Jump to content

2015.04.25. *Dom omladine, Beograd* Woven Hand, Marriages


Talvi

Recommended Posts

Voleo bih više da je koncert bio u stilu onog iz Novog Sada, znao sam da će biti ova električna varijanta zastupljena, samo mi žao što nije pevao malo na čistom mikorfonu, malo raznovrsniji da bude nastup, ima glas kao Bog i žao mi je što nisam imao prilike to da čujem.

 

Profi nastup i zvuk, Edvards je pojava u svakom slučaju, malo suviše forsiran ovaj novi materijal za moj ukusa ali ok.

 

Dom lupa po ušima sa cenama, 500 kinti za pivo i vodku tonik, a ono Valjevsko pivo nisam mogao ni da zavšim koliko je loše, još ga prodaju nerashlađeno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Petnaestog avgusta biće deset godina otkako sam premijerno video Wovenhand, na nekom manjem stejdžu Sigeta, u pauzi između Skinny Puppy i Nika Kejva s the Bad Seeds na glavnoj bini tog festivala. Neću slagati ako kažem da mi WH nije manje značio; čak, kako vreme prolazi, taj nastup znači mi sve više.

Ima malo elitizma u tome, iako se aktivno borim protiv elitiste u sebi i drugima (kad sam ja to gledao...); ujesen će biti šest godina kako smo, na rođendan Marka Lanegana, presreli D. J. E. ispred Doma omladine Beograda da se fotka s nama zaboravljenim fotoaparatom, i potpiše nam karte olovkom koju niko od nas nije imao - kasnije te večeri, drugi put sam video Wovenhand. U Novom Sadu sam ih propustio. U subotu nisam; Dom omladine ponovo je bio domaćin, a ja sam odlučio da opet budem gost, ali zbog predgrupe Marriages. Kad me je sofijski prijatelj pozvao na tamošnji koncert istih bendova, bio sam spreman da zapalim u istočnu polovinu svoje rodne grude jer mi se učinilo da predgrupa ne nastupa kod nas; grupa za koju sam tom prilikom tek čuo. Ride In My Place, uvodna pesma s njihovog tada jedinog izdanja Kitsune, bila je dovoljna da me osvoji svojom šugejz kaubojštinom, a ni izdavanje za Sargent House nije odmoglo. Plus, saučesništvo Eme Rut Randl s postrok vranama s jednim r, Red Sparowes, njeno ime koje je tih dana dobijalo posebnu težinu, i njeno odnekud poznato ime i prezime, za koje će se ispostaviti da potpisuje jedan od najlepših albuma prošle godine, a najlepši prošlogodišnji album čut 2015, Some Heavy Ocean.

Takva frontžena došla je u Srbiju! Učenica gitare Miroslava Tadića, što stičem utisak da sam jedini koji je provalio da je to taj Miroslav koji joj je predavao na CalArts, i ističem svakom s kim pričam, nekima i dva-triput. Tadić (nijedan!) nije viđen na koncertu, a za sebe se nadam da sam otpočetka prisustvovao istom, tj. da je onaj intro koji je prethodio njihovom najvećem hitu Skin (s ovog meseca izašlog albuma Salome), prvo što su izveli. Jer bi to otupelo one igle na kojima sam presedeo očekujući opet Đorđa Vukadinovića u kafani Mornar. I survalo ih zajedno sa zvučnim zidom koji se na nas obrušavao tek nepunih pola sata...

Rundek Cargo Trio pušten je da pred 16 konjskih snagatora raskloni ruševine koje je losanđeleski trio napravio. Šesnaest... možda zvuči grubo za Wovenhand, ali počeli su da privlače metalce, pa neka istrpe.

Na poleđini setliste do koje je prijatelj posle koncerta došao, precrtana je lista koja počinje s Good Shepard. Ovde je ta pesma s njihovog aktuelnog albuma izvedena na kraju prvog od dva i po bisa (jer je tokom središnjeg Dejvid bio sam sa svojim bendžom), albuma s kog me je posebno obradovala Masonic Youth, pesma koju sam reprizirao u e-misiji kao najavu koncerta. Inače, pesme s aktuelnog i prethodnog albuma izdvajaju se igrivijim rifovima u odnosu na ranije, što pogoduje koncertnoj situaciji, pa sam se, svom elitizmu uprkos, ipak zanjihao, ali ne propustio da istaknem sad će Black Soul Choir kao u Budimpešti kad sam ga video s bendžom. Srećom, nije usledila BSC, pa zadržah teško stečenu prednost.

Prepoznatljivi ritual koji Judžin Edvards izvodi, ponovio se: kako li je tek njemu da iz koncerta u koncert (ili imamo poseban status) simulira onu, rekao bih, omču koja ga kao vuče; pokazivanje beonjača obaška.

Onda sam četiri sata tancovao uz retroelektro dragih radijskih kolega na rođendanu Inexa; za pamćenje!!

 

Od batice koji je dissovao poslednji the stone na helly cherry-u.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Od Marriages ocekivao koju pesmu vise (izgleda da su skratili jer Emmi nije bilo dobro), od Woven Hand cistiji zvuk, ali svejedno je odlicna svirka bila. Retkost je danas videti istinski bis, ne racunajuci ono planirano kao malo se krijemo iza bine, pa onda izadjemo za poslednje tri stvari. Za taj entuzijazam i Whistling Girl, Edvardsu dubok naklon.

 

Ako bi neko slucajno kupio majicu Marriages, prodao bih je po kupovnoj ceni od 2000 dinara. M je velicina i premala mi je. Lepo sam uzeo L, ali lik za merchom me ispali da uzmem M. Nekom ko je visok oko 182 majica bi bila taman.

OWLonHEATHERGREY3600_1024x1024.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...