Jump to content

Budizam


Recommended Posts

Да,веома подвижнички монашки захтијеви.Кад си већ поменуо "да проричу судбине" да ли то значи да судбина је нелична и изван сваког теолошког одређења - БОГ(ови) са тим немају ништа и да је она је владајуће начело неке космичке еволуције?

да је оно што се сматра судбинским - тј. необјашњивим, или неоправданим на основу садашњег живота појединца - јесу последице акција из пређашњег живота.

.Да ли то значи да је наша садашња судбина битно одређена не само тиме што смо раније чинили (укључујући ту и дела из претходних живота) него и ЗАШТО смо то чинили, а да је наша будућа судбина одређена нашом садашњом мотивацијом и чиновима ? (иначе овакво питање је претекло оз књиге Душана Пајина - "Отеловљење и искупљење",па ме само занима како на то гледате у свакодневном дјелању у животу,или је то потпуно небитно јер много тога зависи од садашњег дјелања и како да у будизму судбинску улогу игра тај пређашњи живот јер на основу његових последица појединац је осуђен на неки одређени периид земног живота?)

 

Da, vidim sad da bi možda bilo bolje tamo staviti "budućnost" umesto sudbina, jer ta reč odmah porkene čitav kompleks pitanja: preodređenje, ko je taj koji određuje sudbinu itd. U budizmu takvo šta ne postoji, već jedino zakon akcije i reakcije na moralnom planu, baš kao što takav sličan zakon deluje na materijalnom. Dakle, situacija u kojoj smo zavisi od naših prošlih dela, ali mi smo slobodni da svojim postupcima određujemo u kakvoj ćemo se situaciji naći u nekom trenutku u budućnosti. Ono što je određujući faktor za to da li će neko delo doneti patnju ili zadovoljstvo jeste namera koja stoji izta tog dela. Zato je bitno uporno samoposmatranje, da bismo bili načisto sa kojim namerama delujemo, jer kao što znaš uvek smo skloni da sebe i svoje namere ulepšavamo, da sami sebe obanjujemo.

 

Tako, bogovi ništa ne određuju i ne presuđuju. Prema Budi, i bogovi su podložni optem zakonu prolaznosti, tako da i njih čeka preporađanje, pre ili kasnije, u skladu sa njihovim delima. Tek probuđenjem i izlaskom iz kruga preporađanja, biće je na sigurnom, tamo gde nema ni prolaznosti, ni patnje, ni rađanja ni umiranja.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da se umešam malo.

Proricanje samo po sebi ne bi trebalo da bude loše. To rade šamani i mnogi sveštenici raznih religija (tj. proročice pitija u grčkoj ili germanskih volvi).

Ne vidim zbog čega to nije ''bogougodno'' li šta već jer kao što znamo, u Budizmu, ali i u svim ostalim paganskim religijama nisu Bogovi ti koji određuju sudbinu (i sami potpadaju pod njen zakon).

Konkretno, Odin (kao vrhovni nordijski Bog) se bavi proricanjem i traži savete od duha proročice iz Helheima. Godi (sveštenik) a ponajviše seidkone se bave proricanjem u opštu korist plemena.

U drevnim vremenima najpoštovanije žene, plemenske predvodnice, bile su proročice- seidkone ili volve, koje su savetovale poglavare o svim budućim važnijim odlukama. Jedna od najpoznatijih bila je Veleda koja je 69. godine nove ere pobunila svoje pleme na ustanak protiv Rima, predviđajući pobedu koja je ubrzo i došla. Ova hrabra žena se i danas poštuje kao jedna od prvih velikih heroina germanskog naroda. Šamani takođe izvode svoje rituale iz sličnih razloga.

Sami sistemi za proricanje, poput Runa ili kineskog Ji Đinga koji je star ko zna koliko takođe, nisu nešto ''zlo'' ili ''grešno''. Postoji sila koja kontroliše sve stvari- svepristna sila poput Orloga, a samo proricanje (dakle ne mislim na milana tarota, vulgarni horoskop i sl.) nije ništa drugo do ''zavirivanje'' u svoje više nadsvesno biće, odn. podsvesno arhetipsko stanje..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da se umešam malo.

Proricanje samo po sebi ne bi trebalo da bude loše. To rade šamani i mnogi sveštenici raznih religija (tj. proročice pitija u grčkoj ili germanskih volvi).

Ne vidim zbog čega to nije ''bogougodno'' li šta već jer kao što znamo, u Budizmu, ali i u svim ostalim paganskim religijama nisu Bogovi ti koji određuju sudbinu (i sami potpadaju pod njen zakon).

Konkretno, Odin (kao vrhovni nordijski Bog) se bavi proricanjem i traži savete od duha proročice iz Helheima. Godi (sveštenik) a ponajviše seidkone se bave proricanjem u opštu korist plemena.

U drevnim vremenima najpoštovanije žene, plemenske predvodnice, bile su proročice- seidkone ili volve, koje su savetovale poglavare o svim budućim važnijim odlukama. Jedna od najpoznatijih bila je Veleda koja je 69. godine nove ere pobunila svoje pleme na ustanak protiv Rima, predviđajući pobedu koja je ubrzo i došla. Ova hrabra žena se i danas poštuje kao jedna od prvih velikih heroina germanskog naroda. Šamani takođe izvode svoje rituale iz sličnih razloga.

Sami sistemi za proricanje, poput Runa ili kineskog Ji Đinga koji je star ko zna koliko takođe, nisu nešto ''zlo'' ili ''grešno''. Postoji sila koja kontroliše sve stvari- svepristna sila poput Orloga, a samo proricanje (dakle ne mislim na milana tarota, vulgarni horoskop i sl.) nije ništa drugo do ''zavirivanje'' u svoje više nadsvesno biće, odn. podsvesno arhetipsko stanje..

Преопоручујем : http://www.rastko.org.yu/filosofija/dpajin...-sudbina_c.html :-)

 

Мада са друге стране,став хришћанства је веома једноставан,онако како Бог говори :“Ако међу вама устане пророк, или који снове сања, и да знамење и чудо и испуни се знамење и чудо, што рече, па каже: „Идемо и служимо другим боговима”: не слушајте пророка тога: јер вас слуша Господ ваш, да ли љубите Господа Бога својега свим срцем својим и свом душом својом” (Зак. Пон. 13, 1-3).

 

Edited by SixStepsOnTheMoon

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da se umešam malo.

Proricanje samo po sebi ne bi trebalo da bude loše. To rade šamani i mnogi sveštenici raznih religija (tj. proročice pitija u grčkoj ili germanskih volvi).

Ne vidim zbog čega to nije ''bogougodno'' li šta već jer kao što znamo, u Budizmu, ali i u svim ostalim paganskim religijama nisu Bogovi ti koji određuju sudbinu (i sami potpadaju pod njen zakon)...

 

Ajd kad je već krenulo, da se umešam i ja malo :)

 

Ne znam ima li išta loše u proricanju budućnosti ili ne, ali da ne bih ulazio u to mogu reći da što se budsitičkog monaha tiče, to uopšte nije njegov zadatak. A koji je njegov zadatak? Da sam sebe smiruje i pročišćuje i da, ujedno, predstavlja uzor i ohrabrenje onima koji bi da to isto rade sa sobom. Otuda sve što on može da pruži jeste Dhamma, Učenje, onako kako ga razume i kako ga je iskusio. Sa čisto praktičnog stanovišta, pokušavam da zamislim u šta bi se pretvorio život nekoga ko bi se pročuo kao dobar vidovnjak. Da li bi on imao šansu da ostane u samoći i tišini, kako bi i dalje čistio svoj um? Imam blagi osećaj da ne bi. Da bi time sebi samo bespotrebno iskomplikovao život. A onda bi sledile rasprave i optužbe onih koji bi se osetili ugroženi kao proroci. Pa onda oni kojima se proriče. Da li to kod njih doprinosi smirenju ili samo podstiče želje da bujaju: "Eh kad bih znao brojeve za sutrašnju lutriju!" Dakle, takav monah ne bi ni njima čniio uslugu. I na kraju, u sve bi se to pre ili kasnije uplelo pitanje novca, makar ga naš monah i odbijao u početku. Uvek bi bio pred iskušenje: Možda ipak da ovo uzmem? I eto ti čitavog tog košmara ljudskih strasti i muka od kojeg je, time što je postao monah, pokušao da sebe drži podalje. Sve u svemu, jasno je da takva praksa ne pomaže, već odmaže monahu. Verovatno je Buda vođen ovakvim praktičnim razlozima i savetovao monasima da ne proriču, ne gledaju u dlan, ne tumače snove, ne prave astrološke karte, ne određuju povoljna mesta za gradnju ili povoljne zdatume za ovo ili oni, ne isteruju duhove i slične stvari.

Edited by Dhamma

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ajd kad je već krenulo, da se umešam i ja malo :)

 

Ne znam ima li išta loše u proricanju budućnosti ili ne, ali da ne bih ulazio u to mogu reći da što se budsitičkog monaha tiče, to uopšte nije njegov zadatak. A koji je njegov zadatak? Da sam sebe smiruje i pročišćuje i da, ujedno, predstavlja uzor i ohrabrenje onima koji bi da to isto rade sa sobom. Otuda sve što on može da pruži jeste Dhamma, Učenje, onako kako ga razume i kako ga je iskusio. Sa čisto praktičnog stanovišta, pokušavam da zamislim u šta bi se pretvorio život nekoga ko bi se pročuo kao dobar vidovnjak. Da li bi on imao šansu da ostane u samoći i tišini, kako bi i dalje čistio svoj um? Imam blagi osećaj da ne bi. Da bi time sebi samo bespotrebno iskomplikovao život. A onda bi sledile rasprave i optužbe onih koji bi se osetili ugroženi kao proroci. Pa onda oni kojima se proriče. Da li to kod njih doprinosi smirenju ili samo podstiče želje da bujaju: "Eh kad bih znao brojeve za sutrašnju lutriju!" Dakle, takav monah ne bi ni njima čniio uslugu. I na kraju, u sve bi se to pre ili kasnije uplelo pitanje novca, makar ga naš monah i odbijao u početku. Uvek bi bio pred iskušenje: Možda ipak da ovo uzmem? I eto ti čitavog tog košmara ljudskih strasti i muka od kojeg je, time što je postao monah, pokušao da sebe drži podalje. Sve u svemu, jasno je da takva praksa ne pomaže, već odmaže monahu. Verovatno je Buda vođen ovakvim praktičnim razlozima i savetovao monasima da ne proriču, ne gledaju u dlan, ne tumače snove, ne prave astrološke karte, ne određuju povoljna mesta za gradnju ili povoljne zdatume za ovo ili oni, ne isteruju duhove i slične stvari.

 

Lepo napisano, dodao bih samo par stvari.

 

Nema ničeg lošeg u smirivanju duha i tela, međutim svet je jedno šarenoliko mesto, i Sever se dosta razlikuje od ostatka sveta. klima, okruženje, specifični uslovi življenja..sve to utiče na mentalni sklop ljudi. koknretno, nordijci nisu imali vremena da rade isto što i budisti. Njihov način života im to ije dozvoljavao. Istok je ipak u elementu Vazduha a Sever u elementu Zemlje.

Proricanje, ukoliko su plemenite namere, ne dovodi do ''komplikovanja života''- jer ono ne postoji zarad dobijanja na lutriji i sličnog. Ako neko možda i uspe da iskoristi tu sposobnost zarad materijalnih ciljeva, Orlog tj. Karma će se pobrinuti da balansiraju stvari :D

Ji Đing ili Rune npr. - nećemo ih konsultovati koji hleb da kupimo, sa kojom devojkom da izađemo i sl. koristićemo ih u plemenite svrhe, možda i samo par puta godišnje, na posebne dane. I pitanja će biti mnogo važnija- odogovori koji tada dolaze su veoma jasni i, provereno, istiniti. To su više saveti pri važnijim odlukama u životu, kao što sam dao primer onog plemena koje je ustalo protiv Rima.

 

Dakle, sveprisutna kosmička sila ne postoji tek tako. I pogrešno je smatrati je zlom. Ona je van tih ljudskih podela.

Share this post


Link to post
Share on other sites

@ Egil Skallagrimsson

 

Ma potpuna demokratija, prijatelju. Ko misli da mu gledanje u Ji Đing, Rune ili nešto treće pomaže, on će da gleda šta god ovd ebilo napisano.

Ko misli da mu je to samo skretanje pažnje sa bitnih stvari, naravno batali. Sve jasno.

Ja samo iznosim ono što sam bio pitan: kakav je budistički stav prema tome. I ne tvrdim da svako na to tako treba da gleda.

Nadam se da je to jasno :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

@ Egil Skallagrimsson

 

Ma potpuna demokratija, prijatelju. Ko misli da mu gledanje u Ji Đing, Rune ili nešto treće pomaže, on će da gleda šta god ovd ebilo napisano.

Ko misli da mu je to samo skretanje pažnje sa bitnih stvari, naravno batali. Sve jasno.

Ja samo iznosim ono što sam bio pitan: kakav je budistički stav prema tome. I ne tvrdim da svako na to tako treba da gleda.

Nadam se da je to jasno :D

 

Jasno mi je naravno, ali ne mogu a da se ne zapitam zbog čega je to po nekima loše a drugima nije?

Konkretno za Budizam me je pomalo iznenadilo, ne za novije religije...

Share this post


Link to post
Share on other sites

koliko sam ja shvatio budista ima pravo da pored budizma ima bilo koju drugu religiju

 

Može da radi šta hoće, jer sve što je Buda propovedao jesu saveti kako da vidi stvari kakve zaista jesu. I onda se prema tome i ponaša.

A kad uvidiš da si ti sam svoj i neprijatelj i spasitelj, kakva ti je onda religija sa svojim vrhovnim ovim i vrhovnim onim uopšte potrebna?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Je li karma isto što i greh?

 

Bukvalno karma znači postupak; ono što činim. Konkretnije, to je nameran postupak, koristan ili štetan; dakle, od vrste namere zavisi i moja sudbina. Štetni postupci su oni koji su motivisani pohlepom, mržnjom i obmanutošću. Neka karma će svoj plod doneti u ovom životu, a neka u narednim životima. Problem se javlja oko kvaliteta namere, je li ona dobra ili rđava u apsolutnom ili relativnom smislu. Da li je krađa 10 funti da bih nahranio majku koja gladuje isto što i krađa 10 funti da bih otplatio svoj dug na kocki? Postupak je isti, namera različita, ali da li je rezultat isti? Na svakom od nas je da odluči šta je u ovom slučaju prava stvar.

 

Greh jeste kršenje božije volje i odvajanje od boga zbog tog kršenja. I ponovo se javlja pitanje apsolutnih vrednosti -- je li božija volja apsolutna ili relativna? Karma je, međutim, uvek nameran postupak, dok je greh samo štetan postupak.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da li budisti veruju u boga?

 

Pre nekako dobio sam pismo od osobe po imenu Zara Holand. Ne znam ni da li postoji devojčica koja se zove Zara Holand, jer moguće je da ju je neki nastavnik izmislio. Ali ja sam dobio pismo, tako da bih možda mogao verovati da i postoji neko ko se tako zove.

 

Nisam dobio pismo ni od koga ko se zove Bog, nikada nisam sreo bilo koga ko se zove Bog. Postoji li bilo koja "stvar" koja se zove Bog. Ne znam. Nisam dobio pismo, dakle ne mogu čak ni da verujem. Kad mi padne nešto na nogu, ja ne verujem u bol. Ja ZNAM bol -- jao!!! Kad sam srećan ZNAM da sam srećan, ne moram u to da verujem. Ovim neću da kažem da ne postoji Bog. -- već samo da ja to ne znam.

 

Zavisi takođe kako definišemo Boga. U budizmu postoji razrađena kosmologija, sa bogovima, demonima, devama i svim drugim vrstama bića koja nastanjuju pojedina područja (prava ili mitološka bića, ja ne znam). Ali ona se ne smatraju večnim ili svemogućim. Ima jedna priča o monahu koji je želeo da zna "gde ovaj svet nestaje bez ostatka". Pitao je razne mudrace na zemlji i sugerisali su mu da pokuša sa bogovima. Da skratim priču, postepeno se uzdizao u sve rafiniranije slojeve kosmosa sve dok nije stigao do najvišeg, Braminog sveta i otišao na Bramin dvor, te postavio pitanje. Brama je malo okolišio, pa onda monaha odveo na stranu i izgrdio ga što mu tako javno postavlja tako zbunjujuća pitanja na koja on ne ume da odgovori. A ako zaista želi da zna, neka ode i pita Budu. Ovo stavlja bogove u njihov relativan položaj. Sve u svemu. može se zaključiti da "budisti ne veruju u Boga, to jeste njegovo postojanje ili nepostojanje nije presudno za njihov život".

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nisam dobio pismo ni od koga ko se zove Bog, nikada nisam sreo bilo koga ko se zove Bog. Postoji li bilo koja "stvar" koja se zove Bog. Ne znam. Nisam dobio pismo, dakle ne mogu čak ni da verujem.

глупост.. постоји врло опширно писмо упућено свим људима. зове се Библија.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Koga ili šta budisti obožavaju?

 

Tri utočišta bi verovatno bila najšire prihvaćena stvar. Prvo je Buda -- poštovanje i predanost istorijskoj ličnosti koja je poznata kao Buda -- i poštovanje i težnja ka onom kvalitetu mudrosti, znanja, prosvetljenosti koji Buda otelovljuje. Drugo utočište je Dhamma -- posedovanje velikog poštovanja i cenjenje Budinog učenja, kao i ljubav prema istini u njezinom najvišem značenju. Treće je Sangha -- uvažavanje onih kvaliteta kojima teži zajednica zaređenih u celini, pre nego ijedan pojedinac, a među koje pripada dobrota i vrlina. Sva ova tri utočišta su apstraktna i nema nijednog od ovih kvaliteta koji bi bio personifikovan ni na koji način. Čak i istorijski Buda se posmatra kao istorijski događaj i sećanje na taj događaj treba slaviti sa zahvalnošću; međutim od same ličnosti ne treba praviti nekakvog besmrtnika. Ono što budisti obožavaju -- dakle "ono prema čemu pokazuju produbljenu religijsku predanost i poštovanje" (ovo sam uzeo iz rečnika) -- jeste budizam.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zašto uopšte biti dobar, a ne loš?

 

Obično o tome najviše razmišljamo onda kada nas otkriju. Uradiš nešto "dobro" za nekoga i drugi znaju da si to ti -- ili uradiš nešto "loše" i drugi znaju da si to bio ti. Kakva su do sada bila tvoja iskustva? Dobro i loše nisu neki apsoluti, već svako od nas ima svoje kriterijume o tome gde ćemo povući liniju. Ono što ja koristim je "eho test". Kad nešto uradim slušam ili gledam ono što mi se vraća. Ponekad je to sasvim suptilno -- mrzovoljno unutrašlje gunđanje tokom meditacije ili blaga toplina u srcu. U suštini svako želi da bude srećan, da se oslobodi bola, potištenosti itd. i premda ne postoji jednostavan odgovor kako obezbediti sreću, činiti dobro i izbegavati loše je sasvim dovoljno za početak. Možda ti možeš da uradiš nešto loše i da te to ne muči. Pokušaj, vidi kako to kod tebe deluje. Koji je krajnji rezultat?

 

ﭰﭫ

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da li budisti veruju da postoji "tamna" strana, poput đavola?

 

Sigurno da postoje dobrota i rđavost. Uđeš u sobu u kojoj su se dvoje malopre svađali. Iako sada samo sede, možeš da osetiš energiju njihovog besa -- vibracije. Isto je i sa dobrotom, mada malo suptilnije. U budističkoj kosmologiji nekoliko je područja ispod ljudskog, gde obitavaju razna zla bića. Ta vrsta "energije", vibracije, tamne strane, zaista postoji, ali nije otelovljena ni u jednoj konkretnoj stvari ili stvorenju. Čak ni život u području "gladnih duhova" nije večan. Možeš li ti da vidiš svoju tamnu stranu? Ona nije nešto fiksirano i "đavoli" mogu biti ukroćeni i istrenirani da se pretvore u dobrotu. To jeste teško, ali pokušaj i imaj saosećanja za te "zle", neugodne, ne baš lepe deliće sebe ili drugih. Oni se ne mogu uništiti -- samo transformisati.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Staro je iskustvo, Atula, nije tek današnje,

da se prekorava onaj tko šuti, kao i brbljavci,

pa i onaj čiji je govor prijazan.

Nitko na svijetu nije besprijekoran.

 

Niti je bilo, niti će biti, niti sada ima

čovjeka koga se samo prekorava ili samo hvali.

 

Dhammapada, stihovi 227-8

 

 

Možda nekad pomislimo kako Buda nije bio kritikovan ili optuživan za bilo šta, jer je bio toliko pročišćen. To je pogrešno zaključivanje. Zapravo, bilo je upravo suprotno; bio je kritikovan, prekorevan i čak nepravedno optuživan, baš kao i svako drugi. Tragati samo za pohvalom i strahovati od kritike, rekao je, besmisleno je. Komentar uz gornja dva stiha opisuje situaciju kada je veća grupa duhovnih tragača putovala u potrazi za najproduhovljenijim od Budinih učenika kako bi im rastumačio Učenje. Jedan monah je, tako, samo sedeo i ćutao i to ih baš nije mnogo impresioniralo. Drugi im je izlagao nadugačko i

naširoko i o tako uzvišenim stvarima da ih je to bacilo u očajanje. Treći, kad je čuo njihove pritužbe o prethodnicima, ponudio im je učenje koje su oni kasnije ocenili kao suviše pojednostavljeno za njih. Kad je ta grupa konačno stigla kod Bude, opisali su zamerke koje su imali u vezi sa monasima i njihovom podukom. Buda je iskoristio priliku da ukaze kako bila šta što uradimo u ovom zivotu, šta god da kažemo (ili ne kažemo), ne možemo izbeći da nas neko zbog toga kritikuje. Potom je nastavio kako je jedina kritika koja zaista treba da nas zanima ona koju nam uputi mudrac. Ako nas kritikuje neko ko i sam živi čistim životom, imamo razloga da obratimo pažnju na njegove reči. No, možda nas pogađa kritika ma od koga dolazila. U tom slučaju, neophodno je da stvari pogledamo malo dublje. Čak je i Buda bio meta bola koji ljudi i neznajući nose u sebi, jer kritikovanje odatle dolazi. I zato ćemo najverovatnije i sami biti meta. U svemu tome može pomoći ako razumemo da ljudi time samo izbacuju iz sebe bol koji više nisu u stanju da izdrže; oni ga izražavaju kroz nalaženje mana u drugima. Kada imamo svesnost i sposobnost da sebe do kraja prihvatimo, tada jednostavno nismo skloni da kritikujemo bilo koga, ni sebe, a ni druge.

 

:bigblue:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nemoj nikada da zaboravis da si ti ovde samo posetilac, putnik u

prolazu. Tvoj boravak ovde je kratak, a cas odlaska nepoznat. Niko ne

moze ziveti bez ulozenog truda i vestine kojima zadovoljavas svoje

potrebe zaista su blagoslov. Ali ako se upinjes neprekidno, umor i

iscrpljenost ce te osvojiti i neces upoznati radost koja dolazi kad se

neki posao zavrsi. Govori tiho i ljubazno; i ne zuri ni sa svojim

misljenjem, ni sa savetom. Ako govoris previse, to ce te uciniti

gluvim za ono sto drugi govore, a treba da znas da je sasvim malo onih

koji ne bi mogli nesto da nauce od drugih. Budi blizu kad je pomoc

neophodna, ali daleko kad se nude pohvale i zahvalnosti. Uzmi tek malu

kolicinu moci, bogatstva i slave, jer oni tako brzo prolaze i bivaju

jos brze zaboravljeni. Umesto toga, gaji u sebi ljubav i nastoj da

budes prijateljski nastrojen prema svakome. Zaista, saosecanje je

melem za mnoge rane. Kad je pronadjes, cuvaj tisinu kao najvece blago

i, svestan svojih duznosti, odvoj vreme da budes sam sa sobom. Odbaci

dvolicnost i samoobmanjivanje, vidi sebe onakvog kakav zaista jesi.

Uprkos tome kako se cini, niko nije zaista zao. Svako ko tako izgleda,

zapravo je samo zaveden neznanjem. Ako ovu istinu cesto promisljas,

nudices uvek vise svetlosti nego optuzbi i gorcine. Ti, bas kao i sva

bica, imas u sebi Buda-prirodu. U sustini, tvoj um jeste cist. Zato,

kada zbog necistoce uma posrnes i padnes, neka te kajanje i crne misli

tu ne zarobe. Povrati bodrost duha i razumevsi situaciju, sakupi snage

da nastavis hod. Vera je poput svetiljke, a mudrost cini da ona ponovo

zasvetli. Nosi tu svetiljku svuda sa sobom, tako da uvek budes u

stanju da razvejes tamu i postojis obasjan svetloscu.

 

Dhammavadaka sutra

Share this post


Link to post
Share on other sites

Budin duhovni put

 

Karakteristicno je... da prica o Budinom duhovnom putu svoj vrhunac ima u njegovom prosvetljenju, ali se tu i ne zavrsava. Jos dok je bio u stanju blazenstva koje je usledilo posle probudjenja, pred njim se pojavila (prema tradicionalnom opisu) grupa bozanstava koja ga je zamolila da izadje iz zadubljenja i svoje znanje podeli sa onima koji pate. Ovaj susret i njegov ishod, makoliko bio legendaran, ukazuje da duhovna zrelost ukljucuje u sebe i sposobnost da se transcendentni uvid aktuelizuje u svakodnevnom zivotu. Za Budu se kaze da je tokom cetrdeset pet godina lutao severnom Indijom i neumorno poducavao darmu. Njegova odluka da ustane sa svog mesta pod bodi drvetom i krene u svet moze se smatrati prvim korakom drustveno angazovanog budizma. Budini govori, koji su u drustvu njegovog vremena predstavljali revolucionarnu silu, sadrze nebrojene odlomke u kojima se raspravlja o "ovozemaljskim" temama kao sto su politika, dobra vladavina, siromastvo, kriminal, rat, mir i ekologija.

 

Kenneth Kraft: Inner Peace, World Peace

Share this post


Link to post
Share on other sites

@dhamma - koju bi knjigu preporucio o budizmu/karmi/reinkarnaciji?

 

Najbolje knjiga o Budizmu koju sam procitao kod nas je ''Tibetanska Mistika'', Lame Anagarike Govinde, mada tu pise o mnogo cemu, ne striktno o Budizmu. Knjiga je neverovatno dobra i korisna :da: i preporucujem je svima. Za svakog ima ponesto.

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

@dhamma - koju bi knjigu preporucio o budizmu/karmi/reinkarnaciji?

 

Uh, teško pitanje. Ima ih mnogo. :)

 

Evo nekih koje se uglavnom mogu naći na netu:

Uvod u budizam generalno:

Valopola Rahula - Čemu je Buda podučavao

Budistička meditacija:

Henepola Gunaratana: Pažnja - put svjesnosti

S. N. Goenka: Vipassana meditacija

Nyanaponika Thera - Budistička meditacija

 

Istorija budizma:

Čedimil Veljačić - Razmeđa azijskih filozofija I-II

 

Individualni ucitelji:

Sunryu Suzuki - Zen Mind, Beginer's Mind;

Ajahn Sumedho: Intuitive Awarenes;

Thich Nhan Hanh: Mir je svaki korak,

 

Karma/reinkarnacija

Kamma and its Fruit

Ashin Ottama - The Message in the Teaching of Kamma, Rebirth, Samsara

Neki Budini govor o toj temi:

Asketa psećeg zaveta (MN 57)

Malo izlaganje o kammi (MN 135)

The Brahmans of Sala

The Great Exposition of Kamma

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Blagonaklonost

 

Blagonaklonost (metta) jeste prava zaštita za naš um. Kada je postojana, ona um štiti da ga ne preplave pohlepa, mržnja i obmanutost. Baš kao i sa šumom, ako je u njoj mnogo vlage i požar joj se približi, neće je zahvatiti. Isto tako, ako je blagonaklonost čvrsto ukorenjena u našem umu, tada je manje šanse da će se u njemu razbuktati požar pohlepe, mržnje i obmanutosti. Čak i ako dođemo u kontakt sa takvim stvarima, one nas ne osvoje i ne zagospodare nama.

 

Ajahn Karuniko: Living in Harmony

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...