Jump to content

Psihoterapija


WoS

Recommended Posts

"Sindrom sedmog skolskog casa" je moja tvorevina... ne znam da li se secas ali kada dodje sedmi cas, covek je smoren, tesko da ista moze od nastave da razonuje i prati jer je doslo do pada koncentracije, jedino sto mozes da radis jeste da se dosadjujes, pricas sa ekipom a ako ne mozes da pricas onda se dopisujes, potapas brodove i jedva cekas da otkuca i poslednji minut da bi pobegao.

 

Ne mora da znači, zavisi od toga koji je predmet u pitanju. Ja sam često bio najviše smoren na prvom času, ako je u pitanju smor predmet i profesor, a najživlji na poslednjem, ako je nešto zanimljivije.

  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne mora da znači, zavisi od toga koji je predmet u pitanju. Ja sam često bio najviše smoren na prvom času, ako je u pitanju smor predmet i profesor, a najživlji na poslednjem, ako je nešto zanimljivije.

Oduvek mi je bio nejasan poriv ljudi da (namerno) bukvalistički tumače nešto, da bi im to bio povod da kontriraju.

Jasno je šta je Melinda htela reći sa "sindromom 7 časa", i kakve, pobogu, veze imaju alternativne situacije (kojih ima u svakom slučaju) sa suštinom izrečenog?

Na stranu to što si ponovo umetnuo "sebe" i tvoje "ja" u razgovor, potpuno neizazvan (kao da ljude interesuje šta ti misliš u svakoj situaciji).

 

Da pokušam da tvom umu približim sindrom 7 časa:

- Drkaš 6 puta dnevno na jednu istu curu... hoćeš i sedmi put... ali ne možeš više... ne diže se.

 

U mom slučaju bi "sindrom 7 časa" bilo čitanje tvojih postova na ovoj temi (samo što bih ga ja pre nazvao "sindrom 1007-og časa").

  • Upvote 4

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest Bata Životinja

da jebote, Čmarknese ti mora da si varao na tom Mensinom testu, jer brate ko još može BUKVALNO da shvati ''sindrom sedmog časa'' :haha:

 

Znači da je neko napisao ''sindrom dve leve noge'' ti bi se javio da kažeš da ti imaš jednu levu i jednu desnu nogu? Inteligentno, nema šta.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Matotrto!!! Gde si? :confused:

Rekosmo da iz dosade nastaju sranja, danas sam citala clanak o dosadi iz Wikija i fanatasticno su opisali pojam dosade i doveli je u vezi sa simptomom depresije, e sada depresija je meni licno dosta interesantno stanje/bolest (namerno sam ostavila dva pojma jer imas depresivna stanja akutnog tipa i bolest kada depresija uzme maha i ode u hronicitet). Pa povezi mozda ljudi koji iz dosade prave fejk naloge ipak imaju mozda neku depresiju ili subdepresiju... just thinking ;)

 

Melinda je tipičan analni karakter, a tu nema trljanja.

 

pa ono :haha:

kada vidim tvoj post prosto moram da odgovorim na njega... OCD ti mase iz prikajka :haha:

Edited by Face Of Melinda

Share this post


Link to post
Share on other sites

@melinda

Vidim na sta ciljash. Mislim da mi je uzroke Prometej vrlo fino Servantesovski pojasnio.

U kranjem, premalo je ljudi (ukljuchujuchi i moju malenkost) imunih na depresiju. Moja dijagnoza je bila neshto izmedju teshkog oblika eskapizma i shizofrenog atenshn horinga.

Nije ni bitno.

Zanimljiva stvar, ta pozitina psihologija, u svakom slucaju.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
  • 2 weeks later...

Kad vidim onog Bokuna na TV, prevrne mi se stomak. Misli čovek da je popio svu mudrost i da se u sve razume. Misli da ima pravo svakome da postavi dijagnozu, jedino je sebi još nije postavio, a treba mu. Uzgred, je li to slučajnost ili pravilo da psihijatri imaju manijački pogled? Možda zato da bi mogli da hipnotišu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 4 months later...

Evo, ako nekog zanima, u toku je akcija Mesec borbe za mentalno zdravlje:

 

http://www.facebook.com/mesecmentalnogzdravlja

 

 

Medija centar konferencija o akciji

 

Konkretne aktivnosti tokom akcije

 

Ko god zeli da se konstruktivno preidruzi akciji, dobrodosao je! Pitanje mentalnog zdravlja je previse zanemareno u Srbiji, iako je u ovom trenutku, zbog lose socijalne situacije i tranzicije drustva, izuzetno znacajno i aktuelno. Moja neka procena je da je ova brojika od 300.000 ljudi sa nekim mentalnim poremecajem jos uvek niska i da ima jos jako velik broj slucajeva koji iz nekog razloga nisu prepoznati, izmedju ostalog zato sto je trenutna percepcija ljudi da je sramota imati bilo kakve psihicke probleme

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 months later...

Ja cu da iznesem ovde svoj slucaj.Primljen sam pre godinu dana u Lazu Lazarevic,sa dijagnozom aktune psihoze nastale usled jedne traume,prevelikog stresa i konzumiranja psihoaktivnih supstanci.

Prvo su doktori pojeli muda dok nisu utvrdili sta je tacno samnom,jer postoji i procesna pshioza posle koje dolazi do oboljevanja od sizofrenije.Na svu srecu stanje u kome sam bio je bilo samo akutno i leci se bez vecih problema.

Pre toga sam se zbog tog problema koji se ispoljavao u vidu nesanice,glasova,halucinacija javljao kod psihijatra,prvi put mi je prepisan lek Leponex i Lamicital,sto je sluzilo svojoj svrsi,i simptomi su se

povukli tako da sam ja odmah prestao da ih pijem i nastavio da koristim psihoaktivne supstance.Posle nekog vremena su se opet simptomi pojavili,znaci nesanica,glasovi,halucinacije,paranoje,besnilo i tako dalje.Kada sam najzad posle izvesnog vremena otisao opet kod psihijatra,doktor mi je dao lekove koji nisu za tu vrstu bolesti jer ni on nije znao sta mi je,uspeo je samo da kaze da to nije od droge,vec da je neki psihicki poremecaj..dobio sam opet lamicital lek za depresiju...rivotril..lek za paranoju i neke tablete za spavanje..Posto ja u to vreme vec bio dosta izludeo poceo sam da kombinujem

te lekove sa marihuanom i provalio kako je extra trip..:) djavo je odneo salu i posle nekoliko meseci sam morao da budem hospitalizovan..O tada je proslo godinu dana,idem na psihoterapiju koju smatram za veliko sranje ali je neophodna kako bi mi neko kontrolisao lekove,koje i dalje pijem i koje cu piti barem jos jedno godinu dana.

Problem je u tome sto doktorka kod koje idem navija za to da sam ja zavisnik ja navijam da nisam,ona navija da sam depresivan ja navijam da nisam i tako se stalno prepiremo i svadjamo.Do sada

nisam bas video neke koristi od te psihoterapije.Idem sad vec povremeno kod nje zbog lekova i uglavnom mi da je neke savete i tako vise je zanima sta radim,da li imam neke obaveze,da li trazim posao i slicno.Na primer nijednom mi nije objasnila stanje u kome sam se nalazio a verujte mi da je to bio horror show.Samo mi rekla da je nastalo usled nekog velikog stresa i da se koriscenjem PAS pogorsalo.

Nekim ljudima ocigledno to pomaze ja samo cekam dan kad ce me osloboditi lekova.Probao sam par puta i sam da prestanem da ih pijem ali ne mogu da spavam kad ih ne popijem.Fora je u tome sto mora postepeno da se smanjuju doze..Bezveze..

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Brate.Ozbiljno.Radi sve sto oces u zivotu ali zajebi drogu.Dobro si prosao sto ti nece ostaviti trajne posledice.Smatraj to kao upozorenje.

 

Ono,duvaj vutru povremeno ali hemiju zajebi.Ako hoces da unistis organizam uzmi alkohol i gotovo,ali hemija a big no no!

 

Poznanik je bio pametan pa je lekove za psihijatrijsku bolest iskombinovao sa alkoholom.Epilog-skocio je sa mosta i uspese jedva da ga spasu.Ni sam se ne seca kako je tamo stigao.

 

Ako ti se ne zivi,lepo pistolj,metak u vuglu i cao.Dosta teatralnosti.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja cu da iznesem ovde svoj slucaj.Primljen sam pre godinu dana u Lazu Lazarevic,sa dijagnozom aktune psihoze nastale usled jedne traume,prevelikog stresa i konzumiranja psihoaktivnih supstanci.

Prvo su doktori pojeli muda dok nisu utvrdili sta je tacno samnom,jer postoji i procesna pshioza posle koje dolazi do oboljevanja od sizofrenije.Na svu srecu stanje u kome sam bio je bilo samo akutno i leci se bez vecih problema.

 

 

Jedan moj drug je u sličnoj situaciji, sad je hospitalizovan po drugi put. Njemu je tata umro od srčanog udara, pa je od tada izgubio tlo pod nogama. Niko ne može da zna kako ti je, ali radi šta ti kažu, pij te lekove pa ih polako ostavljaj. Ovaj dečko se stvarno trudio, upisao ples, kupio motor, krenuo da se bavi sportom, izlazi više, jednostavno se okružio pozitivnim ljudima, stvarno bio super, e, sad, posle nekog vremena opet je doživeo veliki stres i krenuo da tone. Znojio se kao manijak, ni sa kim nije razgovarao, potpuno se isključio, kao da je sam na svetu... Još je i po prirodi dosta ekscentričan i preosetljiv. Ali ti deluješ kao da ne želiš da ti bude bolje. Psihoterapija jeste sranje ako u stvari ne razgovaraš sa tim ljudima. Treba pre svega prelomiti u sebi. To je najvažnije.

 

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ma de mi nije bolje.Stanje u kome sam se ja nalazio je bilo jezivo,ne mozes ni da zamislis,to je bilo ravno sizofreniji,hiljade glasova u glavi o depresiji da i ne govorim samo sto je nisam osecao tada jer sam non stop bio na necemu.I naravno da sam drogu zajebao,nisam lud da mi se to ponovo dogodi.

 

Sto se tice psihoterapije postoje neki problemi tu jer doktorka jednostavno ne zeli mene da slusa kada pricam i ne veruje mi.A ja bas i nemam potrebu da razgovaram sa njom jer realno nemam nikakvih

problema tipa paranoja ili nesto tako pa da imam potrebu za psihijatrom..kada sam je imao ja sam isao...

 

U lazi sam sreo lika koji ima slicne probleme kao taj tvoj drug,njemu je brat imao infarkt pa su mu on i keva gurali neki lek pod jezik,ne znam kako se to zove taj lek,i tada je pukao,pa se leci.

A video sam i ljude koji su dosli u bolnicu i po peti put.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 4 months later...

Valjda sam pogodio temu.

 

U svakom slučaju, hteo sam samo da pitam da li neko možda ima (pozitivnih) iskustava sa terapijom hipnozom? Ili makar da li poznaje nekoga ko ima? Ovo pitam jer razmišljam da nađem nekog "hipnoterapeuta" radi rešavanja jednog svog problema (oslobađanja nekih "toksičnih" misli koje me koče i prave probleme) a terapija hipnozom mi deluje kao pravi kandidat za tako nešto.

 

Svaka informacija bi mi značila.

 

Hvala!

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Znaš ono kada te godinama i godinama muče i opsedaju misli vezane za neki problem i onda kada konačno rešiš taj problem, te misli su još uvek tu, nikako da odu. Iako se trudim da ne razmišljam više o tome i da se posvetim i bavim nekim drugim stvarima te misli su mi uvek "tu negde na umu", dovoljno je da se malo opustim i da skrenem u pogrešnom pravcu i opet počnem da razmišljam o tome a to neminovno vodi ka nekim drugim negativnim posledicama a to zaista ne želim.

 

Zato sam mislio da bi terapija hipnozom možda pomogla da se iz korena oslobodim tih misli. Tog specifičnog (čitaj, pogrešnog) načina percepcije stvarnosti. Čitao sam nešto o tome. Reprogramiranje podsvesti i slične mentalne egzibicije...

 

:smile:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 month later...

Znaš ono kada te godinama i godinama muče i opsedaju misli vezane za neki problem i onda kada konačno rešiš taj problem, te misli su još uvek tu, nikako da odu. Iako se trudim da ne razmišljam više o tome i da se posvetim i bavim nekim drugim stvarima te misli su mi uvek "tu negde na umu", dovoljno je da se malo opustim i da skrenem u pogrešnom pravcu i opet počnem da razmišljam o tome a to neminovno vodi ka nekim drugim negativnim posledicama a to zaista ne želim.

 

Zato sam mislio da bi terapija hipnozom možda pomogla da se iz korena oslobodim tih misli. Tog specifičnog (čitaj, pogrešnog) načina percepcije stvarnosti. Čitao sam nešto o tome. Reprogramiranje podsvesti i slične mentalne egzibicije...

 

:smile:

 

Pazi, ja ne znam nikog ko se bavi hipnoterapijom kod nas, ali valjda ima informacija o tome na netu. Mada ne mora da znaci da je bas neophodno ici na hipnoterapiju za to, bilo koja forma psihoterapije je indikovana za te perzistentne intruzivne misli. Ako bi probao klasicnu psihoterapiju, ja te mogu spojiti s kolegama koji rade jeftino, jednom nedeljno se ide, tako da to ne ispadne neki ogromni trosak.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Znaš ono kada te godinama i godinama muče i opsedaju misli vezane za neki problem i onda kada konačno rešiš taj problem, te misli su još uvek tu, nikako da odu. Iako se trudim da ne razmišljam više o tome i da se posvetim i bavim nekim drugim stvarima te misli su mi uvek "tu negde na umu", dovoljno je da se malo opustim i da skrenem u pogrešnom pravcu i opet počnem da razmišljam o tome a to neminovno vodi ka nekim drugim negativnim posledicama a to zaista ne želim.

 

Zato sam mislio da bi terapija hipnozom možda pomogla da se iz korena oslobodim tih misli. Tog specifičnog (čitaj, pogrešnog) načina percepcije stvarnosti. Čitao sam nešto o tome. Reprogramiranje podsvesti i slične mentalne egzibicije...

 

:smile:

Pusti hipnozu.

Bez obzira na to što su ti pričali, masturbacija nije zločin. Slobodno se diraj i misli o tome.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pazi, ja ne znam nikog ko se bavi hipnoterapijom kod nas, ali valjda ima informacija o tome na netu. Mada ne mora da znaci da je bas neophodno ici na hipnoterapiju za to, bilo koja forma psihoterapije je indikovana za te perzistentne intruzivne misli. Ako bi probao klasicnu psihoterapiju, ja te mogu spojiti s kolegama koji rade jeftino, jednom nedeljno se ide, tako da to ne ispadne neki ogromni trosak.

Znam da ima hipnoterapeuta kod nas ali sam mislio da ako neko već ima iskustva s tim možda bi mogao da mi preporuči nekog dobrog. Za sad mi je ovaj zapao za oko:

 

http://www.youtube.com/watch?v=zIzoda5qywU

 

I ne znam, nikad nisam išao ni kod jednog stručnog lica, što kaže Serb Zmaj, jer sam prilično skeptičan što se tiče tih psihoterapija (znam za mnogo slučajeva gde ona nije dala nikakve konkretne rezultate ili ako jeste, ti rezultati su bili privremeni tj. problemi su se vratili po prestanku tih terapija). Mislim da meni ipak treba nešto radikalno. Nešto što će promeniti ceo moj mentalni sklop na onom nižem (dubljem) nivou tj. nivou podsvesti. Za sad sam krenuo da drugačijim načinom razmišljanja tj pozitivnim mislima, stavovima i afirmacijama utičem na promenu sopstvene podsvesti (aka "moć podsvesti"). Zamišljanjem samog sebe u nekim neprijatnim situacijama i prevazilaženjem takvih situacija u mislima bi trebalo da rezultuje istim takvim ishodom i u stvarnosti. Tako bar kaže teorija. Videćemo da li će to dati neke rezultate...

 

Samo zažmuri, da noslepiš.

Ma važnije je da okrenem glavu u stranu da ne iskopam sam sebi oči... :mhihi:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...