Jump to content

Budizam


Recommended Posts

Na dharma-u ne treba da budu prisiljeni oni kojima nije stalo do nje, ili jos nisu zreli za nju. Nju treba dati samo onima koji zude za visim znanjem i treba je dati u odgovarajuce vreme i na odgovarajucem mestu.

 

Primenjeno na razvoj budizma, ovo znaci da svakoj epohi i svakoj zemlji treba naci vlastiti oblik izrazavanja i vlastiti metod ucenja da bi se u zivotu odrzala budisticka ideja. Ta ideja nije filosofska teza ili metafizicka dogma vec impuls ka novom nacinu misljenja, radi kojeg svet i nasa vlastita svest nisu vise posmatrane sa stanovista ''Ja'' vec sa stanovista ''Ne-Ja''. S tim preokretom nacina misljenja, sva bica su se iznenada pojavila u novoj perspektivi, dok su unutarnji i spoljasnji svet postali jednako i obostrano razvijeni fenomeni nase svesti koja je prema stepenu razvoja iskusila druge vrste stvarnosti, drugi svet. Medjutim, stepen razvoja je zavisan od stepena u kome je prevazidjena ''Ja'' iluzija i sa njom egocentricna perspektiva, koja izoblicuje sva bica i dogadjaje i lomi njihove unutarnje odnose.

 

Ponovo uspostavljanje savrsene duhovne ravnoteze prevazilazenjem iluzije o javstvu, izvoru svih mrznji, zudnji i patnji jeste stanje prosvetljenosti. Ono sto vodi ka odstvarenju tog stanja je Budin put, put koji nije utvrdjen jednom i zauvek i koji ne postoji nezavisno od vremena i individue, vec jedino u kretanju i napredovanju hodocasnika ka cilju, koji je Buda naznacio. To je put koji svaki hodocasnik treba treba iznova da ostvaruje i kreira.

 

Cak ni najsavrsenije formulisanje Budinog ucenja ne bi sacuvalo njegove sledbenike od novih formulisanja. Zato, mada je Budino ucenje bilo savrseno, ljudi kojima je on pripovedao nisu to bili, i ono sto su mogli razumeti i preneti drugima patilo je od ogranicenosti, koja je prisutna u celoj ljudskoj misli.

 

Da je ziveo u 6 v.n.e umesto u 6 v. pre Hrista Buda bi na razlicite nacine izrazavao svoja ucenja, ovo nije stoga sto bi Dharma ili istina koju bi on trebalo poucavati bila razlicita, vec zato sto bi onima koje bi poucavao trebalo u svesti dodati dvanaest vekova istorije, prakse, mentalnog i duhovnog iksustva, a ne samo izobilje pojmova i mogucnosti izrazavanja, takodje i drukciji mentalni stav sa drukcijim problemima i perspektivama i drukcijim metodama njihovog resavanja.

 

Oni koji slepo veruju u reci, kao i oni drugi kojima je istorijska drevnost vrednija od istine, nikad ovo nece prihvatiti. Oni ce optuziti kasnije budisticke skole da su prevazisle Budu, dok su u stvari one prevazisle samo vremenski uslovljene pojmove Budinih savremenika i naslednika.

 

Duhovne okolnosti isto tako malo mogu biti ''fiksirane'' kao i zivotne okolnosti. Gde rast prestaje, tu nista ne ostaje sem mrtvi oblik. Mi mozemo sacuvati mumificirane oblike kao istorijsko znamenje, ali ne i zivot. Stoga u nasem traganju za istinom ne pouzdavamo se u cinjenicke dokaze istorije, mi ne sumnjamo u formalnu istinoljubivost ili istinoljubivost namera onih koji su sacuvali i preneli te forme, vec ne verujemo da se forme stvorene milenijumima pre mogu preuzeti bez rezerve, bez izazivanja ozbiljne stete po nasu mentalnu konstituciju. Cak i najbolja hrana ako se dugo cuva postaje otrov.

 

A tako je i sa duhovnom hranom. Ovo je zakon duhovnog razvitka, iz koga proizilazi potreba za dozivljavanjem istih istina u uvek novim oblicima i za obradjivanjem i propagiranjem ne toliko rezukltata koliko metoda pomocu kojih postizemo znanje i iskustvo o Stvarnosti.

 

Cim shvatimo taj organski razvoj, prestajem oda sudimo o njegovim fazama kao ''pravilnim'' ili ''nepravilnim'', ''vrednim'' ili ''bezvrednim'', radije cemo zakljuciti da isticemo promene iste teme ili motiva velikom snagom njihovog kontrasta, opstim faktorom, sustinskom osnovom.

Na primer, sustine prirode drveta nije ogranicena na njegovo korenje, niti na stablo, grane, grancice ili lisce, niti na cvetove ili plodove. Stvarna priroda drveta jeste u organskom razvoju i povezanosti svih delova tj. u njegovom celom prostornom i vremenskom razvoju.

Na isti nacin treba da shvatimo da se sustinska priuroda budizma ne moze naci u besprostornoj oblasti apstraktne misli, niti u dogmama posvecenim drevnoscu, vec jedino u njegovom razvoju u vremenu i prostoru, u njegovom sveobuhvatnom uticaju na zivot u svim njegovim aspektima, ukratko: u njegovoj univerzalnosti.

Edited by Novaliis

Share this post


Link to post
Share on other sites

Uputstvo za rasklapanje

 

Ako imamo pred sobom auto, prilično smo sigurni pta je to... sve dok

ne počnemo da ga rasklapamo. I tako kad smo jednom izvadili menjač i

radilicu, skinuli točkove i tako dalje -- šta nam ostaje? Više nemamo

pred sobom auto, već skup njegovih delova.

 

Ista je stvar i sa bićem. I ono se može razložiti na svoje sastavne

delove... takozvane khandhe ili "sastojke". Među njima su 1. fizički

deo, koji obuhvata telo i njegovih pet čula; 2. osećaj, 3. opažaj, 4.

mentalni obrasci (nagoni i emocije) i 5. svest ili um. Kada se ove

komponente nađu na okupu u pravilnom rasporedu, tada su se stvorili

uslovi za nastanak iluzije o sopstvu i ličnosti. Ali kada se ti isti

sastojci istroše ili krenu svaki na svoju stranu -- kao u trenutku

fizičke smrti -- tada to sopstvo ili ličnost više nije moguće pronaći.

 

John Snelling, Elements of Buddhism

Dhamma, da nemas mozda ovu knjigu u nekom od formata?

trenutno se bavim donekle slicnom temom, premda u njenom Zapadnom ruhu; rec je o Batajevoj dezintegraciji subjekta.

njegova misao je, naravno, neuporedivo ekstremnija od budisticke, ali verujem da se izvesne paralele mogu povuci.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da nastavim. Prethodni post je imao ulogu uvoda u ono sto sam hteo da kazem ovde.

 

Univerzalnost budizma, koja se prvo izrazila u zbunjujucoj raznolikosti religije i filosofskih skola, Mahayana, Veliki Prenosilac, uzdigla je do principa svesti, koji je bio dovoljno veliki da prepozna razlike svih skola i ideala kao nuzne oblike izrazavanja razlicitih temperamenata i nivoa shvatanja.

Ovo je postalo moguce pomocu naglaska na bodisatva idealu koji smesta figuru Bude, kao otelovljenje najviseg ostvarenja, u centar religioznog zivota. Na bilo koji nacin da je covek mogao odrediti realnost ili irealnost sveta ili svoj odnos prema duhovnom iskustvu ili stanju oslobodjenja i kranje nirvane - jedna stvar je sigurna: da stanje savrsenosti, prosvetljenosti, budizma covek moze postici i da je dostupno svkaome na isti nacin. U toj tacki sve skole budizma su bile ujedinjene.

 

Najortodoksnija i ''najprostija'' skola je tkz. Theravada budizam, koja preovladava na jugu (Sri Lanka, jugoistocna Azija..). Medjutim, tamo negde u 1-2 veku n.e. uceni monasi su poceli da praktikuju i razvijaju nesto ezotericniju tradiciju koju nazivamo mahayana (Veliki Prenosilac). U tom kontekstu, Theravada se spominje kao hinayana (Mali Prenosilac). Mahayana skola je preovladala na severu - Tibet, Japan i Kina.

 

Ortodoskno glediste je da je svako u potpunosti odgovoran za sopstveno prosvetljenje i da je nirvana razdvojena od sveta iluzije - maye. Mahayana medjutim povezuje apsolutno razdvojene nirvanu i mayu. Jedan od tih ''mostova'' je, kao sto sam rekao ranije, bodisatva - skoro savrseno bice koje ima mogucnost da utice na razvoj i prosvetljenje bica koja su na nizem stupnju duhovnog razvoja, direktno iz svog uzvisenog stanja. Ova doktrina, koju mozemo naci npr u tibetanskom budizmu bila je kasnije izvor mnogih ucenja i ideja o tajnim uciteljima, guruima, svecima, mahatmas itd u masonskim, kvazimasonskim i teozofskim skolama zapada.

Sta vise, postoji skola - madhyamika, koja inace pripada mahayana skoli, koja ima stav da izmedju nirvane i maye nema razlike, da su obe oblik ''sunyata''-e, i/ili da svet maya postoji samo u nasom umu, kroz nasu percepciju. O ovom su inace govorili filozofi kao sto au Dzordz Berkli i Dejvid Hjum. Realnost sveta van naseg uma je u najmanju ruku nepoznata.

 

Mozda najznacajnija i najdrasticnija ''promena'' koju je mahayana skola donela je vajrayana (dijamanstko vozilo), koja je posebno prisutna na Tibetu (tibetanska tantra). Sama maya se koristi kao ''orudje'' za dostizanje nirvane, cime se prakticno stvara podloga za antinomijanizam - gde se ide protiv prirodnog toka, protiv struje - gde se svaki zemaljski otrov pretvara u eliksir zivota itd itd.

Vajrayana je nastala pod uticajem hindu tantri, stare tibetanske religije (Bön) i centralnoazijskog samanizma.

 

Ovde sam govorio o nesto drugacijoj skoli, drugacijem vidjenju i shvatanju budizma, a objasnjenje za to je dato u prethodnom postu. Nisam isao u ekstrem (za sada) i davao primere koji bi sasvim sigurno zaprepastili mnoge ovde (pijani Buda, Buda koji orgija itd itd), posebno sledbenike ortodosknog budizma.

 

Tkz leva stava u budizmu bi bila upravo mahayana skola. Koristeci budisticke termine, sledbenik ove staze ne tezi unistenju individualnosti u moksha-i ili nirvani, vec dostizanju bodisatve, vecnog uzvisenog stanja postojanja - rekli bi bozansko stanje, i vecno postojanje u takvom bozanskom/andjeoskom/demonskom stanju. Dakle, voljno ne dolazi do onog krajnjeg ''unistenja'' svesti i postojanja.

 

U sledecem postu cu pisati o prakticnoj strani ove staze u budizmu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

@ gospodin graul - ''om mani padme hum'' je mantra svih mantri. :) O svakoj reci ove mantre moze se napisati knjiga.

 

 

Karakteristika leve staze u budizmu je rad sa shaktis, umesto sa dakinis (princip znanja se zamenjuje principom moci). Takodje, i rad ne samo sa dobrocudnim bozanstvima i duhovima, vec i sa onima koji se inace smatraju ''zlim'' ili demonskim, poput Bhairave.

 

Pripadnik desne staze u budizmu tezi unistenju svih strasti i zelja - pripadnik leve staze ih maksimalno koristi kao orudja za prosvetljenje. Svaki zemaljski otrov pretvara u eliksir zivota (simbolicno predstavljeno i kod nekih hindu bogova).

Kao i kod ostalih predstavnike leve staze, ovi budisti izbegavaju sve socijalno prihvatljive forme i norme i teze vise ka pravcu individualnog izrazavanja kroz citav spektar socijalno neprihvatljivih normi. Razbijanje svih barijera i granica koje nas okruzuju (od strane drustva, sistema sta god) prirodno uzdize svest iznad obicne svakodnevnice i vodi ka prosvetljenju.

 

''Sjedinjenem sa Sakti postaces pun moci.''

 

Iz sjedinjenja Sive i Sakti je stvoren svet. Medjutim, budista desne staze ne zeli stvaranje i razvoj sveta, vec povratak ka nestvorenom, neuoblicenom stanju Sunyata iz kog sledi sve stvaranje, ili koje je prvobitno i s onu stranu sveg stvaranja (ako covek moze neizrecivo izraziti ljudskim jezikom).

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tri vrste terapije

 

Lečenje uma od nečistoća veoma liči na lečenje od jako zarazne

bolesti. Postoji nekoliko faza: prvo dolazi prevencija, zatim

redukcija ili neutralisanje i na kraju iskorenjivanje i izlečenje.

Sīla (vrlina) -- nepovređivanje sebe ili drugih telom ili govorom --

jeste najvažnija kao prevencija. Kod nečistoća koje se već nalaze u

umu, sa druge strane, nije dovoljno samo sprečiti ih da se ispolje,

već ih treba lečiti ako i kada se ispolje. Nečistoće pohlepe, mržnje i

obmanutosti događaju se zato što latentna sklonost ka njima još uvek

postoji u nama, čak i kada one ne ispoljavaju svoje simptome. Zato

treba neutralisati i onda iskoreniti tu latentnu sklonost. Kada se

javi znanje uvida, nečistoce bivaju neutralisane; a kada se plemeniti

osmostruki put i svest koja je njegov plod dogode, oni latentne

sklonosti iskorenjuju jednom zauvek.

 

Kao što postoje tri vrste mentalnih necčistoća, isto tako postoje i tri

metoda kojima ih lečimo: akutne nečistoce lečimo moralnim obuzdavanjem

(sīla), opsesivne nečistoće smirujemo koncentracijom (samadhi), a

latentne nečistoće lečimo mudrošću (pañña).

 

 

Sayadaw U Pandita, Becoming More Clearly Human

 

Ljudi ne mogu da skinem knjige sa yu-budizam.com, kada kliknem na link otvori se novi tab i samo zabaguje, jel zna neko u cemu je problem? :mrtav:

 

Probao. Radi.

Verovatno je problem sa tvojim browserom...

 

Dhamma, da nemas mozda ovu knjigu u nekom od formata?

trenutno se bavim donekle slicnom temom, premda u njenom Zapadnom ruhu; rec je o Batajevoj dezintegraciji subjekta.

njegova misao je, naravno, neuporedivo ekstremnija od budisticke, ali verujem da se izvesne paralele mogu povuci.

 

Teško da može biti ekstremnija, jer budizam kaže da je subjekat privid.

 

Nađi neku knjigu o budističkoj teoriji anatta, to jest nepostojanju sopstva.

 

Vidim da na www.scribd.com ima dosta toga, ukucaj anatta u Search

 

Evo kreni odavde

An Introduction

 

Srećno istraživanje :smile:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Samo posetilac

 

Nemoj nikada da zaboraviš da si ti ovde samo posetilac, putnik u

prolazu. Tvoj boravak ovde je kratak, a čas odlaska nepoznat. Niko ne

može živeti bez uloženog truda i veštine kojima zadovoljavaš svoje

potrebe zaista su blagoslov. Ali ako se upinješ neprekidno, umor i

iscrpljenost će te osvojiti i nećeš upoznati radost koja dolazi kad se

neki posao završi. Govori tiho i ljubazno; i ne žuri ni sa svojim

mišsljenjem, ni sa savetom. Ako govoriš previše, to će te učiniti

gluvim za ono što drugi govore, a treba da znaš da je sasvim malo onih

koji ne bi mogli nešto da nauče od drugih. Budi blizu kad je pomoć

neophodna, ali daleko kad se nude pohvale i zahvalnosti. Uzmi tek malu

količinu moći, bogatstva i slave, jer oni tako brzo prolaze i bivaju

još brze zaboravljeni. Umesto toga, gaji u sebi ljubav i nastoj da

budeš prijateljski nastrojen prema svakome. Zaista, saosećanje je

melem za mnoge rane. Kad je pronađeš, čuvaj tišinu kao najveće blago

i, svestan svojih dužnosti, odvoj vreme da budeš sam sa sobom. Odbaci

dvoličnost i samoobmanjivanje, vidi sebe onakvog kakav zaista jesi.

Uprkos tome kako se čini, niko nije zaista zao. Svako ko tako izgleda,

zapravo je samo zaveden neznanjem. Ako ovu istinu često promišljaš,

nudićeš uvek više svetlosti nego optužbi i gorčine. Ti, baš kao i sva

bića, imaš u sebi Buda-prirodu. U suštini, tvoj um jeste čist. Zato,

kada zbog nečistoće uma posrneš i padneš, neka te kajanje i crne misli

tu ne zarobe. Povrati bodrost duha i razumevši situaciju, sakupi snage

da nastaviš hod. Poverenje je poput svetiljke, a mudrost čini da ona ponovo

zasvetli. Nosi tu svetiljku svuda sa sobom, tako da uvek budeš u

stanju da razveješ tamu i postojiš obasjan svetlošću.

 

Buda

Dhammavadaka sutra

 

church_01.jpg

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ubedljivi argumenti

 

Vrlo je lako zakljuciti da je meditacija mozda dobra za nekoga,

ali krajnje pogresna za vas. U mom slucaju, meditacija je pocela

sa neopisivim bolovima i dosadom. Krajnje uverljivi argumenti

da odustanete cak i pre nego sto ste uopste poceli pojavice se

i pred vama, to je sasvim sigurno -- ali ne slusajte ih.

 

Tom Chetwynd: Zen and the Kingdom of Heaven

 

meditation_image_400_w.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Trenutak uma

 

Sadašnji trenutak se menja toliko brzo da često ni ne primećujemo da

on postoji. Svaki trenutak uma je nalik seriji slika koje prolaze kroz

kinoprojektor. Neke od tih slika dolaze od čulnih utisaka. Druge

potiču od sećanja na prošle događaje ili od maštanja o budućnosti.

Svesnost nam pomaže da zaustavimo svaku od njih i postanemo svesni

svojih senzacija i iskustava dok se događaju, neizmenjenih bojama

koje im dodaju društveno uslovljene reakcije ili navike.

 

Bhante Gunaratana: Eight Mindful Steps to Happiness

 

 

 

projector_home.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pozoran među nepažljivima,

bdijući medu pozaspalima,

odmiče mudrac k'o hitar konj pred kljusadi.

 

Dhammapada, strofa 29

 

 

Kako možemo biti verni težnji sopstvenog srca ka probuđenju, a ipak ostati prijemčivi za potrebe onih oko nas? Ako izgubimo balans, naše dobre namere vode samo do još više patnje. Budino učenje nam kaže da se postaramo da naš napor u vežbanju bude vođen mudrošću, a ne našim sklonostima. Važno je da umemo da oslušnemo potrebe drugih, ali ne po cenu kvaliteta naše sopstvene svesnosti. Ako pak iskrivljavanja usled sebičnosti dominiraju našom svešću, naši napori neće doneti korist. Čvrsto uspostavivši osećaj za ono što je prioritet, izgrađujemo u sebi jedan čvrst unutrašnji temelj. Umesto samopravdavanja i besa, naš odgovor na kritiku mogu biti blagost i razumevanje.

 

S ljubavlju

monah Munindo

  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dva koraka i pet koraka

 

U suštini, vežbanje u budizmu se sastoji od samo dva koraka: (1) postati svestan svega što se javi unutar polja vašeg iskustva ili svesti; a onda (2) postati svestan i načina na koji reagujete na to. Ova dva koraka mogu se dalje razložiti na pet koraka.

 

Prvo, vežbaj da razviješ svesnost svega što se javi u tvom iskustvu -- fizički podražaj, misao ili emocija -- umesto da to potiskujes, odgurujes ili ignorišes.

Drugo, pokušaj da posmatraš šta god da se pojavi, bez kritikovanja ili reagovanja.

Treće, istražuj i ispituj taj osećaj, misao ili emociju, umesto da pod njenim uticajem odmah nešto počneš da radiš.

Četvrto, ako ta misao, osećanje ili čulni podražaj zahtevaju da reaguješ, pažljivo odaberi najbolji način da svoju energiju kanališeš u akciju.

Peto, jednostavno pusti taj podražaj, misao ili osećanje da nastave svojim putem, prepoznavši prolaznost, prazninu u svakom iskustvu.

 

Lama Surya Das: Letting Go, Letting Be

 

 

five-steps.jpg

  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Budi onaj za kime tragaš

 

Ako tragam za vezom koja će me učiniti srećnim, koja će mi dati ono što sam sebi ne dajem, gotovo je izvesno da idem pravo ka razočarenju.

 

Zašto?

 

Ako nisam u stanju da te stvari sam za sebe uradim, nijedna druga osoba nikada neće biti u stanju da mi obezbedi dovoljno toga i pruži mi trajan osećaj dobrobiti. To jednostavno ne dolazi spolja. Jedino ja to mogu istinski učiniti za sebe.

 

 

Cheri Huber: Be the Person You Want to Find

 

four_leaf_clover.png

  • Upvote 2
  • Downvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Naravno.

 

Ima veze i sa preuzimanjem odgovornosti za sebe i neprepuštanjem fatalizmu.

Tek kad se čovek suoči sa sobom tek tada može istinski i bezuslovno zavoleti i druge

 

(samo nemojte ponovo da o ljubavi raspravljamo, ovde mislim na onu moju.. FREEEEDOOOOM!!! ljubav - da se ogradim odmah...)

 

edit: ispravka padeža :redface:

Edited by Ајлин
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

(Skoro) instant Dharma

 

Ako obratite pažnju makar pet minuta, upoznajete neke vrlo

fundamentalne istine: stvari se menjaju, ništa ne ostaje nepokretno,

senzacije dolaze i odlaze same od sebe, u skladu sa uzrocima, a ne sa

bilo čime što činite ili mislite da činite. Promene se odvijaju same

po sebi. U prvih nekoliko minuta pažljivog posmatranja naučite da

prijatni osećaji vode do nade da će ti osećaji potrajati, a neprijatni

osećaji vode do nade da će brzo proći. I obe te stvati, ta privlačnost

i ta odbojnost stvaraju napetost u umu. Obe su neugodne. Dakle, u tih

nekoliko minuta dobijate veliku lekciju iz patnje: želeti da stvari

budu drugačije nego što jesu. Zaista je zadivljujuće da možemo naučiti

toliko mnogo istine samo na osnovu toga što ćemo sklopiti oči i

usmeriti pažnju na osećaje u telu.

 

Sylvia Boorstein

 

 

yoga-meditation.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...