Rastanak
Između mene i moje ljubavi treba podići
tri stotine noći kao tri stotine zidova
a more će biti čarolija među nama
Ostat će mi tek uspomena
Oh, večeri mukom zaslužene
noći provedene s nadom da te ugledam
polja mojega prolaska, nebeski svode
što ga upravo promatram i gubim...
Konačna poput mramora
tvoja će odsutnost ispunjavati tugom
i druga kasna popodneva
H.L. Borhes
Moje boemstvo fantazija
Ja kretah, s rukama u dva džepa šuplja;
Imao sam cak i kaput idealni;
U skitnji, o Muzo, bio sam tvoj stalni
Zatocnik što u snu cvet ljubavi skuplja.
Rupom su zjapile hlace mi jedine.
- Bejah Palcic-sanjar što slikove ište.
Velika mi Kola behu konacište,
A moja sazvežda šuštahu iz tmine,
Te, uz put sedeci u jesenje vece,
Ja ih osluškivah, pustivši da tece
Mojim celom rosa - sok što snagom vrca,
Pa, slažuci rime sred carobne tmice,
Ja sam prebirao, ko na liri, žice
Ranjenih mi cipela - stopu pored srca!
ARTUR REMBO
NE
Noc te unistava da bih te trazio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost rusi, zivot se zatvorio.
Kakva samoca i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neocekivanu odsutnost u noci koja raste.
Moje ruke te ne stezu i moje oci te ne poznaju.
Moje su reci uspravne trazeci te utaman.
Spokojna noc u meni, horizontalna i duga,
pruzena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te trazim, otimam te i cupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje secanje.
Tisina gradi tvoju neobjasnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostajes...
Jose Luis Hidalgo (1919-1947)
Mesečeva balada
Hajde da plivamo do meseca,
da se vinemo uz plimu,
da prodremo do noći koju grad skriva svojim snom.
Ljubavi, zaplivajmo večeras, jer naš je red da plačemo
u kolima kraj okeana na našoj stazi mesečevog zraka.
Hajde da plivamo do meseca,
da se vinemo uz plimu, da se predamo svetovima koji nas čekaju i zapljuskuju.
Nema više sumnji ni vremena za premišljanje,
mi smo već kročili u reku mesečevog zraka.
Hajde da plivamo do meseca,
da se vinemo uz plimu,
pružaš mi ruku ali ja ne mogu da te vodim;
lako je voleti te dok tako kliziš
toneš u vlažne šume na našoj stazi
mesečevog zraka.
Jim Morrison