ilegalac Posted February 3, 2008 Report Posted February 3, 2008 Prvo buđenje u Studenjaku. Dobar deo noći sam buljio u torbe ispod stola i kada sam se probudio, opet torbe. Kada malo bolje razmislim, sve što sam tada imao, moglo je da stane u torbe. Torbe oko mene ili negde u nekom zapećku, nisu menjale osećaj da sam u stvari ja u torbama. Poneki koraci kroz hodnik, graktanje čavki ili zvuk autobusa koji je usporavao za skretanje desno, remetili su harmoniju jutra. U stvari to je bilo harmonično jutro, ali ja nisam bio svestan da živim u Studenjaku, koji ima svoju harmoniju. Dan smo proveli u uklanjanju tuđih tragova, pod izgovorom da je to prljavština, a počeli smo da ostavljamo svoje tragove, bez mogućnosti izgovora. Mi zapravo ništa nismo radili neobično, ceo Studenjak je mirisao na sonu kiselinu, a kontejneri su billi pretesni za tragove, koji su se gomilali godinu dana. Veliki žuti, pokretni kontejneri, sa crnim visuljcima, dobili su ispomoć u vidu, malih kola sa konjskom zapregom, gde su visuljci ostali crni, ali postali seduljci. Istinski prijatelji uvek se nađu u nevolji. O nas se nisu puno ovajdili, jer smo pri pomeranju kreveta, našli samo jedne gaćice i papirić na kom je pisalo “ safe “. Nikom nije stalo do tuđih trofeja, verovatno ni njima. Prethodne stanarke su zauvek napustile Studenjak, te dobismo u miraz, kuhinjski element u vidu daske iznad sudopere, stalažu za cipele i nekoliko saksija za cveće, koje su bile na terasi. Saksije su nam bile preko potrebne, da bi soba spolja gledano odavala utisak ženske sobe. Falilo nam je samo cveće, koje na terasi može da cveta u januaru. Soba je bila “ leva “, što znači da se iz hodnika, u kom su bili ormari i sudopera, blagim zaokretom ulevo, ulazilo u sobu. To je bila soba u sobi, jer se ceo prostor zajedno sa kupatilom nazivao, soba. Kupatilo je bilo obloženo plastikom, kojoj nismo znali pravu boju dok je nismo tretirali sonom kiselinom. Prava boja je bila prljavo bela, koja se pojavila odlaskom čisto žute. Nekad se čovek obraduje, odlasku čistog i dolaskom prljavog. Konačno mi se ukazala prilika da se tuširam, kao u američkom filmu ali sa srpskom režijom. Uvek sam maštao da se tuširam, tako što ću naturati razne delove tela, mlazu vode koji se neograničeno dugo raspršuje, dok ja igram kolariću - paniću, pleteći nevidljive niti rukama ili svicima u glavi, koje sam u to vreme imao u izobilju. Ovog puta niti su pleli svici, jer mi je ruka bila zauzeta tušem, koji nije mogao da se prikači za šipku. Ubrzo kvar smo otklonili, ipak, bila je to ženska soba u kojoj su živeli muškarci. P.S Ako neko hoće da komentariše moje svice u glavi, nema potrebe, jer priznajem da ih još uvek imam u izobilju.
Recommended Posts