Jump to content

Budizam


Recommended Posts

Dragi moj Gadpleja, zaboravljamo stalno da to gde ti jebeš mater ženi što je uradila ovo ili ono, & vice versa (kako ono beše 'što je kupio PLAVI oplemenjivač a ne BELI' jel tako bilo zaboravih!), zapravo NIJE ljubav!!! Stojim iza toga.

 

 

Onaj ko stalno i neprekidno radi na sebi da suzbije posesivnost, da razloži u prah ljubomoru, ali da to uradi spoznajući i menjajući sebe (a ne samo i beskompromisno pokušavajući da izmeni partnera...kakva greška), tako će postati bolji čovek i ima šanse da zaista voli, a to je cilj ovog našeg života.

 

 

Dobar ti avatar. :haha: Meni je lično bolji prvi prijedlog,ali kad malo bolje izanaliziram sliku,stiče se utisak da bi se mogao super caption slike napravit :

 

FREEEEEEEEEDOOOOOOOM...

 

...then I came.

 

Anyhu,ne vidim kako ne bih bio saglasan sa ovim sto sam quote-ovao. Niko ne priča o jebavanju majke ni tuči. Samo me zanima kako je pravilno da čovjek reaguje u tom slučaju,da bi se,po tvome,smatralo da on tu osobu voli? Da je ostavi? Da joj oprosti? Pretpostavljam da ideš na kombinaciju te dvije stvari,pa je najbolje da joj oprosti,ali da je ostavi. :haha: A između svega toga da ne osjeća žal,tugu,patnju,izdaju i što sve ide u paketu s tim.

 

 

 

 

Da bi se spoznala istinita ljubav ne treba samo srce da bude spremno, vec i um spreman i otvoren za to. Kao sto kaze matematika - potreban i dovoljan uslov.

 

Sad bi se našli mnogi da ti kontriraju sa parolom da je um u stanju ljubavi pomućen.Zbog ljubavi se rade strašno kretenske stvari.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Btw. sebicnost nije ispunjavanje svojih zelja i zadovoljavanje svojih potreba nego neracionalno izbegavanje cinjenja bilo kakve koristi drugome iz uverenja da je to lose. Cak i kada bi cinjenje koristi drugome bilo korisno za onoga ko cini.

 

dakle:

 

velikodusnost/altruizam > pragmaticnost > sebicnost

 

a ne:

 

velikodusnost/altruizam > sebicnost

 

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Sad bi se našli mnogi da ti kontriraju sa parolom da je um u stanju ljubavi pomućen.Zbog ljubavi se rade strašno kretenske stvari.

Sad ti meshash "zrelu" ljubav koju propoveda budizam i klasicnu "Sekspirovsku" koja je vise zudnja i narkomanija xD

Share this post


Link to post
Share on other sites

Lepo kaže Smorock. Zrela ljubav. To je otprilike i jedina koju ja priznajem. Sve ostalo je zaljubljenost, požuda, što telesna što mentalna, i lepo je dok traje ali ne traje baš dugo. Prava ljubav je ono što ostane posle toga.

 

 

Evo zamislite na primer da nema seksa, i pomislite da li biste provodili vreme (život) sa tom nekom osobom, eto odgovora na pitanje "da li je volim" :D

 

 

Edit: koje prepirke :D

Edited by Ајлин

Share this post


Link to post
Share on other sites

Prava ljubav je ono što ostane posle toga.

 

Koja opet,ako je lišena sexa,požude i zaljubljenosti,ne znači da je suva,prava,iskonska,niti da je išta bolja od ove prethodne. Samo možda dosadnija...a bogami i suvlja. :haha:

 

Edit: koje prepirke :D

 

htio sam reći "razmjene mišljenja" :)

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Potpuna posvećenost

 

Malo je ljudi sposobnih za potpunu posvećenost i zato je i malo onih

koji dožive stvarnu transformaciju kroz svoju duhovnu praksu. Reč je o

odustajanju od svojih stanovišta, o napuštanju unapred formiranih

stavova i ideja, da bismo umesto toga koristili orijentire koje je

Buda postavio. Iako ovo zvuči jednostavno, u praksi većini ljudi je to

izuzetno teško. Na putu im se ispreče oni, u njima duboko usađeni

stavovi, zasnovani na zaključcima izvedenim iz kulturnih i socijalnih

normi.

 

Moramo takođe zapamtiti kako je neophodno da um i srce rade zajedno.

Ako nešto razumemo na racionalnom nivou, ali to ne volimo, za nas nema

celovitosti, nema ispunjenja. Ako nešto volimo, ali ne rezumemo,

izlazi na isto. Ako smo u vezi sa nekom osobom i volimo je, ali je ne

razumemo, ta veza je nepotpuna; ako pak razumemo tu osobu, ali je ne

volimo, veza je isto tako nezadovoljavajuća. A koliko li je to još

važnije za nas duhovni put. Moramo razumeti značenje učenja i ujedno

voleti ga. U početku će to razumevanje biti tek delimično, te otuda

naša ljubav mora da bude tim veća.

 

Ayya Khema, When the Iron Eagle Flies,

 

Arabesque_Brushes_by_Luizalenora.jpg

Edited by Dhamma
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Prestanak mržnje

 

Mržnja je daleko gora od bilo kojeg našeg običnog neprijatelja.

Naravno, ti obični neprijatelji nas povređuju: zato ih i zovemo

neprijateljima. Ali to povređivanje nema za cilj samo to da mi budemo

nesrećni, već u isto vreme treba da donese neku korist njima ili

njihovim prijateljima. Mržnja, nas unutrašnji neprijatelj, međutim,

nema bilo kakvu drugu funkciju, sem da uništi naše pozirivne postupke

i učini nas nesrećnima. Zato je Šantideva zove "moj neprijatelj, čija

je jedina namera da mi donese patnju". Od prvog trenutka kad se

pojavi, ona postoji samo zato da nam naudi. Zato bi trebalo da joj se

odupremo svim sredstvima koja su nam na raspolaganju, da tako očuvamo

mir u umu i izbegnemo kovitlac.

 

Dalai Lama

 

 

UE36hatred.jpg

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Izbegavati povređivanje drugih bića,

koja, slično nama, i sama tragaju za mirom,

znači osvojiti sreću za samoga sebe.

Dhammapada, strofa 132

 

 

Ponekad. ono što činimo vodi do sreće. U drugim prilikama

ono što ne činimo vodi do sreće. Ovde Buda kaže da bi

trebalo da budemo svesni kako napor nepovređivanja živih bića

ne donosi sreću samo onima koji žive bez straha i bola, već

isto tako i nama samima. U svetu u kojem se naša vrednost

često meri kroz našu produtivnost, lako nas može obuzeti

osećanje da uvek moramo nešto da uradimo kako bi stvari postale bolje.

Ponekad, obuzdavanje da nešto ne uradimo jeste to koje je najvažnije.

 

Sa ljubavlju,

monah Munindo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nešto na temu mržnje/nedopadanja, vezano za neki od Dhamminih prethodnih postova... ali od ne-budističkog autora:

 

"When we dislike someone, or feel threatened by someone, the natural tendency is to focus on something we dislike about the person, something that irritates us. Unfortunately, when we do this--instead of seeing the deeper beauty of the person and giving them energy--we take energy away and actually do them harm. All they know is that they suddenly feel less beautiful and less confident, and it is because we sapped their energy."

[James Redfield]

  • Upvote 2
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa u citatu pise ako nam preti opasnost od nekoga, ako nam neko naudi i sl.

A ne idem ulicom i mrzim sve redom. To jeste glupo. :)

Pruziti otpor nekom ko hoce da ti naudi je prirodno, uzeti im energiju, kako kaze citat. ;)

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

to je takav klise. :haha:

Mozda u nekoj bajci gde zive purpurni jednorozi i cokoladne zeke, a ne u ovom materijalnom svetu.

 

Lako je jer je to prirodan deo nas, ici suprotno je teze jer je protiv nase urodjene prirode - i mnogi misle da je to kao neki dokaz prosvetljenosti ili velike mudrosti. Prirodan otpor je normalan za coveka, to je instinkt, drugo je sto mnoge religije rade na gusenju tih osecanja, govore kako su zle i sta ti ja znam. :haha: Nema zla i dobra u tom smislu. Mrznja ponekad pomogne coveku da prezivi, ili cist zivotinjski insinkt, nema tu niceg loseg. Dakle, sve je stvar balansa, ne ici u ekstrem i pruziti nekom obraz da te bije kako hoce.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Primetila sam da si umesto sa dva L sada sa dva I. Tako više nisi Novallis, sad si Novaliis?

Jel se samo to promenilo ili i tvoja suština -- postovi su... drugačiji...?

 

 

Šalim se. Pa na 'Budizmu' smo. Ne znam da li ti nekog mrziš, ja nikoga :D uspe neko da me iznervira ali pre ću razviti razumevanje prema toj osobi ili ako je glupa a ne zna da je glupa (namerno je u ženskom rodu pošto mi se baš to ovih dana dešava... ah, posao :wub: ), onda pre sažaljenje nego mržnja.

 

Samoodbrana i instinkti su nešto drugo. :D

 

 

 

 

Edit: mada, moram da priznam, sviđa mi se deo sa purpurnim jednorozima i čokoladnim zekama. Jedva čekam da se nađem tamo.

Edited by Ајлин
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nisam menjao nick, uvek je bilo Novaliis. :da:

 

U startu postoje predrasude kod ljudi kada se spomenu mrznja i ljubav, to se uvek nekako vezuje sa konceptom dobra i zla, belo - crno. E pa, ne postoji tako nesto. To su sve proizvodi ljudskog uma, kategorizacije koje vode iluziji. Crno uopste i nije simbol zla, niti je belo simbol cistote i dobra, to su sve moderne predrasude i bespotrebne igre simbolima koje uvode ljude u zabludu. Svaka emocija nosi snagu koju mozemo koristiti na svoju korist, pa i one koje ljudi danas kao zombiji ponavljaju kako su lose i zle, da nas udaljavaju od duhobvnosti i ne znam ti ja sta. Pricamo o Budizmu, zasto ne bi spomenuli neke budisticke, tibetanske svece koji su susta suprotnost onome sto danas podrazumevamo tim terminom? Ljudi bi se zgranuli. ;)

 

Ja pricam o tome da ako mi se neko nadje na putu, pravi mi probleme (meni ili osobi koju volim) imam pravo da reagujem i uklonim ga (mnogo je nacina za to) i necu snositi bilo kakvu karmicku posledicu. Te povrsne vika pricice o karmi i vracanju 10 puta goreg zla ako ucinis nekome nesto zlo su bajke.

Edited by Novaliis
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

ajlin ima tripove :haha:

 

Ja pricam o tome da ako mi se neko nadje na putu, pravi mi probleme (meni ili osobi koju volim) imam pravo da reagujem i uklonim ga (mnogo je nacina za to) i necu snositi bilo kakvu karmicku posledicu.

chovek koji odrzhava ovu temu pripada teravada budizmu, a buda predstavljen u toj shkoli itekako misli da cjesh snositi..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Karma jednostavno reflektuje sve sto radimo, kao ogledalo koje uvek jednako pokazuje objekat, bez sminkanja i efekata.

To nije neka univerzalna policija koja nas posmatra i kaze ''aha, ti si uradio to i to, zbog toga ces sad da patis''.

Povlacenjem u sebe, a dalje od sveta i okruzenja, pojedinac pokusava da ugasi sve te akcije koje bi mu nanele losu karmu, smatrajuci da je materijalan svet sam po sebi iluzija, velika prevara i da bi daljim zavlacenjem u mayu, sam sebe dublje okovao u vecni krug samsare. Time se, po definiciji, dostize nirvana, stapanje u okean vecne svetlosti, gubljenje individualne svesti onako kako je mi znamo.

Drugi nacin jeste da pojedinac postane svestan svojih akcija, da prihvati okruzenje i ovaj svet kao jednu od mnogih realnosti, i sam upravlja svojom karmom razumevanjem njenih zakonitosti. Covek nije rob, on moze postati gospodar svoje sudbine i prevazici uticaj zvezda, samo ako je spreman za to i, naravno, ako odluci da krene tom stazom koju karakterise dalja individualizacija, naspram stapanja sa univerzalnom svescu. Covek ima ogroman potencijal, na njemu je da od svog tela nacini bozansko orudje ili da ostane prasina, kako je to otprilike rekao Lama Govinda.

Nijedan od ova dva nacina nije dobar ili los, pitanje je izbora tj. slobodne volje. A danasnji svet je surov, drugaciji nego pre 1000 i vise godina, kada je svako mogao u sumu kao Buda i da meditira do mile volje.

Evo primer decaka u indiji koji ne moze da pronadje takav mir - sve vise i vise zalazi u divljinu jer neprestano pristizu turisti i ostali da ga gledaju dok meditira. Televizije ga snimaju non stop i testiraju da li stvarno zivi bez vode i hrane. Nazivaju ga i novim Budom, u svom neznanju, iako im je decak sam rekao da on nije njegova inakarnacija (niti on to moze biti).

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...