Jump to content

Zanimljivosti


Face Of Melinda

Recommended Posts

Naprimer dovoljno je neko da napiše neko delo, da ono postane kritički dobro ocenjeno i popularno da se svrsta u svetsku literaturu. Tog momenta, kada će neko kroz 50 godina čitati njegovo delo, on je ostavio trag...

Lepa zamisao, ali ne biva. Da bi bio dobar pisac, treba da budeš gadan, štrokav, zao, i da maltretiraš konobare, na primer. Onda napišeš knjigu, dobiješ očajnu kritiku, padneš u depresiju, ostavi te žena, ugineš u sanatorijumu. Onda, za 150 godina, neko ukapira da si genijalan, pročita i ostala dela, i tek tada ulaziš u svetske klasike :bigblue:

 

 

Zato sam napravila onako oštru paralelu...

 

Ipak je najbolje biti dobar barmen, mućkati koktele i zabavljati društvo, onda te se sete... eeee, što sam se opijao u mladosti kod Lunara... :)

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

To je ta recenica.

 

Iz nekog razloga, zamislio sam sebe u centru te eksplozije koja je prouzrokovala cepanje mog bica na atome. Nakon toga sam, hranjen tom ogromnom energijom, postao nekakvo besmrtno svetlosno bice, sposobno da materijalizuje bilo sta prema sopstvenoj volji, putujuci po kosmosu uzduz i popreko, stvarajuci nove civilizacije i istrazujuci postojece. I naravno, zabava na ovoj planeti bi bila neizbezna i duga.

 

Au, previse filmova. :haha::haha:

  • Upvote 1
  • Downvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pa, kapiram da bi se to i desilo. :smile:

 

Ne, ozbiljno, prvo sam pokušao da zamislim kako bi izgledala eksplozija samo jedne jedine Tsar Bombe - nisam uspeo.

 

Onda sam pokušao da zamislim broj trilion - nisam uspeo.

 

Onda sam pokušao da u glavi spojim te dve stvari - nisam uspeo.

 

E onda sam pokušao da zamislim koliko je zapravo dug period od 110 milijardi godina - nisam uspeo.

 

(Inače, radi poređenja, sam Svemir je star "svega" 13,7 milijardi godina)

 

E tek onda sam pokušao da zamislim kako bi izgledalo da TRILION NAJJAČIH BOMBI na planeti eksplodira SVAKE SEKUNDE u periodu od 110 MILIJARDI GODINA (tj. 110 miliona milenijuma).

 

I da li sam uspeo?

 

 

 

 

 

 

I need a drink.

Share this post


Link to post
Share on other sites

oprosti Novalise, ali ovo je penal

 

Iz nekog razloga, zamislio sam sebe u centru te eksplozije koja je prouzrokovala cepanje mog bica na atome. Nakon toga sam, hranjen tom ogromnom energijom, postao nekakvo besmrtno svetlosno bice, sposobno da materijalizuje bilo sta prema sopstvenoj volji, putujuci po kosmosu uzduz i popreko, stvarajuci nove civilizacije i istrazujuci postojece. I naravno, zabava na ovoj planeti bi bila neizbezna i duga.

10o410l.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nije bez razloga baš taj dan izabran za najdepresivniji dan u godini (a 17. jun za najsrećniji, uzgred). To je zato što mnogo ljudi krajem stare godine postavlja razne ciljeve koje planiraju da ostvare u novoj godini i već do 17. januara mnogi od njih shvate da to neće moći da ostvare (ili već pogaze sopstvenu reč i obećanje) i onda nastupa osećaj krivice i razočarenja što vodi ka osećaju depresije.

 

Inače, najdosadniji dan u istoriji čovečanstva je 11. april 1954.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Читао сам то за 17. јануар. Неко истраживање, чини ми се, Британског универзитета. А то за 17. јун нисам знао.

 

Бај д веј, шта се то десило 11. априла 1954.? Мада, ако је најдосаднији, капирам да се ништа није десило. :haha:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ja se ni ne secam gde sam to cuo prvi put, tv ili u skoli, znam samo da je bilo jako davno, dok sam bio klinac. I uglavnom smo svi znali za to.

Ne bi me cudilo da danas to mnogi ne znaju. Drugacije je vreme, klinci znaju neke druge stvari. :)

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...