Idealista
Moj drugar ime vam reći neću,
Idealista je on u duši
Sa istim takvim deli sobu,
Zajedno im se i veš suši.
Kada sam morao od kuće ići,
Primili su me kao brata,
On je spavao na sredini
A njegov drugar suprotno od vrata.
Voleo je rasu svoju,
Za nju bi i u beograd,
Ali nikada nije došao tamo,
Ko kaže da jeste, taj je smrad.
Dugovao je dosta toga,
Od piva pa nadalje,
Jurili su ga zato po parku ,
Ali on se ošišao i obrijao malje.
Ratnik je on u duši pravi,
Za ono sto misli uvek se bori,
Bilo na mobu, bilo u igraoni,
Svoje ideale on vazda slavi.
Doćiće on, jednoga dana,
Siguran sam da bi hteo,
Uvek mi kaže doćiću sutra,
Ja sam uveren, zašto ne bih bio?