Jump to content

Pop art


Faustus

Recommended Posts

Na netu nalazim samo opste informacije, ne mogu da pronadjem nikakve kritike ni detaljne analize pojedinih "umetnickih" dela.

Sta misite o pop artu? Sta mislite o modernoj umetnosti uopste, kubizmu, ekspresionizmu, futurizmu, itd.?

Najveci predstavnici i njihova dela. Ja ne znam skoro nista o tome, a hocu da se detaljno informisem.

 

 

 

 

 

Samo napred!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Na netu nalazim samo opste informacije, ne mogu da pronadjem nikakve kritike ni detaljne analize pojedinih "umetnickih" dela.

Sta misite o pop artu? Sta mislite o modernoj umetnosti uopste, kubizmu, ekspresionizmu, futurizmu, itd.?

Najveci predstavnici i njihova dela. Ja ne znam skoro nista o tome, a hocu da se detaljno informisem.

 

 

 

 

 

Samo napred!

 

Počni sa Vorholom, pa onda i onim likom, sad ne mogu da se setim imena, ali poznat je sa onim potapanjem životinja u formalin.

No, nikad mene lično taj pop-art nije nešto privlačio. To mi je nekako kao kad danas imaš ove 3D umetnike koji maestralno barataju sa ilustratorom, cs-om, i drugim programima, al' kad im daš olovku i papir u ruke ne znaju dve prave da povuku.

 

Mada, kad već pominješ pop art, Dadaizam je mnogo pre uticao na razvoj te pop kulture no futuristički izraz.

Ipak: Futurizam je kulturni pokret nastao pocetkom 20. veka u Italiji. Ideolog pokreta bio je Filippo Tommaso Marinetti koji 1909. god. u francuskom dnevniku Le figaro objavljuje Manifest futurizma, proklamujuci njegova nacela: gnusanje naspram proslosti, narocito tradicionalne umetnosti te velicanje ljubavi prema brzini, tehnologiji, nasilju a simboli pokreta postaju automobili, avioni, industrijske gradske zone (koje se sa 100 godina zakasnjenja razvijaju i u Srbiji) predstavljajuci trijumf tehnologije, nad prirodom. Futirizam svoje poklonike brzo stice sirom Evrope a narocito u Rusiji.

 

Podrucje futurizma cine knjizevnost, slikarstvo, pozoriste, muziku (zacetak elektronskog industrial zvuka datira jos od 1913. godine kada na scenu stupa Luigi Russolo sa radom The Art of Noises) arhitekturu, ples, fotografiju, film, cak i gastronomiju.

 

Marinettijeva polemicnost brzo privlaci Umberta Boccionija, Carla Carra i vec spomenutog Luigija Russola i ubrzo futurizam dobija svoje okvire i sve se jasnije profilira, s tim sto vec 1915. susrece sa prvim znacima stagnacije jer mnogi njegovi predstavnici odlaze u rat.

 

Futurizam je uvek karakterisala jaka veza sa tada postojecim politickim ideologijama i dok je Italiji bio usko povezan sa fasizmom u Rusiji su futuristi bili oslonjeni na sve vise rastuci komunisticki pokret.

 

U Rusiji se oko 1913. razvija Kubo-Futurizam. Ruski futuristi Velimir Khlebnikov, Aleksey Kruchenykh, Vladimir Mayakovsky, David Burlyuk, Igor Severjanin su poput svojih italijanskih kolega bili opcinjeni dinamikom, brzinom i besanim nocnim urbanim zivotom. Okupljeni u drustvo Geleja ruski futuristi razradjuju doktrinu Kubo-Futurizma i prisvajaju za svoj pokret rec budetlyane - будетляне - buducnost. Tezili su raskidom svake veze sa prosloscu, negirali autoritet te i ne cudi sto su u pocetku ruski futuristi slavili pojavu komunizma (u prvoj fazi postojanja SSSR-a postaju dominantni u sovjetskoj kulturi ali ubrzo futurizam dozivljava krah)

 

Ego-Futurizam, knizevni pokret koji nastaje u carskoj Rusiji 1910. god. a kao glavni protagonista istog javlja se pesnik Igor Severjanin - Игорь Северянин - Igor Vasilyevich Lotaryov , Severjanin izdaje malu brosuru pod nazivom Prolog (Ego-Futurism). Severjanin je kratko i jasno predstavio sebe recima :"Ja sam Igor Severjanin, genije".

Sa bizarnim stihovima poput onih u pesmi "Ananas u Sanpanjcu" tezio je prevazilazenju "zastarelog" nacina zivota ulaskuk u svet brzih automobila i dirizabala.

 

Futurizam je pokret koji je znacajno doprineo razvoju SF-a, sa svojom vizijom buducnosti u sadasnjosti (lici malo na slogan DS - buducnost odmah). Neizmeran uticaj je ostavio na

zapadnoevropsku, americku i japansku subkulturu. Dovoljno je spomenuti Ridlija Skota i njegov Bleyd Runner, zatim se primecuje ogroman upliv u japanski mange/anime, Marinetijev duh je narocito prisutan u delima Shinya Tsukamoto-a, direktora Tetsuo-a. Poseban uticaj futurizam ostavlja na cyberpunk.

 

 

Ekspresionizam je podjednako književni i umetnički pokret. Javio se kao suprotnost profinjenom, estetizovanom i individualističkom impresionizmu. Hteo je da izrazi ono što je primarno, iskonsko u čoveku. Javlja se kao pokret u Nemačkoj 1905. godine, kada je grupa umetnika osnovala drezdensku grupu „Most“, kasnije se javlja i grupa „Plavi jahač“ u Minhenu i posle Prvog svetskog rata, grupa „Nova stvarnost“, takođe u Njemačkoj.

 

Izraz čiji je tvorac najverovatnije Herbart Valden, izdavač revije vanguarde Der Sturm, 1911. godine, a koji se iz početka odnosio na sve progresističke umetničke pravce prije Prvog svijetskog rata, počev od fovizma, kubizma, futurizma, pa sve do prvih apstraktnih eksperimenata. Danas, u likovnoj umjetnosti, taj se pojam odnosi na poseban umjetnički pravac, koji je dosegao svoju najveću tačku razvitka, prvih godina XX veka, posebno u Njemačkoj.

 

Kao reakcija na impresionizam, koji prenosi spoljašnji izgled prirode i svijeta na slikarsko platno, ekspresionisti napuštaju površne stimulacije i iluzije puntiljizma, u korist izražavanja unutrašnjeg duha stimulisanog religioznim, socijalnim, ili psihološkim nagonom, pa čak i optimističkim vizijama budućnosti.

 

Percepcija realnosti je imala vrednost stimulanse kreativnog momenta unutrašnjeg doživljaja. Za izražavanje tog unutrašnjeg doživljaja ekspresionisti su stvorili novi piktoralni jezik koji se sastojao u nanošenju boje u linijom omeđene površine, ponekad preterujući namerno, sa dramatičnim i ekspresivnim potezima kista, dosežući granicu karikaturesnog. Kao i kubisti, ovi umjetnici su se direktno suprostavili senzualnoj umetnosti opijajućeg izraza impresionizma, prikazujući direktnu viziju svetlosti i boje, u korist snažnog ekspresivnog sadržaja.

 

Kao kontrapozicija futurizmu sa Sredozemlja, koji je se u to vreme rađao u Italiji, kao jedno moderno osveštavanje umetničke problematike, ekspresionizam označava sumnja i melanholija, koju inspiriše djelo danskog filozofa Kjerkegora. Umjetničko delo ekspresionista vodi ka sublimiranoj odsutnosti ličnosti koja pati zbog svoje slobode. Ekspresionisti grupe Brücke dopuštaju sebi slobodno hromatsko izražavanje kontrolisano spontanim kreativnim procesom i artikulisanim senzibilitetom autora. Veštačka harmonija praznog sadržaja prepušta teren asimetričnoj dekompoziciji, koja je najbolje predstavljena u svetski poznatoj slici Vrisak, (1895) norveškog slikara Edvarda Munka .

 

Paralelno sa fovistima u Francuskoj, nemački umetnici su osećali da, kao proroci dotada nepoznatih umjetničkih vrednosti, moraju prevazići konvencije koje sputavaju umetnost njihovog doba. Temelj slikarstva u Evropi za narednih pedeset godina, bio je izražen u ciljevima tri grupe njemačkih umjetnika: Most, Plavi jahač i Nova stvarnost. Ekspresionizam ovih umetnika je proistekao iz protesta prema društvenim i političkim nepravdama. U delima u kojima su protestovali protiv nepravdi svog vremena, nastojali su da se što neposrednije ogleda snaga njihovog stvaralačkog poriva. Ovaj stvaralački poriv, združen sa željom za protestom, postao je temelj čitavog niza raznih pokreta u nemačkoj umjetnosti. Umetnički oblici koji su nastajali kao rezultat ovoga stanja, poprimali su kvalitete žestine, dramatičnosti, okrutnosti i čak fanatizma koji na primer, u „razumnoj“ francuskoj umetnosti i uprkos tadašnjoj percepciji fovizma kao „divljeg“ likovnog izraza, se nije nikada u potpunosti javljao.

 

Mladi umetnici ovoga pravca identifikovali su se sa religioznim misticizmom srednjeg veka, nihilizmom filozofije danskog egzistencijaliste Serena Kjerkegora, kao i sa umetnošću, ali i animizmom primitivnih kultura. Neki su takođe sledili dečiji način likovnog izražavanja, koji karakteriše naivan i emotivan naboj prema okolini. Na primer, umetnost Emila Nolda po percepciji i osećaju je slična mističnoj umjetnosti srednjeg veka, dok je Edvard Munk mnoga od svojih djela bazirao na srednjovjekovnoj i primitivnoj umjetničkoj tradiciji. Franc Mark je inspirišući se u stvarnosti pećinskog čoveka stvorio poetičan izraz, koji karakterišu čiste forme i emotivno korišćenje boje. Georg Gros i Oto Diks, su bazirali svoj izraz na protestu protiv pruskog militarizma.

 

Maks Bekman, iako nije pripado nijednoj organizovanoj grupi ekspresionista, išao je putem koji je po duhu bio donekle srodan delu Ota Diksa. Poslije Prvog svijetskog rata, Diks je u stilu satire obrađivao degradiranu polusvest tadašnjeg političkog društva Njemačke. Bekman je negovao sličan stil otvorene satire, ali je svoj emocionalni intenzitet izraza, modifikovao mirnim geometrijskim aranžmanom kompozicije koji je učio od kubista. Ovaj kvalitet daje jasnoću njegovom načinu slikanja, koji podsjeća na djela „starih majstora“ evropskog slikarstva.

 

 

Što se kritika tiče, šta će ti to? Polagati nade u kritike pojedinaca, isto je ko kad neko nekom metal albumu da ocenu 5/10, a ti ga preslušaš, i skontaš koliko je album super recimo, i da kritika nema veze s mozgom.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

To mi je nekako kao kad danas imaš ove 3D umetnike koji maestralno barataju sa ilustratorom, cs-om, i drugim programima, al' kad im daš olovku i papir u ruke ne znaju dve prave da povuku.

 

Što se kritika tiče, šta će ti to? Polagati nade u kritike pojedinaca, isto je ko kad neko nekom metal albumu da ocenu 5/10, a ti ga preslušaš, i skontaš koliko je album super recimo, i da kritika nema veze s mozgom.

Bas zato su mi potrebne kritike. Gledala sam 15 minuta neke emisije o pop artu gde su prikazali neku "skulpturu" od 120 cigala poredjanih u najobicniji pravougaonik, a cak te cigle nije redjao "umetnik", vec je unajmio radnike da to odrade po njegovim nacrtima. Kojim nacrtima??

S obzirom da znam da svaka dzudza ima reprodukciju one hipi sarene Merlin, pomislila sam da izgleda ja ne kapiram poentu tog pravca. Kad sam videla Vorholovu konzervu supe, rekla sam sebi da je to jedna golema hrpa govana. Zato mi trebaju kritike, da bih skontala poentu, na netu nalazim samo istorijate pop arta. Nekako mislim da, iako je sve izazvano nekakvim buntom protiv potrosackog drustva, pop art nije ispao onako kako su oni zamislili.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Bas zato su mi potrebne kritike. Gledala sam 15 minuta neke emisije o pop artu gde su prikazali neku "skulpturu" od 120 cigala poredjanih u najobicniji pravougaonik, a cak te cigle nije redjao "umetnik", vec je unajmio radnike da to odrade po njegovim nacrtima. Kojim nacrtima??

S obzirom da znam da svaka dzudza ima reprodukciju one hipi sarene Merlin, pomislila sam da izgleda ja ne kapiram poentu tog pravca. Kad sam videla Vorholovu konzervu supe, rekla sam sebi da je to jedna golema hrpa govana. Zato mi trebaju kritike, da bih skontala poentu, na netu nalazim samo istorijate pop arta. Nekako mislim da, iako je sve izazvano nekakvim buntom protiv potrosackog drustva, pop art nije ispao onako kako su oni zamislili.

 

 

 

Ceo pop art se svodi na to da se od kiča napravi umetnost. Recimo, odeš na buvlju pijacu i nađeš neku odvratnu šolju, a onda prema nekom svom ''nacrtu'' dodaš joj neke detalje, oblikuješ je po nekoj svoj viziji (ne bukvalno oblikuješ-više doteraš) i onda to nazoveš umetničkim delom. Takvim stvarima su se divili (i posedovali ih) ili laici koji su se hteli pohvaliti nečim totalno drugčijim od svega, ili buržuji koji nisu znali šta sa novcem pa ga bacali na te gluposti na kojima su Vorhol, Dagi Filds, Dejvid Fokni i drugi pobrali lovorike...Pop art nije samo taj Merlinski kič, u pop art spada mnogo toga, od literature, preko ličnosti do oblačenja. Za pop art se vezuje i camp izraz, pop art obiluje šokantnim, preteranim...zamisli stvar koja liči na nešto a onda je pretrpaš raznoraznim detaljima i glupostima da na kraju ne liči ni našta, ali ti to nazoveš umetnošću, i daješ joj neku kulturološku vrednost. Oskar Vajld je bio fan takvih stvari (što u to vreme nije bio pop-art, ali se vezivalo za opčinjenost maksimalnim kičerajom).

 

Nikad nisam čitao Kafku, ali on se ubacuje u taj koš preteranog, i vezuje se za pop art. Isto važi i za Dzima Morisona, koji ovom pokretu pripada ponajviše zbog svog ekscentričnog ponašanja, a manje više i odevanja u nekim slučajevima, ali ne mogu ni osporiti da neki od tekstova na ''the soft parade'' nisu inspirisani tadašnjom pop kulturom.

 

Pop art je ispao onako kako su i hteli, on ima svoje poklonike, i uvek će ih biti. A umetnici koji su priklonjeni ovakvom izrazu, imaju zarade da obezbede bar 2-3 generacije svojih potomaka.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Meni to sve zvuci dosta jadno i onako opijumsko zanesenjacki, pomalo me podseca na indi scenu. :)

Znaci izgleda da ipak nisam pogresila kada sam donela sud o tome.

Da, znam da se Morison divio Vorholu, navodno.

Videla sam jednom prilikom sliku nekog pop umetnika gde je iskoristio Gojinu sliku starca koji jede nesto (svoje dete?), ne znam naziv slike, i od toga napravio neku 3D sliku, tako nesto. Meni je to vrhunac jeresi!

 

Vlladimire, ti studiras umetnost ili se jednostavno razumes u ovu materiju? :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Meni to sve zvuci dosta jadno i onako opijumsko zanesenjacki, pomalo me podseca na indi scenu. :)

Znaci izgleda da ipak nisam pogresila kada sam donela sud o tome.

Da, znam da se Morison divio Vorholu, navodno.

Videla sam jednom prilikom sliku nekog pop umetnika gde je iskoristio Gojinu sliku starca koji jede nesto (svoje dete?), ne znam naziv slike, i od toga napravio neku 3D sliku, tako nesto. Meni je to vrhunac jeresi!

 

Vlladimire, ti studiras umetnost ili se jednostavno razumes u ovu materiju? :D

 

I jedno i drugo, ne bih ovde detaljisao.:D

 

Ni ja ne volim pop-art uopšte...čist degeneritet.

Isto tako ne volim ni radove Cileta Marinkovića i pokojne Olje Ivanjicki. Umetnička vrednost marginalna, medijska eksponiranost maksimalna. :D

To što su oni radili/rade po meni je težak kič.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ceo pop art se svodi na to da se od kiča napravi umetnost. Recimo, odeš na buvlju pijacu i nađeš neku odvratnu šolju, a onda prema nekom svom ''nacrtu'' dodaš joj neke detalje, oblikuješ je po nekoj svoj viziji (ne bukvalno oblikuješ-više doteraš) i onda to nazoveš umetničkim delom. Takvim stvarima su se divili (i posedovali ih) ili laici koji su se hteli pohvaliti nečim totalno drugčijim od svega, ili buržuji koji nisu znali šta sa novcem pa ga bacali na te gluposti na kojima su Vorhol, Dagi Filds, Dejvid Fokni i drugi pobrali lovorike...Pop art nije samo taj Merlinski kič, u pop art spada mnogo toga, od literature, preko ličnosti do oblačenja. Za pop art se vezuje i camp izraz, pop art obiluje šokantnim, preteranim...zamisli stvar koja liči na nešto a onda je pretrpaš raznoraznim detaljima i glupostima da na kraju ne liči ni našta, ali ti to nazoveš umetnošću, i daješ joj neku kulturološku vrednost. Oskar Vajld je bio fan takvih stvari (što u to vreme nije bio pop-art, ali se vezivalo za opčinjenost maksimalnim kičerajom).

 

Nikad nisam čitao Kafku, ali on se ubacuje u taj koš preteranog, i vezuje se za pop art. Isto važi i za Dzima Morisona, koji ovom pokretu pripada ponajviše zbog svog ekscentričnog ponašanja, a manje više i odevanja u nekim slučajevima, ali ne mogu ni osporiti da neki od tekstova na ''the soft parade'' nisu inspirisani tadašnjom pop kulturom.

 

Pop art je ispao onako kako su i hteli, on ima svoje poklonike, i uvek će ih biti. A umetnici koji su priklonjeni ovakvom izrazu, imaju zarade da obezbede bar 2-3 generacije svojih potomaka.

У прошлом броју Забавника је објављен текст о кемпу, љубави према претераном. Мислим да је углавном све што си набројао овде наведено и тамо.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

У прошлом броју Забавника је објављен текст о кемпу, љубави према претераном. Мислим да је углавном све што си набројао овде наведено и тамо.

 

Da. Julski broj ''Zabavnika''. Međutim, tu su se više bavili tim ''preteranim'' i usputnim osvrtom na pop-art. Par godina unazad u nekim starijim brojevima ''Zabavnika'', bilo je nekoliko članaka baš o pop-artu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Za mene je umetnost kad umetnik provede dane, mesece, a možda i godine radeći na svom delu, prvo na ideji, a potom na realizaciji i kad konačno završi - ljudi ostaju bez daha pri samoj pomisli na delo, na njegovo savršenstvo i složenost i saznanje da nikad neće moći da naprave nešto što će biti 1/100 tog dela.

Po mom mišljenju, proste stvari ne mogu biti bolje od složenih i stoga mi je takozvani pop-art besmislen, ako ne i smešan.

Ono, ko voli nek izvoli, ali mene to nikad neće zaseniti.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Za mene je umetnost kad umetnik provede dane, mesece, a možda i godine radeći na svom delu, prvo na ideji, a potom na realizaciji i kad konačno završi - ljudi ostaju bez daha pri samoj pomisli na delo, na njegovo savršenstvo i složenost i saznanje da nikad neće moći da naprave nešto što će biti 1/100 tog dela.

Po mom mišljenju, proste stvari ne mogu biti bolje od složenih i stoga mi je takozvani pop-art besmislen, ako ne i smešan.

Ono, ko voli nek izvoli, ali mene to nikad neće zaseniti.

 

I da se konstantno usavršava i napreduje, jer bez toga sve ostaje na ideji. :D

Pop-art to ni u kom slučaju ne nudi, niti prostor za progres niti jedinstvenost i originalnost, i zato će uvek biti nešto čemu će se diviti pomodarci, laici i ljudi bez ukusa.

 

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

I da se konstantno usavršava i napreduje, jer bez toga sve ostaje na ideji. :D

Pop-art to ni u kom slučaju ne nudi, niti prostor za progres niti jedinstvenost i originalnost, i zato će uvek biti nešto čemu će se diviti pomodarci, laici i ljudi bez ukusa.

Naravno, to se podrazumeva.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Za mene je umetnost kad umetnik provede dane, mesece, a možda i godine radeći na svom delu, prvo na ideji, a potom na realizaciji i kad konačno završi - ljudi ostaju bez daha pri samoj pomisli na delo, na njegovo savršenstvo i složenost i saznanje da nikad neće moći da naprave nešto što će biti 1/100 tog dela.

Po mom mišljenju, proste stvari ne mogu biti bolje od složenih i stoga mi je takozvani pop-art besmislen, ako ne i smešan.

Ono, ko voli nek izvoli, ali mene to nikad neće zaseniti.

Pa pazi ljudi su petnest vekova trazili da izraze emociju i dosho lik i za pet minuta uradio smajli,bitna je poenta ,i zapamti da nije bilo punka ne bi bilo ni metala tako ti je i sa ovim

p.s Da vorhol nije napravio onaj film blowjob ne bi sad mogli slobodno da pishemo o njemu ovde :)

Edited by STARSHOOTER_SUPREME

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Na netu nalazim samo opste informacije, ne mogu da pronadjem nikakve kritike ni detaljne analize pojedinih "umetnickih" dela.

Sta misite o pop artu? Sta mislite o modernoj umetnosti uopste, kubizmu, ekspresionizmu, futurizmu, itd.?

Najveci predstavnici i njihova dela. Ja ne znam skoro nista o tome, a hocu da se detaljno informisem.

 

 

 

 

 

Samo napred!

 

Neverovatno zanimljiva tema. Mada mislim da je naslov iste malo omasen. Bilo bi bolje da je naslov Moderna umetnost, a podnaslov pop-art i ostali pravci u istoj.

 

 

 

 

...

 

 

 

 

Kao kontrapozicija futurizmu sa Sredozemlja, koji je se u to vreme rađao u Italiji, kao jedno moderno osveštavanje umetničke problematike, ekspresionizam označava sumnja i melanholija, koju inspiriše djelo danskog filozofa Kjerkegora. Umjetničko delo ekspresionista vodi ka sublimiranoj odsutnosti ličnosti koja pati zbog svoje slobode. Ekspresionisti grupe Brücke dopuštaju sebi slobodno hromatsko izražavanje kontrolisano spontanim kreativnim procesom i artikulisanim senzibilitetom autora. Veštačka harmonija praznog sadržaja prepušta teren asimetričnoj dekompoziciji, koja je najbolje predstavljena u svetski poznatoj slici Vrisak, (1895) norveškog slikara Edvarda Munka .

 

Paralelno sa fovistima u Francuskoj, nemački umetnici su osećali da, kao proroci dotada nepoznatih umjetničkih vrednosti, moraju prevazići konvencije koje sputavaju umetnost njihovog doba. Temelj slikarstva u Evropi za narednih pedeset godina, bio je izražen u ciljevima tri grupe njemačkih umjetnika: Most, Plavi jahač i Nova stvarnost. Ekspresionizam ovih umetnika je proistekao iz protesta prema društvenim i političkim nepravdama. U delima u kojima su protestovali protiv nepravdi svog vremena, nastojali su da se što neposrednije ogleda snaga njihovog stvaralačkog poriva. Ovaj stvaralački poriv, združen sa željom za protestom, postao je temelj čitavog niza raznih pokreta u nemačkoj umjetnosti. Umetnički oblici koji su nastajali kao rezultat ovoga stanja, poprimali su kvalitete žestine, dramatičnosti, okrutnosti i čak fanatizma koji na primer, u „razumnoj“ francuskoj umetnosti i uprkos tadašnjoj percepciji fovizma kao „divljeg“ likovnog izraza, se nije nikada u potpunosti javljao.

 

Mladi umetnici ovoga pravca identifikovali su se sa religioznim misticizmom srednjeg veka, nihilizmom filozofije danskog egzistencijaliste Serena Kjerkegora, kao i sa umetnošću, ali i animizmom primitivnih kultura. Neki su takođe sledili dečiji način likovnog izražavanja, koji karakteriše naivan i emotivan naboj prema okolini. Na primer, umetnost Emila Nolda po percepciji i osećaju je slična mističnoj umjetnosti srednjeg veka, dok je Edvard Munk mnoga od svojih djela bazirao na srednjovjekovnoj i primitivnoj umjetničkoj tradiciji. Franc Mark je inspirišući se u stvarnosti pećinskog čoveka stvorio poetičan izraz, koji karakterišu čiste forme i emotivno korišćenje boje. Georg Gros i Oto Diks, su bazirali svoj izraz na protestu protiv pruskog militarizma.

 

 

...

 

Najopustenije si mogao samo da ostavis link ka Vikipediji.

 

 

Za sve zainteresovane imate zanimljivu izlozbu Position u galeriji Arget u bg do 24 avgusta

 

Pih. Danas je 26. O cemu se radilo?

 

 

 

I da se konstantno usavršava i napreduje, jer bez toga sve ostaje na ideji. <img src="style_emoticons/<#EMO_DIR#>/biggrin.gif" style="vertical-align:middle" emoid=":D" border="0" alt="biggrin.gif" />

Pop-art to ni u kom slučaju ne nudi, niti prostor za progres niti jedinstvenost i originalnost, i zato će uvek biti nešto čemu će se diviti pomodarci, laici i ljudi bez ukusa.

 

Sta je za tebe originalnost u umetnosti? Jedinstvenost?

 

Da napreduje u kom pravcu? Do superrealizma? Do apsolutno fantasticne vestine u prikazivanju sveta oko nas?

 

 

Pa pazi ljudi su petnest vekova trazili da izraze emociju i dosho lik i za pet minuta uradio smajli,bitna je poenta ,i zapamti da nije bilo punka ne bi bilo ni metala tako ti je i sa ovim

 

 

 

Potpuno tacno.

 

 

Videla sam jednom prilikom sliku nekog pop umetnika gde je iskoristio Gojinu sliku starca koji jede nesto (svoje dete?), ne znam naziv slike, i od toga napravio neku 3D sliku, tako nesto. Meni je to vrhunac jeresi!

 

 

A ovo?

 

duchamp-LHOOQ.jpg

Edited by Emilly
  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 year later...
  • 3 weeks later...

Po mom mišljenju, proste stvari ne mogu biti bolje od složenih i stoga mi je takozvani pop-art besmislen, ako ne i smešan.

 

Znaci da blek metal nikako ne moze biti bolji od ostalih metal pravaca,i stoga je besmislen i smesan.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ko će ga znati, nešto je nema po forumu.

 

Elem, ne znam što se ovde toliko raspravlja šta je umetnost a šta ne, kad je umetnost sama po sebi vrlo neodređena, otprilike ako u nekome delo preko čula izazove reakciju 'ovo je umetnost za mene' onda već može da bude okarakterisano kao umetnost. Ako se meni lično ne dopada, ne znači da je glupo i da u drugima ne budi neke emocije.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

najstrasnije od svega je sto ja veci smisao vidim u prvoj slici, nego u drugoj, ali za to je kriva glupava filozofija. :mhihi:

 

 

a ovo?

 

mondrian.jpg

 

Fora je valjda u prvom ovakvom delu. Kad posle ljudi ponove to x puta, onda stvarno... Neki minimalizam u arhitekturi, uredjenju enterijera mogu da svarim, ali kad vidim taj kvadrat... stvarno ni jedan estetski dozivljaj. Uglavnom ljudi koji se razumeju u filozofiju kazu sto i ti :)

 

 

Ovu sliku zamisljam u odredjenom okruzenju, da ne stoji samostalno. Mozda na suprotnom zidu, pored murala koji ce imati iste ove boje, samo drugacije rasporedjene.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

Ovu sliku zamisljam u odredjenom okruzenju, da ne stoji samostalno. Mozda na suprotnom zidu, pored murala koji ce imati iste ove boje, samo drugacije rasporedjene.

 

dobro, to sad zavisi od tvojih afiniteta prema uredjenju prostora, a ideja ti jeste okej. :) ono na sta sam mislila pri pitanju je da li iko zapravo zna sta predstavlja i kako je nastala ova slika i odakle mondrijanu ideja da radi taj fazon.

a inace, mondrijanovi radovi se ubrajaju u pravac pod imenom de stijl koji se paralelno razvijao i u arhitekturi ( link za viki).

Edited by _emilly

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...