Jos jedan album Megadetha u nizu koji je samo prosao kroz mene. Retko koja stvar mi se dopala na prvo slusanje. Ne mogu reci da sam razocaran jer nisam u startu nista ni ocekivao. Jos od doba United Abominations sam se uvek izlozio kad god bi trebalo da izbace novi album i svaki put razocaranje. Dosadni, bezidejni albumi. Refreni na silu, solaze izdrkavanje najobicnije, strofe uglavnom mid-tempo. Endgame mi je za nijansu bolji od ostalih, pravi thrash metal.
Sve sto se moze reci za poslednja 4, ne moze i za System. To mi je prvi album Megadetha koji sam slusao, otprilike u vreme kad je i izasao. Ima svega pomalo, veoma zanimljiv i ima bar 4-5 stvari na koje sam se izlozio na prvo slusanje. Melodije, svezi refreni, solaze, brzo, sporo... 2009. sam u Firenci nabasao na original disk, i kupio bez razmisljanja, 11e. Sva mastovitost poslednja 4 albuma kad se sabere i potom kubira, ne moze stati u prve 3 pesme sa TSHFa. Prosto obozavam taj album.