Jump to content

Opšta tema


Recommended Posts

Dokaz da svest utiče u odlučivanje ne znači i da slobodna volja postoju, ovo je ključna rečenica sa greškom

 

kakoo slobodna volja ne postoji

 

ja kad hoću i kad sam primoran da odem u klonju da izvršim veliku nuždu

 

ja odem mojom slobodnom voljom

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kad sam bio na selu za raspust, kao klinac, gadio sam sse da idem u poljski wc

 

da li mi veruješ, nisam srao jedan mesec, doduše ponekad se malo userem, tako da ne valja nikako

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

nisam srao jedan mesec

kao na heroinu

daleko bilo

 

ja odem mojom slobodnom voljom

mačka svojom voljom ode do peska pa se iskenja i zatrpa i onda svojom voljom se oliže pride.

 

dimon da ne skače kako je ljudska odluka da ode u klonju kompleksnija...

 

Sranje je binarno, ili si se usro ili nisi, nema tu "malo" :P

kada može malo da se bude slobodno voljan... :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Moja mačka (nažalost pokojna), inače seljanka, došla u grad i nije bilo teorije da obavi nuždu ako posuda nije apsolutno čista, bila je u fazonu da trpi dok se sve ne počisti, morali smo više posuda sa peskom da postavljamo kad smo bili duže van kuće, bila velika dama..

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sem Haris je neurolog pa stoji na liniji čistog determinizma.

Tako da meni odavde ne deluju stvari naučno jasne kao tebi, iako se ne protivim tvojim argumentima i pucanje suprotnih je bilo više da eto i o tome se diskutuje, neka je to slabašno ali ipak postoje i takve tvrdnje.

Svakako bih voleo da podeliš neku literaturu, radove...

 

Harris je završio filozofiju pa doktorirao na ''neuroscience'' radu, to može da bude širok pojam, sa manje ili više ulaženja u fiziologiju... Ne osporavam njegova akademska postignuća ali pretpostavljam da je filozofska osnova (kao i kod tebe, što si sam napisao u nastavku) razlog što drži tu poziciju. Mislim da je prava kvaka u tome što 'čistokrvni' neurolozi ne žele da se bave tom temom jer im je stvar jasna (ili ih jednostavno zanima samo to što rade i ništa šire, što često viđam kod mnogih izuzetno naučno sposobnih kolega), a da neki filozofi koji vole da polemišu o tim stvarima manje ili više usput zagaze i u hardver iza kog stoje ti fenomeni. Često to rade i strogo u potrazi za nečime što će da potkrepi mišljenje koje već imaju, jbg, ljudi i njin confirmation bias.

Opet mi je frapantno da neko ko se ozbiljno time bavi kaže da smo ''biochemical puppets''...

 

Možda se i nakanim ozbiljnije da napišem nešto i da bačim literaturu ali to zahteva i sistematičniji rad i kopanje, zagrejao sam se solidno od ove priče jer mi deluje od ovih tvojih linkova da su vodeći mislioci na tu temu dobrano omašili, tako da možda odradim i jedan opušteni rad na tu temu pa ga pimpujem na faxu da vidim kako će to da prođe :D

Ne strogo o slobodnoj volji, no o evoluciji mozga i svesti. :ph34r:

 

Mada da ne kudim samo, stvarno ima i filozofa koji su došli do kvalitetnih zaključaka sa druge strane posmatranja (Žorž Bataj je mnogo fino lud npr :D), samo tako što su bili dovoljno realni a opet ne i skloni pojednostavljivanju kao što su npr. logički pozitivisti ili kao što se redovno viđa kod prirodnih naučnika.

 

 

Dokaz da svest utiče u odlučivanje ne znači i da slobodna volja postoji. Kada kažeš da je pozicija negiranja slobodne volje neodrživa, ja zaista vidim drugačije kroz svoj život i čitanje: vidim diskusiju koja traje vekovima i gde je pozitivna tvrdnja uvek u očajnoj odbrani. Momenat kada je došlo da se brani uopšte uloga svesti je ono... poslednja bitka.

Možda sam ja "naučio" da razmišljam filozofski i meni tih 0.2 slobodne volje nije to. Onda smo na nivou semantike.

 

Ubeđen sam da je neodrživa i da je poricanje postojanja slobodne volje moguće samo verbalno... Već odricanje od slobodne volje je moguće i u praksi, rade to ljudi masovno, ne koriste sve što imaju. :D

 

Za tvoje i moje postovanje na yumetalu npr. je malo teže svesti motivaciju na jednostavne nagone pa reći da smo jedino morali na yumetal da dođemo i da je to bio jedini, determinisan put. :D

Svakojake diskusije smislene i besmislene opstaju hiljadama godina, ljudi iz očaja objašnjavaju i antivakcinatorima gde su se zajebali, mnoge frustrira besmisao nekih diskusija i ideja (kao npr. Dawkinsa kreacionizam :D ) pa se uhvate u vrzino kolo. Očaj može da dođe i od gledanja ljudi koji se upropašćavaju.

Opet je to argument brojnosti koji je faličan sam po sebi. Tužno mi je pomalo što na taj način svakakve priče dobijaju kredibilitet, kao što i ti demonstrira svojim utiskom...

 

Sama činjenica da imaš sposobnost metakognicije kojom možeš da razmotriš sebe i svoje odluke kod mene pobija celu priču o poricanju fw i svodi je na isključivo priču. Zato i jesmo na nivou semantike.

 

 

Kompatibilisti često iznose primer mentalno obolelih, drogiranih ili pijanih ljudi i zaključuju da su oni manje slobodni od zdravih i svesnih ljudi. Ja se sa tim ne slažem, čak mislim da je to odličan argument protiv njihovih tvrdnja. Oni su samo manje sposobni da budu korisna, uspešna i pristojna, u hijerarhiji cenjena ljudska bića.

 

Ja se ne slažem s tvojim neslaganjem :D

Slažem se da su mentalno oboleli, drogirani ili pijani ljudi generalno manje slobodni (sem ako , a ne potpuno sa ovim drugim - i narkoman može biti društveno integrisan i da ispoštuje minimum koji se očekuje od njega, tipa da zadrži neki relativno pristojan posao. Neke države posvećuju dosta pažnje integraciji pajdomana i mentalno obolelih u društvo. Pa ljudi koji svako veče piju bensedin da bi spavali nisu ništa drugo do narkomani, a dosta njih funkcioniše tokom dana na zadovoljavajućem nivou i obavlja svoju ''socijalnu ulogu''.

Evo i tu pros' mehanizam koji ilustruje neke stvari - droge sjebavaju dopaminski sistem koji je jezgro motivacije kod čoveka i oduzimaju mu frakciju volje i sposobnosti rasuđivanja.

Onda opet veoma zanimljiva stvar na tom polju - utvrđeno je da kod šizofrenije dopaminski neuroni ne funckionišu kako treba, a istovremeno ima puno pacijenata sa tom dijagnozom koji opisuju simptome - da rade stvari za koje imaju osećaj da ''have no say in decisions'', kao da neko drugi odlučuje, implantira ideju u mozak a oni samo izvršavaju. Opet kockice kompletira i činjenica da je i korišćenje supstanci bitan faktor rizika za razvoj šizofrenije. kome je dopaminski sistem sklon survavanju, to jest.

 

 

Moje shvatanje evolutivnog razvoja svesti i zašto je važna jeste zbog razvoja komunikacije, kooperacije i hijerarhije unutar zajednice. Možda je i to pojednostavljeno, ali to je ono kako meni deluje i kako sam pokupio iz raznih radova, tekstova, knjiga. Često nailazio na ideju da je najveća uloga svesti da nas nauči kazni i nagradi.

 

Široko je sve to, ali jeste i pojednostavljeno, jer su stvari koje si nabrojao na višem nivou od osnove koja je jednako bitna (a često zapostavljena), a i viš da su sve to sociološke stvari, jer voliš pretežno sociologiju da čitaš. :)

 

Druga rečenica dodiruje pomenutu bazu - (interni) sistem iščekivanja, kazne i nagrade - koja se u neurološkom smislu nalazi u primitivnijim delovima mozga (''reptilski mozak'') od onih u kojima se nalazi svest (cortex). S tim što je to naravno vrlo fluidno i magija je upravo u tome što ti svesnim razmišljanjem o nečemu golicaš dopaminske neurone i preuređuješ svoju podsvest na osnovu faktora koji ne dolaze direktno iz nje, što demonstrira da nisi potpuni rob reptilskog mozga.

Sama sposobnost uzdržavanja (koju pomenuh i na početku prepiske) od radnji na koje te nagoni navode mi je takođe no-brainer dokaz toga.

 

Često tu postoji pozitivna povratna sprega u smislu da svest (''neprobuđena'' :) ) robuje dopaminskom sistemu i samo jednostavno pojačava stanje koje se tamo već nalazi - tipa depresivan čovek razmišlja o negativnim stvarima i sve mu je gore, pozitivan pojačava postojeću pozitivu, ali jednom kad čovek postane svestan kako to funkcioniše, bilo da skapira da ga biohemijski disbalans jebe, ili da na neki drugi način u praksi otkriva moći pozitivnog razmišljanja, shvata da čovek za razliku od životinja može da vrši selekciju o čemu će da razmišlja, i tako mogućnost da to kontroliše na mnogo finiji način. Proces komunikacije cortexa sa reptilskim mozgom je povratan.

Upravo ta rekurzija je ključ svih komplikacija, od prvog ćelijskog receptora kod prvih jednoćelijskih organizama, a verovatno i pre, RNA molekul može da se posmatra i kao receptor koji u zavisnosti od toga da li je hemijski aktiviran radi sam na sebi - razmnožava se ili ''popravlja'' promene u nizu - opet primer kvalitativne promene usled kvantitativnog komplikovanja organizacije, princip koji stoji iza jednostavnog para [stimulus -> odgovor] je na kompleksnijem nivou izrodio nešto mnogo luđe - ova strelica koja stoji između je postala mnogo komplikovanija pa i važnija i od stimulusa i od odgovora. It's about the journey, not the destination. :D

 

RNA molekulu je inače bilo mnogo lakše da se inkapsulira nego što se na prvu čini (treba pogledati

što je doktorka okačila na evoluciji o tome kako masne kiseline u vodenoj sredini na osnovu hidrofobnih sila privlačenja same formiraju osnovnu strukturu ćelijske membrane... sad ga nađoh da ti linkujem, ja sam okačio :bigblue: ), i voila, organjizam.

 

 

Nemam dijagnozu, ali sam vala pio i drogirao se i nikada nisam osetio subjektivan manjak slobodne volje, čak naprotiv. Osetio sam kako se prvo ruše svesni pritisci i naučene norme ponašanja. Pijano stanje meni pokazuje da imam određenu svesnu kontrolu nad svojim telom i veto na određene akcije, u tako sluđenom stanju impuls da pokrenem nogu i dalje postoji, ali primetim da je način na koji ću ja tačno da odgovorim na to svestan, pošto pijan to ne mogu. Ili nešto što bih oćutao naučen da nije pametno to da kažem, bez svesne kontrole samo izleti iz mene.

 

I to pominjasmo na početku, (stoga sada može detaljnije :D) alkohol funkcioniše tako što neselektivno aktivira inhibitorne neurone (luda zabava :maca: ) i izaziva skokove dopamina što rezultuje naletima euforije koja te vara da si veći i moćniji no što jesi i stvara subjektivan osećaj koji si opisao, plus padaju inhibicije. To ima veze i sa redosledom delova mozga na koje alkohol ostvaruje najveće dejstvo kako čovek pije sve više i više. Ovo što si opisao je prvobitan efekat koji se odvija dok si još relativno ''pri čistoj svesti'' i još imaš nekakve subjektivne utiske. Kad se koncentracija alkohola u krvi dovoljno poveća, aktivira se više GABA (pomenutih inhibitornih) neurona i postepeno se pruža u druge delove mozga, smanjujući rad neurona, do mere da kad se dovoljno zanesvestiš i izgubiš većinu percepcije, motorike i ''slobodne volje'', a nisi više pri čistoj svesti da to osetiš kao subjektivan manjak sl. volje, iako je on de facto tuj.

To je moguće nastaviti sve do gubitka svesti, pa i do isključenja neurona u centru za disanje u produženoj moždini i smrti, ili ranije, da u nesvesnom stanju dođe do povraćanja (što osim efekata u sistemu za varenje alkohol radi i centralno, aktivacijom 5HT3 receptora u mozgu) i udisanja povraćke u pluća, the r'n'r way.

 

Da ne pričamo što si već u euforičnoj fazi prevaren da ti u tom trenutku ništa previše komplikovano ne treba, pa samim tim nisi potpuno sposoban da radiš na nekom svesnom dugoročnom cilju i tako si opljačkan u pogledu volje. :haha:

Još jedna dimenzija je ako to radiš redovno pa ti je oštećen i dopaminski sistem, otežano i uzdržavanje od alkohola (i drugih loših stvari :D ) pa si sve češće u stanju opisanom iznad.

 

Tako da se opet vraćamo na isto, kao što je nagone nepotpuno posmatrati kao ograničavajuće faktore, tako je i za inhibicije, sam kažeš, izlete ti stvari nekontrolisano, inhibicija može da bude i dobra i loša, a i na njih možeš da utičeš svesno i da se otarasiš neželjenih inhibicija bez alkohola. Odi na nudističku plažu, prelomi i skini gaće :D

 

Moj stav je agnostički, ali živim kao da slobodna volja postoji, makar moja. Kao što bi Džordan Piterson (ili bilo koji jungista) rekao o arhetipnom idealu boga/heroja - živeti kao da je istinit.

 

To reče i onaj iz klipa sa Dawkinsom, nije bitno je l' postoji - živiš kao da postoji. Ali je moguće efikasno živeti kao da postoji - zato što postoji. Pa i taj arhetip je istinit, on je (doduše uvek hiperbolisano) otelotvorenje svih ljudskih kvaliteta na jednom mestu. Heroji postoje :maca:

Kad bi probao da živiš kao da postoji dark lord Katulu koji te tera da sebi sečeš prstiće na rukama i nogama (prvo na nogama :maca: ), ne bi se naživeo.

Ekstreman primer ali i kad živiš kao da realno postoje uzroci velikih inhibicija slobode (kao što npr. konzervativni Muslimani žive), sloboda i kvalitet života su ti smanjeni.

Živeti ''kao da nešto postoji'' je sinonim za ''verovati''...

Edited by Demon Seed
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Što se tiče postojanja izbora, na osnovu čega zaključuješ da zaista imaš izbor, a ne samo privid izbora? S obzirom na pravolinijsku prirodu vremena, sve što ti uradiš (ili ne uradiš) ima samo jedan ishod - kako onda znaš da tvoj izbor - a samim tim i dati ishod - nije predodređen?

 

Može neki konkretan odgovor na ovo pitanje? Mislim sorry, ali stvarno ste TL;DR poslednjih desetak postova.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja sam mislio da trolujes... :haha:

 

Nemo si lenj... XD

 

Cu prekopam mozda ovde, cini mi se da ti odgovorih nesto... Ili kad mi budes objasnjavao koja su highest lvl piva pa da se nastavimo :)

Edited by Demon Seed

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 7 months later...

Ja dok objasnih truliju slobodnu volju i razmislih u aftermathu toga, prestadoh u nju i sam da verujem.org!

 

Nisam ranije lepo formulisao gde je tačno okrob napravio logičku grešku postavljajući svoje pitanje:

Vreme nema potpuno pravolinijsku prirodu, to što postoji samo jedna prošlost, suma ishoda na kraju nekog procesa, ne znači da je to bio jedini mogući ishod početne situacije na osnovu svih umešanih faktora, to je praktično primena onoga što narod zove ''naknadna pamet'' i vreme se posmatra linearno unazad. Nemogućnost da loadujemo igru pa da probamo opet isto sve, nije dokaz da je ''tako moralo biti''.

Kvantna neodređenost je dokazana eksperimentalno (preciznije, dokazano je da neodređenost ne potiče od ''skrivenih varijabli'' pomoću kojih bismo mogli 100% precizno da predvidimo ponašanje čestica, kad bih smo ih znali) na česticama/talasima od kojih (i od čijih dinamičkih/kvantnih odnosa) je sastavljeno i ljudsko telo i sredina u kojoj čovek egzistira, na ogromnom nivou algoritmičke kompleksnosti, kad se povećanje broja faktora, njihovih odnosa i neodređenosti propusti kroz jednu duplu eksponencijalnu funkciju (to bi možda B@K@ bolje formulisao :D), to stvara jednu novu posebno zajebano kompleksnu dimenziju neodređenosti.

 

Tako da zapravo ''slobodnu volju'' ne treba ''pomiriti'' sa determinizmom, već sa indeterminizmom. Što svakako opet ne ide mnogo u prilog postojanja ''slobodne volje'' jer celom sistemu dodaje jedan nasumični faktor, ali barem čini život još nepredvidivijim i zabavnijim xD

 

Pitanje postojanja izbora/slobodne volje je tendenciozno i vodi do lažne dileme, samo još jedna semantička urvina (!), apstrakt bez konkretuma, koji koren vuče iz ljudske potrebe za slobodom izbora i slobodom uopšte, a ta potreba je već nešto što možemo da ukorenimo u nečemu konkretnom, organizaciji ljudskog mozga i njegovog funkcionisanja sa tendencijom očuvanja homeostaze jedinke. Regija gde je ta tendencija u čoveku lokalizovana, nalik talasu, pretežno u mozgu, jeste

bbe7e39556dffaa88a7dcd3b9fb63e9d033ba99f

 

prc

radi mrdž a ne radi edit nakon mrdža, pa kako to Bale brt iscimaj se malo jbt, :D pokvarih post

Edited by Demon Seed
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kad sam već isključio svoj autotune sa kosmosom ovim tekstom ispod bombastične manifestacije centralnog koncepta, dodao bih neke indirektno povezane citate od čovek-boga Georges-a Bataille-a koji je iz mistike, filozofije, antropologije, sociologije, i malko opšte kulture a puno razumevanja cele čorbe maltene reverse engineerovao kvantnu fiziku. Samu fiziku nisam našao da pominje ali me ne bi čudilo da je propratio usput avanture nekih tamo Alberta, Borisa i Natana. :D

Umro je dve godine pre no da Bell-ova teorema ugleda svet.

Kompatibilan je i sa fiziologijom do jaja btw...

 

-A MAN IS A PARTICLE INSERTED IN UNSTABLE AND TANGLED GROUPS.

-What you are stems from the activity which links the innumerable elements which constitute you to the intense communication of these elements among themselves. These are contagions of energy, of movement, of warmth, or transfers of elements, which constitute inevitably the life of your organized being. Life is never situated at a particular point: it passes rapidly from one point to another (or from multiple points to other points), like a current or like a sort of streaming of electricity. Thus, there where you would like to grasp your timeless substance, you encounter only a slipping, only the poorly coordinated play of your perishable elements.

 

Hvala Decpel Omezi na svemu što je učinila za mene

Share this post


Link to post
Share on other sites

pa to su bukvalno osnovi budizma, rečeno pre 2500 godina.

mislim da o tome pisah ovde ranije, problem je samo prevazići metaforu reinkarnacije (što je upravo pojam za formiranje ličnosti iz trenutka u trenutak) i njene praktične etičke i "svakodnevne" vrednosti.

ne bih dalje o slobodnoj volji. nije bitno, jer svakako mislimo da je imamo. čak i ako ne verujemo u nju. xD

a sada ispada i da imamo zapravo sličnbe stavove...

 

inače, Demone, da li možda znaš šta savremena nauka ima da kaže o centralnom mističnom iskustvu? Pod tim mislim na "jedinstvo sa svemirom" da tako kažem, razbijanje centra svesti u telu i nemogućnost da razlikuješ recimo svoju ruku od laveža psa ili šuma vetra. Dešava se spontano ili tokom meditacije/molitve/rituala )mada ritual, aj ges, više vodi drugačiji mstanjima svesti). O tom stanju svesti su svakako pisali upanišadski autori, Buda, Šankara i mnogi drugi na istoku, u veropi Majster Ekhart,. Sveti Jovan od Krsta, Sveta Terezija Avilska...

To je bukvalno drugi aspekt religije, dok ateisti lako i radosno napadaju dogme, mistiku uglavnom ne mogu da razumeju (mada to nije posebno njihova krivica, jer je sama hrišćanska crkva uglavnom potiskivala taj aspekt), sa eto izuzetkom Sema Harisa.

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kad pre mi crkla svetleća slička crkli dabogda :D

 

neam ti kad detaljno dalje, al' moze linak do tih osnova budizma podudarnih s mojom pricom odozgore, pa kad stignem...

 

o ovom centralnom misticnom iskustvu iznad kontam da mejnstrim nauka kaze "dobar ovaj ketamin leba mu poljubim!!" :D

Bez zezanja meni to liči na klasičan disocijativan trip ili mozda i psihozu, al' ima tu slojeva i nijansi, nisam ubedjen ni da su jednostavne varijante u kojima takva iskustva mogu da se dozive, a ni da je ta disocijacija 'centralno misticno iskustvo' samo po sebi - sto ono ne bi bilo suprotno, intenzivnije dozivljavanje toga tamo selfa (ipseta) u okruženju, pa i njegovog polozaja u kosmosu i veze s okruženjem?

 

S ekipom Dzon od krsta i svim ovim ostalima si me excitiro extra, znam ko su dame i gospoda al' treba tu citati jos a ne mos se postic. Ovako izdaleka i grubo gledano mi deluje da im je zajednicko (medju sobom i sa Budizmom) to sto su se povlacili u taineki eremitizam i asketizam, sto je za moj pojam kontraproduktivan "a sta cemo sad?" nastavak one moje gornje price, pa nek je i identicna osnovna premisa Budizma tome...

 

Iskreno trenutno prioritetnije da procitam jedno dva do tri puta Inner Experience od Bataja nego da ulazim dublje u ovo drugo pomenuto, doduse kad bi dan trajao 38 sati, onda bi mozda bila drugacija prica xd

 

Izvinjavam se na neurednome postu dragim clanovima yumetalnog reda kao i iskusenicima guestovima, stoe brzo toe i kuso, al' BEZ MUKE SE PESMA NE ISPOJA, BEZ MUKE SE SABLJA NE ISKOVA !!!

Da oBOGatimo malo sa Njegošom, Njega nikad dosta

all is not self!

Ne mož više ovaj hack spojiš postove pa edit prethodni, kako ću živjeti bestoga

I zapamtite, negujte:

2lmuo7q.jpg

 

IT LIVES! na boljem hostingu

Share this post


Link to post
Share on other sites

pa naravno da ne može sve da se pročita, zato eto ja pitam za tvoj ugao jer mi je mrskije da sam istražujem naučne radove xD

beležim i ja bataju za budućnost (ako naletiš na neku audio knjigu to bi bilo slatko)

 

ne znam gde bih ti našao nešto sažetije o tome, "The Fundamental Wisdom of the Middle Way" sam već pominjao, dosta je teško čitanje  i verovatno je potrebno nekoliko prevoda pročitati da bi se dobila kompletnija slika... Tu Nagarjuna odbacuje sva budistička "tonjenja" u verovanje i pretpostavljanje esencije bilo kakve vrste, već suštinski govori da je samo promena večna, ali da je i ona prazna (kao i nirvana). 

Pazi sam sam doživeo, čak i spontano nekoliko puta, a sada već često tokom meditacija. i u prvi mah to jeste osećanje svemoguće snage, maksimalnog ego tripa, ja = bog. bukvalno kao što su pisali alister krouli i slični moderni mistici zapada, ali mislim da je to tumačenje pogrešno (kod njih došlo do izražaja jer su bili anti-hrišćani), jer što si duže tu, to osećanje bledi... 

hinduisti to  tumače kao brahman/atman neke deističke pojmove, esenciju, ultimativnu stvarnost (kao i daoisti)...

ovi hrišćanski mistici opet u skladu sa svojom tradicijom (milost božija, sveti duh...)

musliji su mi najodbojniji za istraživanje, ali sigurno su i oni imali neke koji su o tome pisali.

budizam je tu najjednostavniji jer ne pretpostavlja mnogo, samo kaže eto to je to (naravno, ne svi budisti, čak zapravo malena grupica tako to vidi, vrlo lako čovek ode u neko verovanje).

i da svakako kada slušam o halucinogenim iskustvima osećam kao da je to ista stvar, samo uz eventualni lajtšou.

mada, ne znam, možda (verovatno) su neki odlazili dalje od mene, dublje u to stanje, gde znam... ali tako neka suština je kao da ostaviš ovog sebe kojeg znaš i utoneš u sve i posle početne euforije, osećaš samo mir i stvarno to jedinstvo koliko god otrcano zvučalo. i ne možeš osetiti bes, strah, te "mračna strana" stvari sve  i da oćeš.

kada se o tome piše, na bilo koji način, zvuči kao neko veliko čudo,  a zapravo je tako jednostavno kada si "tamo".

------------

što se asketizma tiče... pa uvek u religijskim pisanijima ima tog preterivanja i neveštih reči, jer se u krajnjem slučaju piše o stvarima o kojima se ne može pisati, pa onda kada neko kaže da u trivijalnim stvarima nema sreće dalje od trenutknog zadovoljstva već da valja usmeriti energiju u "veće" i "više" stvari... lako kroz dva kolena to postane dogma i onda jebiga.

naravno, tu je i stvar da čovek drogiran, pijan, pretovaren hranom ne može da krene da prati put tih mistika, jednostavno ne može da vežba i ispituje svoju svest, dok je ona zamućena skroz (mada može pod dejstvom tih stvari da se zapita o prirodi realnosti i da mu to bude okidač zapravo). 

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jbg ti osetiš Jedinstvo, al' onda skontaš da zapremina tela ipak nije dovoljna i da je možda više fora u jedinstvu u smislu singulariteta nego unije sa kosmosom i svemu što se u njemu nalazi.

Bataille diskutuje i o tome, da ga ne spamujem više, al' topla preporuka da popenješ Inner Experience za koju poziciju na listi za čitanje :D

I btw nemoj citas previews za knjigu jer nisam naisao na neki koji je spot on, samo moz napravi da ocekujes nesto drugo od onoga stoe u knjizi

Nema audiobook, al' bukvalno prvi result kad otkucas "inner experience bataille pdf", da ne kacim odvratni kilometarski gugl link xD

Edited by Demon Seed

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...