NOVA RECENZIJA:
Downstroy – CD I scream every day, Autorsko izdanje
Sastav Downstroy, uslovno kikindski, jer je ovako umešno delotvoran -apsolutno identično kao i beogradski Consecration- mogao bivstvovati/doći iz, u bilo kojoj tački ovog opipljivog elitističko-diskografskog (i pod okriljem pomenutih izdavačkih magnata, i bez njih, sada postaje sasvim svejedno) koordinatnog sistema, sa, u najmanju ruku dovoljno ubedljivim uspehom a još bliže i u istoj liniji, da se ne izrazim nekako rogobatno i direktno, stroju – muzičkim a etabliranim grupacijama svetske dominantne sekcije. Šestorica (koja, barem jednim svojim neodvojivim delom a provereno, voli da pije i bije po instrumentima ali se to u krajnjoj instanci ne odražava na gotov proizvod koji nude) koji su, za sada, javnosti obelodanili materijal sa pet numera (bez uvoda), vrišteće naslovljen sa I scream every day a još prodornije i shizofrenično efektno dizajniran (zasluge I. Nemetha), jeste bio, podsetimo i na taj bitan momenat karijere ovih momaka, ono nešto(?!) što im je donelo pobedu na regionalnom WOA takmičanju, na kojem su predstavljali Srbiju i ovdašnju scenu samim tim, po evropskim metal festivalima. Bilo kako bilo, materijal, već od uvodnih taktova, emituje slojevit a izbalansiran, kontrolisan energetski bit, toliko slikovit da se možemo i malo opustiti i podsetiti da to može i izgledati baš kao da slon želi da prokrči sumu, ne bi li se krdo bizona provuklo. Upravo tako, ali, šalu na stranu a istini za volju, ritam sekcija koje ne štedi i glas koji odnosi -sve pred sobom pa i vas u prvim koncertnim redovima- jesu osnovne karakteristike ovde prezentovanog supkulturnog uradka posebne vrste, koji u pojedinim momentima -ključa- da bi u onim zaista retkim ali preko potrebnim (peti redni , finalni zapis Dubstroy wise sa Nemanjom Kojićem kao gostujučim muzičarom, trombon), trenucima, dozvolili i svojim instrumentima isto kao i vama/nama, da predahnu. Barem na tren. Naslanjajući se na riff useke Machine head i Kilswitch Engage ili barem Overdrive, samo nastavlaju dobro trasiranom stazom. Sve je na ovom EP ostvarenju zaista podignuto na, možda i očekivano visoko pozicioniran nivo kvaliteta, kako sviračkog tako i vokalnog a u okvirima žanra u kojem deluju, naravno, ali se, samo jedna, ali bitna činjenica, ne bi mogla i smela zanemariti tek tako. Ona, u svakom slučaju, bi trebala ako ne i morala, članove sastava Downstroy, uputiti na ozbiljna razmišljenja i ,što ne reći- delovanje. Što ativnije, tim bolje. Naime, ni jedan tekst na EP-u I scream every day nije napisao originalni član sastava, već- njihovi prijatelji. Ukoliko mi dopustite, pa čak i ukoliko ne, sada to postaje sasvim svejedno - a sa istinski dobrom namerom - mišljenja sam da bi sastav Downsrtroy trebao (čitaj:morao) da ozbiljno i samo poradi na svojim autorskim tekstovima pesama, da bi ceo koncept bio u potpunosti zadovoljen a priča na gotovo idealan način zaokružena.
Milan B. Popović