih, stvar pada. Zato je meditacija kamen temeljac ovog učenja. Bez meditacije ne možemo stići do njegovog cilja.

 

Svako dobro :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da li ti činiš bilo šta u zamenu za dobijenu hranu?

 

Glavna stvar kojoj težim kao monah jeste postizanje prosvetljenja. To je komplikovana stvar -- jer ponekad izgleda kao da ne radim ništa -- sedim i "piljim u pupak" -- i mnogi ljudi to kritikuju. Drugi su pak spremni da podrže naše napore u meditaciji zbog druge stvari koju činim kao monah, a to je poštovanje pravila morala (vinaya). Šta se pod njima podrazumeva je sasvim jasno, jer su sva ona zapisana. Održavanje vinaye na pravi način je prilično teško, i zato ako ljudi vide da monah poštuje pravila, oni su obično srećni da mogu da ga nahrane i pomognu mu u meditativnom naporu. U konvencionalnijem smislu rečeno, veoma sam zauzet raznim drugim stvarima -- pravljenjem našeg manastirskog biltena, podučavanjem, pisanjem ovoga pisma, pomaganjem u poslovima oko manastira itd. Ali ja to ne radim zbog toga da bih dobio hranu, već su to jednostavno stvari koje treba uraditi i ja ih radim.

 

/-/

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Je li monaški život samo beg od svakodnevnih obaveza motivisan sebičnošću?

 

Kako bismo definisali "odgovorno ponašanje u ovome svetu"? Ko o tome odlučuje? Najbolja široko prihvaćena paralela sa monaškim životom jeste život umetnika. Postoje univerziteti za takve ljude, poreske olakšice, razni popusti itd. Je li umetnost radi umetnosti valjan, odgovoran doprinos ovome svetu? U strogo materijalističkom svetu na takve osobe se gleda kao na teret. Na sreću, društvo obično ima dovoljno prostora ne samo da primi, već i da vidi vrednost u emocionalnoj, estetskoj i duhovnoj strani ljudske prirode. Što se tiče bekstva, ovaj "svet" se zapravo ograničava obimom naših doživljaja. Gde god da kreneš, nosiš taj svet sa sobom; nema bekstva od posledica sopstvenih dela, sopstvene kamme. Monaški život je katastrofa ako se koristi za beg, ali je idealan kao utočište, mesto gde imamo dovoljno vremena za kontemplaciju i tako razvijamo istinski odgovoran (holistički, zdrav) odnos prema svetu. Da bismo definisali taj odgovoran način delovanja moramo se prvo složiti oko ključne stvari u životu, oko toga "zašto". Pošto je to vrlo teško, umesto da silom namećemo merila, možemo li ohrabriti toleranciju, dopuštajući prostor za ekscentrike, čudake, mesečare, političare, bele, crne, muškarce, žene?

 

ߤß

Share this post


Link to post
Share on other sites

Šta se još radi u manastiru?

 

Rečju, to je mesto gde ljudi mogu da dođu i budu sami sa sobom. Tu je zatim i subotnji kurs meditacije i povremena meditativna osamljivanja (3 do 10 dana). Ima i nekoliko praznika preko godine, jednom nedeljno dan noćnog bdenja i svakodnevno deljenje hrane. Postoje i četiri termina kada čitava porodica može da boravi u manastiru, zatim nedeljna škola i seminar meditacije za mlade krajem godine. Naš seminarski centar povremeno je domaćin raznim međureligijskim susretima, skupovima psihologa zainteresovanih za meditaciju itd. Amaravati je glavni centar za naše manastire u Britaniji i kao takav je nešto prometniji nego ostala tri manastira. Međutim, i u njemu je naglasak na smirenosti, samoći, tišini, kontemplaciji.

 

Ұ

Edited by Dhamma

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kad me neko pita za religiju, kazem mu da sam najvise sklon budizmu, jer jos uvek sam u fazi istrazivanja te religije (filozofije, nacina zivota...), pa se ne usudim reci da sam das budista.

Budizam mi se cini kao najcistija i najpravilnija religija, mislim da ne mogu bas da zivim bez neke religije, pa eto kad imam neku potrebu, odlucujem se za budizam. Pogotovo mi se svidja jer se ne zasniva na slepom verovanju u neka mambo-dzambo sranja.

 

Za ostale religije (hriscanstvo, ilam....) kontam da su u pocetku bile objasnjenje za tada neobjasnjive moci prirode, a i sve se to preuvelicalo pricom. A kasnije te religije su koristile za manipulisanje sirokih narodnih masa i mogucnost sticanja novca.

Sve u svemu: ne usudjujem se upustati u takvo polemisanje ali ovo je moje grubo vidjenje religije.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kad me neko pita za religiju, kazem mu da sam najvise sklon budizmu, jer jos uvek sam u fazi istrazivanja te religije (filozofije, nacina zivota...), pa se ne usudim reci da sam das budista.

Budizam mi se cini kao najcistija i najpravilnija religija, mislim da ne mogu bas da zivim bez neke religije, pa eto kad imam neku potrebu, odlucujem se za budizam. Pogotovo mi se svidja jer se ne zasniva na slepom verovanju u neka mambo-dzambo sranja.

 

Za ostale religije (hriscanstvo, ilam....) kontam da su u pocetku bile objasnjenje za tada neobjasnjive moci prirode, a i sve se to preuvelicalo pricom. A kasnije te religije su koristile za manipulisanje sirokih narodnih masa i mogucnost sticanja novca.

Sve u svemu: ne usudjujem se upustati u takvo polemisanje ali ovo je moje grubo vidjenje religije.

 

po mom vidjenju nijedna religija se ne zasniva na slepom verovanju u neka "mambo-dzambo sranja", vec su te stvari malo vise zatrpane preko godina nego kod budizma, ali su to, samo treba vise traziti.. i to cini budizam najprivlacnijim sto se prakse tice, zato sto sve sto citas mozes praksom sebi da dokazas, a veceg dokaza nema.. naravno mozes i kod drugih religija, ali kao sto rekoh vise je zatrpano.. :pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...