koracam pravo, lica stoje, kao statue u noci
ja ne odustajem
dok trazim lik koji stoji pored mene
jedan potez vise i on nestaje...
oblacim oblak sumoran od vlage
lica kamena svetlo ozivljuje
dok trazim kompas 20 stepeni levo iza straha
gde je samo vedro nebo
ne mogu da ti kazem tajnu ljudi
ostavljam mitove
budan sam previse, sklopi mi oci
ozivi kipove
odsviraj rekvijem...
noc kao beskucnik
rasipa svetlost i guta me
pozovi je, poljubi je, oslusni je, dotakni je...
ovo sam ja skapirao, ali mislim da je to to... nego, Rekvijem i Almost Right su mi omiljene stvari od Stringsa... dvoglas na kraju Rekvijema... za svrsavanje