VladanMorten Posted September 23, 2007 Report post Posted September 23, 2007 we're running through this discord full of compassion for our goals we're pulling each other for remorse full of compassion for our goals discord you're dissecting the flesh discord you're taking the goods discord tremble and die discord take the blow away analyse the theatre while you're feeding the desire think about the semi-version of my pain been born to search and kill the venomous sky children are raping the flowers with their hands full of compassion for their goals mistrustful like the god of the sun monstrous like the mother with no tongue discord you're dissecting the flesh discord you're taking the goods discord tremble and die discord take the blow away the amplitude of thoughts amongst the scavenger's footsteps confusion is prolonged system crash featherless contusion scares me malignity of the savage brain eat my bestial guts discord you're the unique discord discord down with the damned Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
VladanMorten Posted November 15, 2007 Report post Posted November 15, 2007 Vile what if I choose you to be my beloved master what if confess you the truth behind the raven's eyes without the knowledge I'm left alone serving them like reptile in the hole your glory ceased in hell divine machine of our existence you spoke for me! you ruined my perfect shroud no enclosure, no doubt mine is the wrong side of heaven breathe the rain while you're killing wipe the lies from your mouth you spoke for me! full of children's venom full of mother's love shame on you, you spoke for me! silence is passing through the odour of sin my revenge is growing like the appetite of wolf's youngster covered with snow tvoja ljubav lezi mrtva siluju je dvolicni pogledi tvoja dusa raskomadana dodiruju je kandze sujete tvoja majka mrtvog muza trazi krvave joj noge nemocne Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
VladanMorten Posted January 1, 2008 Report post Posted January 1, 2008 Savršeni vid dekadencije postojanja Etiketa tvoje prošlosti je u mojim rukama nedostaju datumi, imena ljudi koji su učestvovali u izgradanji Nihila njegove vrijednosti i na kraju njegovog spomenika Otkrovenje nečega što je postojalo u tvojim očima od davnina natezalo se, istezalo skrivajuci nadimanje morala ublažavajuci nemilosrdne bolove nastale povredom ljudskog dostojanstva koje se trčeći prema izlazu zaglavilo u grlu sanjara Sad čeka, čeka da ga odglave ili da ga ostave svejedno je... prestaje disati i polako se privikava na jastuke civilizacije već odavno krunisane maglom iz usta starih pacijenata Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
VladanMorten Posted April 2, 2008 Report post Posted April 2, 2008 Sve se rodilo kad smo sišli niz stepenice . A ono? Nekako je ostalo iza nas, ostalo da trune, bez obzira na izraženu konstrukciju hrabrosti, možda malo onemoćale, možda malo, na početku ... k’o da je bilo bitno Svi smo se veselili tom trenutku, nadanja i uspomena ostavljenih da kleče dok još imaju noge Neka se djeca igraju, zauvijek mladi, eno ih opet dole pusti ih da se zabavljaju, vidiš kako je lijepo dole Dišemo iza ovih zavjesa, krijemo naše „tijelo“, sjećaš se vjerovatno, ono isto što nije moglo sići dole. Glavobolja, odigrali smo po vašim pravilima, ali sad je kasno! Majka je rekla da se vratimo prije mraka . Okrenuti ka Veneri, mi dišemo i radimo za nju, šta god ona značila . Danas Venera ima više definicja, a mi smo umorni, već je mrak. Pođimo u susret vjetru, nek’ nas polomi, brže ćemo stići u krevete i odagnati umor. Slomljeni pali, ljubeći vjetar u ruke, sve se rodilo, i mi! Share this post Link to post Share on other sites More sharing options...
Recommended Posts