Jump to content

Метал фаза


RNA

Recommended Posts

Ti ne kontas da je Iron Maiden vec postao klasika,startuj 50 metalaca na ulici i 40 njih ce ti reci da se lozi na Maidene.A meni je pun kurac takvih koji misle da je Iron Maiden sav metal sveta i da drugo nista ne priznaju.Svaka njima cast za uticaj na metal scenu ali meni je njihova muzika doslovno sranje.Isto kad ti od 50 ljudi koji slusaju death metal kazu da je Cannibal Corpse sav death metal sveta.Jednostavno postala je klasika,koliko je od tih ljudi slusalo Nile?Pun kurac,a mozda ni toliko.Muka mi je kad odem u dom omladine 'vece metala' ne to je vece Iron Maidena i Metallice.godinama unazad.O cemu mi pricamo onda.

Slusaj ti sta ti se slusa a opet ti ne kontas da tvoja subjektivnost probija sve granice.

 

 

 

to je tvoje misljenje i tvoj ukus

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Replies 121
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Zato sto je njihova muzika najbolja zato i njegovi fanovi moraju da budu ograniceni?Ne mislim na tebe u ovom slucaju.To je isto kad vidis nekog troo blekera koji razbija televizor kad mu se slucajno okrene grand show.

Meni je Cradle Of FIlth bio sve i svja kad sam poceo da slusam black metal tamo negde 2000. godine i verovao sam da ne postoji nista bolje.Onda je dosao Emperor,Satyricon,Immortal,1349,Deathspell Omega i video da nisu stvari takve kakvima sam ih zamisljao.

Naravno da se ne stidim sto sam se toliko palio na COF,stavise i dan danas ih slusam.Ja tezim ka tome da uvek nadjem nesto novo,originalno.Naslusao sam se mase dobrih bendova iz svih krajeva sveta.E to je ono sto jebe ogranicene fanove odredjenih bendova.Imam samo ovo i ne treba mi nista vise,boli me kurac.Subjektivnost 300%,realnost ko jebe.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Управо, само што њега хард кор фанови нису хтели да прихвате. Мени је музика супер, одлично учвршћена, само да су му дали мало и по брзини било би савршено.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ej "Judas Priest" sa Ripperom, uopšte nije loš.

Uživo su bili super,jedino što Ripper nije mogao da izvuče neke pesme,ali šta sad ,ne može ni halford više.

 

Ja kažem da je Ripper bolje izvlačio od Halforda. Čovek je prava aždaja od pevača i moja kritika se odnosi isključivo na muzički stil Priest-a na ta dva albuma. Jednostavno, pesme imaju suviše nabudžen zvuk, koji dosta vuče na tzv. ''modern metal''. Melodija je totalno potisnuta na tim albumima. Angel of Retribution bio je povratak painkillerovskom zvuk, uz kombinovanje sa stilom sa starijih albuma.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Najbolji tekstovi u hard rock-u? Kako koji. Većina tekstova Alice Cooper-a jesu savršenstvo, ali tekstovi Motley Crue i sličnih bendova, koji se svode na '''Girls, girls, girls'' fazon, su bezveze.

 

E pa jebiga,sada i ti postajes krajnje subjektivan.Bezveze su tebi,ali se takav tip teksta savrseno uklapa u muziku,fazon i imidz benda koji gaje.To je rock n' roll,nema tu pametovanja.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Prosla je gomila postova, sa onim sto si ti rekao se donekle/uglavnom slazem, s tim sto sam se na ovo gore morao osvrnuti, iako uopste prica nije o tome....

 

Jeres je strpati KLF u drustvo sa ovim idiotima, jbt oni blage veze nemaju s tim, oni su umjetnost, a ovi su kretenizam cisti... KLF je u svom zanru bio extremno kvalitetan bend koji izuzetno cijenim iako elektroniku ne mogu da svarim u globalu uopste...

 

Svojim stavovima, ideologijom, pristupu performansu i muzici uopste, uticali su na ogroman broj kvalitetnih muzicara iz razlicitih zanrova i dan-danas se o njima u najrazlicitijim krugovima prica uglavnom iskljucivo u superlativima....

Preporucujem svakome ko je svoje misljenje o njima formirao na osnovu jednog ili dva spota s pocetka devedesetih na MTVu, da ih malo dublje istrazi, iznenadice se...

 

 

Znam ja ko je i šta je KLF, i znam sa kojim sve muzičarima su saradjivali. I ako ćemo iskreno, oni su za mene sa današnje tačke gledišta, bili potcenjen bend za ono vreme. Drugo, ne radi se o trpanju u ''društvo idiota'', ali budimo realni, i sam si pomenuo, to se devedesetih vrtelo.

 

:pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ispričaću nešto ali ne zato što se radi o žalopojci za "boljim vremenim" nego zato što mislim da se u ovome što ću reći nalazi i geneza za sve ono o čemu se raspravlja kao o "problemima" "scene" u poslednje vreme.

 

Kad sam bio mali deca, na spisku bendova koje je slušalo moje društvo kretena u belim patikama i iscepanim farmerkama je bilo sve od Motley Crue preko Whitesnake i Maiden do Slayer-a i Anthrax-a. Nikada ali NIKADA nisam čuo reči; Pozer, lažni metal, pravi metal, gay, pederi, scena, i tome slično. Nikada mi na pamet nije palo na pamet da upotrebim išta od toga. Nisam imao samododeljenu diplomu muzičkog kritičara. Postojalo je sviđa mi se i ne sviđa mi se. Postojao je dobar sweet metal album i loš sweet metal album. Dobar speed metal album i loš speed metal album. I većina albuma je bila dobra i većina pesama je bila dobra. Nikada nismo pričali kako su na ovom albumu dobre one dve a na onom one tri. Albumi su se slušali od početka do kraja, pa dok ne uđe u uvo.

 

Slušali smo David Lee Roth-a, AcDc, Sucidal Tendencies, i Possesed u toku iste večeri. Najbolji album 1986 godine su imali Bon Jovi i Metalika i još po neko ko opet stilski nema veze sa njima. Tako neke stvari. I to je sasvim bilo u redu reći. I nije moralo da bude uvek metal. I nije neko morao da bude metalac da izađe i pije sa nama. Nismo se osećali izopštenim iz društva i nismo imali potrebu da izopštimo bilo koga u odnosu na nas. I nije morao da bend izgleda ili zvuči metalno da bi slušali i tu muziku, ako je dobra muzika. Ali smo znali da najviše volimo metal, ali to nije bilo nešto o čemu smo razmišljali. I nije nas bilo briga koliko je tr00 raditi nešto. Išli smo na koncerte da se lepo provedemo i da nam bude dobro a ne da bi "podržavali scenu". I isto nismo imali para ali nam je sistem vrednosti bio tako postavljen da jebeš pivo, važniji je bio koncert Motorhead za dve nedelje. Na primer.

 

Nikad nisam čuo neku priču ko je bolji od koga zato što sluša ovu ili onu muziku. Bilo je važnije biti na lokalnoj svirci nekog benda iz grada, nego imati kolekciju od 7000 albuma. Nije bilo sramota reći da se ložiš na bend svog ortaka, to nije bilo glupo, i bilo je sasvim normalno da 200 ljudi na lokalnoj svirci maše glavom izšutira se i sve ostalo iako nije u pitanju ne znam koji bend, zato što smo to radili da nama bude lepo, a nismo se bavili naučnim disertacijama o kvalitetu muzike a stideli se da ne ispadnemo glupi pred drugima jer smo previše mahali glavom na nekom koncertu koji nije dovoljno do jaja da bi dopustili drugima da nas vide kako uživamo. Nismo stajali sa strane u sali i bez pokreta gledali svirku dok hvatamo mentalne beleške ko je iz benda koliko puta pogrešio, i da li je bubnjar ispao u 23. taktu u drugoj pesmi, da bi posle mogli da pljujemo javno ili privatno članove tog benda.

 

Nismo osećali da smo bolji ili gori od ostalih koji ne slušaju metal. Nije nam bilo bitno da li imamo majcu, nitne, odekvatnu odeću i ko ima dugu kosu a ko nema. Nisu nam bili krivi mediji, nismo razmišljali o njima, samo smo slušali muziku i uživali. Nije nam bilo važno da li će neko pustiti spotove na tv-u, nije nam to bilo potrebno da bi zavoleli neki domaći bend. Imali smo poštovanje za to što neko pravi muziku, i nismo pokušavali da ocenjujemo "realne kvalitete" da klasifikujemo bendove jedan u odnosu na drugi i da biramo, svaka svirka je bila dobrodošla ako se imalo para.

 

 

Jel da da nije teško skapirati šta je problem danas, i da to nisu niti muzička metal scena niti narodnjaci, niti mediji, niti besparica niti bilo šta što većina ljudi pominje?

 

 

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ispričaću nešto ali ne zato što se radi o žalopojci za "boljim vremenim" nego zato što mislim da se u ovome što ću reći nalazi i geneza za sve ono o čemu se raspravlja kao o "problemima" "scene" u poslednje vreme.

 

Kad sam bio mali deca, na spisku bendova koje je slušalo moje društvo kretena u belim patikama i iscepanim farmerkama je bilo sve od Motley Crue preko Whitesnake i Maiden do Slayer-a i Anthrax-a. Nikada ali NIKADA nisam čuo reči; Pozer, lažni metal, pravi metal, gay, pederi, scena, i tome slično. Nikada mi na pamet nije palo na pamet da upotrebim išta od toga. Nisam imao samododeljenu diplomu muzičkog kritičara. Postojalo je sviđa mi se i ne sviđa mi se. Postojao je dobar sweet metal album i loš sweet metal album. Dobar speed metal album i loš speed metal album. I većina albuma je bila dobra i većina pesama je bila dobra. Nikada nismo pričali kako su na ovom albumu dobre one dve a na onom one tri. Albumi su se slušali od početka do kraja, pa dok ne uđe u uvo.

 

Slušali smo David Lee Roth-a, AcDc, Sucidal Tendencies, i Possesed u toku iste večeri. Najbolji album 1986 godine su imali Bon Jovi i Metalika i još po neko ko opet stilski nema veze sa njima. Tako neke stvari. I to je sasvim bilo u redu reći. I nije moralo da bude uvek metal. I nije neko morao da bude metalac da izađe i pije sa nama. Nismo se osećali izopštenim iz društva i nismo imali potrebu da izopštimo bilo koga u odnosu na nas. I nije morao da bend izgleda ili zvuči metalno da bi slušali i tu muziku, ako je dobra muzika. Ali smo znali da najviše volimo metal, ali to nije bilo nešto o čemu smo razmišljali. I nije nas bilo briga koliko je tr00 raditi nešto. Išli smo na koncerte da se lepo provedemo i da nam bude dobro a ne da bi "podržavali scenu". I isto nismo imali para ali nam je sistem vrednosti bio tako postavljen da jebeš pivo, važniji je bio koncert Motorhead za dve nedelje. Na primer.

 

Nikad nisam čuo neku priču ko je bolji od koga zato što sluša ovu ili onu muziku. Bilo je važnije biti na lokalnoj svirci nekog benda iz grada, nego imati kolekciju od 7000 albuma. Nije bilo sramota reći da se ložiš na bend svog ortaka, to nije bilo glupo, i bilo je sasvim normalno da 200 ljudi na lokalnoj svirci maše glavom izšutira se i sve ostalo iako nije u pitanju ne znam koji bend, zato što smo to radili da nama bude lepo, a nismo se bavili naučnim disertacijama o kvalitetu muzike a stideli se da ne ispadnemo glupi pred drugima jer smo previše mahali glavom na nekom koncertu koji nije dovoljno do jaja da bi dopustili drugima da nas vide kako uživamo. Nismo stajali sa strane u sali i bez pokreta gledali svirku dok hvatamo mentalne beleške ko je iz benda koliko puta pogrešio, i da li je bubnjar ispao u 23. taktu u drugoj pesmi, da bi posle mogli da pljujemo javno ili privatno članove tog benda.

 

Nismo osećali da smo bolji ili gori od ostalih koji ne slušaju metal. Nije nam bilo bitno da li imamo majcu, nitne, odekvatnu odeću i ko ima dugu kosu a ko nema. Nisu nam bili krivi mediji, nismo razmišljali o njima, samo smo slušali muziku i uživali. Nije nam bilo važno da li će neko pustiti spotove na tv-u, nije nam to bilo potrebno da bi zavoleli neki domaći bend. Imali smo poštovanje za to što neko pravi muziku, i nismo pokušavali da ocenjujemo "realne kvalitete" da klasifikujemo bendove jedan u odnosu na drugi i da biramo, svaka svirka je bila dobrodošla ako se imalo para.

 

 

Jel da da nije teško skapirati šta je problem danas, i da to nisu niti muzička metal scena niti narodnjaci, niti mediji, niti besparica niti bilo šta što većina ljudi pominje?

 

 

Sve stoji. Premda sam mladji, meni je i prva polovina devedesetih ovako izgledala, mada bez piva, i kasete su suvereno vladale.:D

Ljudi su bili mnogo otvoreniji, časopis poput ''hard metala'' činio je da domaća cena zaista jača, i zaista je veeeliki broj klinaca bio navučen na metal,ali mislim na jedan mnogo prirodniji način nego što je to slučaj sa današnjim konzumentima. I hajde što se fanovi i metalci u to vreme nisu pljuvali medjusobno, nego su i bendovi imali prisniji odnos, i nije bilo onih podozrivih pogleda i što bi klinci rekli ''hejtovanja'' medju muzičarima, ko je šta je, šta svira itd. Po Beogradu, sećam se da su se metalci u to vreme skupljali oko staklenca, i u krugu doma vojske, skc-a itd. Mislim da se u to vreme sve nekako zdravije prihvatalo što se metala tiče i prema ljudima koji su ga slušali, što po oblačenju što po stavovima. A da li u nekoj rupi sviraju neki šabani ili ne, ko se osvrtao? niko. Dok danas, gomila se opterećuje upravo tim tričarijama. A i Dušane, opet manje je žanrovskih odrednica bilo, danas ih ima bar za 30 x više. I ono što je najbitnije, bilo je to vreme kad nije svaki laik mogao da izda album. Ovde ću da ubacim samo još jednu činjenicu, a to je internet, koliko je uspeo da pomogne bendovima u promociji, toliko je i razudjio metal svet, pogotovo što su se pojavili raznorazni forumi, blogovi poput ''blabbermouth-a'' gde su se formirale te nazovi ''know-it-all manijaci'' i ''pljuvači od ukusa'', koji su se prenel i u realni svet. Što se koncerata tiče, bilo ih je,ali ih je bilo manje, i normalno je da su svi bili gladni svirki i koncerata.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sve stoji. Premda sam mladji, meni je i prva polovina devedesetih ovako izgledala, mada bez piva, i kasete su suvereno vladale.:D

Ljudi su bili mnogo otvoreniji, časopis poput ''hard metala'' činio je da domaća cena zaista jača, i zaista je veeeliki broj klinaca bio navučen na metal,ali mislim na jedan mnogo prirodniji način nego što je to slučaj sa današnjim konzumentima. I hajde što se fanovi i metalci u to vreme nisu pljuvali medjusobno, nego su i bendovi imali prisniji odnos, i nije bilo onih podozrivih pogleda i što bi klinci rekli ''hejtovanja'' medju muzičarima, ko je šta je, šta svira itd. Po Beogradu, sećam se da su se metalci u to vreme skupljali oko staklenca, i u krugu doma vojske, skc-a itd. Mislim da se u to vreme sve nekako zdravije prihvatalo što se metala tiče i prema ljudima koji su ga slušali, što po oblačenju što po stavovima. A da li u nekoj rupi sviraju neki šabani ili ne, ko se osvrtao? niko. Dok danas, gomila se opterećuje upravo tim tričarijama. A i Dušane, opet manje je žanrovskih odrednica bilo, danas ih ima bar za 30 x više. I ono što je najbitnije, bilo je to vreme kad nije svaki laik mogao da izda album. Ovde ću da ubacim samo još jednu činjenicu, a to je internet, koliko je uspeo da pomogne bendovima u promociji, toliko je i razudjio metal svet, pogotovo što su se pojavili raznorazni forumi, blogovi poput ''blabbermouth-a'' gde su se formirale te nazovi ''know-it-all manijaci'' i ''pljuvači od ukusa'', koji su se prenel i u realni svet. Što se koncerata tiče, bilo ih je,ali ih je bilo manje, i normalno je da su svi bili gladni svirki i koncerata.

 

 

 

slazem se sa tobom,i danas sto je kompjuterizacija ucinila kako da se snmaju albumi.sto ti kazes danas svako moze izdati album.....ljudi su se iskvarili po svemu

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ispričaću nešto ali ne zato što se radi o žalopojci za "boljim vremenim" nego zato što mislim da se u ovome što ću reći nalazi i geneza za sve ono o čemu se raspravlja kao o "problemima" "scene" u poslednje vreme.

 

Kad sam bio mali deca, na spisku bendova koje je slušalo moje društvo kretena u belim patikama i iscepanim farmerkama je bilo sve od Motley Crue preko Whitesnake i Maiden do Slayer-a i Anthrax-a. Nikada ali NIKADA nisam čuo reči; Pozer, lažni metal, pravi metal, gay, pederi, scena, i tome slično. Nikada mi na pamet nije palo na pamet da upotrebim išta od toga. Nisam imao samododeljenu diplomu muzičkog kritičara. Postojalo je sviđa mi se i ne sviđa mi se. Postojao je dobar sweet metal album i loš sweet metal album. Dobar speed metal album i loš speed metal album. I većina albuma je bila dobra i većina pesama je bila dobra. Nikada nismo pričali kako su na ovom albumu dobre one dve a na onom one tri. Albumi su se slušali od početka do kraja, pa dok ne uđe u uvo.

 

Slušali smo David Lee Roth-a, AcDc, Sucidal Tendencies, i Possesed u toku iste večeri. Najbolji album 1986 godine su imali Bon Jovi i Metalika i još po neko ko opet stilski nema veze sa njima. Tako neke stvari. I to je sasvim bilo u redu reći. I nije moralo da bude uvek metal. I nije neko morao da bude metalac da izađe i pije sa nama. Nismo se osećali izopštenim iz društva i nismo imali potrebu da izopštimo bilo koga u odnosu na nas. I nije morao da bend izgleda ili zvuči metalno da bi slušali i tu muziku, ako je dobra muzika. Ali smo znali da najviše volimo metal, ali to nije bilo nešto o čemu smo razmišljali. I nije nas bilo briga koliko je tr00 raditi nešto. Išli smo na koncerte da se lepo provedemo i da nam bude dobro a ne da bi "podržavali scenu". I isto nismo imali para ali nam je sistem vrednosti bio tako postavljen da jebeš pivo, važniji je bio koncert Motorhead za dve nedelje. Na primer.

 

Nikad nisam čuo neku priču ko je bolji od koga zato što sluša ovu ili onu muziku. Bilo je važnije biti na lokalnoj svirci nekog benda iz grada, nego imati kolekciju od 7000 albuma. Nije bilo sramota reći da se ložiš na bend svog ortaka, to nije bilo glupo, i bilo je sasvim normalno da 200 ljudi na lokalnoj svirci maše glavom izšutira se i sve ostalo iako nije u pitanju ne znam koji bend, zato što smo to radili da nama bude lepo, a nismo se bavili naučnim disertacijama o kvalitetu muzike a stideli se da ne ispadnemo glupi pred drugima jer smo previše mahali glavom na nekom koncertu koji nije dovoljno do jaja da bi dopustili drugima da nas vide kako uživamo. Nismo stajali sa strane u sali i bez pokreta gledali svirku dok hvatamo mentalne beleške ko je iz benda koliko puta pogrešio, i da li je bubnjar ispao u 23. taktu u drugoj pesmi, da bi posle mogli da pljujemo javno ili privatno članove tog benda.

 

Nismo osećali da smo bolji ili gori od ostalih koji ne slušaju metal. Nije nam bilo bitno da li imamo majcu, nitne, odekvatnu odeću i ko ima dugu kosu a ko nema. Nisu nam bili krivi mediji, nismo razmišljali o njima, samo smo slušali muziku i uživali. Nije nam bilo važno da li će neko pustiti spotove na tv-u, nije nam to bilo potrebno da bi zavoleli neki domaći bend. Imali smo poštovanje za to što neko pravi muziku, i nismo pokušavali da ocenjujemo "realne kvalitete" da klasifikujemo bendove jedan u odnosu na drugi i da biramo, svaka svirka je bila dobrodošla ako se imalo para.

 

 

Jel da da nije teško skapirati šta je problem danas, i da to nisu niti muzička metal scena niti narodnjaci, niti mediji, niti besparica niti bilo šta što većina ljudi pominje?

 

posle ovoga,tema moze da se zakljuca-sve je receno. :pivopije:

 

 

klinke se loze na svaku izdrkotinu sto svira gitaru,i sto ima dugu kosu do guzici i vise.ona ce sutra po skoli prićati kako se po ulazima faćala sa tamo nekim gitaristom iz blek metal benda ''groblje je zakon''.

 

 

:pivopije:bravo:)

Edited by ^Crna_Dama^

Share this post


Link to post
Share on other sites

Бити металац не значи бити клошар или дебил. У гимназији сам био замало вуковац и на пола почео да слушам метал и путио дугу косу. Сви у мојој околини у се ишчуђавали томе, али ме нико није гледао попреко нити ме спуштао, јер се као човек нисам променио и остао добар ученик.

 

Jedan moj prijatelj, koji je veci metalac nego pola foruma ovde, zavrsava medicinu sa visokim prosekom, svira, plus svakog vikenda konobarise u pabu u svom mestu. Sad je na civilnoj i radi kao lekar pripravnik u domu zdravlja. To nije sramota. Ne treba bezati od rada i ponosti se lenjoscu. Bio metalac ili ne. Posle nemojte da se zalite kako nemate para za koncerte, putovanja, letovanja, pa ne padaju pare s neba, nego moras da se pomucis da ih zaradis.

Види ти Бранка. Спојио човек лепо и корисно, супер.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sve stoji. Premda sam mladji, meni je i prva polovina devedesetih ovako izgledala, mada bez piva, i kasete su suvereno vladale.:D

Ljudi su bili mnogo otvoreniji, časopis poput ''hard metala'' činio je da domaća cena zaista jača, i zaista je veeeliki broj klinaca bio navučen na metal,ali mislim na jedan mnogo prirodniji način nego što je to slučaj sa današnjim konzumentima. I hajde što se fanovi i metalci u to vreme nisu pljuvali medjusobno, nego su i bendovi imali prisniji odnos, i nije bilo onih podozrivih pogleda i što bi klinci rekli ''hejtovanja'' medju muzičarima, ko je šta je, šta svira itd. Po Beogradu, sećam se da su se metalci u to vreme skupljali oko staklenca, i u krugu doma vojske, skc-a itd. Mislim da se u to vreme sve nekako zdravije prihvatalo što se metala tiče i prema ljudima koji su ga slušali, što po oblačenju što po stavovima. A da li u nekoj rupi sviraju neki šabani ili ne, ko se osvrtao? niko. Dok danas, gomila se opterećuje upravo tim tričarijama. A i Dušane, opet manje je žanrovskih odrednica bilo, danas ih ima bar za 30 x više. I ono što je najbitnije, bilo je to vreme kad nije svaki laik mogao da izda album. Ovde ću da ubacim samo još jednu činjenicu, a to je internet, koliko je uspeo da pomogne bendovima u promociji, toliko je i razudjio metal svet, pogotovo što su se pojavili raznorazni forumi, blogovi poput ''blabbermouth-a'' gde su se formirale te nazovi ''know-it-all manijaci'' i ''pljuvači od ukusa'', koji su se prenel i u realni svet. Što se koncerata tiče, bilo ih je,ali ih je bilo manje, i normalno je da su svi bili gladni svirki i koncerata.

Mislim da su "Pljuvači od ukusa" jedan od većih problema, naročito zato što mnogi koji su mlađi u stvari i ne znaju tačno šta pričaju i nemaju realne kriterijume, ali vide da se neko drugi tako ponaša pa kroz to sbe valjda doživljavaju pametnije, zrelije, i kao većeg poznavaoca muzike. Nisam mislio samo na neko vreme kad sam ja bio baš klinja, realno, do pre nekoliko godina je bilo mnogo bolje, situacija se naglo pogoršala u poslednjih nekoliko godina.

Jedino se za žanrovske odrednice ne slažem sa tobom jer je i ranije bilo puno žanrova, samo niko nije obraćao pažnju na to, šta me bilo briga da li je nešto speed trash metal ili je ne znam koji metal. Lupam, vidim tada Stryper na TV-u, svidi mi se jedna pesme, sve ostalo mi se ne sviđa, ne odlučuje o tome da li ću ih slušati žanr, nego to da li mi se sviđa. Ako mi se ne sviđa, ili mi je odbojan njihov imidž, na tom mom utisku se završava celo razmišljanje, nije bilo potrebe da se pljuje ili osuđuje nešto što ti se ne sviđa. Sad ljudi više vremena provode pričajući o onom što ne vole nego o onom što vole. Ako uopšte i pričaju, pošto sam nedavno seo sa ekipom metal klinčurije, i u toku 2 sata vremena niko ali NIKO od ljudi za stolom nije poveo razgovor o muzici u bilo kom obliku, postoji i taj momenat, devalvacija same muzike, a metal ili rock više kao odrednica kako se oblačiš gde izlaziš i šta ti ideološki odgovara.

 

slazem se sa tobom,i danas sto je kompjuterizacija ucinila kako da se snmaju albumi.sto ti kazes danas svako moze izdati album.....ljudi su se iskvarili po svemu
Pa možda napolju, ali pogledaj kod nas, imaš samo nekoliko relevantnih izdanja metala u toku godine, nije to baš prezasićenje.

 

Ako neko za gej metal smatra Kamelot, ja ti kazem da ti je to samo plus. Pitaj Acu Seltika kako je smuvao svoju sadasnju zenu, Kamelot je tu presudio, on tvrdi. I zabole te da li neko kaze da slusas gej metal.
To što se ljudi danas neprekidno trude da što više muzike bude van "pravog metala" i da pažljivo prouče da li ne nešto tr00 ili nije je posebna priča. Najsmešnije je što po tome kako se danas gleda, ispada da je samo ekstremni metal i neki power pravi metal (plus naravno neki matori bendovi tipa Judas Priest i Maiden) a 90% toga što je pre 15 godina bilo metal ili što po svakoj definiciji zvuči kao metal, nije metal. Meni je to neshvatljivo. Evo slušam pre neki dan novi Disturbed. Jel ima pesma rif, ima. Jel ima solo, ima. Jel ima agresivan vokal, ima. Jel ima velike Dž Dž gitare, ima, štiklirano. Jel ima tekst koji je mračan, ima. Je li metal? E pa nije, zato što su tr00 metalci rešili da nije. Ili zato što je pevač ćelav, šta ja znam. Ne umem baš to da skapiram, priznajem.

 

 

posle ovoga,tema moze da se zakljuca-sve je receno. :pivopije:

Poznato lice sa myspace-a? :zeleni::pivopije:

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mislim da su "Pljuvači od ukusa" jedan od većih problema, naročito zato što mnogi koji su mlađi u stvari i ne znaju tačno šta pričaju i nemaju realne kriterijume, ali vide da se neko drugi tako ponaša pa kroz to sbe valjda doživljavaju pametnije, zrelije, i kao većeg poznavaoca muzike. Nisam mislio samo na neko vreme kad sam ja bio baš klinja, realno, do pre nekoliko godina je bilo mnogo bolje, situacija se naglo pogoršala u poslednjih nekoliko godina.

 

Meni se čini da je to najvjerovatnije srbijanski fenomen, a možda samo i beogradski. Nisam baš upućen u tu cijelu srbijansku nazovimo metal "scenu", dok međutim imam dosta drugova iz Bosne kod kojih taj pljuvački state of mind nisam primjetio. Možda to ima veze sa tim što su u manjem gradu, pa kada sviraju neki rok/metal bendovi, onda se i ide tamo sluša muzika, benguje i pjeva. Ili pak, ako ti se muzika baš baš ne sviđa, jebeš članovima benda majku i odeš. :D Naravno, imaš i tamo pljuvača, ali to su uglavnom pojedinci.

 

Što se tiče tih inteligentih odrednica kod metalaca, pa i toga nema baš toliko, Mislim, uvijek se nađu likovi koji će smatrati da su oni tvrđi metalci zato što slušaju Slayer umjesto Maidena, jer su Maideni za njih neki hevi metal, dok je Slayer thrash, ali takvi likovi su uglavnom ovaploćenja debilnosti tako da i nisu vrijedni pomena. Ja ipak dosad nisam sreo nikog starijeg od 15 godina da ne sluša neki hevi metal bend samo zato što je hevi a ne spid. Iako su meni većina power metal bendova muziča smejurija sa debilnom ideloškom pozadinom, opet kada čujem neku dobru pjesmu od manowara, naravno da neću prestati da je slušam samo zato što je od nekog power metal benda. Upravo zamišljam koliko bi to jadno bilo...

 

Meni je veći problem ta neka netolernacija među metalcima, pa kada neko kaže da Alogia i nije baš nešto, ispada kao da je u u doba inkvizicije rekao da je bog crnac, jer je ipak nerazumljivo kako neko može za trenutno "najpoznatiji" srpski metal bend reći da nije ništa posebeno, ili nedaj bože, da je sranje.

 

Sada se ja pitam da li vi možda ne pretjerujete ili je ipak Kali Yuga doba zavladalo? :udri:

Edited by Sitch Boe

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jedino se za žanrovske odrednice ne slažem sa tobom jer je i ranije bilo puno žanrova, samo niko nije obraćao pažnju na to, šta me bilo briga da li je nešto speed trash metal ili je ne znam koji metal. Lupam, vidim tada Stryper na TV-u, svidi mi se jedna pesme, sve ostalo mi se ne sviđa, ne odlučuje o tome da li ću ih slušati žanr, nego to da li mi se sviđa. Ako mi se ne sviđa, ili mi je odbojan njihov imidž, na tom mom utisku se završava celo razmišljanje, nije bilo potrebe da se pljuje ili osuđuje nešto što ti se ne sviđa. Sad ljudi više vremena provode pričajući o onom što ne vole nego o onom što vole. Ako uopšte i pričaju, pošto sam nedavno seo sa ekipom metal klinčurije, i u toku 2 sata vremena niko ali NIKO od ljudi za stolom nije poveo razgovor o muzici u bilo kom obliku, postoji i taj momenat, devalvacija same muzike, a metal ili rock više kao odrednica kako se oblačiš gde izlaziš i šta ti ideološki odgovara.

 

Mozda sam ja šturo formulisao, šta sam hteo reći sa žanrovskim odrednicama. Naime, nekad si u okviru metala imao jasno definisane podžanrove thrash,speed,power,heavy,hard,death, black,sweet,glam itd. dok danas, u svakom od ovih odrednica imamo gomile pod žanrova. Bizarno je što se bendovi poput Rhapsodyja, Blind Guardian-a, Fairyland-a definišu kao fantasy metal, kad je to power, koje o tom ''fantasy tripu'' ranije razmišljo? Da ne govorim o podelama u sferi black i death metala, od raw do melodic ili orchestral definicija. Našlo se pet pametnih pa celu noć smišljalo kako da metal dobije na maštovitosti...to je meni takvo gubljenje vremena, u opsedanju žanrovima, jer upravo te stvari dovele su do toga da se metal klinci medjusobno koškaju, razudjuju zbog žanrova, ko je veći might and powerful poweraš ili dark evil satanic blacker itd.

 

Drugo ''pljuvači od ukusa'' ajde da preformulišemo, to je nešto što je zapaćeno u celom svetu, i potiče od mora dokonih blogera i forumaša, kojima je u životu bitnije da proseru gomile svojih tripova, gluposti na račun bendova, nego što će sesti, kupiti album, i preslušati ga u celosti. Ljudi koji ceo bogovetni dan bleje po netu, prosipaju svoja ''umetnička'' mišljenja, na konto stvari da li Kai Hansen nosi gaće na tufne, ili se Tarja pre nego što su je kiknuli iz Nightwisha kresnula sa Tuomasom, a ne znaju odakle su šuplji, su upravo ti ''pljuvači''.

 

Ja sam se ko klinja oduševljavao Betmenovim emisijama na politici, hard metalom na trećem i kasnije ns plusu, prvi put 1996. video mercyful fate, trip nikad jači. Danas, pitanje je koliko klinaca gleda spotove i metal emisije. Nema ih bog zna šta kod nas, ali opet. Po prodajama domaćih diskova i posećenosti na domaćim svirkama, evidetno je koliko klinci podržavaju domaću scenu. Njima je bitnije, da recimo neki bend se probije, uradi nešto napolju, onda se pojavi neki idiot, prospe gluposti tipa kako je bend ispao djana, prodali se, i svi klinci ko paorska masa iz petnaestog veka, solidariše se sa glavnim mudašom, pljuju, hejtuju, pritom ne pitajući se koja je poenta ''prodaje''.

 

Pominjao sam ranije, ne bih da smaram, ali dovoljno je pogledati pisma u hard metalu i metal hammer-u, i uporediti ih. Tu se najbolje vidi kakav su tadašnji klinci imali i prema motley crue, extreme, enuff z'nuff, slayer, sepultura, a kako to sve posle izgleda u metal hammer-u, i generacijama devedesetih.

 

U metalu se danas redovno pominje i crkva, i primećujem da gomila klinaca pljuje istu, kako ih muči hrišćanstvo, koje je to zlo, bla bla...a ista gomila nema pojma da objasni na koji način to osećaju presiju.Jel' im sveštenici kucaju na vrata i traže da se preobrate, jel' ih na silu teraju nedeljom u crkvu, i je li ikad crkva kod nas zabranila neki metal koncert? Pa i nacisti poput Nokturnal Mortuma su ovde prošli normalno, ko je obraćao pažnju...Marduk je održao koncert, Impaled Nazarene, jel uprava crkve ili bilo ko iz njihovih redova mozda došao i prekinuo koncert?Ne.

 

I te fore što se u svetu prekidaju koncerti bendova poput Dark Funeral i slično, kao crkva im zabranila, a niko se nije pitao da li je to marketinški fazon, da tako navuku klince na svoj zvuk, jer čim im crkva zabranjuje crkve, mora da su mnooogo opasni.

 

Dokle god bude pljuvanja po bendovima što domaćih što stranih, filozofije, praznog mudrovanja, i metalaca koji su tu čisto dok muzikom koju slušaju ne smore matore, sve je u knokdaunu. I dokle više, mene smaraju poweraši ili blackeri, rockeri, slušaš ono što voliš, drugi takodje, čemu uticanja na tudji muzički ukus, fora je ako ne slušaš recimo kreator a slušaš fintroll nisi troo, cupi si i te fore...kome to treba...?

 

Da me od malena nisu ''trovali'' svim žanrovima i bendovima od kanadskog slaughtera, metallice, blind guardiana, maidena i bathoryja, danas bih i ja verovatno bio neki uštogljeni filozof i kenjator, i verovatno bih se najmanje obazirao na suštinu muzike i slušanje iste.

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

@RNA, ovo što ti kažeš da ti se desilo u srednjoj školi, kad si postao metalac, meni se desilo na fakultetu. No, ja bih rekao da se u mom slučaju većina ljudi nije iščuđavala mojoj promeni imidža, jer mnogi od njih, koji se u metal ne razumeju, nisu ni skontali da je došlo do promene. Rekao sam već na jednom mestu - moja koleginica sa postdiplomskih me je posle izvesnog vremena druženja pitala koju muziku slušam, iako je to po mom imidžu bilo očigledno.

 

 

 

pazi i ja sam poceo u srednjoj da slusam metal.i vjeruj mi da sam posle bolji djak bio nego sto sam do tad....

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 year later...
Guest
This topic is now closed to further replies.
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...