Jump to content

Psihoterapija


WoS

Recommended Posts

Beznodiazepini pripadaju sedativima i hipnoticima samim tim smiruju i uticu da brze zaspis, najbolji su zato sto covek ne moze da se ubije sa njima osim ako ih ne kombinuje sa alkoholom, pa i u slucaju da pacijent ne pretera, postoji antidot i moguce izlecenje.

Anksioznost je stanje koje se manifestuje akutnom pojavom telessnih simptoma koji ce benzodiazepini da kupiraju, a kako ovo stanje najcesce ne traje dugo, onda nema potrebe za duzom upotrebom, osim ako se ne radi o generalizovanom anksioznom poremecaju, tada moraju da ih koriste i do godinu dana.

Usled duge upotrebe dolazi do navike receptora na koje taj lek deluje, i ako se prestane naglo sa njima, moze da dodje do rebound fenomena odnosno, nezeljenih efekata u vidu glavobolja, depresije itd. zato se ljudima postepeno iskljucuje iz terpije ova grupa lekova kao sto se postepeno i ulkjucuje. Sto znaci pocni manjim dozama, postepeno povecaj do momenta kada se vide efekti, tada prestani sa dodavanjem doze i postepeno smanjuj.

I oni jesu dobri lekovi, samo ako se pravilno koriste kao i svaki drugi lek.

A sto se tice fluoxetina, jako popularan antidepresiv koji je dobar i za neke anksiozne elemente. A kada lekari kazu dobar, misle, dobijas efekat sa najmanje nezeljenih dejstava ;)

E sada sustina je da lekovi ako je anksioznost u pitanju npr. zbog fobije kupiraju telesne simptome, da se pacijent smiri, jer da bi se pristupilo psihoterapiji on mora je razume i da bude spreman na saradnju, sto mu simptomi u napadu ne dozvoljavaju. Zatim krece na psihoterpiju kognitivno bihevijoralnu, gde menja svoj nacin razmisljanja i istovremeno se izlaze fobicnom stimulusu, da bi na kraju pobedio poremecaj.

A u depresivnom stanju jako je bitno izvuci pacijenta iz teske akutne epizode lekovima da bi opet mogao da se stabilizuje i pirca o problemu i istovremeno shvati zasto je na terpiji.

 

Znaci sustina je ako imas neko akutno stanje daj lekove i prati; ako je akutizacija neke hronicne bolesti (shizofrenije, depresije) lekovi su neophodni da ne bi doslo do daljeg pogorsanja. A psihoterapiji se tek po stabilizaciji pacijenta pristupa ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Znaci tacno je da zvuci gore nego sto jeste tj ne mora da znaci da ce maltene svako doziveti nezeljene efekte ako se pravilno dozira :zeleni: I to skidanje pri duzoj upotrebi takodje ne mora da ima posledice ako se pravilno odradi? Pa to je sjajna stvar, znaci da ta stanja uopste nisu toliko tesko resiva kao sto ljudi misle.

 

Jos jedna sitnica - da li beznodiazepini sprecavaju da pacijent uopste dodje u stanje svesti koje moze da mu izazove anksioznost ili kad vec dodje do napada sprecavaju da se oni fizicki manifestuju? :D Zvuci mi kao da je ovo drugo slucaj.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa kada se pojave simptomi, pacijent dobija terpaiju koju pije onoliko dugo, koliko mu doktor prepise, najcesce su to neka akutna stanja, koja prodju pa i nema vise potrebe za lekovima, ali u pravim anksioznim poremecajima potrebna je dugotrajna terapija gde se onda kombinuju benzo i nebeznodizapnski lekovi (koji su losiji, jer im je poterebno duze vremena da izazovu efekte). Sustina je da pacijent zna kada ce da dobije simptome i tada uzme odgovarajucu terapiju, pije je koliko mu je doktro rekao i onda dodje na kontrolu pa se stanje dalje evaluira ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

@ Double Fire

 

benzodiazepini deluju kako na psihicke, tako i na fizicke simptome anksioznosti. Na nivou CNS oni pojacavaju aktivnost gama amino buterne kiseline (GABA), koja je inhibitorni neurotransmiter, te smiruju psihicki, dovode do stanja pospanosti (tablete za spavanje deluju preko GABA mehanizma, uglavnom kratko delujuci benzodiazepini tipa midazolam, ili neki nebenzodiazepinski hipnotici kao zolpidem, koji opet deluje preko GABA). Na telesnom nivou benzosi deluju miorelaksantno, tj opustaju skeletne misice. Prednost ovih lekova je u tome sto brzo deluju i kupiraju akutne simptome anksioznosti, ali imaju i odredjene mane, jer vremenom nastupa tolerancija na dejstvo leka, pa je potrebno povecanje doze, a mogu se javiti i pospanost, amnezija, smatra se da negativno uticu na kogniciju. Da ne pominjem mogucnost razvoja zavisnosti, sto moze dovesti do prilicno gadnih efekata kada se prestane sa uzimanjem. U principu korisni lekovi ali nije pametno koristiti ih predugo - dobri su za akutnu terpaiju anksioznosti ali je bolje uvesti neki antidepresiv (pored depresije, AD se koriste i za lecenje anksioznih poremecaja), a benzodiazepine koristiti dok AD ne pocne da ispoljava dejstvo (antidepresivima po pravilu treba par nedelja da prorade).

Edited by Jellybelly

Share this post


Link to post
Share on other sites

@ Double Fire

 

benzodiazepini deluju kako na psihicke, tako i na fizicke simptome anksioznosti. Na nivou CNS oni pojacavaju aktivnost gama amino buterne kiseline (GABA), koja je inhibitorni neurotransmiter, te smiruju psihicki, dovode do stanja pospanosti (tablete za spavanje deluju preko GABA mehanizma, uglavnom kratko delujuci benzodiazepini tipa midazolam, ili neki nebenzodiazepinski hipnotici kao zolpidem, koji opet deluje preko GABA). Na telesnom nivou benzosi deluju miorelaksantno, tj opustaju skeletne misice. Prednost ovih lekova je u tome sto brzo deluju i kupiraju akutne simptome anksioznosti, ali imaju i odredjene mane, jer vremenom nastupa tolerancija na dejstvo leka, pa je potrebno povecanje doze, a mogu se javiti i pospanost, amnezija, smatra se da negativno uticu na kogniciju. Da ne pominjem mogucnost razvoja zavisnosti, sto moze dovesti do prilicno gadnih efekata kada se prestane sa uzimanjem. U principu korisni lekovi ali nije pametno koristiti ih predugo - dobri su za akutnu terpaiju anksioznosti ali je bolje uvesti neki antidepresiv (pored depresije, AD se koriste i za lecenje anksioznih poremecaja), a benzodiazepine koristiti dok AD ne pocne da ispoljava dejstvo (antidepresivima po pravilu treba par nedelja da prorade).

C(ij)enim da bi jedino poshteno delanje u ovom sluchaju, bilo dati reference :bigblue: .

btw., za razliku od 1980-90ih kada je vecina visheg menadzmenta furala charlie, cenim da su danashnji principi upravljanja doveli do armija bromazepandzija. ili je to barem sluchaj u ozbiljnim firmama.

i tako...

Edited by matatrtaDрадррипалсив
  • Downvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ako misliš na izvore mojih podataka, udžbenik iz farmakologije (ne znam imena autora, nemam ga ko sebe), kao i mnogobrojni članci sa interneta, od klasike tipa wikipedia do stručnih tekstova. Šta je charlie, nisam čuo za taj izraz. Bendžosi se inače ovde dele šakom i kapom, to stoji, ja mislim da se diazepam (bensedin) i bromazepam piju na tone u Srbiji.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Kul je sto za 'sitnice' ne moras kod lekara po recept (tipa za prehlade, proliv i sl) ali mislim da takve lekove zaista treba regulisati :ph34r:

 

Btw na koji nacin bi trebalo pristupiti resavanju necega sto nije trenutni problem a nije ni neki veliki problem vec narodski receno 'crta licnosti' tipa neko ko suvise brine pa ne uziva 100% u onome sto mu se desava, prosto suvise zivi u svojoj glavi (bez fizickih manifestacija i sl, cisto 'smor samom sebi' :D)? Da li je dovoljno istraziti metode opustanja pa ih onda vezbati? Imam bar 3 kandidata za to, ukljucujuci mene. Znaci nesto sto bi efikasno uticalo na svakodnevni stres + popravljalo generalno raspolozenje. Pored fizicke aktivnosti i zdrave ishrane, naravno :da: Mislim da je strucna pomoc tu ipak visak a i onaj trip kad sam nesto uspes ima bonus.

Edited by MissionVao

Share this post


Link to post
Share on other sites

slazem se da ne treba kritikovati nikoga na osnovu povrsnog poznavanja njegovog rada. ova njegova studija o da vinciju pokazuje upravo kako je frojd dolazio do 'velikih' zakljucaka na osnovu veoma povrsnog istrazivanja.

@Face of Melinda: Jos jednom, rispekt za znanje! Za sve ovo s lekovima, plus onih par postova pre oko Frojda, ja bih sve isto tako rekao :pivopije:

Inace, Frojd je odgovoran za citav koncept psihoterapije u danasnjem smislu, ako nista drugo.

Btw nisam citao nista od Onfrey-a al po wiki stranici cini mi se kao ozbiljan lik, a i mislim da bi se on i Frojd prilicno slozili oko nekih stvari :mhihi:

 

Btw na koji nacin bi trebalo pristupiti resavanju necega sto nije trenutni problem a nije ni neki veliki problem vec narodski receno 'crta licnosti' tipa neko ko suvise brine pa ne uziva 100% u onome sto mu se desava, prosto suvise zivi u svojoj glavi (bez fizickih manifestacija i sl, cisto 'smor samom sebi' :D)? Da li je dovoljno istraziti metode opustanja pa ih onda vezbati? Imam bar 3 kandidata za to, ukljucujuci mene. Znaci nesto sto bi efikasno uticalo na svakodnevni stres + popravljalo generalno raspolozenje. Pored fizicke aktivnosti i zdrave ishrane, naravno :da: Mislim da je strucna pomoc tu ipak visak a i onaj trip kad sam nesto uspes ima bonus.

 

Pa, ja mislim da apsolutno svako moze imati koristi od odlazaka na psihoterapiju. Potpuno je legitimno raditi na sebi u svakom trenutku zivota, iako nemas nikakvih akutnih problema, dijagnoza ili nelagoda.

A tvoj problem mi je malo nejasno definisan da bi se reklo konkretno sta ti je ciniti, sorry. Meni je za stres+dobro raspolozenje uglavnom recept treninzi+filmovi o freeclimbingu+devojka+pivo :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

WOS hvala ;)

Ja bih samo izdvojila i skrenula paznju u startu da se treba razlikovati psihoanaliticka psihoterpija od klsaicne psihoanalize.

Psihoanaliza: setting tj ambijent je uvek isti pacijent lezi na sofi a terapeut je iza njega neutralniji, moze trajati godinama, tematika je varijabilna klijent uvek govori ono sto ga trenutno muci.

Psihoterapija: setting je uvek isti uglavnom klijent-terapuet imaju aktivniji odnos, sede jedan preko puta drugog i tematika nije toliko varijabilna tj terpeut ima pravo da prekine klijenta i da ga vrati na neku temu i uglavnom traje do godina dana.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Dakle, mene kao studenta psihologije interesuje kako obicni ljudi (koji nemaju kontakt as psihologijom, psihijatrijom i slicnim profesijama) vide psihoterapiju.

 

 

Ja sam bio na psihoterapiji jedno vreme. Cak sam i antidepresive pio.

Ne mislim nista lose, niti smatram da je iko caknut ili tako nesto ako ide na psihoterapiju.

Ali sam za to uvek da psihoterapiju vodi psiholog ne psihijatar.

Psiholozi su nekako mnogo bilzi ljudima. A bio sam i kod psihijatra

on sve resava tako sto ti kaze sta treba da radis i prepise ti odredjene lekove. SA druge strane psiholozi su mnogo otvoreniji.

Mnogo mentalnih poremecaja ima neke male intezitete, evo mom drugaru su skoro nasli jako malog intziteta, medjutim bolje je da se sve to sanira na vrem,e.

 

Zanima me, da li smatrate da je psihoterapija korisna, pod kojim uslovima bi mogla nekom biti korisna, da li biste ikad i zasto isli na psihoterapiju, i da li mislite uopste da takva praksa treba da postoji? Sta znate o psihoterapiji i metodu koji stoji iza nje uopste? Molim sve izjave, za ili protiv ili neutralne, bar iole argumentovati, inace je diskusija besmislena!

 

U svakom sluchaju je korisna, od mentalno zdravih, do apsolutnih psihopata i psihotifchara.

U najmanju ruku dobra je zbog odrzavanja mentalne higijene

Naravno, ako je neko imao iskustva s psihoterapijom, direktno ili indirektno (bio moj komsija/brat/tetka...) moze slobodno da se javi i podeli to s nama, mada necu da se zavaravam, znam da ovaj je ovaj forum kvazianoniman pa tako nesto iskreno ni ne ocekujem :mhihi:

evo ja sam imao, koga sta zanima otvoren sam da pricam. :]

A mislim da ovde ima potencijalno dosta zrelih za psihoterapiju.

Makar sa blago narusenom mentalnom higijenom ako ne i sa potencijalom za depresiju, verovatno dosta njih sa prisutnom anksioznoscu, a toga nisu ni svesni i pripisuju tim osecajima "normalnost" note da se ne bi osecali "nenormalni"

 

Na kraju, ako ikog interesuje nesto o ovoj temi, ili o bilo cemu sto ima veze s psihologijom, slobodno moze da pita pa cu mu ja odgovoriti sto bolje mogu :smile:

 

mene lichno zanima sta bi ti rekao koliko danas psihologija zaostaje za Neurologijom ( brain science ) i Psihijatrijom, da li istrazivanja mozga mogu da "suzbiju" psihologiju u vidu metoda lecenja psihoterapijama koje iskljucuju lekove.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 4 months later...

 

Ali sam za to uvek da psihoterapiju vodi psiholog ne psihijatar.

Psiholozi su nekako mnogo bilzi ljudima. A bio sam i kod psihijatra

on sve resava tako sto ti kaze sta treba da radis i prepise ti odredjene lekove. SA druge strane psiholozi su mnogo otvoreniji.

 

 

Ne znam bas koliko bih se slozila sa tim. Meni su psiholozi bili u fazonu: opterecujes se zbog sitnica i nebitnih stvari, opusti se, pusti mozak na otavu i postani deo mase koju ne zanima nista u zivotu osim mozda ko ce biti pobednik "Farme" i "Zvezda Granda"...mozda sam samo naisla na idiote koji se ne razumeju u svoj posao, ali...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ali, ja to ne radim kako bih se osecala bolje, prosto, smatram da je ispravno pomoci drugima i zivim sa tim uverenjem...

Ponekad cak i kad probam da budem malo sebicna, kuckasta, stogod...osecam se lose jer takav postupak po mom uverenju nije ispravan... I'm so screwed, am I?

 

Ako nisi Prinčev fejk nalog, evo mojih 2 centa:

 

Ne slažem se sa NecuDisplejNejm da sad treba da postaneš sebična (mada se i on posle ogradio i ja se generalno potpuno slažem sa njim), već mislim da nemaš samopoštovanja.

Pomaži drugima, ali ako te neko zajebe zbog pomoći imaš 2 puta:

1) Da se osećaš loše... kao budala... samim tim sebe da ne poštuješ

2) Da ti odjebeš tog koji je zloupotrebio to poverenje jer ti takvi ljudi ne trebaju u životu. Ako treba, i u 4 oka da očitaš bukvicu (ako misliš da je svrsishodno).

 

Dakle... malo više samouverenosti i samopoštovanja (na primer, ako ti ne poštuješ svoje vreme, niko neće)...

 

bla bla...

Share this post


Link to post
Share on other sites

da li sam trebala drugcije da reagujem da ga izvedem na "pravi put"...

 

E pa tu grešiš.

Nije tvoja obaveza da ikog izvodiš na put, osim možda svoju decu, kada ih budeš imala.

U redu je dobronamerna opomena... pa i jebanje keve u 4 oka, ako mora... ali sve više od toga je preterivanje i smaranje imho, i može da ima samo suprotni efekat.

Uostalom, ljudi mnogo bolje prihvataju kada im nešto pokažeš sopstvenim delom, nego rečima. ;)

Share this post


Link to post
Share on other sites

E pa tu grešiš.

Nije tvoja obaveza da ikog izvodiš na put, osim možda svoju decu, kada ih budeš imala.

U redu je dobronamerna opomena... pa i jebanje keve u 4 oka, ako mora... ali sve više od toga je preterivanje i smaranje imho, i može da ima samo suprotni efekat.

Uostalom, ljudi mnogo bolje prihvataju kada im nešto pokažeš sopstvenim delom, nego rečima. ;)

 

Verujem da prijatelji postoje da bi pomagali jedni drugima, pa i usmeravali se medjusobno...

A ja uglavnom sve pokazujem i delom, ne samo recima... :)

 

Nikad Vegeta, samo Začin C. :rockdevil:

 

E, ne znam sta je od ta dva, samo sam istresla iz kutijice u kojoj drzim to cudo...a ne secam se ko je proizvodjac... :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ako nisi Prinčev fejk nalog, evo mojih 2 centa:

 

Ne slažem se sa NecuDisplejNejm da sad treba da postaneš sebična (mada se i on posle ogradio i ja se generalno potpuno slažem sa njim), već mislim da nemaš samopoštovanja.

Pomaži drugima, ali ako te neko zajebe zbog pomoći imaš 2 puta:

1) Da se osećaš loše... kao budala... samim tim sebe da ne poštuješ

2) Da ti odjebeš tog koji je zloupotrebio to poverenje jer ti takvi ljudi ne trebaju u životu. Ako treba, i u 4 oka da očitaš bukvicu (ako misliš da je svrsishodno).

 

Dakle... malo više samouverenosti i samopoštovanja (na primer, ako ti ne poštuješ svoje vreme, niko neće)...

 

bla bla...

sebicnost nije nesto lose. Ne mislim na onu baja patak sebicnost (na svim aspektima), vec na dozu koju svaka iole normalna osoba ima. znaci, biti sebi na prvom mestu, jer od sebe ne moz' da pobegnes niti da se oteras u picku materinu ako uradis nesto lose. ostali dodju i prodju, tako to ide. i stvarno, to nije lose, jednostavno je tako. ne znam zasto svi osudjuju sebicno ponasanje kada je normalno biti sebican. u granicama normale, jel.

Share this post


Link to post
Share on other sites

ne bih bila sigurna...ja se sad pitam: "Gde je Face of Melinda nestala?" Ona bi mogla sve da nas proceni... :)

 

 

Melinda je dosla procenila, obrisala poprilican broj smesnih postova ubila svu zabavu i prisijte mi sta god vec ide uz "zli hladni moderator".

 

 

Anyways svaki spam bice obrisan tako da you choose...

 

Da se tema nastavi mislim da je u nekom postu Hisara rekla da zaista uziva da pomaze drugima.

Altruizam sam po sebi je jako bitan. Ali da li ima neko ideju da li bi on trebalo ili ne da ide sa empatijom?

Ja imam odgovor koji meni radi posao, pitam cisto da vidim sta ljudi misle na datu temu.

Pozzz :cool:

Share this post


Link to post
Share on other sites

nema sanse da u potpunosti razumes sta i kako neko prozivljava. ljudi su razliciti pa stoga razlicito reaguju. emociju koju izazove nesto kod tebe ne mora izazvati ista stvar kod drugog. jedino ako ste mnogo, mnogo slicni, mada je to retko. msm, ako se vec bavis time, najbolje saslusati interpretaciju osobe i povuci paralelu sa nekim dozivljajem iz sopstvenog zivota. ko zna. ljudi su previse komplikovani u svom nastojanju da budu shvaceni xD

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...