Jump to content

Psihoterapija


WoS

Recommended Posts

Ne na osnovu svog, već na osnovu iskustva meni nekada bliskih ljudi, koje su psihijatri upropastili, umesto da im pomognu. Što je samo u skladu sa onim što se generalno zna o psihijatrima. Ja srećom nisam imao posla s njima, već sa psiholozima, koji lekove ne prepisuju. Hvala na savetu, ali mislim da sam u ovom trenutku nekima isuviše važan, da bi mi dozvolili da se na svoju ruku povučem iz života, koji btw inače jako volim i svakodnevno uživam u njemu, da bih tako nešto uradio. A i da ne volim život, živeo bih za inat bednicima i paćenicama koji me mrze. Moraćete nažalost još da me trpite, jer ja tek počinjem. I, za razliku od vas, ne nerviram se. :evotigana:

 

A sta se to "generalno zna o psihijatrima"? Psihijatrija nije nauka kod koje se postupa po sablonu, jer su svi ljudi razliciti i ne moze se primeniti ista terapija na svima. Ja jesam imala nekih losih iskustava sa njima, ali knjige nekih psihijatara su mi bile dobra pomoc("Put kojim se redje ide", "Moc podsvesti"...).

 

A sto se tice ovog zadnjeg, ako se vec niko ne nervira onda koji moj ostavljate svadjalacke komentare i koji moj kenjate vise nego sto je potrebno?

Mislim, ocigledno je da ti na zivot gledas mracno, a ne opusteno, jer da si opusten ne bi se osvrtao ne postove tih "bednika i pacenika", ne bi naglasavao da se ne nerviras i ne bi ostavljao onakav uvredjiv "smajli"(ja smatram da bi oni trebali da se koriste u neka lepse svrhe a ne u svrhe pokazivanja prsta, sto je krajnje nezrelo...)

 

Hisara: Pazi ako imas bilo kakav problem nadam se da su ti uradjene pre svega adekvatne laboratorijske analize mnogi hormonski disblansi a i gojaznost dovode do pojave depresije, uznemirenosti, i mnogih drugih poremecaja..., jer malo mi je cudno da devojcici od 15 godina prepisuju lorazepam na prvo vidjenje bez analiza. A sto se tice problema, psihoterpija upravo istice ako je osoba svesna problema, i motivisana da ga se resi to je idealno podrucje za psihoterapiju jer ce u tom slucaju dati najvise uspha ;)

 

Ma, nikakve analize, a nisam bila gojazna, stavise, pocela sam da gubim na tezini.

 

A sto se tice problema, ne znam da li se moze resiti zato sto ni ne znam kako treba da izgleda kada je resen, ako me razumes.:)

Mislim, sta uopste znaci "biti normalna osoba"? Mislim, ja mislim da sam prilicno normalna upravo zato sto sam svesna onog nenormalnog... :haha:

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pazi vazno je da si svestan cinjnice da nesto nije u redu, e sada postoji npr. kognitivno-bihevijoralna psihoterapija gde se osoba uci da menja svoja razmisljanja samim tim i ponasanja u skldu sa uobicajnim obrascima...

 

A sto se tice tebe, moj ti je savet ako imas tegobe, gubis na tezini, mozes da proveris i rad tiroidne zlezde.

U svakom slucaju ako imas problem, ako ti on onemogucava da funkcionises kako zelis insistiraj da ga resis ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja, pak, poznajem ljude kojima su lekovi pomogli, jer su pomocu njih uspeli da se opuste i smire, shto je dovelo do nekog racionalnog razmishljanja, koje nisu mogli da imaju dok su bili pod stresom. Nakon nekog vremena upotrebe lekova uspevali su da razmisle o svojim problemima i da ih rеshe, shto je dovelo do promene situacije u pozitivnom smislu i do boljeg raspolozenja. S prestankom upotrebe lekova oni se nisu vratili na staro raspolozenje, nisu opet pali u depresiju ili slichno, zato shto su razmishljanjem o problemu na neki opushteniji i racionalniji nachin, doprineli da im se cela situacija promeni, ponekad veoma drastichno i u veoma pozitivnom smislu.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa, da lekovi nikad nisu pomogli, ne bi ni bili u upotrebi. Ja sada, doduse, ne zelim da ih konzumiram zato sto mislim da jesam dovoljno svesna i racionalna da mogu vecinu stvari sama da sredim. A stresa se resavam fizickom aktivnoscu...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ponekad chovek upadne u takvu depresiju da ne moze da radi nishta. Po ovome shto si napisala chini mi se da ti nishta ozbiljno ne fali :)

 

To ti mislis...MUAHAHAHAHA!!! :red::violent:

 

Salim se, naravno! :)

 

Imala sam takvih faza ranije, a onda sam se izvukla iz toga...

 

Moj trenutno najveci problem jeste to sto ne mogu da kontrolisem navalu negativnih emocija, pa me to cesto ubaci u neki mnogo crn trip.

 

I, takodje, dosta vremena provodim razmisljajuci o tome da li sam lise postupila u nekoj situaciji, pa mi to dosta skrece misli sa zaista bitnih stvari.

 

Na primer, u gsp-u vidim devojku sa torbetinom, i vidim da joj je tesko, pa ustupim mesto. Zatim vidim staricu, i zapitam se da li je trebalo njoj da ustupim a ne ovoj... i tako, razmisljam o tome narednih 15min...

 

Prilicno sam sigurna da to nije normalno... Je l' gresim? :):confused:

Share this post


Link to post
Share on other sites

I, takodje, dosta vremena provodim razmisljajuci o tome da li sam lise postupila u nekoj situaciji, pa mi to dosta skrece misli sa zaista bitnih stvari.

 

Na primer, u gsp-u vidim devojku sa torbetinom, i vidim da joj je tesko, pa ustupim mesto. Zatim vidim staricu, i zapitam se da li je trebalo njoj da ustupim a ne ovoj... i tako, razmisljam o tome narednih 15min...

 

Prilicno sam sigurna da to nije normalno... Je l' gresim? :):confused:

 

To se zove opsesivno-kompulzivni poremećaj i poseduje ga veliki procenat ljudi. Sve što treba da uradiš je da ga upotrebiš u korisne svrhe. Igraj avanturističke igrice i čitaj detektivske romane, tako se najlakše naučiš da kontrolišeš ovu vrstu poremećaja. Takođe, vežbaj sposobnost rasute pažnje, najlakše putem istovremenog čitanja i slušanja muzike, pa ćeš vremenom uvideti da ti naizgled nevažna razmišljanja ne smetaju da obavljaš redovne funkcije, već ti naprotiv čak i prijaju. Kod mene stopostotno uspela strategija.

  • Upvote 1
  • Downvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

To se zove opsesivno-kompulzivni poremećaj i poseduje ga veliki procenat ljudi. Sve što treba da uradiš je da ga upotrebiš u korisne svrhe. Igraj avanturističke igrice i čitaj detektivske romane, tako se najlakše naučiš da kontrolišeš ovu vrstu poremećaja. Takođe, vežbaj sposobnost rasute pažnje, najlakše putem istovremenog čitanja i slušanja muzike, pa ćeš vremenom uvideti da ti naizgled nevažna razmišljanja ne smetaju da obavljaš redovne funkcije, već ti naprotiv čak i prijaju. Kod mene stopostotno uspela strategija.

 

Veliki procenat? Brate, ja samo za sebe znam. Mislim, cak i kad bih bila u cekaonici kod psihijatra, prilazili bi mi ljudi, pricali o svojim problemima, i nikad ne bi rekli nesto takvo. A avanturisticke igrice igram, citam detektivske romane, i definitivno mi ne uspeva, jer cim razmisljam o previse stvari(mislim, ne mogu da zapostavim fax zbog romana i igrica) krece mi glavobolja i to zesca. A stvarno ne volim da gutam dodatne lekove jos i za to...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Evo, sad znaš i za mene. :bigblue:

 

Ovde imaš sve o tome:

 

http://en.wikipedia.org/wiki/Obsessive%E2%80%93compulsive_disorder

 

A ovde o konkretnom aspektu koji te zanima:

 

http://en.wikipedia.org/wiki/Intrusive_thoughts

 

Piše tamo da u Americi 1 od 50 ljudi ima opsesivno-kompulzivni poremećaj, ali ja mislim da je taj broj znatno veći. To što ljudi nerado pričaju o tome nema veze, treba ih posmatrati kako se ponašaju. Kao što rekoh, ovaj poremećaj koliko je štetan, toliko je i koristan - dokazano je da korelira sa višim IQ. Najuspešniji učesnici kvizova imaju taj poremećaj, makar u blažem obliku. Naravno, postoje i teže varijante, u kojima prerasta u paranoju i šizofreniju, kao u filmu A Beatiful Mind.

 

Naravno, ja sam i u ovom slučaju ogorčeni protivnik lekova. I tu se, kao i kod niza drugih poremećaja, koriste lekovi zasnovani na serotoninu. Fora je u tome što nijedan psihijatar neće reći ono što je najopasnije - da ti lekovi izazivaju jaku psihičku zavisnost. Osoba posle izvesnog vremena počne da tripuje da bez leka ne može i hvata je panika samo zato što nije popila lek u određeno vreme, iako nikakvog fizičkog dejstva na nju nema. Video sam to svojim očima. Sve je u glavi, dakle, i u glavi mora i da se reši. Ko je sposoban za to, ne trebaju mu lekovi, ko nije sposoban, lekovi mu neće pomoći.

Share this post


Link to post
Share on other sites

"Ko je sposoban za to, ne trebaju mu lekovi, ko nije sposoban, lekovi mu neće pomoći." Nije tachno. Zato shto imash ljudi koji su prilichno normalni, ali u odredjenom trenutku iaju problem i ne mogu da ga reshe ako ne popiju lek. Oni su jako svesni toga da posle zavrshetka terapije ne moraju da piju lek i ne osecaju zavisnost. Imash i slabije osobe, koje postaju zavisne. Zato treba da se pazi kome se daje lek. Tu je jako vazna procena psihijatra. Znachi- ne svi, koji koriste ove lekove, postaju zavisni od njih. Ima osoba kojima stvarno trebaju i koje posle zavrshetka terapije ne osecaju potrebu za istima. Videla sam svojim ochima. Videla sam i da ti lekovi pomazu. Vrlo chesto pomazu da se chovek vrati u svoje prvobitno dobro raspolozenje. Kako- o tome sam pisala u predjashnjem postu, ne bih da ponavljam. E, posle sve zavisi od same lichnosti osobe koja pije lekove. Zbog toga je, ponavljam, veoma vazna procena psihijatra. Ne dopada mi se kada ti sa vrata prepishu lekove. Smatram da prvo treba da se obavi jedan dug razgovor, pa onda da se bilo shta prepisuje. Psihijatar treba da ima predstavu o tome kakva je osoba kojo jdaje lek.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Evo, sad znaš i za mene. :bigblue:

 

Ovde imaš sve o tome:

 

http://en.wikipedia....ulsive_disorder

 

A ovde o konkretnom aspektu koji te zanima:

 

http://en.wikipedia....rusive_thoughts

 

Piše tamo da u Americi 1 od 50 ljudi ima opsesivno-kompulzivni poremećaj, ali ja mislim da je taj broj znatno veći. To što ljudi nerado pričaju o tome nema veze, treba ih posmatrati kako se ponašaju. Kao što rekoh, ovaj poremećaj koliko je štetan, toliko je i koristan - dokazano je da korelira sa višim IQ. Najuspešniji učesnici kvizova imaju taj poremećaj, makar u blažem obliku. Naravno, postoje i teže varijante, u kojima prerasta u paranoju i šizofreniju, kao u filmu A Beatiful Mind.

 

Naravno, ja sam i u ovom slučaju ogorčeni protivnik lekova. I tu se, kao i kod niza drugih poremećaja, koriste lekovi zasnovani na serotoninu. Fora je u tome što nijedan psihijatar neće reći ono što je najopasnije - da ti lekovi izazivaju jaku psihičku zavisnost. Osoba posle izvesnog vremena počne da tripuje da bez leka ne može i hvata je panika samo zato što nije popila lek u određeno vreme, iako nikakvog fizičkog dejstva na nju nema. Video sam to svojim očima. Sve je u glavi, dakle, i u glavi mora i da se reši. Ko je sposoban za to, ne trebaju mu lekovi, ko nije sposoban, lekovi mu neće pomoći.

 

Ma, znam da ljudi generalno ne vole da pricaju o tim stvarima, ono kao, "smejace se narod". Ali, stvarno sam se naslusala svega i svacega i, ne znam, moguce da niko ne istice to zbog onih drugih problema koje imaju.

 

A ovaj visi IQ cu da oteram tamo gde Sunce ne sija! :) Kazu da i epilepsija korelira sa visim IQ. Mislim da je cena malo previsoka...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dobre su knjige od Scott Peck-a. Vidim da si preporučila "Put kojim se ređe ide", ja sam pročitao i "Ljudi laži", preporučujem ti je takođe ako je nisi pročitala.

 

A neki ljudi koji za sebe misle da su nenormalni su više normalni od onih koji misle da su normalni. :)

Tačnije, onaj ko je siguran da mu ništa ne fali sigurno nije normalan.

Edited by Dead Man Walking

Share this post


Link to post
Share on other sites

To je Dostojevski rekao odavno,doduse malo drukcije.

"Ludi kad shvati da je lud,nije vise lud"

 

 

 

Nije ako si Dostojevski. ;)

Мислим да је то рекао за глупана,лудаку нема помоћи психитерапије,њему само Бог нека је у помоћ:zeleni:

 

За покретача ове теме ево један уџбеник,али и за све оне које занима психотерапија,овога пута у искуству Светих Отаца :rockdevil:

 

Митрополит Јеротеј Влахос - Православна психотерапија,наука Светих Отаца

 

81514268.jpg

 

http://www.4shared.com/document/a5R_RCJh/_2__PRAVOSLAVNA_PSIHOTERAPIJA_.html

 

Митрополит Јеротеј Влахос

dthumbpgsmall.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Мислим да је то рекао за глупана,лудаку нема помоћи психитерапије,њему само Бог нека је у помоћ:zeleni:

 

За покретача ове теме ево један уџбеник,али и за све оне које занима психотерапија,овога пута у искуству Светих Отаца :rockdevil:

 

Митрополит Јеротеј Влахос - Православна психотерапија,наука Светих Отаца

 

81514268.jpg

 

http://www.4shared.c...OTERAPIJA_.html

 

Митрополит Јеротеј Влахос

dthumbpgsmall.jpg

 

Je l' su ono djavoli iza vrata na prvoj slici? :)

 

Ne treba mi isterivanje demona, stvarno... :haha:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Мислим да је то рекао за глупана,лудаку нема помоћи психитерапије,њему само Бог нека је у помоћ:zeleni:

 

Jeste,nego sam htio da se nadovezem na temu,pa sam ga malo izvitoperio. :haha: A da je tako kako kazes,onda psihoterapija apsolutno ne bi imala svrhe.

Dugotrajnim radom sa nekim ko ima psihickih problema se mogu postici neki rezultati i ucinjeti od te osobe koliko - toliko koristan clan drustva. Mozda je "koristan" prejaka rijec,ali u svakom slucaju,clan koji moze da nadje neki posao i da ga obavlja korektno. Imam takvih primjera u komsiluku. Bilo kako bilo,veca je vajda od nje nego od Boga,imho. :da:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ako pitamo Frojda-verovatno da. :D

 

Ako pitamo mene-m'rs tamo gde Sunce ne sija, perverznjaku jedan! :violent:

 

:haha:

Какве су то помисли? :zeleni: Једна од највећих борба код горе поменуте књиге,јесте борба са помислима,а у искуству Светих Отаца та борба траје вјековима.Зато је њихов допринос у односу на психотерапију као релативно врло младу науку - неописив - само наравно што то закопано благо мора да изађе на видјело. :)

 

Иначе надам се да га је неко споменуо,највећи живи психолог данас код нас а и много шире - Владета Јеротић

 

Vladeta-Jerotic1.feb.jpg

 

Овдје је електронска библиотека посвећена његовом опусу.

 

http://www.rastko.rs/filosofija/jerotic/index.html

 

In The Flesh

 

Да,наравно.Само ипак стављам премису да је Богу све могуће. :zeleni:

  • Upvote 2
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kad se ukrste prihijatrija i hrišćanstvo, zla se kombinacija dbija. Ne hvala.

Ма немој,види ти њега.Овдје је једино твој коментар зао :haha:

 

Argumenti?

:da:

 

Владета Јеротић - Не тражимо склониште,већ прибјежиште

http://www.youtube.com/watch?v=ebJyJAs0OIc

Edited by SixStepsOnTheMoon

Share this post


Link to post
Share on other sites

To ti mislis...MUAHAHAHAHA!!! :red::violent:

 

Salim se, naravno! :)

 

Imala sam takvih faza ranije, a onda sam se izvukla iz toga...

 

Moj trenutno najveci problem jeste to sto ne mogu da kontrolisem navalu negativnih emocija, pa me to cesto ubaci u neki mnogo crn trip.

 

I, takodje, dosta vremena provodim razmisljajuci o tome da li sam lise postupila u nekoj situaciji, pa mi to dosta skrece misli sa zaista bitnih stvari.

 

Na primer, u gsp-u vidim devojku sa torbetinom, i vidim da joj je tesko, pa ustupim mesto. Zatim vidim staricu, i zapitam se da li je trebalo njoj da ustupim a ne ovoj... i tako, razmisljam o tome narednih 15min...

 

Prilicno sam sigurna da to nije normalno... Je l' gresim? :):confused:

 

Ako su ove misli pracene i nekim telesnim simptomima koji govore u prilog da si uznemirena tipa da ti srce brze kuca, da se preznojavas, da ti je kratak dah, uz glavobolju onda je verovatno u pitanju neka kombinacija anksioznosti (zbog koga se najcesce i prepisuju anksiolitici, kao sto je lorazepam da umiri telesne simptome uznemirenosti) a sto se negativnih misli tice, ako ti periodi traju duze, onda je moguce da je u pitanju neki vid depresije. odnosno posyoji naziv za to i zove se anksiozno-depresivni poremecaj. Tako da je sustina da nadjes dobrog psihijatra, koji ce ti uraditi komplet pregled, i ako postoji potreba tj. (ako ti tvoje trenutno stanje narusava tvoje svakodnevne funkcije, ucenje, sport...) onda dobijes odgovarajucu medikamentu terapiju uz neki vid psihoterpaije (kognitivno-bihevijoralna, moze i psihoanaliticka da se otkrije uzork anksioznosti ali ona nesto duze traje). To je neko moje misljenje ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...