Jump to content

Recommended Posts

Andrija Pejović je gitarista i rukometaš sa Cetinja muzičkim krugovima poznat po radu u grupi Solid Ground koja je prije nekog vremena objavila debi album "Open Silence". Pred izlazak njegovog solo albuma, koji će se u nedjelju 6. decembra u podne moži preuzeti sa platforme bucanpas.com popričali smo sa njim o albumu "Chameleon", uticajima, Solid Groundu i cetinjskoj vremenskoj prognozi.

 

 

Hajde da počnemo sa nešto širom slikom. Cetinje i muzika. Nije da se mnogo toga dešava, a opet ono što izađe iz tog grada bude dobro. Možeš li nam dati neki svoj pregled?

Pa nije lako to sad sve sročit a da ne osvanem kucajući ođe. Veliki problem Cetinja jeste taj da više skoro i ne postoji nikakvo interesovanje za tom vrstom muzike. Tako da većina mladih i talentovanih ljudi odustaje od same ideje bavljenja muzikom u potrazi za egzistencijom. I ti koji istraju i na mišiće izguraju te svoje ideje do gotovog proizvoda, su većinom kvalitet.

 

Ni Crna Gora nije puno bolja, osim Nikšića, Kotora i Podgorice - gotovo da se ništa ne dešava. Opet sve je to prilično neorganizovano i najčešće sporadično. Šta po tvom mišljenju nedostaje?

Nedostaje veće interesovanje i podrška samih tih ljudi koji slušaju tu muziku koja je nastala u Crnoj Gori. Moje mišljenje je da se može nešto promijeniti i malo mrdnuti naprijed kad slušaoci i organizatori muzičkih dešavanja u Crnoj Gori počnu cijeniti domaće bendove i muzičare približno onome koliko cijene ostale iz regiona i šire.

Ipak i u ovakvoj situaciji postoji veliki broj interesantnih autora, pa i onih koji su zreli za razvijeniije muzičke sredine.

 

Kako to objasniti?

Sve je to goli entuzijazam muzičara koji jednostavno ne žele da odustanu.

 

Parafraziraću Kiša koji je rekao da Cetinje ubijaju kiše mjesecima, pa čovjeku ne preostaje ništa nego da se zavuče u biblioteku i čita. Je li se to desilo i sa tvojom ekipom, pa su nastail Open Silence i sada Chameleon?

Pa tako nekako. Cetinje nema neki veliki izbor i sadržaj dešavanja i zanimljivosti, a mi prskavamo od kreativne energije. Pa kad počne da vrše mi hopala u studio.

 

Koliko je Muzička akademija i prisustvo studenata sa svih strana imalo uticaja na vaš rad?

Skoro nikoliko.

 

Možeš li nam ispričati svoju muzičku „predistoriju". Bilo je tu zanimljivih momenata koji nijesu doživjeli studijsko izdanje?

Moja muzicka predistorija se otprilike svodi na tranjanje s gitarom doma od malih noga. Da, ima dosta toga što se nije realizovalo, i što duže stoji tako to sve manje imam želju da se vratim na to.

 

Solid Ground. Album je izašao niotkuda, oduševio priličan broj ljudi koji SLUŠAJU muziku, uslijedilo je par nastupa i... šta onda?

Onda drugi album...hahaha.

 

Kolege iz benda su najavili novi materijal SG. Pomenuli su da će više biti bluz upliva. Šta bi rekao da je ono što se najviše promijenilo u odnosu na prvijenac?

Pa definisao bih to tako da mnogo volimo svirati bluz, i kad se dešavaju spontane improvizacije u studiju uvijek je to u korijenu taj zvuk. Zašto ne ići tim tokom i stvarati ono što prirodno izlazi iz nas. Naravno neće biti kompletan materijal u tom maniru, ali će preovladavati.

 

Centar ove sadašnje priče je ipak tvoj solo album. Preslušavajući ga, imam osjećaj da je naziv izašao iz niza žanrova kroz koje ste provozali publiku. Ima li tu istine i možeš li ispričati svoju stranu priče oko ovog albuma?

Pa da. Naziv je nastao iz niza različitih žanrova koje volim slušati I svirati. Album je nastao uglavnom iz improvizacije. Nije bilo previše nekog mozganja i komponovanja. Moj proces samostalnog stvaranja muzike se svodi na izolovanje segmenata te improvizacije, i tu se stvori ta početna ideja. Poslije je lako, ta ideja ti sama kaže kako dalje. Ponekad je teško odvojiti se od nekih snimaka iz toga procesa stvaranja demo verzija, tako da je veliki broj probitnih snimaka ostao na ovom materijalu.

 

Chameleon je, to će po preslušavanju materijala svima biti jasno, album koji je sniman i sviran iz čistog užitka, bez ikakve potrebe za praćenje žanrova i povlađivanjem ukusima. Koliko je lako ili teško izbaciti ovakvu, ličnu priču iz sebe?

Po meni je puno lakše stvarati muziku ako se postaviš tako da prvenstveno radiš nešto što bi ti sam slušao i u čemu bi uživao.

 

Koliko uopšte, a posebno pošto se radi o instrumentalnom albumu, očekujete da će se ljudi upuštiti u priču Chameleona?

Ako kontrolišeš ta neka očekivanja vazda možeš biti iznenađen. Ostaje da se vidi kad album bude dostupan.

 

Srećna okolnost za tebe i bend je što imate svoj studio. Tu dosta autora, zbog dostupnosti opreme i vremena koje može provesti snimajući, nije u stanju da povuče crtu i kaže – to je to, a da ne doda još nešto, i tako u nedogled. Jesi li imao tih problema?

Na prvom albumu SG-a smo imali problema u samom procesu izgradnje studija i opreme, tako da smo se vraćali na neke kompozicije koje su realizovane u gorim uslovima. A kad imaš neograničeno vrijeme i pristup studiju teško je povući tu crtu i reći "e sad je dobro"

 

Osim ljudi koji su svirali i na Open Silence albumu SG-a, tu su i neki gosti.

Da, bubnjari Blažo Tatar (Baltazar, Beta Baroque, Autumn for free) i Miloš Marković (BBCT i Abzofran) kojima se zahvaljujem, jer nijesam ima para da im dam. Hahhaha

 

Da li će, s obzirom na to da nijesi u zemlji, ljudi ikada biti u prilici da čuju ovaj materijal uživo?

Nadam se da oće. Solid Ground će u daljim nastupima po mom povratku dopuniti repertoar sa nekim kompozicijama sa ovoga materijala. Ali nadam se formiranju postava za live nastupe i promociju kompletnog albuma.

 

Kad smo već kod ovoga, moram pitati kako je jedan rukometaš dospio u rokenrol, ili je to bilo obratno?

Rokenrol je svakako bio prva ljubav, ali čitav život trpi zbog sporta. Jos pet - šest godina I to je to.

Jedan svjetski umjetnik sa sličnom životnom pričom je rekao: „Od jednog živim, za drugo živim!". Može li se to primijeniti na tebe?

Pa, može se reći.

 

Da li uopšte imaš vremena za sviranje i koliko ti nedostaje studijska atmosfera?

Trenutno sam potpuno odvojen od instrumenta, ali i od porodice što je mnogo teže. Nedostaju mi i porodična i studijska atmosfera.

 

Je li bilo ikakvih konkretnijih kontakata sa tamošnjom muzikom i može li se nešto od toga očekivati na sledećem materijalu?

Pa teško da me arapska muzika može inspirisati na bilo što sem na nabijanje slušalica u uši.

 

cover-albuma-andrija-chameleon-06.2015.12.jpg

 

Download

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne prdi no preslusaj album.

 

ma nisam rekao da nema pojma inace nego samo sto je to rekao, oko arapske muzike - koja je tolikim muzickim genijima inspiracija, a on kanda nikad nije cuo za tu umetnicku, tradicionalnu njihovu muziku, na koju je zasigurno novinar i mislio, nego na neki tres sto je cuo u prolazu

 

album sam poslusao i ok je

Share this post


Link to post
Share on other sites

Album je klasa, baš sam se iznenadio da je još nešto dobro proisteklo iz CG. Pre toga sam bio upoznat samo sa Autogenim Treningom i Shin-Ei. Imate na tom sajtu još nekoliko albuma, jedan je Pantera groove bend Abzorfan, i par hip-hop, garaža bendova, pa prelistajte.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jedina mana albuma je mozda sto oce previse toga da se dotakne. Par pjesama zahtijevaju koncentraciju, nije background music niposto, pa ako se tako slusa moze da zvuci predugo.

 

Osim toga, album je 10ka. Momak ubija kako svira.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Da, ima eklektičan spoj, mene je to kupilo. Nije mi kompilatorski kao kod većine domaćih bendova, i ne čuju se uticaji na prvih par slušanja. Reče mi dečko da će uskoro i sa bendom da izda novi album.

Share this post


Link to post
Share on other sites
  • 7 months later...

http://www.expose.org/index.php/articles/display/andrija-pejovi-chameleon-2.html

 

 

"The use of dissonant notes is especially appealing, often using a major second to provide an edge to the lines. There are also some passages of lovely extended chords, and the tones are not what is typically used. Passages that most guitarists would play clean are distorted, giving the complex voicings a nasty grit to them. In short, this is an album that straddles progressive rock and fusion with some dips into other styles, and provides a great introduction to a talented player with a distinctive voice."

 

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites
  • 6 months later...
  • 3 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    No registered users viewing this page.

×
×
  • Create New...