Jump to content

Have Prog Lost Its Soul


Uruk

Recommended Posts

  • Replies 68
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Da, samo što ne mogu da raspakujem bez pass-a. :confused:

Opušteno. Ovo je neki poljski sajt prepun starog proga a ne traži pass. Jedino što može da se desi sa njihovim fajlovima (meni se dešavalo, doduše ne često) jeste da nemaju zvuk. Prvo sam mislio da su sami fajlovi pokvareni, ali sam na kraju skontao da su izgleda nešto zeznuli tokom konvertovanja. Ako se to desi, samo provučeš album kroz bilo koji audio file converter i to rešava problem.

 

:pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Muzika je vrlo zanimljiv medijum po tome što osim zvuka (jelte) prenosi i emocije. Mada se ponekad dogodi da muzičar koji je stvorio delo i slušalac jednostavno nisu na istim talasnim dužinama pa zbog toga slušalac ne može da uhvati i oseti emociju, obično to nije slučaj i obično možemo da osetimo koliko je neko uneo sebe u muziku koju pravi. Albumi koji su odsvirani čisto da bi muzičari pokazali kako brzo i precizno sviraju, ili po nagovoru izdavačke kuće ili tek da bi se ispunio ugovor sa istom obično nemaju jednu finu crtu koja se obično naziva dušom. Savremena produkcija može sve (pa i da napravi pevačicu od Jelene Karleuše) ali ne može dodatno da oboji pesmu emocijom ako te emocije već nema u samoj pesmi, a na žalost sve je više muzičara koji ne vole muziku kojom se bave i sviraju samo zbog trenda, para ili samozadovoljavanja svog ega i upravo u njihovoj muzici duše jednostavno nema.

Mnogo dobar post, svaka cast :pivopije:

 

I hvala drugarima na linkovima :lol:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Generalno ne slusam ovaj pravac toliko, jer se kao i masa drugih podzanrova pretvorio u svoju parodiju. Danas, cak postoje i "prog" rifovi, znaci tacno definisani, nema tu t od progresive...progresivnost je napredak, a mnogi sviraju regresiv, tj. drndaju vunu...

 

Muzika nije sama sebi cilj, vec nacin da se nesto kaze. Ja mislim da muzikom mozemo da iskazemo ono sto ne mozemo recima, i obrnuto. Zajedno, ta dva nacina izrazavanja nam omogucavaju da se savrseno izrazimo ako znamo kako.

 

Mnogi bendovi su koncentrisani na tehniku, i ne vide da je tehnika samo alat, nacin da se postigne ono sto hoces da kazes. Instrument (gitara, bas, bubanj,...) nije instrument, vec tvoja "usta". Pravi umetnik ne treba da "svira gitaru", vec da bude Jedno sa gitarom, na primer. Mnogi to ne vide, niti se trude da vide. Muzika treba da prica Istinu, a ona je samo jedna. Ako slusate najbolja dela Baha, Mocarta, Betovena na primer...to nisu kompozicije, vec prakticno ziva bica. Ko razume, shvatio je. Nije bitno da li pevac koristi skrim, grol, ovo ono...da li bend svira death, blek, progresiv, ili metal uopste - to je samo estetika...bitno je ono sta neko ima da kaze. Kad zatvoris oci, sve se to gubi i ostaje sustina...a nje danas vrlo malo ima. Previse forme, a premalo sustine.

 

Evo cirkus dolazi za par dana kod mene u munze. Ne znam za vas, ali ja necu da idem...

 

 

Vision above all, vision must not suffer! ;)

 

Poz

Edited by Vajar

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mah, generalno mislim da nije samo prog muzika izgubila dusu, nego metal u celini. Muzika u celini. Planeta zemlja i sve sto se na njoj desava u celini (da odem u krajnost). Ne valja vise nista do te mere kao nekada, jer previse je kvantiteta, sve je pojeftinilo, danas svako moze da snimi album, film, napise i objavi knjigu... umetnost je izgubila na vrednosti.

 

A metal, i metal se gubi u tome, previse je bendova, produkcija oduzima sve vise na prirodnosti, sve zvuci sinteticno, sterilno, dosadno, prepeglano...

 

Ne bih dalje, pesimisticno mi glediste na sve to, pa da ne preteram :meshuggah:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ono reklo bi se da si ti, Laki, nekako pesimistički isfrustriran. :) Ipak su tu godine i godine... :D

Jebiga, kontao sam, mozda je i do mene, ali eto, objektivno gledajuci, sta je to danas sto moze da izbije muzicke, filmske ili bilo koje druge klasike? Sta je danas uopste klasik u nagovestaju da bi mogao postati? Koji album recimo danas moze da se pusti unucima, i da se kaze: e uz ovo je deda sve prvi put radio? :meshuggah:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Za mene je "dusha" u muzici nešto što izaziva neko osećanje kod slušaoca, neku emociju... Ja stvari radim tako da mi se stvar ne sviđa dok se ne naježim slušajući je... B)

A većina novih prog albuma me je ostavilo ravnodušnim... Beda! :P

 

Slušajte ACID RAIN, mi imamo duše za izvoz! :D

 

 

WWW.ACIDRAINBAND.COM

Share this post


Link to post
Share on other sites

Klasici su ono što su nekad bili, o nagoveštajima je možda isuviše rano govoriti. Ipak treba vremena da se "pojavi" neki klasik ili pak da prođe nekoliko godina, pa da ono što je izašlo recimo 1997. godine označimo kao klasik. Bilo da se radi o nekom albumu, filmu... Ne vidim sebe toliko daleko, da klackam unuka i govorim mu deda je svojevremeno "spremao" ispit slušajući Muse. (hipotetički)

Mada, Muse i bih mogao da svrstam u klasike već sad, iako nekima možda neće delovati tako.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Koji album recimo danas moze da se pusti unucima, i da se kaze: e uz ovo je deda sve prvi put radio? :meshuggah:

Sad zvučiš baš kao neki deda. :)

 

Mislim da to zavisi od generacije do generacije. Naši matorci (ako su slušali rok, naravno) svi znaju "Dark Side Of The Moon", "Paranoid" ili četvrti album Zeppelina recimo, dok uglavnom ne znaju ili ne shvataju "The Number Of The Beast", "Rust In Peace" ili crni album Metalike. Za generaciju koja je počela da sluša rok/metal početkom ili sredinom devedesetih ovi albumi koje sam nabrojao su među apsolutnim klasicima i nema nikog ko ih nije preslušao milijardu puta i uglavnom svi mislimo da vrede. Što se mene tiče, ja ću ih puštati unucima.

 

E sad, isto tako imaš klince koji tek sad počinju da slušaju takvu muziku i za njih su ti albumi isto ono što su za nas bile ploče naših matoraca. Naravno da oni imaju neke drugačije vrednosti u slušanju muzike i mi to ne možemo da shvatimo. Ko zna šta sad neki klinac od 16-17 godina smatra kao album koji će puštati svojim unucima. Možda HIM ili Linkin Park? Mi to ne možemo skontati jer smo već matori, hteli to da priznamo ili ne.

 

Kao što se moj ćale (koji i dan danas sluša Zeppelin i ELP) zgražavao kad čuje ono što sam ja slušao pre skoro 15 godina. :da:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja nisam mator, haha... :D Primera radi, meni je ćale puštao Hendrixa, Black Sabbath, Pink Floyd,... Tako da ću ja za svoje naslednike imati pripremljenu osnovu na koji način ću ih "obrazovati". :lol:

 

edit: samo da se dogovorim sa ženom. :)

Edited by AstralliS

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jebiga, kontao sam, mozda je i do mene, ali eto, objektivno gledajuci, sta je to danas sto moze da izbije muzicke, filmske ili bilo koje druge klasike? Sta je danas uopste klasik u nagovestaju da bi mogao postati? Koji album recimo danas moze da se pusti unucima, i da se kaze: e uz ovo je deda sve prvi put radio? :meshuggah:

O tome sam i ja razmisljao. Mozda sve to pesimisticki zvuci, ali je surovo realno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da bi nešto postalo "klasik" mislim da je najebitnija vremenska komponenta (uz podrazumevan kvalitet, hitičnost, važnost, itd.) Dakle, niko ne može da garantuje da li će nešto što je izašlo pre 3, 5 ili 10 godina postati klasik.

 

Pazi, da nije te iste dostupnosti u vezi produkcije i snimanja, ni ti Laki ne bi mogao da snimiš svoje albume ... dakle, zasto kriviti nešto što svima nama pomaže. I kako su i davno nekada snimali albume ... uz pomoć štapa i kanapa, isto kao i danas, s tim što su štap i kanap evoluirali ... Niko nije mogao da tvrdi za tamo neki Majesty 1985. godine da će postati vrh vrhova na metal sceni.

 

Prema mom mišljenju, dobro je što postoji prilika da što više bendova svira, i verujem da je oduvek kvalitet zavisio od kvantiteta, odnosno, što je više bendova u opticaju, verujem da je sve više mogućnosti da iz svih njih ispliva onaj ko je zaista kvalitetan. Ako mi ne verujete ... pa pogledajte samo domaću scenu, gde smo do pre godinu dana imali jedan metal bend koji je ujedno bio i najboljih sprski metal bend svih vremena ( eto je ono što Mića-Pauk kaže "najlepši sam kad sam sam")

 

A što se tiče priče o tome da li nešto ima tu "dušu" ili ne ... pa ja čvrsto verujem da nekima Dženan ili Saša Matić imaju više duše nego što ja mislim da je im au PoS-u ... tako da je sve to previše relativno. I još jedna stvar: niej svakom bendu i autoru cilj da prosipa svoju dušu ... neko jednosatvno voli da se igra sa ritmikom, rifovima, harmonijama ...

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

He he, tu imam sreće. Moja devojka ima 75% isti muzički ukus kao ja. Inače, da je neka što sluša Grand ne bih je ni pogledao.

 

Haha... Dakle, kriterijumi su sledeći: da je sličnog muzičkog ukusa, broj cipela 39, ostale brojke u proseku, da me čini srećnim i zadovoljnim... :lol:

 

Ponekad se zapitam, u šta sam gledao, haha...

Share this post


Link to post
Share on other sites

I još jedna stvar: niej svakom bendu i autoru cilj da prosipa svoju dušu ... neko jednosatvno voli da se igra sa ritmikom, rifovima, harmonijama ...

Slažem se. Ali isto tako i kod takvih autora možeš razlikovati one koji to čine spontano i one koji to čine namerno. Izuzmimo sad potpuno emociju u celoj priči, stvar će uvek bolje zvučati ako je neko zamislio baš takvu i takvu melodiju koja baš ne može da se uklopi u neki konvencionalni takt nego kad neko sedne i kaže "E sad ću da napišem stvar u 13/8 sa brdom sinkopa i modulacija da svi čuju kakvu stvar ja mogu da napravim". To se itekako čuje u muzici.

 

Banalan primer: Rush - "Losing It". Strofa je u 5/8, refren u 4/4, solo u 11/8 a ima i jedan deo u 3/4. To se u toj stvari ni ne primeti, samo je pustiš i ona teče i ni na pamet ti ne pada da tu ima toliko različitih brojanja, zato što su je ljudi uradili spontano. Što bi rekao Alex Lifeson: "We don't do that on purpose, it's more of a feel thing". A da je neko seo i namerno uradio stvar sa tim ritmovima verujem da bi to mnogo drugačije izgledalo.

Share this post


Link to post
Share on other sites

@ Hudini super primer si dao od kraljeva !

 

Kad ste pre do unuka stigli... :pivopije:

Pazi meni je kum dao dupli LP the Wall tamo neke `89.

Znaci nekih godinu dana pre pada Berlinskog zida.haha

Tada sam tek pocinjao sa Maidenim-a..tako da sam tek kroz koju godinu nabavio i ostala remek dela"Dark Side OF the Moon" i sl.Problem je sto u ovom mom kraju(zapadnobacki okrug) nisam nailazio na "starije" ljude koji bi mi ukazali na Rush,Focus,Yes,Camel i sl.(vec sam sam dolazio do toga)uglavnom su to Zeppellini,Floydi,Sabbath i naravno Smak,Time("za koji zivooot treba da se rodim....",Leb i Sol ...evo jednog pitanja za sve koliko starih Yes-ovaca poznajete ?Mislim da su preporuke matoraca i te kako bitne i vazne...

Znaci bez obzira na sve,uvek treba potrazivati i rovariti po starim izdanjima,negde ce valjda i duse biti... :pivopije:

Posto mi je sin neki dan trzio da mu pustim Rhapsody a gotivi i Syx dobio sam par proboda macem od njega....Nadam se da ce ga u skoroj buducnosti uhvatiti SF trip(to nam je porodicno),pa ce da me sprzi laserom meni ostaje da mu pustim Flight of the Migrator pre toga.....

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...