Dobro, da razjasnim šta sam sve hteo da kažem, nisam želeo da mi post bude kilometarski.
- Spomenuo sam "prave" predstavnike nekih subkultura zato što znam veliki broj njih iz sopstvenog grada za koje se vremenom ispostavilo da se valjaju marginama društva kao alkoholičari, narkomani, sa psihičkim problemima, na radnim mestima koja sigurno nisu priželjkivali... Oni koji su ostali u istom tripu, jdnostavno su nazadovali (ovde mislim i na neke članove ili čitave muzičke grupe). To vam je ona priča iz USA filmova o "kralju" i "kraljici" mature - šta se sa njima dešava posle više godina...
- Pesma "Smell Like a Teen Spirit" je uspela ući u mainstream (preko MTV-a) iako po default-u nema nikakve veze sa istim. To je veoma važan događaj (npr. kao i priča o grupi U2), sa aspekta da prirodno nekomercijalna muzika može dopreti do velikog broja osoba. Mislim da raznovrsnost i kvalitet goth muzike (naravno, samo u segmentima) može dovesti do sličnog ("Axe") efekta
Naravno, ovako nešto smeta onom delu goth poštovalaca/populacije koji ne shvataju značenje pojave mainstream-a i komercijalizacije. Zato sam spomenuo nivoe komunikacije pri kojima, popularno rečeno "ostaješ svoj", ali te "svet razume".
Ono što Beli Tigar piše je priča koja se odnosi na tematiku thread-a Goth Look, jer look nije glavno obeležje subkulture. To je ona čuvena pojava da mali procenat osoba shvata da se bavi samo pakovanjem (formom), a ne sadržinom. Zato sam i spomenuo pitanje filozofije goth subkulture, jer se njome eventualno određuje sadržaj. Kao što rekoh, ne mislim da ga baš puno ima ovde, na žalost.
Priča o zaradi - svi bi voleli puno para, a da rade ono što vole. U tome i jeste štos - "pričaj (pevaj, slikaj...) da te svet razume", ali u fazonu onoga kako hoćeš i šta hoćeš. To ne znači pevati narodnjake da bi zaradio, nego budi svoj i zaradi toliko... Ali... koliko takvih znate...?