Jump to content

Hudini

Iskreni članovi
  • Posts

    1580
  • Joined

  • Last visited

1 Follower

Profile Information

  • Location
    hnjnjnj

Profile Fields

  • Gender
    Male

Hudini's Achievements

Master of Metal

Master of Metal (2/6)

0

Reputation

  1. Kad si ti pre ustao?! Znači, bilo je vrh! Moramo ovo još koji put da ponovimo. Još samo da su se i ostali maskirali...
  2. Ja bih pre rekao da je obrnuto. U Rumi je otišlo oko 30 karata, znači 10% celokupne prodaje. To je procentualno daleko više nego u Beogradu. Tačno tako. U stvari, za veće bendove, tipa Helloween, Maiden, King Diamond cene su iste kao u regionu, a za manje bendove su skuplje u proseku za 10 evra, pa i više.
  3. Gde si Đape, kućo stara. Al će nam se smejati ceo NS u subotu, a?
  4. 1. Tačno je da imaju više velikih festivala u manjem razmaku, ali Nemci imaju daleko veću platežnu moć nego Srbi, a ti festivali niti su namenjeni apsolutno istoj ciljnoj grupi, niti su svi počeli u isto vreme (time mislim iste godine u razmaku od mesec dana), niti se bilo koji od njih svoje prve godine održavanja preklopio sa nekim daleko, daleko većim. A to je bio slučaj ovde. 2. Uopšte ne mislim. Ta cifra je vrlo realna, ako ne i suviše mala za ono što je bilo zamišljeno. Ali da su Legacy i Castle spojeni u jedno i da je na listi bilo samo 50% od najavljenih bendova bilo bi i više ljudi, realno. 3. Ne znači da je skuplji sa organizatorske strane, ali predstavlja veći trošak ljudima koji bi došli na festival. Kad ćete jednom početi da sagledavate stvari i sa te strane? Festival koji traje 2 dana je u prednosti u odnosu na festival koji traje 5 dana jer na ovom dužem publika mora da odvoji više para za egzistenciju. Samo hrana i piće za ta dodatna tri dana košta prosečnog posetioca barem još 2000 dinara, ako ne i duplo više. Čak i da sa organizacione strane festival košta potpuno isto za 3 i 5 dana (što je moguće, ali uglavnom nije tako), ljudi su spremniji da odvoje pare za kraći festival nego za duži. Jednostavno zato što njih to manje košta. Ne mogu da verujem da još uvek niko nije sagledao ovaj aspekt. 4. Pa dobro, možda i nije, ali nikako ne smeš s tim da se pomiriš. Najpogubnije je kad u startu razmišljaš "ta i ta firma mi sigurno neće dati donacije pa neću ni da ih pitam". Treba svuda pokušati i ispasti budala sto puta ako treba jer nikad ne znaš ko je spreman da ti da pare a ko nije. Možda baš neko na koga ne bi ni pomislio ima neku svoju računicu da te sponzoriše.
  5. Vidim da ovde ni svi silni "trOO" metalci a bogami ni organizatori ne kontaju neke stvari. 1. U zemlji kao što je Srbija, koja ima ekonomski standard kakav ima i fanova koliko ima, ne mogu se organizovati dva velika metal festivala u razmaku od mesec dana. Dva velika metal festivala u tako malom razmaku nema ni jedna Nemačka, a da ne pričam o ostalim zemljama. Bolje bi bilo da su se organizatori Legacy festa i Castle festa lepo dogovorili da se sve napravi o jednom trošku nego što su ovako i jedni i drugi mislili da će uspeti i uvalili se u sranje samim tim. Znam gomilu ljudi koji su odustali od odlaska na Castle upravo zbog Legacy festa i obrnuto, dakle ona priča kako su tih 1300 karata kupili jedni te isti ljudi ne pije vodu. Da je u pitanju bio jedan festival koji bi trajao 3 ili 4 dana (ali nikako 5) do sada bi sigurno bilo prodato više od 2000 karata, što je opet nije dovoljno ali možda bi moglo nešto da se pokrpi. O tome je trebalo razmišljati. 2. Održavanje bilo kog festivala za vreme održavanja Exita je suludo. Ne znam kako je organizatorima uopšte palo na pamet da se jedan festival koji je trebalo prvi put da se održi terminski postavi tako da se poklapa sa najvećim festivalom u jugoistočnoj Evropi. Samim tim izgubila se gomila publike koja bi možda i došla, a da ne pominjem ljude sa strane kojima je ipak sigurnije da idu na festival koji ima neku tradiciju nego na neki koji je tek u povoju, a isto tako niko od stranaca koji dolaze na Exit nije ni čuo da postoji tamo neko Smederevo. Za njih je Smederevo neka tamo vukojebina i zašto bi se oni lomatali da idu tamo na nekakav metal festival kad mogu na Exitu da gledaju isto tako gomilu metal bendova? Da ne spominjem to što većinu tih bendova oni mogu da gledaju u svojoj zemlji maltene kad hoće i za njih nijedan od najavljenih bendova ne predstavlja ekskluzivu. I o ovome je trebalo razmišljati. 3. Takođe je koncepcija festivala od samog početka bila sumanuto grandomanska. Naravno, postoje veliki metal (i ne-metal) festivali svuda po Evropi, pa zašto bi onda ovaj bio prevelik? Da li se neko seća kako je počeo Exit? Klinci koji su se za vreme bombardovanja Novog Sada okupljali na Petrovaradinu i tamo pravili žurke i svirke rešili su 2000 da naprave neki mini festival u tom fazonu. Te godine je na Đavi bilo manje od 1000 ljudi. Već 2001 rešili su da to ponove još jednom ali sa malo ozbiljnijom medijskom promocijom i malo (ali samo vrlo malo) ozbiljnijim imenima. Exitu je trebalo 5 godina da postane ono što jeste danas, a to je uspeo da postane jer organizatori nisu hteli sve odjednom već korak po korak kako se to inače i radi. Festival Echo koji je održan na Velikom ratnom ostrvu 2003 ili 2004 pukao je upravo zato što je hteo da se takmiči sa Exitom i da odjednom bude i veći i jači. Ni Wacken ni Metal Camp ni Pepsi Sziget nisu odjednom počeli sa 5 dana programa i planiranih 50000 ljudi. I o ovome je trebalo razmišljati. 4. Onaj ko tvrdi da je svako mogao da skupi pare za kartu greši. Slažem se da je cena od 5300 dinara za ovakav festival smešna, ali to nikako nije samo 5300 dinara. U idealnoj situaciji prosečan "trOO" metalac bi išao i na Castle i na Legacy i na Slayer i to zadovoljstvo bi ga koštalo "samo" oko 12000 dinara, i to samo za ulaznice. Kao svako ljudsko biće, posetilac ovih manifestacija mora nešto jesti i piti, a bogami i prevesti se do mesta događaja a i to košta. Nisu svi na Legacy festu bili iz Beograda, niti bi svi na Castle festu bili iz Smedereva. To bi povećalo cenu ovog letnjeg metal ugođaja za još bar 5000, ako ne i više. I od čega onda toliko para da skupi jedan klinac koji je još u srednjoj školi, ili student čiji roditelji krpe kraj s krajem da ga školuju? Čak i oni koji zarađuju imaju sigurno pametnija posla nego da celu mesečnu platu skrkaju na dva festivala i jedan koncert. I o ovome je trebalo razmišljati, a ne posle da bude "zemljo Srbijo, metalci su stipse i pičke". 5. Što se sponzorstava tiče, ne mogu da verujem kako je jedna pivara Carslberg u Čelarevu bila apsolutno spremna da sponzoriše projekat jedne sitne NVO (čiji sam ja predsednik a koja nema ni 2 projekta iza sebe) koji bi vredeo skoro 2 miliona dinara i uključio tridesetak koncerata tokom leta širom Vojvodine. Oni su bili spremni sve da plate samo da na svakoj od tih svirki bude samo njihovo pivo, a mi smo na kraju odustali jer smo shvatili na vreme da je i u toj situaciji to prevelik zalogaj za nas spram našeg sitnog kredibiliteta. Kako sad vama sa vašim kredibilitetom i već organizovanim koncertima niko nije hteo da da čak ni neko malo sponzorstvo za festival koji bi trajao 5 dana i bio čak i turistička atrakcija a nama su hteli za nekoliko smotri demo bendova na koja se ne bi čak ni plaćao ulaz? Mislim da se niste baš mnogo ni trudili da dobijete sponzorstva. A trebali ste. E sad lepo, iduće godine ako i dalje hoćete da se bavite ovim poslom, neka Terra Nostra i Legacy zajedno organizuju jedan festival koji ne bi trajao duže od dva dana, ne bi bio negde u vukojebini (što se tiče stranaca) i ne bi se preklapao sa Exitom. Sigurno će biti dobro. U svakom slučaju sve najbolje, ljudi.
  6. Neću ja sad puno da serem ali ovako nešto se i moglo očekivati. Porazno jeste, ali bolje da je festival unapred otkazan nego da posle organizatori budu u govnima do guše, publika razočarana a bendovi da zaobilaze Srbiju u krugu od 1000 kilometara. Ipak je sve to bio prevelik zalogaj i za organizaciju i za publiku bez para. Lepo je to maštati o festivalu koji bi bio veći od Wackena a niko se nije zapitao kakav je standard tamo napolju i da li džep prosečnog metalca u Srbiji može sebi tako nešto da priušti. Pričalo se i o tome da će doći i publika iz regiona, a opet niko se nije setio da su kod njih koncerti em jeftiniji spram standarda em mogu da gledaju šta hoće i kad hoće bez lomatanja po srpskim putevima do Smedereva. Nije Srbija Evropa, niti će skoro biti. Ajd sad, šta je tu je, sledeći put samo hladne glave i biće OK.
  7. Slažem se. Ali isto tako i kod takvih autora možeš razlikovati one koji to čine spontano i one koji to čine namerno. Izuzmimo sad potpuno emociju u celoj priči, stvar će uvek bolje zvučati ako je neko zamislio baš takvu i takvu melodiju koja baš ne može da se uklopi u neki konvencionalni takt nego kad neko sedne i kaže "E sad ću da napišem stvar u 13/8 sa brdom sinkopa i modulacija da svi čuju kakvu stvar ja mogu da napravim". To se itekako čuje u muzici. Banalan primer: Rush - "Losing It". Strofa je u 5/8, refren u 4/4, solo u 11/8 a ima i jedan deo u 3/4. To se u toj stvari ni ne primeti, samo je pustiš i ona teče i ni na pamet ti ne pada da tu ima toliko različitih brojanja, zato što su je ljudi uradili spontano. Što bi rekao Alex Lifeson: "We don't do that on purpose, it's more of a feel thing". A da je neko seo i namerno uradio stvar sa tim ritmovima verujem da bi to mnogo drugačije izgledalo.
  8. He he, tu imam sreće. Moja devojka ima 75% isti muzički ukus kao ja. Inače, da je neka što sluša Grand ne bih je ni pogledao.
  9. Sad zvučiš baš kao neki deda. Mislim da to zavisi od generacije do generacije. Naši matorci (ako su slušali rok, naravno) svi znaju "Dark Side Of The Moon", "Paranoid" ili četvrti album Zeppelina recimo, dok uglavnom ne znaju ili ne shvataju "The Number Of The Beast", "Rust In Peace" ili crni album Metalike. Za generaciju koja je počela da sluša rok/metal početkom ili sredinom devedesetih ovi albumi koje sam nabrojao su među apsolutnim klasicima i nema nikog ko ih nije preslušao milijardu puta i uglavnom svi mislimo da vrede. Što se mene tiče, ja ću ih puštati unucima. E sad, isto tako imaš klince koji tek sad počinju da slušaju takvu muziku i za njih su ti albumi isto ono što su za nas bile ploče naših matoraca. Naravno da oni imaju neke drugačije vrednosti u slušanju muzike i mi to ne možemo da shvatimo. Ko zna šta sad neki klinac od 16-17 godina smatra kao album koji će puštati svojim unucima. Možda HIM ili Linkin Park? Mi to ne možemo skontati jer smo već matori, hteli to da priznamo ili ne. Kao što se moj ćale (koji i dan danas sluša Zeppelin i ELP) zgražavao kad čuje ono što sam ja slušao pre skoro 15 godina.
  10. Nisam probao, ali kontam da može biti dobro. U globalu ne volim slatko, ali imam običaj ponekad da pajam po Plazmi sa Eurokremom.
  11. Opušteno. Ovo je neki poljski sajt prepun starog proga a ne traži pass. Jedino što može da se desi sa njihovim fajlovima (meni se dešavalo, doduše ne često) jeste da nemaju zvuk. Prvo sam mislio da su sami fajlovi pokvareni, ali sam na kraju skontao da su izgleda nešto zeznuli tokom konvertovanja. Ako se to desi, samo provučeš album kroz bilo koji audio file converter i to rešava problem.
  12. Evo ti link za celu diskografiju: Camel
×
×
  • Create New...