Jump to content

Budizam


Recommended Posts

Q: Koje osnovne principe podrazumeva to da je neko budista?

 

A: Pojam "biti budista" različit je u različitim kulturama, ali u theravada tradiciji opšti standard jeste uzimanje "Tri utočišta" i "Pet pravila morala". Potrebno je imati izvestan stepen razumevanja šta to znači pre nego što donesemo odluku.

 

Buda -- tradicionalno se smatra osobom, ali Buda je zapravo titula. Ona znači "budni, probuđeni". Odnosi se na kvalitet bića koji smo mi svi u stanju da ostvarimo. Uzeti utočište u Budi znači: "Verujem da je takvo prosvetljenje moguće i učiniću napor da postanem pobuđen (ne da sanjarim i budem nepromišljen) upravo u ovom životu.

 

Dhamma -- jeste Budino učenje. To učenje zapravo je samo izraz prirodnih zakona koje je Buda razumeo -- prvenstveno zakona ljudske prirode. Kada uzimamo utočište u Dhammi, uzimamo utočište u Budinom učenju -- a to znači utočište u istini i čistoti svoje prave prirode.

 

Sangha -- znači zajednica, koju čine monasi, monahinje ili nezaređeni koji slede budistički način života. Oni teže praktikovanju blagonaklonosti, razvijanju mudrosti, morala i dobrote vođeni "Plemenitim osmostrukim putem", a koji je Buda opisao kao splav koji će nas preko bujice života preneti na drugu obalu, do nibbane. Osam koraka ovoga puta su: ispravno razumevanje, ispravna odluka, ispravan govor, ispravno delovanje, ispravan život, ispravan napor, ispravna svesnost i ispravna koncentracija.

 

Otuda, uzimanje utočišta u Sanghi uključuje i podsticaj na "ispravno delovanje" zasnovano na budističkim pravilima morala. U svom osnovnom obliku to su "Pet pravila morala":

• Ne ubiti ili povrediti nijedno živo biće To znači biti blagonaklon.

• Ne uzeti bilo šta što ti nije dato (ne krasti) To znači biti pošten.

• Ne biti neveran u vezi sa drugom osobom To znači biti iskren.

• Ne koristiti pogrešan govor To znači biti istinoljubiv i ne lagati.

• Ne uzimati alkohol i droge. To znači imati bistar um.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Za izučavanje simbolike budizma i grananja istog u škole je potrebno vremena i vremena i vremena. (ma jesam li rekla vremena?)

 

Kao u svakoj klasičnoj filozofiji dolazilo je do velikih odstupanja čak i u poimanju osnovnih pojmova i istina.

 

Posebno nazivi mogu da dovedu do zabuna, ako ćemo uopšte da se igramo imenima.

 

Tako da se za ovakav vid rasprave može uzeti suženo vremensko i prostorno postojanje budizma. Što nije preterano interesantno ukoliko se radi o nekom vidu početnog budizma.

 

Da elaboriram Dhamma, zanima me koliko znaš o kineskim i japanskim filozofskim školama. Posebno čan budizmu?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Za izučavanje simbolike budizma i grananja istog u škole je potrebno vremena i vremena i vremena. (ma jesam li rekla vremena?)

 

Kao u svakoj klasičnoj filozofiji dolazilo je do velikih odstupanja čak i u poimanju osnovnih pojmova i istina.

 

Posebno nazivi mogu da dovedu do zabuna, ako ćemo uopšte da se igramo imenima.

 

Tako da se za ovakav vid rasprave može uzeti suženo vremensko i prostorno postojanje budizma. Što nije preterano interesantno ukoliko se radi o nekom vidu početnog budizma.

 

Da elaboriram Dhamma, zanima me koliko znaš o kineskim i japanskim filozofskim školama. Posebno čan budizmu?

 

Zdravo Azizam,

 

kao što si i sama rekla, budizam se vremenom toliko proširio iz svoje postojbine na čitavu Aziju i pri tome zadobio mnogobrojne forme i podforme, da je jedan ljudski život zaista prekratak da bi se čovek bolje upoznao sa svima njima. Zato se treba odlučiti. Meni je lično najbliži theravada ("učenje starih") budizam, zbog svog insistiranja na moralu i sasvim jednostavnim objašnjenjima prakse. On se ujedno smatra najbližim izvornom Budinom učenju, jer su mu kanonski tekstovi (tačnije Budina upustva monasima kako da se ponašaju i onda govori u kojima razjašnjava svoje učenje) prvi zapisani negde u I veku pre naše ere, pošto su do tada usmeno prenošeni još od V veka. Kanonskih tekstovi svih ostalih škola nastali su mnogo kasnije, mada to ne znači da među njima nema i dosta sličnosti sa pali kanonom. Usmeno prenošenje se pokazalo kao prilično pouzdan metod. Naravno, uvek je bilo prilagođavanja lokalnoj sredini i idejama koje su u njoj već postojale, kako bi samo učenje postalo jasnije lokalnom stanovništvu. E sad, je li pri tome ponešto i izgubljeno, to je već posebna priča koju ja ne bih znao da ispričam.

 

Što se tiče kineskog čan i japanskog zen budizma, oni su verovatno najlepši izdanci one biljke koju je Buda posadio pre više od 2500 godina. Naročito toj lepoti doprinosi njihovo prelivanje u umetničke forme poezije, slikarstva, aranžiranja cveća, uređivanja vrtova, arhitekturu i slično. Sve to ima naročitu privlačnost i za nas Zapadnjake, tako da je zen recimo snažno uticao na zapadnu kulturu, naročito sa pojavom D.T. Suzukija i njegovih knjiga o zenu, koje su ga približile široj zapadnoj publici. Što se tiče samog učenja, mislim da je ono sasvim blisko theravadi po svojoj jednostavnosti.

 

Ako znaš engleski i na internetu možeš mnogo toga pronaći o čanu. A ako ne, ima u Zagrebu čan grupa, koju vodi iskusan učitelj. Pogledaj njihov sajt:

Chan budistički centar

 

Ono što želim da naglasim ovde je da čovek naravno prvo mora da se informiše. Ali u jednom trenutku to čitanje o Rimu treba i da prekine i otputuje u taj Rim, jer samo tako može da doživi ono o čemu čita. Hoću da kažem da kada jednom odabereš pravac koji najviše odgovara tvojoj ličnosti, treba i vežbati. Knjige su dobre, ali je vežbanje još bolje.

 

Budi srećna ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Subhuti, sta mislis? Dali sveti covek u sebi misli "Ja sam postigao savrseno prosvetljenje"?

Subhuti odgovori, "Ne, postovani covece.. Ako sveti covek savrsenog prosvetljenja pomisli u sebi,

takav sam ja, naophodno ce okusiti ideju ego-identiteta, personalnost, stvorenje, individualnost."

----- Diamond Sutra 9

 

 

Kad god se u mom umu pojavi vezanost za nesto, i kad god se pojavi sklonost za besom,

ja necu nista ciniti niti reci, nego ostati kao komad drveta...

 

Kad god sam zeljan pohvale, ili sklon okriviti drugih,

kad god imam nameru da govorim uvredljivo i izazivam svadju;

u takvim trenucima trebam biti kao komad drveta.

 

Kad god sam zeljan materijalne koristi, casti ili slave;

kad god trazim sluge ili okrug prijatelja, i u mojem umu zelim da budem posluzivan;

u [svim] ovakvim trenucima trebam biti kao komad drveta.

 

Kad god imam zelju da smanjim ili prestanem raditi za drugih,

i zelju za gonidbom moje sopstveno dobro, ako [motiviran ovim] pojavi se zelja za nesto reci,

u ovim trenucima trebam ostati kao komad drveta

----- Shantideva, Guide to the Bodhisattva's Way of Life 5.48-52

Share this post


Link to post
Share on other sites

Šta je glavno Budino učenje?

Svako od mnoštva delova Budinog učenja povezano je sa četiri plemenite istine, baš kao što se paoci točka svi spajaju u glavčini. One se nazivaju "četiri", zato što ih je toliko na broju. One se nazivaju "plemenite", zato što oplemenjuju onoga ko ih razume, i one se nazivaju "istinama", zato što korespondiraju sa stvarnošću, zato što su istina.

 

Šta je prva plemenita istina?

Prva plemenita istina jeste da u životu postoji patnja. Živeti znači i patiti. Nemoguće je živeti a da ne doživimo neku vrstu bola ili stresa. Moramo da podnosimo fizičku patnju kao što je bolest, povreda, umor, starost i na kraju smrt i moramo da podnosimo psihološku patnju, kao što su usamljenost, frustracija, strah, preneraženost, razočarenje, bes i slično.

 

Nije li to pomalo pesimistično?

Rečnik pesimizam definiše kao "naviku u razmišljanju da će sve što će se dogoditi biti loše" ili "verovanje da je zlo moćnije od dobrog". Budizam ne uči nijedno od ovo dvoje. Niti poriče da postoji i sreća. On jednostavno kaže da živeti znači između ostalog i iskusiti fizičku i psihološku patnju, što je jedan iskaz koliko istinit, toliko i očigledan, da ga je nemoguće poricati. Budizam polazi od iskustva, nepobitne činjenice, stvari koju svi znaju, koju su svi iskusili i koju svako pokušava da izbegne. Tako, budizam svojom polaznom tačkom ide pravo u središte problema svakog ljudskog bića -- u pitanje patnje i kako je izbeći.

 

Šta je druga plemenita istina?

Druga plemenita istina jeste da je želja izvor celokupne patnje. Kada pogledamo psihološku patnju, lako je videti da je izaziva želja. Kad želimo nešto, a nismo u stanju da to dobijemo, osećamo se razočarani i frustrirani. Kada očekujemo nekoga da ispuni naša očekivanja, a on to ne učini, osećamo se izneverenim i besnim. Kada želimo da nas drugi vole i oni to ne čine, osećamo se povređenim. Čak i kad poželimo nešto i to dobijemo, to često ne vodi ka sreći, bilo zato što ubrzo sa tom stvari osetimo dosadu i za nju izgubimo interesovanje, bilo da počnemo da želimo nešto drugo. Jednostavno rečeno, druga plemenita istina govori da dobiti ono što želimo ne garantuje i da ćemo biti srećni. Umesto da se neprekidno borimo da imamo ono što želimo, pokušajmo da izmenimo svoje želje. Želje nas lišavaju zadovoljstva i sreće.

 

Ali kako želja i žudnja vode do fizičke patnje?

Celog veka želimo i žudimo za ovim ili onim, naročito žudimo da nastavimo da postojimo, što sve stvara moćnu energiju koja izaziva da se individua ponovo rodi. Kada se ponovo rodimo, imamo opet telo i kao što smo ranije rekli, telo je podložno povredama i bolestima; može biti iscrpljeno od rada; stari i na kraju umire. Tako, želja vodi do fizičke patnje, jer izaziva preporađanje.

 

To je sve u redu. Ali ako sasvim prestanemo da želimo, nikada ništa nećemo ni dobiti ni postići.

Tačno. Ali ono što Buda kaže jeste da kada naša želja, naša žudnja, naše neprekidno nezadovoljstvo onim što imamo i naša neprekidna težnja za više i više počne da izaziva u nama patnju, tada bi trebalo da je zaustavimo. On nas poziva da napravimo razliku između onoga što nam je neophodno i onoga što želimo; da zadovoljimo svoje potrebe i da izmenimo svoje želje. On nas podučava da naše potrebe mogu biti zadovoljene, ali su naše želje beskrajne -- jama bez dna. Postoje potrebe koje su važne, osnovne, i koje mi možemo da zadovoljimo i na tome bi trebalo da radimo. Želje izvan toga bi trebalo postepeno da smanjujemo. Na kraju krajeva, šta je cilj života? Imati ili biti zadovoljan i srećan.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Šta je treća plemenita istina?

Treća plemenita istina jeste da je moguće iskoreniti patnju i dostići sreću. Ovo je možda najvažnija od sve četiri plemenite istine, jer je u njoj Buda potvrdio da su istinska sreća i zadovoljstvo mogući. Kada odustanemo od beskorisne želje i naučimo da živimo svaki dan kao da nam je jedan jedini, da uživamo bez uznemirujućih želja u svemu onome što nam život ponudi, prolazeći kroz probleme koje život podrazumeva strpljivo i bez straha, bez mržnje i besa, tada možemo postati srećni i slobodni. Tada i samo tada smo u stanju da potpuno živimo. Zato što više nismo opsednuti jurnjavom za sopstvenim sebičnim željama, otkrivamo da imamo mnogo više vremena da pomažemo drugima kako bi zadovoljili svoje potrebe. To stanje se naziva nirvana.

 

A šta je četvrta plemenita istina?

Četvrta plemenita istina jeste put koji vodi do iskorenjivanja patnje. Taj put se naziva plemeniti osmostruki put i sastoji se od ispravnog razumevanja, ispravne misli, ispravnog govora, ispravnog delovanja, ispravnog življenja, ispravnog napora, ispravno sabranosti i ispravne koncentracije. Budistička praksa sastoji se od vežbanja tih osam stvari, sve dok one ne postanu potpuno usavršene. Uočavate da koraci na ovom putu pokrivaju svaki vid života: intelektualni, etički, socijalni i ekonomski, kao i psihološki, te otuda sadrže sve što je nekome potrebno da bi vodio dobar život i duhovno se razvijao.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mene ovaj forum nesto zafrkava, nisam mogao slati poruke....

Nesto me je izbacivalo, pa konfuzija. pa tek sad....

 

Subhuti, sta mislis? Dali sveti covek u sebi misli "Ja sam postigao savrseno prosvetljenje"?

Subhuti odgovori, "Ne, postovani covece.. Ako sveti covek savrsenog prosvetljenja pomisli u sebi,

takav sam ja, naophodno ce okusiti ideju ego-identiteta, personalnost, stvorenje, individualnost."

----- Diamond Sutra 9

 

 

Kad god se u mom umu pojavi vezanost za nesto, i kad god se pojavi sklonost za besom,

ja necu nista ciniti niti reci, nego ostati kao komad drveta...

 

Kad god sam zeljan pohvale, ili sklon okriviti drugih,

kad god imam nameru da govorim uvredljivo i izazivam svadju;

u takvim trenucima trebam biti kao komad drveta.

 

Kad god sam zeljan materijalne koristi, casti ili slave;

kad god trazim sluge ili okrug prijatelja, i u mojem umu zelim da budem posluzivan;

u [svim] ovakvim trenucima trebam biti kao komad drveta.

 

Kad god imam zelju da smanjim ili prestanem raditi za drugih,

i zelju za gonidbom moje sopstveno dobro, ako [motiviran ovim] pojavi se zelja za nesto reci,

u ovim trenucima trebam ostati kao komad drveta

----- Shantideva, Guide to the Bodhisattva's Way of Life 5.48-52

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kao što je već rečeno, četvrta plemenita istina koju je buda saopštio posle probuđenja opisuje put koji treba proći da i mi stignemo do istog takvog probuđenja. Taj put je Buda nazvao plemeniti osmostruki put. Plemeniti zato što oplemenjuje onoga ko ga praktikuje, a osmostruki zato što ima osam delova, grupisanih u tri odeljka:

 

Mudrost:

* Ispravno razumevanje

* Ispravne misli

 

Moral:

* Ispravan govor

* Ispravno postupanje

* Ispravno življenje

 

Razvijanje uma:

* Ispravan napor

* Ispravna sabranost

* Ispravna koncentracija

 

Da vidimo šta svaki od ovih delova znači:

Ispravno razumevanje predstavlja razumevanje četiri plemenite istine na taj način što, držeći se podalje od predrasuda, sujeverja i obmana, nastojima da stvari vidimo onakve kakve zaista jesu.

Ispravna misao je uzdržavanje od pohlepe za čulnim zadovoljstvima ili materijalnim stvarima, od mržnje i egoizma, kao i razvijanje u sebi pozitivnog stava saosećanja, umerenosti i razumevanja za druge i sebe.

Ispravan govor znači uzdržavanje od laganja, ogovaranja, grubih reči i besmislenog naklapanja.

Ispravno postupanje nas podstiče da se uzdržimo od ubijanja drugih živih bića, krađe i nedozvoljenih seksualnih odnosa.

Ispravno življenje nam kaže da treba obratiti pažnju i na koji način zarađujemo za život. Nisu preporučljiva ona zanimanja koja ugrožavaju druga živa bića, kao što su prodavac oružja, mesar, trgovac životinjama, alkoholom ili otrovima itd.

Ispravan napor znači da na putu do sreće moramo uložiti sopstveni napor i niko taj put ne može preći umesto nas. Pri tome se vežbamo na četiri načina: okrećemo se od negativnih stanja uma koja su već nastala, nastojimo da se ne jave negativna stanja uma koja još nisu nastala, trudimo se da razvijemo pozitivna stanja uma koja još nisu nastala, kao i da razvijamo još više ona pozitivna koja već posedujemo.

Isparvna sabranost znači da pokušavamo da što je moguće više budemo svesni svojih misli, reči i postupaka. Pažnju usmeravamo na ono što radimo upravo u ovom trenutku i pokušavamo da uočimo koji je pravi motiv za to. Ako je pozitivan, možemo očekivati dobar krajnji rezultat tog dela. Ako je negativan (zavist, mržnja, oholost itd.) onda će takav biti i krajnji rezultat, odnosno sledi nam patnja.

Ispravna koncentracija znači da vežbamo da određeni vremenski period svoju pažnju skoncentrišemo samo na jednu tačku i isključimo sve druge uticaje. Time um, neuznemiravan spoljašnjim uticajima, stiče izuzetnu mirnoću, a time i prodornost i u stanju je da vidi stvari kakve zaista jesu. U stanju je da dođe do uvida, probuđenja, a time se vraćamo na polaznu tački puta, ispravno razumevanje.

 

Veoma je važno reći da se ovde ne radi o sledu koraka koje treba da napravimo jedan za drugim, već da svih osam elemenata plemenitog osmostrukog puta bivaju razvijani simultano, jer jedino ako jedan drugog podupiru i pomažu moguće je napredovati sa najnižeg nivoa znanja do najvišeg.

 

:D

Edited by Dhamma

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dobro, da krenemo malo detaljnije o četiri plemenite istine koje je Buda objavio posle probuđenja kao suštinu svoga učenja:

 

Prva plemenita istina: dukkha

 

Prva plemenita istina (dukkha-ariyasacca) uglavnom se prevodi kao "plemenita istina o patnji" i tumači u smislu da život, prema budizmu, nije ništa drugo do patnja i bol. I prevod i tumačenje u velikoj meri ne zadovoljavaju i promašuju pravo značenje. Upravo zbog ovog ograničenog, proizvoljnog i olakog prevoda i njegovog površnog tumačenja mnogi su bili navedeni na pogrešan zaključak da je budizam pesimističan.

 

Pre svega, budizam nije ni pesimističan ni optimističan. Ako je uopšte nešto, on je realističan, jer na realan način gleda na život i svet. Stvari posmatra objektivno, kakve jesu. On vas ne uljuljkuje budalastim rajem, niti plaši i muči svakovrsnim izmišljenim strahotama i grehovima. On vam precizno i objektivno govori šta ste i šta je svet oko vas, ukazuje vam na put kako da usavršite slobodu, mir, uravnoteženost i sreću.

 

Jedan lekar može preceniti bolest i napustiti svaku nadu u izlečenje. Drugi može neuko objaviti da nikakve bolesti nema i da ni lečenje nije potrebno, obmanjujući tako pacijenta lažnom utehom. Prvog možete nazvati pesimistom, a drugog optimistom. Obojica su podjednako opasni. No, treći lekar tumači ispravno simptome, razume uzrok i prirodu bolesti, jasno uviđa da se ona može lečiti i hrabro propisuje terapiju, spasavši tako pacijentu život. Buda je poput ovoga poslednjeg lekara. On je mudri i vešti iscelitelj za bolesti ovoga sveta.

 

Tačno je da pali reč dukkha (ili na sanskritu duhkha) u uobičajenoj upotrebi znači “patnju”, “bol”, “žalost” ili “jad”, kao suprotnost reči sukha koja znači "sreću", "ugodnost" ili "mir". Ali pojam dukkha kao prva plemenita istina, koja predstavlja Budino viđenje života i sveta, ima dublje filozofsko značenje i pokriva daleko širi smisao. Sem sasvim očiglednog, uobičajenog značenja "patnje", on u sebe uključuje dublje ideje kao što su "nesavršenost", "nestalnost", "ispraznost", "nepostojanje suštine". Otuda je teško pronaći jednu reč koja bi obuhvatila čitav spektar značenja pojma dukkha kao prve plemenite istine, pa ga je nekad bolje ostaviti i neprevedenog, nego davati pogrešnu i neprikladnu predstavu o njegovom pravom značenju.

 

Buda ne odbacuje sreću u životu kada kaže da postoji patnja. Naprotiv, on priznaje različite oblike sreće, materijalne i duhovne, za laičke sledbenike, kao i za zaređene. U Angutara nikaji, jednoj od najstarijih zbirki Budinih govora pisanih na pali jeziku, nalazi se spisak srećnih stvari (sukhani), kao što je sreća porodičnog života i sreća života u osami, sreća ćulnih zadovoljstava i sreća uzdržavanja, sreća privrženosti i sreća odvojenosti, fizička sreća i mentalna sreća itd. Ali sve su one uključene u dukkhu. Čak su i veoma pročišćena duhovna stanja đana (zadubljenja) postignuta zahvaljujući istrajnoj meditaciji, koja su oslobođena svake trunke patnje u uobičajenom značenju reči, čak su i takva veoma visoka duhovna stanja uključena u dukkhu: U jednom od govora u okviru Mađima nikaje (jedne od najstarijih zbirki govora), pošto je pohvalio duhovnu sreću ovih zadubljenja, Buda kaže za njih da su "prolazna, dukhha i podložna promeni".

 

Buda je u pogledu zadovoljstava samo bio realističan i objektivan. On kaže, misleći na život i uživanje u čulnim zadovoljstvima, da bi trebalo tri stvari da su, nam jasne: (1) privlačnost i zadovoljstvo, (2) loše posleđice, opasnost ili nemogućnost zadovoljenja i (3) sloboda ili oslobođenost. Kada vidite prijatnu, atraktivnu i lepu osobu, vi je želite, njome ste privučeni, uživate u svakom ponovnom gledanju, izvlačite iz te osobe prijatnost i zadovoljstvo. To je zadovoljstvo (assada). Ono je činjenica iskustva. Ali ovo zadovoljstvo nije trajno, kao što ni ta osoba, niti njezina privlačnost nisu trajni. Kada se okolnosti promene, kada više ne možete da vidite tu osobu, kada ste lišeni tog zadovoljstva, postajete tužni, možete postati nepromišljeni i uznemireni, čak učiniti neku glupost. To je loša, nezadovoljavajuča i opasna strana te slike (adinava). Ovo je takode činjenica iskustva. No, ako niste privučeni tom osobom, ako ste potpuno ravnodušni, to je sloboda, oslobođenost (nissarana). Ove tri stvari važe za svako zadovoljstvo u životu.

 

Iz ovoga je jasno da nije u pitanju pesimizam ili optimizam, već da moramo uzeti u obzir kako zadovoljstva, tako i iz njih proizašle teškoće i neprijatnosti, i uz to oslobođenost od njih, a sve to kako bismo razumeli život u potpunosti i objektivno.

 

:rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Druga plemenita istina: dukkha samudaya

 

Druga plemenita istina tiče se nastanka ili porekla dukkhe (dukkha samudaya ariyasacca). Najpoznatija i najpopularnija definicija druge plemenite istine može se naći na bezbroj mesta u najstarijim budističkim tekstovima i glasi ovako:

 

"Upravo ta ‘žeđ' (želja, tanha) uzrokuje novu egzistenciju i novo rođenje i povezana je sa pohlepom ispunjenom strašću i sve nova ushićenja nalazi sad tu, sad tamo, a zove se (1) žed za čulnim uživanjima (kama-tanha), (2) žed za egzistencijom i ponovnim rođenjem (bhava-tanha) i (3) žeđ za nepostojanjem (samoponištavanjem, vibhava-tanha)."

 

Ta ‘žeđ', želja, pohlepa, žudnja, koja se ispoljava na najrazličitije načine, uzrok je nastanka svih oblika patnje i preporađanja bića. No, nju ne treba uzimati kao nekakav prvi, prauzrok, jer prema budizmu ne postoji prvi uzrok, sve je relativno i međuzavisno. Čak i ta 'žeđ', tanha, koja se smatra uzrokom ili izvorom dukkhe, zavisi u svome nastanku od nečeg drugog, a to je osećanje (vedana), a osećaj nastaje zahvaljujući kontaktu (phassa) čula sa nekim objektom i tako dalje se nastavlja krug poznat u budizmu kao uslovljenost nastanka (paticca-sarnuppada), sa svojih dvaneast ćlanova.

 

Dakle tanha, 'žeđ', nije prvi, niti jedini uzrok nastanka dukkhe. Ali je najuočljiviji i najdirektniji uzrok, "najglavnija stvar" i "sveprožimajuća stvar". Otuda na nekim mestima u izvornim budističkim tekstovima definicija samudaye ili nastanka patnje uključuje i druga prljanja i nečistoće uma, sem tanhe, "žeđi", koja se uvek stavlja na prvo mesto.

 

Ovde pojam "žeđ" ne uključuje u sebe samo želju i privrženost čulnim zadovoljstvima, bogatstvu i moći, već isto tako želju i privrženost svojim idejama, idealima, stavovima, teorijama, pojmovima i verovanjima. Prema Budinoj analizi, sve nevolje i sukobi u životu, od malih međusobnih zađevica do velikih ratova između naroda i država, izviru iz te sebične "žeđi".

 

Sa ove tačke gledišta, svi ekonomski, politički i društveni problemi ukorenjeni su u toj sebičnoj "žeđi". Veliki državnici koji žele da reše međunarodne sukobe i o ratu i miru govore samo kroz prizmu ekonomije i politike tek paraju po površini i nikada ne prodiru do samog korena problema. Kao što Buda reče Ratapali: "Svet je gladan i žedan i robuje 'želji' (tanhadaso).”

 

:rolleyes:

Share this post


Link to post
Share on other sites

a u Hrishcjanstvu se to lepo sve reklo u prichi o kushanju Hrista u pustinji.

 

prvo iskushenje je iskushenje zheljom za uzhivanjem, drugo zheljom za hvalom i chashcju, trecje zheljom za posedovanjem. osnovne 3 zhelje protiv kojih se Hrishcjanin bori.

Edited by Rogozub

Share this post


Link to post
Share on other sites

Treća plemenita istina: iskorenjivanje patnje (dukkha nirodha)

 

Treća plemenita istina kaže da postoji izbavljenje, oslobađanje od patnje, od trajnosti dukkhe. Ona se naziva plemenitom istinom o okončanju dukkhe (dukkha nirodha ariyasacca), a to je nibbana, poznatija po svome sanskritskom obliku nirvana.

 

Da bismo eliminisali patnju moramo eliminisati glavni koren patnje, a to je "žeđ" (tanha), kao što smo to već videli. Tako je nirvana takođe poznata pod nazivom "iskorenjivanje žeđi". Sada ćete upitati: Ali šta je nirvana? Napisani su tomovi da bi se odgovorilo na ovo sasvim prirodno i jednostavno pitanje; time je samo pravljena sve veća zbrka oko ovoga pitanja. Jedini razuman odgovor na njega je da se ne može rečima formulisati potpun i zadovoljavajući odgovor, pošto je čovekov jezik suviše oskudan da bi izrazio pravu prirodu ili krajnju realnost koju predstavlja nirvana. Jezik su stvarale i koristile mase ljudskih bića da bi izrazile stvari i ideje koje su iskusili njihovi organi čula i njihov um: Sasvim drugačije iskustvo kakvo je apsolutna istina ne pripada takvoj kategoriji. Otuda i ne postoje reči kojima bi se izrazilo takvo iskustvo, baš kao što ni riba u svome rečniku nema reč za čvrsto kopno. Kornjača je pričala svojoj prijateljici ribi da je upravo pre no što je skočila u jezero šetala po kopnu. "Naravno", reče riba, "htela si da kažeš da si plivala." Kornjača je pokušavala da objasni da se na kopnu ne može plivati, da je ono čvrsto i da se po njemu hoda. Ali riba je insistirala da tako nešto ne postoji, da mora biti tečno poput jezera, sa talasima i da na njemu mora da je moguće gnjuranje i plivanje.

 

Reči su simboli koji predstavljaju stvari i nama poznate ideje; ti simboli ne odgovaraju pravoj prirodi čak i najobičnijih stvari. U pogledu razumevanja Istine, jezik se smatra obmanjujućim i varljivim. Tako se u Lankavatara sutri kaže da se neznalice zaglibljuju u reči poput slona u mulju.

 

Istina je, ne možemo bez jezika. No ako nirvanu treba da izrazimo i objasnimo pozitivnim pojmovima, skloni smo da se uhvatimo za neku ideju povezanu sa tim pojmovima, mada ona može biti nešto sasvim suprotno. Zato se ona izražava najčešće negativnim pojmovima - što je možda manje opasan način. Tako se ona često pominje pod takvim negativnim pojmovima kao što je "iskorenjivanje žeđi", "jedinstvena", "neuslovljena", "odsustvo želje", "utrnuće", nirvana "ugasnuće".

 

Negacija ne znači nužno i negativno stanje. Pali i sanskritska reč za zdravlje je arogya, negativan termin, koji doslovno znači "odsustvo bolesti". Ali arogya (zdravlje) ne predstavlja negativno stanje. Reč "besmrtan" (ili njezin sanskritski ekvivalent amrta ili pali amata), što je takođe sinonim za nirvanu, jeste negacija, ali ona ne označava negativno stanje. Negacija negativnih vrednosti nije negativna. Jedan od dobro poznatih sinonima za nirvanu jeste "sloboda" (pali mutti, sanskrit. mukti). Niko ne bi ustvrdio da je sloboda negativna. Ali čak i sloboda ima svoju negativnu stranu: sloboda je uvek oslobađanje od nečega što sputava, što je loše, što je negativno. Ali sloboda nije negativna. Tako nirvana, mutti ili vimutti, apsolutna sloboda, jeste sloboda od svakog zla, sloboda od želje, mržnje i neznanja, sloboda od svakog pojma dualiteta, relativnosti, vremena i prostora.

 

Poslednja, četvrta plemenita istina objašnjen put koji vodi do nirvane. O delovima tog puta videti gore post #86

 

:rolleyes:

Edited by Dhamma

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
Zato i postoji razlika izmedju budizma u tibetu i budizma u kini...Kinezu su komunjare sve prodaju i stvaraju od budzima trikove za koje ce glupi amerikanci placati.

Nemozes razumeti rechi jer jedna rech nemoze da podkrepi i opishe neko osecanje istinito..

 

Pročitaj još jednom, ali pažljivije, to što si napisao.

Na Kineze si zalepio etiketu "komunjare", na Amerikance pak etiketu "glupi". Tako olako izrečene reči se najčešće vraćaju kao bumerang.

Sad kad si to pročitao, baš me zanima da li misliš da takav način zaključivanja zaista može da te dovede do nečeg iole vrednog.

 

To je budizam. Da neprekidno motrimo na svoje postupke (učinjene govorom ili pokretom) i važemo: ovo vodi ka sreći, ovo vodi ka nesreći, mojoj ili nekog drugog. A kad malo duže posmatraš, shvatićeš da to dvoje i nisu tako različiti.

 

Srećno posmatanje :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Četvrta plemenira istina: Osmostruki put (Atthangiko maggo)

 

ČETVRTA plemenita istina je ona o Putu što vodi do iskorenjivanja dukkhe (Dukkhanirodha-gamini- -patipada-ariyasacca). On je poznat kao "srednji put" (majjhima patipada), zato što izbegava dva ekstrema: jedan je traganje za srećom kroz zadovoljstva čula i ono je "nisko, prostačko, svojstveno prostim ljudima"; drugi ekstrem je traganje za srećom kroz samoumrtvljavanje putem različitih oblika asketizma, i on je "bolan, bezvredan i nekoristan". Pošto je i sam iskusio ta dva ekstrema i našao da su beskorisni, Buda je na osnovu ličnog iskustva otkrio srednji put "koji pruža uvid i znanje, vodi do smirenja, uvida, prosvetljenja, nirvane". Ovaj srednji put se najčešće označava kao Plemeniti osmostruki put (Ariyaatthangikamagga), jer je sastavljen od osam kategorija ili delova; to su:

 

1. ispravno razumevanje (samma ditthi)

2. ispravna namera (samma sankappa)

3. ispravan govor (samma vaca)

4, ispravno delovanje (samma kammanta)

5. ispravno življenje (samma ajiva)

6. ispravan napor (samma vayama)

7. ispravna svesnost (samma sati)

8. ispravna koncentracija (samma samadhi)

 

Praktično, čitavo učenje Budino, kojem je on posvetio 45 godina, u vezi je na ovaj ili onaj način sa ovim putem. On ga je objasnio na različite načine i različitim rečima obraćajući se različitim ljudima, prilagođavajući se stupnju njihovog razvoja i njihovoj sposobnosti da ga razumeju i prate u izlaganju. Ali suština tih više hiljada govora rasejanih po budističkim tekstovima nalazi se u Plemenitom osmostrukom putu.

 

Ne treba misliti da osam kategorija ili delova puta treba slediti i praktikovati jedan za drugim po redosledu kako je on ovde dat. Njih treba razvijati više-manje istovremeno, koliko je to moguće prema sposobnosti svakog pojedinca. Svi su oni međusobno povezani i svaki od njih potpomaže razvoj ostalih delova.

 

Ovih osam faktora imaju za cilj da unaprede i usavrše tri ključne stvari u budističkom vežbanju i disciplini: (1) moralno ponašanje (sila), (2) mentalnu disciplinu (samadhi) i (3) mudrost (pañña).

 

:D

Edited by Dhamma

Share this post


Link to post
Share on other sites

Plemeniti osmostruki put

 

Patnja (dukkha), njezin nastanak, nestanak i put do njenog prestanka -- to su Četiri plemenite istine, "otisak stope slona" u koju mogu da stanu sva glavna Budina učenja (Dhamma). Može biti rizično reći da je bilo koja istina važnija od drugih, pošto se sve one naslanjaju jedna na drugu. Ali ako treba ipak izdvojiti jednu istinu kao ključnu za čitavu Dhammu, onda bi to bila četvrta plemenita istina, istina o putu, putu koji vodi do prestanka dukkhe. To je Plemeniti osmostruki put, sačinjen od sledećih osam delova, podeljenih u tri veće celine:

 

mudrost

1. ispravno razumevanje

2. ispravna namera

 

moral

3. ispravan govor

4. ispravno delovanje

5. ispravno življenje

 

koncentracija

6. ispravan napor

7. ispravna sabranost

8. ispravna koncentracija

 

Kažemo da je Put najvažniji elemenat Budinog učenja zato što taj put ono što Dhammu čini dostupnom za nas kao živo iskustvo. Bez puta Dhamma bi bila tek ljuštura, zbirka pravila bez nekog unutrašnjeg života. Bez puta potpuno oslobađanje od patnje postalo bi puki san.

 

:D

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

1. Ispravno razumevanje (samma ditthi)

 

Ispravno razumevanje stoji na početku Plemenitog osmostrukog puta zato što ono predstavlja oko koje nas vodi i usmerava ka drugim delovima puta. Da bismo praktikovali Put neophodna nam je vizija i znanje, potpomognuti ispravnim razumevanjem, kako bismo bili sigurni koji je pravi put da njime idemo. Zatim su nam potrebni drugi delovi puta, ponašanje ili vežbanje, da bismo i stigli tamo kuda smo se uputili.

 

Ispravno razumevanje je stavljeno na prvo mesto da bi se ukazalo na činjenicu da pre nego što zaista kročimo Putem neophodno nam je ono znanje koje pruža ispravno razumevanje, kao naš vodič, naš unutrašnji navigator, da nam ukaže odakle polazimo i gde smo se zaputili, kao i to koji su stupnjevi koje jedan za drugim moramo da prođemo vežbajući.

 

Buda obično definiše ispravno razumevanje kao razumevanje Četiri plemenite istine: postojanje patnje, njen nastanak, njen prestanak i put koji vodi do tog prestanka. Da bismo išli Putem od samog početka neophodna nam je prava perspektiva iz koje gledamo na ljudski život. Moramo uočiti da naš život takav kakav je ne može u potpunosti da nas zadovolji, da je život prolazan, da je podložan patnji i moramo shvatiti kako je ta patnja nešto što mi moramo prozreti uz pomoć znanja, nešto što moramo pobediti, a ne od čega ćemo bežati uzimajući pilule za smirenje, trčeći za zabavom, nečim što će zaokupiti našu pažnju, ili što ćemo pokušavati da je zaboravimo.

 

Na najdubljem nivou moramo uvideti da stvari koje čine naše biće, takozvanih pet sastojaka, jesu prolazni, da se neprekidno menjaju i otuda ih ne možemo smatrati osnovom sigurnosti i trajne sreće. Zatim moramo uvideti da uzrok patnje leži upravo u našem umu. Niko nam je ne nameće. Ne možemo kriviti nikoga izvan nas samih. Kada uočimo da je izvor patnje u našem umu, tada i razumemo da ključ oslobođenja od nje takođe leži u našem umu. Taj ključ jeste prevazilaženje neznanja i želje uz pomoć mudrosti. Zatim, da bismo se zaputili Putem, moramo imati poverenje da idući Plemenitim osmostrukim putem zaista možemo stići do svoga cilja, iskorenjivanja patnje.

 

Buda ispravno razumevanje definiše kao razumevanje Četiri plemenite istine zbog veoma važnog razloga, a taj je da on ne želi da njegovi učenici vežbaju samo zato što im je on rekao da je to dobro. Umesto toga, on želi da oni slede Put na osnovu sopstvenog razumevanja, na osnovu ličnog uvida u prirodu čovekovog života.

 

Kao što ćemo videti kasnije, Put započinje elementarnim nivoom ispravnog razumevanja. Kako se um razvija kroz vežbanje, to razumevanje se postepeno produbljuje i proširuje, a kada se to događa, uvek iznova se vraćamo na ispravno razumevanje.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...