Jump to content

Moje Pesme


Recommended Posts

Evo nekih pesama nastalih u skorije vreme... Dozvoljeno vam je samo da komentarisete, ne da ih obradjujete ili tako nesto sto vam padne na pamet!!!

Nije bitno kome su posvecene, iako vecina jeste nekome ko ih ni ne zasluzuje... Enjoy... biggrin.gif

 

Uspomene

 

Stojim pred jos jednom uspomenom

Nazvanom tvojim imenom

Sve sto ti volis, sad je meni drago

I tvoj osmeh nece biti zaboravljen

Ponekad uhvatim sebe kako

Brisem neka secanja

Ali jedno je urezano

S toga ne bledi, ostaje

Kad kad postanem senka

Prerusena u tvoju srecu

I smejem se zbog tebe

A iznutra sebe jedem, nestajem

Nestajem pri pomisli na tebe

I ceznem da te vidim

A opet sve je to delic sna

Neispunjena zelja mog zivota

I sutra je novi dan i zivecu

S ubedjenjem da sve bese greska...

 

Setim se nekih gluposti

Setim se nekih sitnica

Malih stvari sto mi zivot cine

Nekih trenutaka za koje sam vezana

Sklopim ponekad oci da sanjam

Sirim ruke ka nebu

I grlim vazduh sto na tebe podseca

 

Znam da je zivot suvise kratak

Da bih da zivela samo za tebe

Ali jedino sto mi treba

Je trenutni pogled u tvoje oci

Da bih ponovo pala

I dotakla pakao jos jednom

Nisu mi potrebne reci

Niti prazni nedovrseni trenuci

Mozda te i nisam volela

Mozda sam sebe varala

Ali mi objasni samo Zasto?

Zasto srce i dalje zatreperi

Kad si u mojoj blizini

Secanje vise nisu onako bistra

Ti si i dalje prisutan u mracnom

Kutku mog ranjenog srca

I tvoja slika i dalje cvrsto stoji

Pred slepim ocima jednog neznanca...

 

Setim se nekih gluposti

Setim se nekih sitnica

Malih stvari sto mi zivot cine

Nekih trenutaka za koje sam vezana

Sklopim ponekad oci da sanjam

Sirim ruke ka nebu

I grlim vazduh sto na tebe podseca...

 

-otprilike tako nesto...

 

Pisite slobodno... biggrin.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 9 months later...
  • 2 weeks later...
  • 2 weeks later...

ILUZIJA

 

Večeras samoći drugujem

da od praznih prijatelja

vrijeme ne ubijem.

 

..i tišini šapćem

da se od visokih tonova

tih čudovišta ne rasplačem.

 

Večeras nema istine,

samo spoznaja o

šupljoj punoći praznine.

 

..i dok u svijeću zurim,

tonem među kisik, iščezavam.

..da se barem probudim!

 

Britvu koži prinosim,

strah me da se u sve unosim

i sve izgubim.

 

Večeras je iluzija jer

ni popodneva bilo nije ni jutra

..neće ni sutra.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Oči, ruka, strah

 

Sa lica ruku makni

da ne peče

..i gledaj..

kako krv polagano teče

 

Dok se gruša

ne peče ruka

raspada se duša

..jer te strah da si sam

da nikog nema

..samo ti

 

Skupi suze u prah

Da odagnaš strah

Sam si

..sam

 

Kroz prozor gledaš

..samo mrak

..samo strah

..samo sram

 

U zrcalo se gledaš

gadiš se sebi

Ruci pogled ne daš da

od pogleda se oči raspale ne bi

 

Šutiš

Da od svog glasa ne poludiš

..jer samo njega čuješ

..samo njega imaš

 

Truješ se

Suzama

Grcaš

Strah

Ruka

 

Sam si

..svoj neprijatelj

Share this post


Link to post
Share on other sites

2 soneta..nastala 28.08.'05:

 

Poljubac smrti

 

Kosom plavom ili očima me zoveš

Anđele tame, sjeno bivanja moga;

praznine vječne, bivanja rasutoga

odrazu, među misli sve dublje toneš.

 

Usnama vrelim moriš me svojom krvlju,

pod plahtu dozivaš me hladnim noćima,

šapatom sve tišim, ugaslim moćima;

da imaš me opet nagu u naručju.

 

...jer trebaš me da ti prazninu popunim,

da ti pokažem stazu koja nestaje;

tvoja da budem, žeđ gorku da ugasim.

 

Slatkih li riječi, al djela je malo!

Tijelo da, al duša se ne predaje;

duboko u sebi znam.. nije ti stalo.

 

 

 

Nepravilna metrika

 

Mrtvilo živo što kruži mene,

groblja sivilo i žive sjene,

ne mogu njega da mi dadu,

zakopanog živog u raku.

 

Ni lune pomahnitale vaj,

ni slutnje raja lažnog kraj,

ni ožujak, ni april, ni maj

ne daju njegov očiju sjaj.

 

Osjećaja grubih se mirim,

nikad što zacijele rana

stadoh naspram; bez duše, bez sana.

 

Vremena nema da opet živim,

bez dana okruži me tama.

Ostadoh napuštena. Sama.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Majci

Luno mahnita, zar ja,

Tvoja kći, moći nemam da

zaboravim?

Zar ja, Tvojom što se zovem,

praha dovoljno nemam da

oprostim?

Zar voska više da nemam,

da život ugasim, da skončam tuđu

laž?

 

...jer bivanju dolazi kraj,

snage ponestaje za

'zaludnost...

'Zalud je živjet' bez vrlina.

 

Tvojom da se zovem?

...birati ne mogu...

Smijem li 'mrijet?

Besciljno lutam,stazama krivim;

riječi onijemiše,

'zaludno se nadam...

Bar da Ti, Majko, shvaćaš...

Tvoja kći, dijete grijeha,

suze ti nosi, al' prah truni.

 

Zar ja, Majko, Luno Mahnita,

imam moć da patim?

Tvoja sam tvorevina, prazna,

sama u ciljevima.

Zemlju za me rastvori, da bar

slijepim druzima od koristi budem.

 

...jer osjećati je za slabe...a

ja, kamen, Tvoja, Majko,

želim da budem.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Zbog nje

Zbog Njenih usana moje

se srame, u tim očima

odraz svijeta gubim.

 

...i najcrvenijom ružom

miriše, pred Njom

moj glas postaje tuđim.

 

Bjelja je od najbijelijeg

snijega, Sunce pred

Njom u tami me grli.

 

Zemlja dostojna nije da

Ona po njoj kroči ni

nebo da tu lijepost vidi

 

jer Djeva je moja svijeća

u noći, Njen glas

od sebe same me štiti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Bremen vremena

 

Udaljeni mjestom,

mislima se dodirujemo;

opterećeni vremenom,

tišinom bivamo.

 

Pokoravamo se željama

naspram htijenja,

al' vrijeme ide,

sve mijenja.

 

S povezom na rukama

s tobom se stapam;

sa boli iznutra

ipak se pokoravam.

 

...i gledamo vrijeme,

postaje dio nas.

...i u šaptu tišine

zbog njeg' gubimo glas

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tišina pješčanog sata

Lišće prahu veselo u smrt

hodi, kao i moj duh za tobom.

Tišinom pješčanog sata vrijeme

nam kroz prste izmiče strast;

padamo negdje u beskraj gdje

poljupcima zaustavljamo vrijeme.

Dok sve se mijenja, pijesak

ostaje isti; naše ruke

suhe, obrazi oronuli.

 

Sve se mijenja, ti ostani!

U mraku samnom.

U mraku gdje se ne vide

suze ni maska.

Samo budi.

Svojom me zovi!

Ne mijenjaj, ostani!

Ubij vrijeme.

Uzmi mu dah.

 

Ostali smo sami,

u tišini pijeska.

Imamo sebe.

Imamo nas.

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...